Sport, nacionalizam i medijska konstrukcija zbilje: Treća titula prvaka svijeta u košarci usred vrhunca jugoslavenske političke krize

Sport ovisi o dominantnoj kulturi i njezinim vrijednostima. Društveni značaj sporta mijenja se s društvenim promjenama. Odnos sporta i nacionalizma u društveno-humanističkim znanostima često je istraživan u okviru tematike raspada Jugoslavije. Hromadžić (2014) medije drži polugama moći za hegemonijsku prevlast društvenih elita, a Hardt i Negri (2003) ističu da je ključna uloga medija da oblikuju javne diskurse. Usred političke i ekonomske krize 1980-ih jugoslavenski košarkaši postižu iznimne uspjehe. Opće mjesto kolektivnog sjećanja te epohe pobjeda je u finalu SP-a u Argentini u kolovozu 1990. godine. Prvi je cilj rada utvrditi i usporediti retoriku hrvatskih i srpskih tiskovina o košarkaškoj reprezentaciji Jugoslavije tijekom kolovoza i rujna 1990. u dnevnim listovima (Vjesnik, Večernji list, Slobodna Dalmacija, Sportske novosti, Politika, Borba, Dnevnik, Sport) i tjednicima (Sprint, Slobodni tjednik, Nedjeljna Dalmacija, Tempo, Nin, Duga). Drugi je cilj, korištenjem odabranih medijskih priloga nakon 1990., utvrditi konstrukciju diskursa o aferi „Divčeva gaženja hrvatske zastave“. U realizaciji istraživanja koristili smo metodu studija slučaja. Studija slučaja obuhvatna je istraživačka metoda koja uključuje korištenje različitih metodoloških alata, a usredotočena je na događaje unutar njihova konkretnog društvenog konteksta. U radu polazimo od teze da je „afera Divac“ tijekom 1990-ih medijskim rekonstrukcijama i nacionalističkim reinterpretacijama u javnosti postala svojevrsni mit.