Xantipa (-323 m)

Ulaz u jamu Xantipa pronašli su 23. srpnja 1994. godine slovački speleolozi Brano Šmida i Jano Vykoupil. Iste je godine u tri akcije jama istražena do dubine od 313 m. U 1995. godini nastavljeno je istraživanje jame Xantipa tijekom pet dana, no krajnja dubina nakon proširivanja suženja povećana je za samo 10 m (-323 m).Promjer ulazne vrtače Xantipe veći je od 200 m, pa svojom veličinom i izgledom predstavlja jednu od atraktivnijih i impozantnijih krških pojava na Hajdučkim i Rožanskim kukovima. Sve stijene ulazne vrtače su vertikalne, s jakim pukotinama i velikim škrapovitim udubljenjima. Zapadna, u donjem dijelu prevjesna, stijena vrtaće visoka je oko 150 m. Slovački su se speleolozi u ulaznu vrtaču Xantipe spustili s jugoistočne strane. Prvim skokom od 15 m dolazi se na strmu travnatu kosinu, iz koje se prelazi u 30 m dugu vertikalnu pukotinu. Odavde se s krševito-glinovite police 5-metarskim skokom dolazi na prostranu snježnu, mjestimično zaleđenu površinu, dimenzija 75 x 35 m. Snježna je ploha od ruba stijena odvojena 4 m dubokim i 1 do 2 m širokim otopljenim jarkom. Pod jugozapadnom stijenom vrtače, 4 m iznad dna ledene plohe, nalazi se špiljski otvor dimenzija 5 x 3 m. On prelazi u vertikalu od 15 m, koja završava ledom. Direktno ispod visoke sjeverozapadne prevjesne stijene nalazi se dvostruki ulaz, širok 3 i dug 12 m, koji vodi u 200-metarsku vertikalu. Ulazni dio vertikale ima izduženi oblik i širok je 1 do 2 m. Na 60 m dubine prostor se proširuje, pa širina iznosi 10 do 12 m, tako da je poprečni presjek ovalan. Na ovoj dubini završava ledeni čep, dok su stijene duž cijelog profila do dubine od 220 m i dalje obavijene ledenom korom debljine 2 do 3 cm. Na 100 m dubine poprečni profil produljuje se na 20 m i takav se pruža do kraja vertikale. Na dnu ulazne vertikale nalazi se veliki ledeni blok dimenzija 8 x 4 x 5 m, koji se ovamo srušio između dvije ekspedicije, 1994. i 1995. godine. Jama se dalje nastavlja ledenom kosinom dugom 50 m, smještenom u 8 m visokom i 2 do 4 m širokom kanalu nagiba 40°, nazvanom Bob staza. Kanal se postupno širi s lijeve strane dimnjakom profila 4 x 15 m. Stijene ovog kanala bile su obložene ledenim injem. Završni dijelovi jame imaju oblik 15 m dugog pukotinskog prostora visine 20 m i širine oko 3 m. Na dnu ove pukotine bilo je 40 cm široko suženje zatrpano blokovima. Ova dubina (313 m) dosegnuta je 1994. godine. U 1995. godini blokovi su maknuti i prošlo se u 10-metarsku pukotinsku vertikalu širine 1,5 m, koja završava izuzetno uskim suženjem širine 3 do 5 cm. Ovaj se opis ulazne vrtače, odnosno ledene police, odnosi na zapažanja iz 1994. godine. Već sljedeće godine ulazni otvori spojili su se u jedan jedinstveni otvor. Čitava situacija narednih se godina promijenila, pa je cijela ledena ploha na dnu ulazne vrtače bila prekrivena blokovima, kršjem i glinovitim nanosom. Ledena se površina smanjila, a rubni jarak između stijena i ledene površine se povećao. Istraženi prostori u jami Xantipi su prema Šmidi (1999) vrlo vjerojatno samo rubni dijelovi velikog podzemnog sustava. On pretpostavlja da se genetski starije, paralelne vertikale nalaze neposredno ispod velikog ledenog čepa, te da su one međusobno spojene bočnim prolazima. Slićna situacija zamijećena je u mnogim jamama na sjevernom Velebitu, a najbolji primjer je Slovačka jama. Za vrijeme vrućih ljetnih dana na ledenoj plohi u dnu ulazne vrtače Xantipe izmjerena je temperatura od +1,2 °C (Košel), a dno vrtače čak niti u podne nije bilo osvijetljeno direktnim sunčevim svjetlom. Noću, za vedrog vremena, inverzni se uvjeti još jače ističu - stvara se gusta magla, čija gornja granica seže 20 m visoko iznad ledene plohe. Po izlasku iz magle osjeća se nagla temperaturna promjena, veća i od 10 °C. U ulaznoj vertikali Xantipe prisutna je stalna nakapnica, a osjeća se i stalno strujanje zraka u smjeru unutrašnjosti jame. Za manje sunčanog vremena strujanje zraka slabije je izraženo. Na dnu jame, u oba suženja osjeća se jako strujanje zraka u smjeru izlaza. U samoj jami je prema navodima Šmide (1999) temperatura ispod 0 °C.