Ispitivanje termalne stabilnosti konstrukata H6-GFP, H6-YFP, H6-mcherry fluorescentnom spekroskopijom

Antitijela, takođe poznata kao imunoglobulini (IgG), su proteini koje prirodno proizvode plazma ćelije u ljudskom tijelu u cilju posredovanja adaptivnog imunog odgovora protiv invazivnih patogena. U laboratoriji su napravljena međusobno identična antitijela iz identičnih imunih ćelija koja su nazvana monoklonska antitijela (engl. monoclonal antibody, mAbs). Od 1975. godine monoklonska antitijela se primjenjuju u dijagnostici i liječenju velikog broja bolesti. Uprkos uspješnoj upotrebi monoklonskih antitijela (mAbs) u liječenju tumora i drugih bolesti njihova primjena je i dalje otežana zbog ograničenja, kao što su velika molekulska masa i visoka cijena proizvodnje. Ova ograničenja su nadomjestila nanoantitijela, rekombinantni varijabilni domeni antitijela samo sa teškim lancem. Nanoantitijela posjeduju jedinstvena svojstva kao što su mala veličina, odlična rastvorljivost, superiorna stabilnost i postala su obećavajuće sredstvo za dijagnozu i terapiju bolesti. Kao kontrastna sredstva za snimanje, nanoantitijela omogućavaju dobijanje visokokvalitetnih slika, pružaju sveobuhvatnu procjenu bolesti, a zatim omogućavaju personalizovanu terapiju. U ovom radu uspješno je odrađena ekpresija tri konstrukta H6-GFP, H6-YFP i H6-mcherry u E. coli ćelijama. Zahvaljujući C-terminalnom histidinskom tagu, konstrukti su prečišćeni metal afinitetnom hromatografijom (engl. immobilized metal-affinity chromatography, IMAC), a potom je natrijum dodecil sulfat (engl. sodium dodecyl sulfate, SDS) poliakrilamidnom gel elektroforezom (engl. polyacrylamide gel electrophoresis, PAGe) potvrđeno da su konstrukti upsješno eksprimirani. Nakon toga je ispitana njihova termalna stabilnost, zagrijevanjem na temperaturama od 25 do 95 ℃ i praćenjem intenziteta fluorescencije.