Decline of the Manila clams stock in the northern Adriatic lagoons: a survey on ecological and socio-economic aspects

The Manila clam, Ruditapes philippinarum, introduced in the Venice lagoons in 1983 and rapidly spread to the nearby coastal lagoons represents one of the most important commercially- exploited resources of this area. Abundance, size-class and biomass distribution of the wild population living in the Pialassa Baiona lagoon were assessed and related to the hydrological and sediment characteristics. Despite the lagoon being affected by eutrophication, chemical and thermal pollution, the clams were harvested by about thirty professional fishermen until 2003. The commercially available stock was estimated at 36.8 10^3 kg in July 2002, 29.3 10^3 kg in April 2003, and 10.3 10^3 kg in October 2003. Stock estimations and observed mortality were in good accordance with the fishermen data. The decline of the available stock could be due to both overfishing and the extraordinary summer heat wave occurred in 2003, which may have reduced larval recruitment and increased the mortality. Overall, the juvenile recruitment appeared insufficient to annually restore the natural stock. Although the national and regional high relevance of clams market, local harvesting of wild populations appeared marginal and inadequate to support a remunerative commercial activity, due to the variability and unpredictability of the annual yield and the lack of a sustainable management based on a production chain’s approach.
Školjkaš Ruditapes philippinarum, zabilježena u Venecijanskoj laguni 1983. godine gdje se brzo proširila i na obližnje obalne lagune te predstavlja jedan od najvažnijih komercijalno iskorištenih resursa ovog područja. U laguni Pialassa Baiona procjenjene su abundancija, veličina klase i raspodjela biomase prirodnih populacija u odnosu na hidrološke i sedimentne karakteristike. Unatoč tome što je laguna bila pogođena eutrofikacijom, kemijskim i toplinskim zagađenjima, oko trideset profesionalnih ribara sakupljalo je školjke do 2003. godine. Dostupne zalihe stoka komercijalnih vrsta procijenjene su na 36,8 10^3kg u srpnju 2002. godine, zatim na 29.3 10^3kg u travnju 2003. godine i na 10,3 10^3 kg u listopadu 2003. godine. Procjene zaliha i smrtnosti bile su u skladu s podacima ribara. Pad raspoloživih zaliha mogao bi biti posljedica prekomjernog izlova i izvanrednog ljetnoga toplinskog vala koji se dogodio 2003. godine, što je utjecalo na smanjenje novačenja ličinki i povećanje smrtnosti. Sveukupno gledano novačenje juvenilnih primjeraka nije bilo dovoljno za godišnje obnavljanje prirodnih zaliha. Iako je na nacionalnoj i regionalnoj razini velika važnost tržišta školjki, lokalna berba divljih populacija jest marginalna i neadekvatna za podupiranje profitabilne komercijalne aktivnosti, zbog varijabilnosti i nepredvidljivosti godišnjeg prinosa i nedostatka održivog upravljanja temeljenog na pristupu proizvodnog lanca.