Gospodarstvo viđeno kroz orijentaciju prema subjektu u socijalnim ustanovama

People would like to work and have their part in the society. Working means paying taxes,paying dues to social insurance and to have a job for earning and living. Is this really all of it? Does individual work just fulfill the entire concept of a welfare state and to make money? A Job is more than the pure earning and living. It is a central part of a person’s life and so it is a part of self-fulfillment and self-efficacy in a human’s life. But there are challenges for social organizations to face. First there are clients who need a service on the other hand the social worker as subject in a working environment. Social work is always in a contradiction between the client as a customer and working on a “normal” market for social services. So if there is a market all economic rules of this market are also counting for organizations of social work. This crosswalk can be done by a subject-orientated view for the social worker as a self-realization human with personnel development and also for the clients who need individualized services for their special needs. Social work must give up fiscal accounting and use economic instruments to work on a market and to match with other organizations on the same market. So the services become more transparent for the clients and the organization becomes attractive to a competent social worker.
Ljudi bi željeli raditi i imati svoju ulogu u društvu. Raditi znači plaćati porez, plaćati doprinos za socijalno osiguranje i imati posao kojim će zarađivati za život. Je li to zaista sve? Radi li čovjek zaista samo da bi ispunio koncept socijalne države i zaradio? Posao je više od puke zarade za život. To je središnja točka čovjekova postojanja pa je time i dio samoispunjenja i samoučinkovitosti u ljudskom životu. No, treba se suočiti s izazovima društvenih organizacija. U socijalnom radu prije svega, postoje korisnici koji trebaju usluge, a s druge strane je socijalni radnik kao subjekt u radnom okruženju. Socijalni rad je uvijek u proturječju između korisnika kao kupca i rada na “normalnom” tržištu društvenih usluga. Dakle, postoji li tržište, sva ekonomska pravila toga tržišta vrijede i za organizacije socijalnog rada. Prijelaz k takvom stanju odnosa bi omogućilo stajalište orijentirano na subjekta socijalnog radnika kao samoostvarenog čovjeka s osobnim razvojem i stručnjaka za korisnike koji trebaju individualizirane usluga za svoje posebne potrebe. Socijalni rad mora odustati od fiskalnog računovodstva i koristiti ekonomske instrumente djelovanja na tržištu kako bi se uskladio s drugim organizacijama na istom tržištu. Tako bi usluge postale korisnicima transparentnije, a organizacija atraktivna kompetentnom socijalnom radniku.