Samoupravni preobražaj kulture kroz delegatsku prizmu: primjer Samoupravne interesne zajednice kulture općine Pula 1974. – 1990

Samoupravni preobražaj kulture kao koncept dobiva na važnosti nakon mnogobrojnih političkih i društvenih promjena u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, poput donošenja novoga Ustava 1974. i uvođenja Zakona o udruženom radu 1976. godine. Sam pojam obuhvaća raspon od partijske politike i radničkih (amaterskih) kulturnih praksi kroz slobodnu razmjenu rada do pitanja humanizacije rada, međuljudskih odnosa i kulture kao načina života. Proklamirana daljnja demokratizacija kulture trebala je biti ostvarena uspostavljanjem odnosa slobodne razmjene rada između kulturnih radnika (odnosno davatelja usluga) i radnika u organizacijama udruženog rada i građana u mjesnim zajednicama, koja se trebala odvijati u organizacijama udruženog rada i samoupravnim interesnim zajednicama. Samoupravne interesne zajednice kulture na razini općine trebale su pomoću uspostave dvodomnoga vijeća delegata (jedno sačinjeno od „korisnika”, odnosno delegata organizacija udruženog rada materijalne proizvodnje i mjesnih zajednica, a drugo od „davalaca”, odnosno delegata organizacija udruženog rada kulture, amaterskih kulturno-umjetničkih društava i samostalnih umjetnika) omogućiti zadovoljavanje posebnih i općih potreba u kulturi svih stanovnika općine. Na primjeru općine Pula ovaj rad analizira uspješnost kulturne reforme na mikrorazini, stavljajući poseban fokus na funkcioniranje delegatskoga sustava.
Self-managing transformation of culture as a concept gained importance after numerous political and social changes in the Socialist Federal Republic of Yugoslavia (SFRY), such as the adoption of a new Constitution in 1974 and the introduction of the Associated Labour Law in 1976. The term itself covers everything from party politics and workers’ (amateur) cultural practices, through free exchange of labour, to issues such as the humanisation of labour, interpersonal relations, and culture as a way of life. The proclaimed further democratisation of culture was to be achieved through the establishment of free exchange of labour between cultural workers (service providers) and workers in joint labour organisations (organizacije udruženog rada, OURs) and citizens in the local communities (mjesne zajednice, MZs), which was supposed to take place in the OURs and self-managing communities of interest (samoupravne interesne zajednice, SIZs). Through the establishment of bicameral delegate councils (one chamber comprising the ‘users’, i.e. the delegates of material production OURs and local communities, and the other ‘providers’, i.e. the delegates of culture OURs, amateur cultural-artistic associations, and independent artists), the cultural SIZs on the municipal level had to secure the conditions for satisfying the special and general cultural needs of all inhabitants of the municipality. This paper analyses the success of cultural reform on the micro level on the example of the Pula municipality, with special focus on the functioning of the delegate system.