GENETIC FACTORS IN ETIOLOGY OF RECURRENT SPONTANEOUS ABORTION

Brojna istraživanja mehanizama trudnoće nisu dala jasne smjernice koje bi pomogle praktičarima kao dijagnostičko ili terapijsko sredstvo u rješavanju problema učestalih spontanih pobačaja nepoznate etiologije. Učestali spontani pobačaji tri su ili više uzastopnih spontanih prekida trudnoće s istim partnerom prije 23. tjedna gestacije. Značajan su klinički problem budući da se javljaju u 0,5–3% žena i da je njihov uzrok nepoznat u oko 40–50% slučajeva. Poznati uzroci učestalih spontanih pobačaja raznorodni su i uključuju negenetičke i genetičke čimbenike. Iako je njihov veći dio uzrokovan genetički, genskim ili kromosomskim abnormalnostima, pokušaj liječenja zasad je moguć jedino u skupini negenetičkih uzroka. Cilj je ovog rada prikazati sadašnje spoznaje o genetičkim razlozima učestalih spontanih pobačaja, o čemu se vrlo malo zna. Upozorit ćemo na HLA-podudarnost u roditelja, monogenske nasljedne bolesti i na gensku varijabilnost u obliku genskih polimorfizama, kao na moguće čimbenike predispozicije za učestale spontane pobačaje. Opisat ćemo čimbenike koji su ušli u kliničku praksu, kao i nove čimbenike, dobivene asocijacijskim studijama poput gena povezanih s imunosnim sustavom, koagulacijom i vaskularizacijom. Naposljetku, naš doprinos sustavnom istraživanju uloge genskih čimbenika u etiologiji učestalih spontanih pobačaja razvijat ćemo kroz projekt HuMGeN (Human Miscarriage Genetic Network) koji smo pokrenuli na međunarodnoj razini.
Despite much research into the mechanism of pregnancy and pregnancy loss, few diagnostic or therapeutic procedures for the evaluation of recurrent spontaneous abortion (RSA) can be offered. RSA is generally defined as three or more consecutive spontaneous terminations of pregnancy (with the same biological partner) occurring prior to the 23rd gestational week. RSA presents an important clinical challenge as it occurs in 0.5% to 3% of all pregnancies, and in 40% to 50% of these cases, without any known cause. The known causes of spontaneous pregnancy loss vary, including those of both non-genetic and genetic etiology. The goal of this work is to discuss the current knowledge of genetic causes of RSA, which is a rapidly developing field. The mechanism of HLA incompatibility, monogenetic disease, as well as genetic variance in genetic polymorphisms, as possible factors in causing a predisposition to RSA will be presented. The contributing factors to RSA that are already known in the present clinical practice as well as the more recent suspected factors which have been demonstrated in associated studies, such as genetic variation in genes associated with the immune system, coagulation and vascularization, will also be discussed. In conclusion, our contribution to the systematic research of genetic factors contributing to RSA through the international “HuMGeN” (Human Miscarriage Genetic Network) project will be presented.