Hiperparatireoidizam nakon transplantacije bubrega

Nakon uspješne transplantacije bubrega dolazi do oporavka egzokrine i endokrine funkcije bubrega. Vrijednosti serumske koncentracije kalcija, fosfata, paraireoidnog hormona (PTH), čimbenika rasta fibroblasta 23 i vitamina D se normaliziraju. Zbog toga bi trebale uslijediti pozitivne promjene u koštanom metabolizmu. Kod dijela bolesnika, unatoč uspješnoj transplantaciji, ostaju poremećaji u koštanom metabolizmu. Učestalost hiperparatireoidizma (HPT) nakon prve godine od transplantacije bubrega kreće se od 10 do 50 %. Trajanje dijalize i stupanj hiperplazije paratireoidnih žlijezda čimbenici su rizika za razvoj poslijetransplantacijskog HPT-a. Liječenje poslijetransplantacijskog HPT-a uključuje terapiju vitaminom D, analozima vitamina D, kalcimemeticima i paratireidektomija.
After successful kidney transplantation, the recovery of exocrine and endocrine kidney function occurs. Serum calcium, parathyroid hormone (PTH) phosphate, fibroblast growth factor 23 (FGF-23) and vitamin D values normalize. Therefore, positive changes in bone metabolism improve bone quality, reducing the frequency of fractures and vascular calcifications. In some patients, despite successful transplantation, disorders in bone metabolism remain. The incidence of hyperparathyroidism (HPT) after the first year of kidney transplantation ranges from 10-50%. The duration of dialysis and the degree of hyperplasia of the parathyroid glands are risk factors for the development of posttransplant HPT. The treatment of posttransplant HPT includes vitamin D therapy, vitamin D analogs, calcimimetics and parathyroidectomy (PTX).