Cito-patološka korelacija analize uzoraka sluznice jednjaka tijekom dvogodišnjeg razdoblja

Cilj rada je ustanoviti vrijednost citološke analize bioptičkog uzorka sluznice jednjaka, uzetoga prilikom endoskopske pretrage i usporediti je s patohistološkom analizom istoga u dijagnosticiranju malignih tumora sluznice jednjaka. U razdoblju od dvije godine,endoskopskom pretragom jednjaka, prilikom koje su uzeti uzorci za citologiju i patohistologiju, obradili smo 86 bolesnika u kirurškoj ambulanti. Materijal smo uzeli s 1-3 mjesta na sluznici jednjaka i od svakog uzorka učinjen je otisak za citološku analizu, te potom poslan na patohistologiju. Od ukupno 86 bolesnika, citološka i patohistološka dijagnoza podudarale su se kod njih 76 (88,3%). Negativnih na karcinom bilo je 31 (36,0%), a pozitivnih 45 (52,3%). Od 45 bolesnika pozitivnih u obje analize, samo su četiri bolesnika bila citološki pozitivna, a karcinom je patohistološki dokazan tek u drugoj, ponovljenoj pretrazi i biopsiji. U jednoga citološki pozitivnog i patohistološki negativnog bolesnika, karcinom je dokazan na operativnim patohistološkim uzorcima. Patohistološka analiza bila je pozitivna u 50 bolesnika: 45 njih bilo je citološki pozitivno, dok su tri bila citološki suspektna na karcinom, a dvoje bolesnika imalo je citološki nalaz izražene atipije na stanicama sluznice jednjaka. U ocjeni histoloških tipova karcinoma, citologija i patohistologija poklapale su se u 39 od 45 pozitivnih bolesnika (86,6%): 24 karcinoma pločastih stanica, 11 adenokarcinoma, dok su 4 bila ocijenjena samo kao karcinomi. Citološka analiza otiska bioptičkog uzorka sluznice jednjaka pokazala je visoku dijagnostičku točnost u dijagnozi karcinoma jednjaka. U ocjeni histološkog tipa karcinoma pločastih stanica, citološka i patohistološka dijagnoza podudarale su se u 96% slučajeva. Najviša osjetljivost dobiva se kombiniranjem citološke i patohistološke metode. Pozitivan citološki nalaz, uz negativan patohistološki, zahtijeva ponavljanje pretrage uzimanjem bioptičkog uzorka za obje analize.
The aim of this study was to investigate the role of imprint cytology as a diagnostic tool, either alone or combined with histopathology, of oesophageal biopsy specimens. A two - year study of endoscopic cytology and histopathology was carried out on 86 patients suspected of having a malignant oesophageal lesion. Patients were biopsied on one to three locations and imprint cytology preparation was made for each biopsy specimen and then sent to histopathology. In 76 of 86 patients (88.3%) cytology and histopathology diagnosis were the same: 31 (36.0%) were negative and 45 (57.0%) were positive. Of 45 positive patients, a false-negative histopathology diagnosis was given in only four patients. Repeated biopsy confirmed the first positive cytology diagnosis. In one cytology positive and histopathology negative patient, carcinoma was diagnosed on surgical pathology. Of 50 histopathology positive patients, 45 were cytology positive, 3 were cytology suspected and 2 had severe cytology atypia. In tumor types evaluation, cytology and histopathology diagnosis were the same in 39 of 45 positive patients (86.6%): 24 were squamous cell carcinomas, 11 were adenocarcinomas while 4 were only carcinomas. Imprint cytology demonstrated high diagnostic accuracy in the diagnosis of malignant oesophageal tumors. Cytology and histopathology showed high correlation (96%) in the diagnosis of histologic type of squamous cell carcinoma. The cytology and histopathology techniques remain complementary and both should be utilized for maximum diagnostic efficiency. Positive cytology and negative histopathology diagnosis require repeated biopsy.