Intergenerational Solidarity in Adulthood: The Role of Family Norms in Intergenerational Support and Ambivalence

Starting from Bengtson's solidarity paradigm, we will investigate the role of internalized family norms in intergenerational support as well as experienced ambivalence from the adult child perspective. We assume that internalized family norms are an important determinant of relationship regulation as they have an impact both on the selection of specific behavior as well as on its evaluation. As a consequence, own and others' behavior should be most positively evaluated if it is in line with internalized norms and values. In contrast, if intergenerational solidarity and support exchange do not converge with internalized norms and expectations, ambivalence might be experienced. These assumptions are examined in a sample of N = 131 middle-aged adults living in Luxembourg and Germany. Findings showed that normative aspects of intergenerational solidarity were less important compared to affective aspects when predicting support exchange between adult children and their parents; however, family values had a moderating role in the relation between support exchange and ambivalence. Results are discussed with respect to the centrality of values in implicitly and explicitly guiding support behavior within families.
Polazeći od Bengtsonove paradigme solidarnosti, istražit ćemo ulogu usvojenih obiteljskih normi u međugeneracijskoj potpori te iskustvo ambivalentnosti iz perspektive odrasloga djeteta. Pretpostavljamo da su usvojene obiteljske norme važna odrednica regulacije odnosa, jer utječu i na odabir specifičnoga ponašanja i na njegovu procjenu. Slijedom toga, vlastito ponašanje, kao i ponašanje drugih, trebalo bi najpozitivnije ocijeniti ako je u skladu s usvojenim normama i vrijednostima. Nasuprot tomu, ako međugeneracijska solidarnost i razmjena potpore nisu usklađeni s usvojenim normama i očekivanjima, može se iskusiti ambivalentnost. Ove pretpostavke ispituju se na uzorku od N = 131 odrasle osobe srednjih godina koje žive u Luksemburgu i Njemačkoj i koje su opisale svoj odnos prema majkama i očevima. Rezultati pokazuju da su normativni aspekti međugeneracijske solidarnosti bili manje važni u usporedbi s afektivnim aspektima u predviđanju razmjene potpore između odrasle djece i njihovih roditelja. Međutim, obiteljske vrijednosti imale su posredničku ulogu između razmjene potpore i ambivalentnosti. Rezultati su izloženi s obzirom na centralnost vrijednosti koje implicitno i eksplicitno usmjeravaju pružanje potpore unutar obitelji.