Search

Seksualna agresija odnosi se na primjenu raznih načina (verbalne prisile, fizičke sile itd.) kako bi se druga osoba prisilila na seksualne aktivnosti unatoč njezinu nepristajanju. U svrhu boljeg razumijevanja seksualne agresije među studentima na ovim prostorima, provedeno je istraživanje s ciljem da se utvrdi prevalencija, vrste i faktori rizika za pojavu seksualne agresije na ispitanom uzorku studenata. U istraživanju koje je provedeno online sudjelovalo je 458 studenata s hrvatskih sveučilišta. Seksualna agresija ispitana je hrvatskim prijevodom Skale seksualnih strategija (Sexual Strategies Scale, SSS; Strange i sur., 2013). Rezultati su pokazali da studenti koji rabe seksualno agresivne strategije, u odnosu na one koji ih ne rabe, govore o većem prihvaćanju rodnih predrasuda, više se upuštaju u rizična ponašanja (konzumacija alkohola i neobvezni seksualni odnosi), percipiraju veći vršnjački pritisak na seksualne odnose te imaju izraženije osobine psihopatije i narcizma. Rezultati ispitivanja prediktivnoga doprinosa pojedinih skupina varijabli potvrdili su značajan doprinos narcizma, vršnjačkoga pritiska na seksualne odnose, socioseksualnosti te konzumacije alkohola objašnjenju varijance broja seksualno agresivnih strategija., Sexual aggression refers to the use of various ways (verbal pressure, physical force, etc.) in order to compel another person to sexual activities without his/her consent. To understand more profoundly sexual aggression among Croatian students, the study was conducted with the aim of determining prevalence, types, and risk factors for sexual aggression on a sample of college students. In the online research, 458 students from various Croatian universities took part. Sexual aggression was measured by the Croatian translation of the Sexual Strategies Scale (SSS; Strange et al., 2013). The results have shown that students who use aggressive sexual strategies are more prone to gender prejudices, are more likely to engage in risky behaviors (alcohol consumption and impersonal sex), perceive greater peer pressure to have sex, and are higher on personality traits of psychopathy and narcissism, compared to students who do not use these strategies. The results of testing the predictive contribution of sets of variables assert the significant contribution of narcissism, peer pressure to have sex, sociosexuality, and alcohol consumption in explaining the variance of the number of sexually aggressive strategies used.

Produljenje životne dobi povećava vjerojatnost smrti uzrokovane kroničnom bolešću i potrebu za medicinskom i psihosocijalnom potporom u okviru palijativne skrbi. Osobama koje su zaposlene u palijativnoj skrbi treba pružiti odgovarajuće obrazovanje za rad s umirućim pacijentima, čime se postiže veća stručnost, ali i sprječava profesionalno sagorijevanje. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati u kojoj mjeri osobni (komunikacijske vještine, otpornost, religioznost) i okolinski (socijalna podrška) čimbenici pridonose objašnjenju profesionalnoga sagorijevanja (emocionalne iscrpljenosti i otuđenosti) kod zaposlenih u palijativnoj skrbi. U istraživanju su sudjelovale 123 osobe zaposlene u palijativnoj skrbi (medicinske sestre / tehničari, liječnici, psiholozi, duhovnici / teolozi, socijalni radnici, fizioterapeuti i dr.). Dobiveni rezultati pokazuju da su osobni čimbenici rizika / zaštite u većoj mjeri, u odnosu na okolinske, povezani s profesionalnim sagorijevanjem, osobito kada se razmatra emocionalna iscrpljenost. S druge strane, i osobni i okolinski čimbenici važni su u predikciji otuđenosti na poslu. Najznačajnija varijabla u predikciji obaju aspekata profesionalnoga sagorijevanja jest komunikacijska vještina priopćavanja loših vijesti., Prolongation of life expectancy increases the likelihood of death caused by chronic illness and the need for medical and psychosocial support within the palliative care setting. Professionals working in the palliative care field need adequate education to work with dying patients in order to achieve greater expertise, but also to prevent professional burnout. The aim of this study was to examine the contribution of personal (i.e. communication skills, resistance, religiosity) and factors related to the work environment (i.e. social support) in explaining burnout (i.e. emotional exhaustion and disengagement) among palliative care professionals. The study was conducted on a sample of 123 professionals working in the palliative care setting (nurses, physicians, psychologists, theologians, social workers, physiotherapists, etc.). The results indicate that personal risk/protection factors, compared to work environment factors, were more closely related to burnout, especially when emotional exhaustion was considered. On the other hand, both personal and environmental factors had a significant role in the prediction of disengagement from work. The most significant predictor of both aspects of burnout was the communication skill of reporting bad news.

Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati povezanost otvorenosti prema iskustvu i uspješnog starenja, te provjeriti moguću posredujuću ulogu životnih žaljenja zbog propuštenih prilika i pogrešnih akcija u tom odnosu. Povećanje udjela starijih osoba u populaciji potaknulo je usmjeravanje istraživačkog interesa na čimbenike koji doprinose dugovječnosti i kvaliteti života u starijoj dobi, a u tom kontekstu raste broj istraživanja koja se bave konceptom uspješnog ili dobrog starenja. Uspješno starenje vrlo je složen konstrukt te još nema konsenzusa u pogledu komponenti koje uključuje i načina njegova mjerenja. Otvorenost prema iskustvu odnosi se na dimenziju ličnosti koja uključuje osjećaj za estetiku, znatiželju, kreativnost i nekonvencionalnost te je za nju kao takvu pretpostavljeno da doprinosi uspješnom starenju. U istraživanju je sudjelovalo 479 osoba u dobi od 60 do 95 godina iz različitih dijelova Hrvatske. Uspješno starenje operacionalizirano je na dva načina: pomoću Skale samoprocjene uspješnog starenja i pomoću kompozitne mjere uspješnog starenja temeljene na komponentama modela Choa, Martina i Poona (2012), a to su subjektivni zdravstveni status, percepcija financijskog stanja i subjektivna dobrobit. Otvorenost je ispitana hrvatskom verzijom (Babarović i Šverko, 2013) supskale otvorenosti prema iskustvu iz upitnika HEXACO-PI-(R) (Ashton i Lee, 2008, 2009), dok su životna žaljenja zbog akcija i zbog propuštenih prilika ispitana svaka s po jednim pitanjem. Rezultati su pokazali da je otvorenost prema iskustvu umjereno visoko povezana s obje primijenjene mjere uspješnog starenja, dok su žaljenja zbog akcija i propuštenih prilika značajno negativno korelirala s mjerama uspješnog starenja. Rezultati provjere posredujuće uloge životnih žaljenja u odnosu između otvorenosti prema iskustvu i uspješnog starenja pokazali su da životna žaljenja zbog pogrešnih akcija nisu medijator u ovom odnosu, dok su se žaljenja zbog propuštenih prilika pokazala značajnim, ali djelomičnim medijatorom. Istraživanje upućuje na važnost koju otvorenost prema iskustvu te manji intenzitet životnih žaljenja mogu imati za starije osobe, olakšavajući im prilagodbu na promjene povezane s procesom starenja., The aim of the research was to explore the relationship between openness to experience and successful aging, and to test potential mediation role of life regrets due to missed opportunities and faulty actions in that relationship. The growth of proportion of older people in the population prompted the research interest for factors that contribute longevity and quality of life in old age, and in that context, the number of studies focused on successful or good ageing has increased. Successful ageing is a very complex construct and the consensus regarding its components and measurement is not yet reached. Openness to experience refers to dimension of personality that includes aesthetic appreciation, inquisitiveness, creativity, and unconventionality, and, as such, it was hypothesized that it could contribute to successful ageing. Four hundred and seventy-nine subjects, 60 to 95 years old, from various regions of Croatia, have participated in the study. Successful ageing was operationalized in two ways: by The Self-Rated Successful Ageing Scale and by a composite measure of successful ageing. This measure is based on the components of the Cho, Martin and Poon's model (2012), i.e. subjective health status, perception of financial situation and subjective well-being. Openness was measured by Croatian version (Babarović & Šverko, 2013) of openness to experience subscale from the HEXACO-PI-(R) personality measure (Ashton & Lee, 2008, 2009), while life regrets of action and inaction were measured by one question each. The results have shown that openness to experience correlated moderately high with both measures of successful ageing, while regrets of action and inaction correlated significantly and negatively with successful ageing measures. The results of testing the mediation role of life regrets in relationship between openness to experience and successful ageing showed that regrets of action were not a mediator in this relationship, while regrets of inaction were a significant, but partial mediator. The study indicates the importance that openness to experience and less intensity of life regrets could have for older people, by facilitating their adaptation to age-related changes., El objetivo de esta investigación fue examinar la relación entre la apertura a la experiencia y el envejecimiento exitoso, tanto como investigar el posible papel mediador del remordimiento por oportunidades perdidas y acciones erróneas. El número de personas mayores cada vez más alto en la población ha estimulado las investigaciones de factores que contribuyen a la longevidad y la calidad de vida en la edad mayor, y en este contexto aumenta el número de investigaciones sobre el concepto del envejecimiento exitoso o bueno. El envejecimiento exitoso es un constructo muy complejo y todavía no hay consenso en cuanto a las componentes que incluye y la manera de su medición. La apertura a la experiencia se refiere a la dimensión de personalidad que incluye la sensibilidad por la estética, curiosidad, creatividad, falta de convencionalismo, y para la que suponemos que contribuye al envejecimiento exitoso. En la investigación participaron 479 personas a la edad de entre 60 y 95 años de diferentes partes de Croacia. El envejecimiento exitoso se ha tratado de dos maneras: a través de la Escala de Autoevaluación del Envejecimiento Exitoso y a través de la medición compositora del envejecimiento exitoso basada en las componentes del modelo de Cho, Martin y Poon (2012), y se trata del estado subjetivo de salud, la percepción del estado económico y el bienestar subjetivo. La apertura se evaluó a través de la versión croata (Babarović y Šverko, 2013) de la Subescala de Apertura a la Experiencia del Cuestionario HEXACO-PI-(R) (Ashton y Lee, 2008, 2009), mientras que los remordimientos por acciones y por oportunidades perdidas se verificaron cada una con una pregunta. Los resultados han demostrado que la apertura a la experiencia tiene una correlación moderadamente alta con las dos medidas del envejecimiento exitoso aplicadas, mientras que los remordimientos por acciones y por oportunidades perdidas tienen una correlación negativa significativa con las medidas del envejecimiento exitoso. Los resultados de la verificación del papel mediador del remordimiento en la relación entre la apertura a la experiencia y el envejecimiento exitoso han demostrado que el remordimiento por las acciones erróneas no es mediador en esta relación, mientras que el remordimiento por las oportunidades perdidas se ha demostrado como un mediador significativo, pero parcial. Esta investigación indica la importancia que la apertura a la experiencia y la intensidad menor del remordimiento pueden tener para las personas mayores, facilitándoles la adaptación a los cambios relacionados con el proceso de envejecimiento.

Uspješno starenje je višedimenzionalan konstrukt, ali konsenzus u pogledu njegovih komponenti i operacionalne definicije još nije postignut. U ranijim su istraživanjima ispitane njegove brojne determinante i korelati, ali istraživanja roditeljstva i generativnosti ili brige za dobrobit mlađih generacija u kontekstu uspješnog starenja zasada su vrlo rijetka. Stoga je provedeno istraživanje s ciljem ispitivanja povezanosti i doprinosa roditeljskog zadovoljstva i generativnosti starijih osoba njihovu uspješnom starenju. U istraživanju su sudjelovala 444 starija roditelja u dobi od 60 do 95 godina iz različitih dijelova Hrvatske. Tri dimenzije roditeljskog zadovoljstva (zadovoljstvo sobom kao roditeljem, svojom djecom i odnosima s njima) ispitane su po jednim pitanjem za svaku. Generativnost je ispitana adaptiranom Loyola skalom generativnosti, a uspješno starenje Skalom samoprocjene uspješnog starenja. Rezultati su pokazali da sudionici daju visoke procjene na sve tri dimenzije roditeljskog zadovoljstva. Rezultati na skali uspješnog starenja bili su značajno povezani s ispitanim dimenzijama roditeljskog zadovoljstva i s generativnošću. Nadalje, pokazalo se da, nakon kontrole sociodemografskih varijabli, generativnost, zadovoljstvo sobom kao roditeljem i odnosima s vlastitom odraslom djecom značajno doprinose uspješnom starenju sudionika istraživanja. Rezultati ovoga istraživanja upućuju na važnost brige za mlađe generacije i vlastite doprinose društvu te roditeljskog zadovoljstva i u starijoj dobi za uspješno nošenje s promjenama povezanima sa starenjem., Successful aging is a multidimensional construct, but there is no consensus regarding its components and operationalization. In previous research, many determinants and correlates of successful aging were examined, but research on the role of parenting and generativity or a concern for the welfare of the next generation, in the context of successful aging was rather scarce so far. Therefore, we conducted a study with the purpose of examining the relationship and contribution of parental satisfaction and generativity to successful aging of older parents. The subjects in the study were 444 older parents, 60 to 95 years old, from various parts of Croatia. Three dimensions of participants’ parental satisfaction were measured using one question for each. Generativity was examined by an adapted version of the Loyola Generativity Scale and successful aging by the Self-Rated Successful Aging Scale. Results have shown that subjects scored high on all three dimensions of parental satisfaction. Results on the successful aging scale correlated significantly with the examined dimensions of parental satisfaction and with generativity. Furthermore, results have shown that after controlling for sociodemographic variables, participants’ generativity and satisfaction with themselves as parents and with the relations they have with their adult children significantly contribute to successful aging. The findings of the study indicate the importance of generative concern for the next generation and one’s lasting contribution to society, as well as the importance of parental satisfaction of older parents for their successful adaptation to age related changes.

Uspješno starenje je pomalo kontroverzan konstrukt kojeg nije lako operacionalizirati. Različiti teorijski pristupi koriste različite kriterije ili definicije uspješnog starenja iz kojih proizlaze različiti pokušaji operacionalizacije ovoga konstrukta. U ovom istraživanju polazi se od subjektivnih ili laičkih koncepcija uspješnog starenja, odnosno od toga kako same starije osobe shvaćaju uspješno starenje. Na prigodnom uzorku od 235 osoba starijih od 60 godina provedeno je istraživanje s ciljem ispitivanja njihove percepcije uspješnog starenja. U istraživanju je korišten hrvatski prijevod (Ambrosi-Randić i Plavšić, 2008) liste od dvadeset obilježja uspješnog starenja za koja su Phelan i sur. (2004) utvrdili da su se najčešće pojavljivala u ranijoj literaturi o ovom konstruktu. Rezultati su pokazali da je od 20 ispitanih obilježja njih 12 preko 70% ispitanih starijih osoba procijenilo važnima za uspješno starenje. Najveći postotak sudionika je važnim za uspješno starenje procijenio dobro zdravlje, sposobnost pojedinca da se brine o sebi i da se osjeća dobro sa samim sobom. Najmanje važnima za uspješno starenje pokazali su se dugovječnost, radni angažman nakon umirovljenja te učenje novih stvari i u starijoj dobi. Utvrđene su i razlike u procjeni važnosti nekih obilježja uspješnog starenja s obzirom na neka sociodemografska obilježja sudionika. Tako se pokazalo da je značajno više žena negoli muškaraca važnim za uspješno starenje procijenilo podršku obitelji i prijatelja, dok su osobe višeg u odnosu na one nižeg stupnja obrazovanja kontinuirano učenje novih stvari procjenjivale važnijim za uspješno starenje. Pokušaji objašnjenja konstrukta uspješnog starenja svakako bi trebali uzeti u obzir i kako same starije osobe vide uspješno starenje.

Internet predstavlja široku arenu mogućnosti u kojoj starije osobe mogu dobiti adekvatnu socijalnu potporu. Strana istraživanja jasno pokazuju da IKT pomaže starijima u održavanju komunikacije s članovima obitelji i prijateljima te da može pomoći i u održavanju psihofizičkog zdravlja. Kako je uspješno starenje višedimenzionalni konstrukt koji uključuje brojne determinante, poput učenja novih stvari, tako korištenje interneta može biti važan čimbenik bolje prilagodbe promjenama koje starenje donosi. Stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi u kojoj mjeri osobe starije od 60 godina koriste internet i mogu li se individualne razlike u procjeni uspješnosti starenja objasniti korištenjem interneta. U istraživanju je sudjelovalo 295 osoba u dobi između 60 i 89 godina iz različitih županija u Republici Hrvatskoj. Od mjernih instrumenata je korištena Skala samoprocjene uspješnog starenja, dok su ostali konstrukti bili zahvaćeni sa po jednom tvrdnjom, što je slučaj i u drugim sličnim istraživanjima (učestalost korištenja interneta, subjektivna dob, tjelesno i mentalno zdravlje). Dobiveno je da 40% osoba starije životne dobi koristi internet u prosjeku jednom tjedno, i to najviše za potrebe čitanja vijesti i ostalih zanimljivosti kao i za komunikaciju s članovima obitelji i prijateljima. Sudionici koji koriste internet su kronološki mlađi, sebe doživljavaju mlađima, obrazovaniji su, boljeg su tjelesnog i mentalnog zdravlja, i procjenjuju da se bolje prilagođavaju promjenama koje starenje donosi, odnosno da uspješnije stare. Nije utvrđen značajan samostalan doprinos učestalosti korištenja interneta uspješnom starenju, nego je taj odnos posredovan dobrim tjelesnim i mentalnim zdravljem i procjenom sudionika da su mlađi nego što kronološki jesu., Internet presents a wide arena of possibilities in which older people can get adequate support in the domains of health and social relations. Studies clearly show that the Internet, information and communication technology help the elderly to maintain communication with family members and friends and that can help in maintaining psychological and physical health. Successful aging is a multidimensional construct that includes a number of determinants, such as learning new things, so Internet use can be an important factor for older people to better adapt to changes that aging brings. The purpose of this study was to determine the extent to which people over 60 use the Internet and whether the individual differences in successful aging could be explained by the frequency of Internet use. The study included 295 people aged between 60 and 89 years from various counties in the Republic of Croatia. The Scale of Successful Aging was used while other constructs were assessed with single-item measurements, which is the case in other similar studies (frequency of Internet use, subjective age, physical and mental health). The results show that 40% of elderly people use the Internet on average once a week, mainly for reading the news and other points of interest as well as to communicate with family members and friends. Participants who use the Internet are chronologically younger, perceive themselves as younger, more educated, have better physical and mental health and estimated that they age successfully. There was no significant independent contribution of the frequency of Internet use to successful aging, but the relationship was mediated by good physical and mental health and perception of participants that feel younger than their chronological age.

Uspješno starenje je višedimenzionalan konstrukt, ali konsenzus u pogledu njegovih komponenti i operacionalne definicije još nije postignut. U ranijim su istraživanjima ispitane njegove brojne determinante i korelati, ali istraživanja roditeljstva i generativnosti ili brige za dobrobit mlađih generacija u kontekstu uspješnog starenja zasada su vrlo rijetka. Stoga je provedeno istraživanje s ciljem ispitivanja povezanosti i doprinosa roditeljskog zadovoljstva i generativnosti starijih osoba njihovu uspješnom starenju. U istraživanju su sudjelovala 444 starija roditelja u dobi od 60 do 95 godina iz različitih dijelova Hrvatske. Tri dimenzije roditeljskog zadovoljstva (zadovoljstvo sobom kao roditeljem, svojom djecom i odnosima s njima) ispitane su po jednim pitanjem za svaku. Generativnost je ispitana adaptiranom Loyola skalom generativnosti, a uspješno starenje Skalom samoprocjene uspješnog starenja. Rezultati su pokazali da sudionici daju visoke procjene na sve tri dimenzije roditeljskog zadovoljstva. Rezultati na skali uspješnog starenja bili su značajno povezani s ispitanim dimenzijama roditeljskog zadovoljstva i s generativnošću. Nadalje, pokazalo se da, nakon kontrole sociodemografskih varijabli, generativnost, zadovoljstvo sobom kao roditeljem i odnosima s vlastitom odraslom djecom značajno doprinose uspješnom starenju sudionika istraživanja. Rezultati ovoga istraživanja upućuju na važnost brige za mlađe generacije i vlastite doprinose društvu te roditeljskog zadovoljstva i u starijoj dobi za uspješno nošenje s promjenama povezanima sa starenjem. Ključne riječi: roditeljsko zadovoljstvo, generativnost, uspješno starenje

Postupak medicinski potpomognute oplodnje (MPO) može biti i za muškarce i žene prilično izazovan. Tako dijagnoza i liječenje neplodnosti može imati značajne psihološke posljedice za svakog partnera, a opseg tih reakcija vodi zaključku da je taj cijeli proces prilično stresan. Međutim, većina autora smatra da su žene rizičnija skupina za razvoj nekih oblika negativnih emocionalnih stanja poput depresivnosti. Stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi neke odrednice depresivnosti žena koje se nalaze u procesu medicinski potpomognute oplodnje. Na uzorku od 58 žena primijenjeni su sljedeći mjerni instrumenti: Podljestvica percipiranog stresa, Podljestvica depresivnosti i Upitnik suočavanja sa stresom. Sudionice su se nalazile u procesu pripreme za novi postupak MPO-a, a do tada su u prosjeku bile oko dvije godine u procesu MPO-a, te su iskusile dva neuspjela pokušaja. Rezultati pokazuju da su više razine depresivnosti pozitivno povezane s trajanjem liječenja neplodnosti i s brojem neuspjelih ishoda MPO-a, te s percepcijom stresa i izbjegavanjem kao strategijom suočavanja, što je u skladu s dosadašnjim istraživanjima. I na kraju, jedino je viša razina percipiranog stresa bila prediktivna za pojavu depresivnosti kod žena u procesu MPO-a.

Mnoga istraživanja pokazuju da životni ciljevi doprinose dobrobiti i zdravlju, dok je nedostatak životnih ciljeva, ambivalencija ili konflikt povezan s njima, dovođen u vezu s brojnim negativnim utjecajima na tjelesno i psihičko zdravlje. Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati doprinos važnosti koju odrasli pridaju životnim ciljevima usmjerenima moći, postignuću, intimnosti i altruizmu, uz kontrolu nekih sociodemografskih varijabli, objašnjenju nekih aspekata njihove psihičke dobrobiti (tj. zadovoljstva životom, samopoštovanja i integriteta) i općeg zdravstvenog statusa. U istraživanju je sudjelovalo 300 osoba u dobi od 25 do 75 godina iz različitih regija Hrvatske. Rezultati su pokazali da su četiri ispitane kategorije životnih ciljeva pozitivno i uglavnom značajno korelirale s ispitanim aspektima psihičke dobrobiti i sa samoprocjenom zdravlja. Nakon kontrole doprinosa nekih sociodemografskih varijabli, ispitani životni ciljevi su u regresijskim analizama zajedno objasnili statistički značajan, iako skroman, postotak varijance životnog zadovoljstva, samopoštovanja, integriteta i zdravlja. Pri tome su se ciljevi usmjereni altruizmu i postignuću pokazali općenito najboljim prediktorima ispitanih aspekata dobrobiti i zdravlja., Numerous studies have found that life goals contribute to well-being and health, while the absence of life goals, ambivalence, or conflict regarding them has been linked to a variety of negative effects on physical and mental health. The purpose of this study was to determine the contribution of the importance of life goals of power, achievement, intimacy, and altruism to some aspects of psychological well-being (i. e. life satisfaction, self-esteem, and integrity) and general health status, together with the control of some sociodemographic variables. Three hundred adults, aged 25 to 75 years, from different regions of Croatia took part in the study. The results have shown that four categories of life goals correlated positively and mainly significantly with the examined aspects of psychological well-being and self-rated health. After controlling the contribution of some sociodemographic variables, the examined life goals together with regression analysis explained a statistically significant, even though modest, proportion of life satisfaction variance, self-esteem, integrity, and health. At the same time, altruism and achievement goals were shown to be the best general predictors of examined aspects of psychological well-being and health.

Mnoga istraživanja pokazuju da je samoprocjena zdravlja dobar pokazatelj objektivnog zdravstvenog stanja odraslih osoba. Na nju mogu utjecati brojni čimbenici, kao što su sociodemografska obilježja, prisutnost kroničnih bolesti, zdravstveno ponašanje, osobnost osobe, socijalna podrška, usamljenost, samoća i drugi. Glavni je cilj ovoga istraživanja bio ispitati spolne i dobne razlike u samoprocjeni zdravlja, te doprinos usamljenosti i preferirane samoće nakon kontrole utjecaja nekih sociodemografskih varijabli, objašnjenju individualnih razlika u samoprocjeni zdravlja u prigodnom nekliničkom uzorku odraslih. U istraživanju je sudjelovalo 300 osoba u dobi od 25 do 75 godina iz različitih dijelova Hrvatske. Od instrumenata su korištene kratka verzija UCLA skale usamljenosti i Adaptirana skala preferirane samoće, dok je samoprocjena zdravlja ispitana jednim pitanjem („Kako biste ocijenili svoje sadašnje zdravlje?“). Suprotno nekim ranijim nalazima, rezultati našeg istraživanja pokazali su da se muškarci i žene značajno ne razlikuju u samoprocjeni zdravlja. Starije osobe su svoje zdravlje procjenjivale značajno gorim u odnosu na mlađe i sredovječne odrasle. Usamljenost je značajno negativno, iako relativno nisko, korelirala sa samoprocjenom zdravlja. Nakon kontrole doprinosa nekih sociodemografskih varijabli, usamljenost je vrlo skromno, iako značajno, pridonijela objašnjenju varijance samoprocjene zdravlja. Samoća nije značajno korelirala sa samoprocjenom zdravlja, te ni njezin doprinos objašnjenju ove kriterijske varijable nije bio značajan. Zaključile smo da usamljenost i, još više, samoća, nemaju veću ulogu u objašnjenju samoprocjene zdravlja sudionika ovoga istraživanja., Numerous studies have found self-rated health to be a valid indicator of objective health status of adults. The self-rated health can be affected by many factors, such as sociodemographic characteristics, presence of a chronic condition, health behaviors, personality, social support, loneliness, solitude, etc. The main aim of this study was to test sex and age differences in self-rated health, and to determine the contribution of loneliness and preferred solitude to the explanation of individual differences in self-rated health, after controlling the influence of some sociodemographic variables, in appropriate, non-clinical sample of adults. Three hundred adults, 25 to 75 years of age, from different regions of Croatia participated in the research. The short version of UCLA Loneliness Scale and Adapted Scale of Preferred Solitude were administered, while the self-rated health was assessed by a single question ("How would you rate your current health?"). Contrary to some previous findings, the results of our research demonstrated that men and women do not differ significantly regarding their self-rated health. The older adults rated their health as a significantly worse than younger and middle-aged adults. Loneliness correlated significantly and negatively, although relatively low, with self-rated health. After controlling the contribution of some sociodemographic variables, loneliness contributed very modestly, although significantly, to the explanation of self-rated health variance. Solitude did not correlate significantly with self-rated health, so the contribution of solitude to the explanation of this criterion variable was not significant. We concluded that loneliness, and particularly solitude, do not have a greater role in the explanation of self-rated health of the participants in this study.

The study was conducted with the first aim to examine the relation of the four categories of motivation for parenthood, toward Rabin (Rabin, 1965), with generative concern or the concern for the welfare of the next generation. Parenthood is the most common, although not the only way of expressing generativity, for which it was assumed to be one of the sources of motivation for parenthood. The other aim was to test gender and age differences in motivation for parenthood. 225 parents, 20 to 60 years old, participated in the study. Their reasons for heaving child/children were assessed using the Motivation for Parenthood Scale, while generative concern was measured by the adapted Loyola Generativity Scale. The results have shown that generative concern correlates significantly, but lowly, with altruistic and instrumental motivation for parenthood, while correlations of generative concern with fatalistic and narcissistic motives were not significant. Women have higher altruistic motivation than men, while men had higher instrumental motivation than women. While controlling for number of children, younger and middle aged parents did not differ significantly in their assessment of the categories of motivation for parenthood. However, in interaction with gender, subjects' age had significant effect on altruistic and instrumental motivation.

Generativnost je danas širok koncept koji uključuje stvaranje i brigu o djeci, materijalnim produktima i idejama, koncept koji će nadživjeti pojedinca i koji doprinosi dobrobiti i održavanju kontinuiteta društva, a idejni mu je začetnik Erik Erikson. Jedan je od ciljeva ovoga rada bio unijeti više jasnoće u različita tumačenja generativnosti sustavnim prikazom najutjecajnijih teorijskih pristupa i modela. Krenulo se s Eriksonovim objašnjenjem, a zatim su prikazani Vaillantov pristup generativnosti, konceptualizacije generativnosti u terminima orijentacija djelovanju i zajedništvu te se na kraju daju značajke najnovijih modela generativnosti (Bradley, 1997; McAdams i de St. Aubin, 1992; Stewart i Vandewater, 1998). Drugi je cilj ovoga rada bio prikazati različite metodološke pristupe istraživanju generativnosti. Stoga su prezentirane i uspoređene transverzalne, longitudinalne i studije slučaja u istraživanjima generativnosti. Na kraju su opisane različite metode i instrumenti koji su korišteni u svrhu ispitivanja ovoga konstrukta, s posebnim osvrtom na njihovu primjenu u istraživanjima na hrvatskim uzorcima. Dane su i smjernice za buduća istraživanja., Originally formulated by Erik Erikson, generativity is today wide concept which involves creating and caring for children, material products, and ideas that will outlive the self, and that contribute to well-being and to maintaining the continuity of the society. One of the aims of this article was to bring in more clarity in various explanations of generativity by systematic review of the most influential theoretical approaches and models. The review begins with Erikson's description of generativity, and then Vaillant's approach. Further conceptualizations of generativity in terms of agency and communion orientations, and the newest models of generativity (Bradley, 1997; McAdams & de St. Aubin, 1992; Stewart & Vandewater, 1998) were also presented. The other aim of this article was to present different methodological approaches present in research on generativity. Cross-sectional, longitudinal and case studies of generativity were presented and compared. Finally, different methods and instruments used for examining the construct of generativity were described, with the special emphasis on their use in studies of Croatian subject samples. Guidelines for future research were also presented.

Eriksonov koncept generativnosti odnosi se na brigu za mlađe generacije i za vlastite trajne doprinose društvu, koja je glavno obilježje srednje dobi. Konstrukt generativnosti je nakon Eriksona doživio brojna proširenja, a njegovu najširu razradbu predstavlja McAdamsov i de St. Aubinov model generativnosti (1992.). U ranijim provjerama modela ispitivani su odnosi između manjega broja njegovih komponenti. Stoga je provedeno istraživanje kojemu je cilj bio provjeriti odnose između pet, od ukupno sedam, komponenti modela (generativne želje, brige, predanosti, vjere u vrstu i generativnoga djelovanja) te spolne i dobne razlike u tim komponentama. U istraživanju je sudjelovalo 300 osoba od 25 do 75 godina. Komponente generativnosti ispitane su skalama, njihovim adaptiranim i kulturno prilagođenim verzijama ili novokonstruiranim skalama. U skladu s očekivanjima, analize su pokazale da su gotovo sve ispitane komponente generativnosti značajno i pozitivno povezane. Dobiveni rezultati također sugeriraju da generativnost nije razvojno obilježje samo srednje nego čitave odrasle dobi. Nadalje, nisu utvrđene značajne spolne razlike u većini ispitanih komponenti generativnosti. Jedino su orijentacija zajedništvu (kao dio generativne želje) i generativno djelovanje bili značajno izraženiji u žena. Dobiveni rezultati interpretirani su u skladu s teorijskim pristupima generativnosti, primarno Eriksonovim te McAdamsovim i de St. Aubinovim, kao i u kontekstu teorija razvoja u odrasloj dobi., Erikson's concept of generativity refers to the concern for younger generations and for one's lasting contributions to society, which is the main issue of middle adulthood. After Erikson, the construct of generativity was elaborated by many authors, and its widest elaboration is presented in McAdams and de St. Aubin's model of generativity (1992). In previous testing of the model, the relations among a few of its components were tested. Therefore, the study was conducted with the aim to test the relations among five, out of seven, components of the model (generative desire, concern, commitment, belief in the species, and generative action), and to explore sex and age differences in those components. A sample of 300 adults 25 to 75 years old participated in the study. Components of generativity were measured by the previously developed scales, their adapted and culturally adjusted versions, or by the newly constructed scales. In line with the assumptions, the analyses showed that almost all of the generativity components correlated significantly and positively. The results also suggest that generativity is a developmental issue not only of the middle, but of the entire period of adulthood. Furthermore, sex differences in the majority of the components of generativity were not significant. Only communion orientation (as an aspect of generative desire), and generative action were more pronounced in women. The study results were interpreted in line with the theoretical approaches to generativity, primarily with those proposed by Erikson and McAdams and de St. Aubin, as well as in the context of theories of development in adulthood., Eriksons Begriff der Generativität betrifft Menschen der jüngeren Generation und meint deren erzieherischen Beitrag zum Wohle der Gesellschaft. Das Konstrukt der Generativität hat nach Erikson zahlreiche Erweiterungen erfahren, deren bedeutendste das Generativitätsmodell nach McAdams und De St. Aubin ist (1992). Bisherige Untersuchungen des Modells beschäftigten sich mit den Wechselbeziehungen zwischen einzelnen Komponenten. Mit der vorliegenden Untersuchung sollten die Wechselbeziehungen zwischen fünf von insgesamt sieben Modellkomponenten (Wunsch nach generativem Handeln, Fürsorge, Hingabe, Glaube an die Wirksamkeit des eigenen generativen Engagements sowie an die konkrete Tätigkeit) eingehender betrachtet werden. Des Weiteren wollte man herausfinden, welche geschlechts- und altersbedingten Unterschiede zwischen diesen Komponenten bestehen. An der Untersuchung nahmen 300 Personen zwischen 25 und 75 Jahren teil. Die Generativitätskomponenten wurden anhand bestehender Messskalen untersucht; zum Einsatz kamen ebenso kultural adaptierte Versionen oder ganz neu konstruierte Skalen. Erwartungsgemäß erwies sich, dass nahezu alle untersuchten Generativitätskomponenten in einem wesentlichen und positiven Zusammenhang zueinander stehen. Die Ergebnisse suggerieren außerdem, dass das Phänomen der Generativität nicht nur ein Merkmal von Personen mittleren Alters ist, sondern durchgehend das gesamte Erwachsenenalter begleitet. Bei der Mehrzahl der Generativitätskomponenten konnten keine wesentlichen geschlechtsbedingten Unterschiede nachgewiesen werden. Einzig bei Frauen waren die Orientierung am Gemeinwesen (als den Wunsch nach Generativität auslösendes Moment) sowie generatives Handeln stärker ausgeprägt. Die Untersuchungsergebnisse wurden in Anlehnung an die Generativitätsmodelle von Erikson, McAdams und De St. Aubin sowie vor dem Hintergrund der Entwicklungspsychologie des Erwachsenenalters interpretiert.

Provedeno je istraživanje imalo cilj utvrditi odnose pozitivnih i negativnih vjerovanja o ljudskoj prirodi (tj. povjerenja u ljude i ciničnih vjerovanja o ljudima) s usamljenošću, preferiranom samoćom i zadovoljstvom socijalnim odnosima u odrasloj dobi. Usamljenost se opisuje kao neugodno i emocionalno uznemirujuće iskustvo koje se javlja kao odgovor na diskrepanciju između željene i ostvarene razine socijalnih kontakata, dok se preferirana samoća definira kao želja osobe da bude sama pri čemu ne doživljava neugodne nego ugodne emocije. U istraživanju je sudjelovalo 300 osoba u dobi od 25 do 75 godina (M = 50.5) iz različitih dijelova Hrvatske. Relevantni konstrukti mjereni su: Skalom cinizma i povjerenja, adaptiranom kratkom verzijom UCLA–skale usamljenosti, adaptiranom Skalom preferirane samoće i jednom česticom koja zahvaća procjenu zadovoljstva socijalnim odnosima. Suprotno rezultatima nekih ranijih istraživanja na hrvatskim uzorcima koji su pokazali da cinizam i vjerovanje u ljudsku dobrotu ne koreliraju značajno, rezultati su ovoga istraživanja pokazali da su ova dva bazična vjerovanja o ljudskoj prirodi značajno, iako skromno, negativno povezana. Pokazalo se da povjerenje u ljude ne korelira značajno niti s usamljenošću, niti s preferiranom samoćom, dok je pozitivno koreliralo sa zadovoljstvom socijalnim odnosima. S druge strane, cinična vjerovanja o ljudima značajno su pozitivno korelirala s usamljenošću, a negativno sa zadovoljstvom socijalnim odnosima, dok s preferiranom samoćom nisu bila značajno povezana. U radu se također razmatraju odnosi između usamljenosti, preferirane samoće i zadovoljstva odnosima, te spolne i dobne razlike u ispitivanim konstruktima., The study was conducted with the aim of testing the relations of positive and negative beliefs about human nature (i.e. trust in people and cynical beliefs about people) with loneliness, preferred solitude and satisfaction with social relations in adulthood. Loneliness was described as an unpleasant and emotionally disturbing experience that appears as a response to a difference between desired and achieved level of social contacts, while preferred solitude is defined as a person’s desire to be alone while experiencing positive, not negative, emotions. 300 people - 25 to 75 years old (M= 50.5 years) from different regions of Croatia participated in the study. Relevant constructs were measured by: Cynicism and trust scale (Ćubela Adorić and Tucak, 2006), adapted short version of UCLA loneliness scale (Lacković-Grgin, Penezić and Nekić, 2002), Adapted scale of preferred solitude (Lacković-Grgin and Nekić, 2002), and by one item assessing satisfaction with social relations. Contrary to results of some previous studies among Croatian subjects, which demonstrated that cynicism and belief in human good nature did not correlate significantly, the results of this study showed that these two fundamental beliefs about human nature correlate, although modestly, significantly and negatively. Trust in people did not correlate significantly either with loneliness, or with preferred solitude, while it correlated positively with satisfaction with social relations. On the other hand, cynical beliefs about people correlated significantly and positively with loneliness, and negatively with satisfaction in social relations, while their relation with preferred solitude was not significant. Relations between loneliness, preferred solitude and satisfaction with social relations, as well as sex and age differences in examined constructs were also considered in this study.

Ovaj rad predstavlja osvrt na žene u pomorskoj industriji s naglaskom na one u časničkim i ostalim zvanjima koje obnašaju na samim brodovima. Iako je njihov udio u tom segmentu tržišta rada i dalje vrlo mali (svega 2 %), brojke se postepeno povećavaju i sve više žena se odlučuje na karijeru pomorca. Ponekad je ta karijera permanentnog, a najčešće privremenog karaktera. Kakva su im očekivanja, iskustva, problemi i prepreke s kojima se susreću? Cilj ovog rada je dati uvid u trenutni status žena u pomorskoj struci te kakvi se postupci provode kako bi se olakšalo zapošljavanje i poboljšali uvjeti rada. U radu su korišteni statistički podaci Međunarodne pomorske organizacije (IMO) te podaci prikupljeni iz objavljenih članaka i radova. Društvo treba osvijestiti da takvi poslovi nisu rezervirani samo za muškarce te da nema prepreka u zapošljavanju žena na tim pozicijama. Sukladno tome treba nastaviti poticati i ohrabrivati žene na takav izbor karijere te uvesti pomorsku industriju u novu eru u kojoj će spolovi biti nebitna stavka.

Živimo u društvu u kojem postoje negativni stavovi prema različitim manjinskim grupama, primjerice osobama homoseksualne spolne orijentacije ili osobama prekomjerne tjelesne težine. Brojne su odrednice negativnih stavova prema stigmatiziranim grupama. Tako različita istraživanja pokazuju da su neke osobine ličnosti, poput autoritarnosti, otvorenosti za iskustva i ugodnosti, povezane s negativnim stavovima. Cilj je ovoga istraživanja ispitati doprinos podudarnosti u osobinama ličnosti bračnih partnera (osobine ličnosti petofaktorskog modela i autoritarnost) u objašnjenju stavova prema osobama homoseksualne spolne orijentacije i osobama prekomjerne tjelesne težine, nakon kontrole pojedinačnih osobina ličnosti oba partnera. U istraživanju su sudjelovala 103 bračna para. Svaki je partner ispunio Petofaktorski upitnik ličnosti, Skraćenu skalu desničarske autoritarnosti, Revidiranu skalu stavova prema osobama prekomjerne tjelesne težine i Skalu stavova prema osobama homoseksualne spolne orijentacije. Iz rezultata provedenih hijerarhijskih regresijskih analiza može se zaključiti da su kod muškaraca značajni prediktori stava prema osobama homoseksualne spolne orijentacije vlastite osobine ličnosti i to visoka ekstraverzija i autoritarnost. Negativan prediktor stava prema osobama prekomjerne tjelesne težine kod muškaraca je njihova ugodnost. Osobine ličnosti supruge kao niti podudarnost u osobinama ličnosti bračnih partnera nisu se pokazali značajnim prediktorima stava kod muškaraca. Kod žena su rezultati nešto drugačiji. Naime, provedene analize upućuju na važnost podudarnosti u osobinama ličnosti u objašnjenju stavova žena prema osobama homoseksualne spolne orijentacije pri čemu je najvažnija podudarnost u neuroticizmu. Dobiveni rezultati imaju implikacije u kontekstu smanjenja negativnih stavova prema različitim stigmatiziranim grupama.