Does the frequency of hunting dogs’ activity influence their oxidative stress status subsequent to endurance?

Oxidative stress is implied in various pathological conditions in both humans and animals, and recent studies have suggested its role in performance, recovery, immunity, and health. This study’s objective was to investigate whether the higher frequency of activity by hunting dogs influences the oxidative stress indicators subsequent to endurance. The research involved forty-one hunting dogs, with equal representations of Alpine Brack Dachshund, Istrian Coarse-Haired Hound, and Posavina Hound. The dogs were categorized into higher frequency activity (n=22) and lower frequency activity (n=19) groups. Endurance was defined as a wild-boar hunt lasting for eight hours at an outside air temperature amounting to 10°C. Endurance had an impact on several parameters: an increased white blood cell count, neutrophils, and mean corpuscular hemoglobin concentration values, but decreased values of eosinophils and lymphocytes. Non-enzymatic biochemical indicators revealed higher energy expenditure (decreased glucose, total protein, and albumin concentration), hemoconcentration (decreased iron concentration), and elevated enzyme activity (AST, ALT, ALP, and CK-MB) but lower catalase activity. In terms of activity frequency, enzyme biomarker activity showed significant differences. ALT activity in both low- and high-frequency activity canines was notably higher (P<0.05) post-endurance compared to pre-endurance levels. ALP activity was significantly higher (P<0.05) post intense physical activity in higher frequency activity canines, yet lower (P<0.05) in lower activity frequency canines compared to their pre-endurance status. In conclusion, both tested canine groups demonstrated notable signs of oxidative stress subsequent to endurance, without differences between activity frequencies.
Oksidacijski stres javlja se u raznim patološkim stanjima kod ljudi i životinja, a nedavna istraživanja sugeriraju njegov znakovit utjecaj na proizvodne pokazatelje, oporavak, otpornost i zdravlje. Cilj istraživanja bio je utvrditi utječe li veća učestalost aktivnosti lovačkih pasa na pokazatelje oksidacijskog stresa nakon dugotrajne fizičke aktivnosti. U istraživanju je sudjelovao 41 lovački pas, s podjednakom zastupljenošću pasmina alpski jazavčar, istarski kratkodlaki gonič i posavski gonič. Psi su kategorizirani u skupine koje treniraju (n=22) i skupine koje ne treniraju (n=19). Dugotrajna fizička aktivnost definirana je kao lov na divlje svinje u trajanju od osam sati, na vanjskoj temperaturi zraka od 10 °C. Dugotrajna fizička aktivnost utjecala je na nekoliko pokazatelja: broj leukocita, neutrofila i srednje vrijednosti koncentracije hemoglobina su povećani, a vrijednosti eozinofila i limfocita su snižene. Neenzimski biokemijski pokazatelji otkrivaju veću potrošnju energije (smanjena koncentracija glukoze, ukupnih proteina i albumina), hemokoncentraciju (smanjena koncentracija željeza) i povišenu aktivnost enzima (AST, ALT, ALP i CK), te nižu aktivnost katalaze. Što se tiče frekvencije aktivnosti, pojedini enzimi biomarkeri aktivnosti pokazuju znakovite razlike. ALT je i kod pasa niske i kod pasa visoke frekvencije aktivnosti bila veća (P<0,05) nakon dugotrajne fizičke aktivnosti. Usporedbom vrijednosti ALP-a nakon dugotrajne fizičke aktivnosti u odnosu na vrijeme prije dugotrajne fizičke aktivnosti, utvrđeno je da je ovaj enzim bio znakovito povišen (P<0,05) kod pasa veće frekvencije aktivnosti odnosno znakovito snižen (P<0,05) kod pasa manje frekvencije aktivnosti. Zaključno, obje testirane skupine pasa pokazale su izražene znakove oksidacijskog stresa nakon vježbe izdržljivosti, bez obzira na utreniranost.