Immortality and ethics

Najnoviji razvoji genetske tehnologije govore o tome, kako je naglasio i profesor s Cambridgea, Aubrey de Grey, da će za nekoliko desetljeća biti moguće raspolagati genetskim tehnologijama koje će moći zajamčiti modifikacije ljudskog tijela, na način da ljudska bića mogu biti virtualno besmrtna. Ljudska bića koja bi na taj način bila genetski modificirana ne bi umirala slijedom procesa starenja, već samo uzrokom nasilne smrti, infekcija i sl. Ovaj će se rad baviti nekima od glavnih trenutno raspravljanih tema. Prije svega, postavit će se pitanje identiteta osoba čije bi tijelo bilo na taj način genetski modificirano (pri čemu su autori koji naglašavaju etički neprihvatljive posljedice, prije svega, Sandel i Kass, dok su paradigmatski autori koji podržavaju promjene Harris, Horrobin i Caplan). Zatim će se prikazati pitanja distributivne pravde koja slijede iz takvih modifikacija ljudskog tijela. Treće pitanje čine reprodukcija i obnavljanje ljudskog roda te reproduktivne slobode pojedinaca u svijetu u kojemu bi postojale virtualno besmrtne osobe.
As the Cambridge University professor Aubrey de Grey remarks, in 20 – 30 years human body enhancement will be made possible by new developments in genetic technology, enabling virtual immortality. Enhanced human beings would not die of old age, but only due to violent acts, infections, etc. This essay will discuss some of the most contemporary issues concerning human body enhancement. We will primarily discuss the identity of modified human beings, outlining the arguments of the most prominent opponents (Sandel and Kass), and supporters (Harris, Horrobin and Caplan) of body modifications. Then, we will discuss questions of distributive justice related to genetic body enhancement. The final part of the essay concerns issues of reproduction, the renewal of the human species and reproductive freedoms in a world populated by virtually immortal people.