Search

Donedavno najviše korišten preparat željeza je bio željezo sulfat, a danas se sve više koriste preparati gdje je želejezo vezano vezan u komplekse sa organskim spojevima. To poboljšava kvalitetu i bio-raspoloživost farmaceutskih formi željeza u lijekovima i dodacima prehrani. Takvi preparati koriste se kao lijekovi ili dodatci prehrani kod anemije. Cilj rada je bio analizrati raspoložive znanstvene informacija, kao i podatake iz tržišne ponude doda-taka prehrani koje sadrže željezo, o njihovom kemijskom sastavu, farmaceutskim formama i bio-raspoloživosti. U formulacijama dodataka prehrani sa željezom se najčešće koriste : željezo (II) fumarat, željezo (III) hidroksid u ugljikohidratnom polimeru - polimaltozi, kompleks željezo (III) hidroksida sa saharozom, suspenzija željezo (III) protein sukcinilata, željezo (II) glukonat kao i forme željeza porijeklom iz he-moglobina. U tim preparatima se nalazi u dvovalentnom i trovalentnom obliku. Zbog bolje iskoristivosti formulacije preparata željeza često sadrže vitamine kao što su askorbinska kiselina, cijanokobalamin, folna kiselina i drugi. Najčešće su dodaci u obliku kapsula i filmom oblože-nih tableta, a postoje i preparati u tekućoj formi. Forma primjene dodataka prehrani treba da se prilagodi načelima individualne prehrane i integrativne medicine, tako da se doze preparata i dijete trebaju međusobno harmonizirati. Doza dodataka prehrani se određuje na osnovu procjene zdravstvenog i prehrambenog statusa kao i drugih čimbenika. Danas se koriste različite farmaceutske forme željeza u dodacima prehrani kako po hemijskom sastavu tako i farmaceutski dozirni oblici što omogućava bolje rezultate njihove primjene u praksi., Until recently, the most commonly used iron preparation was iron sulfate, and today it is increasingly used preparations where iron is bound into complexes with organic compounds. This improves the quality and bioavailability of iron pharmaceutical forms in medicines and dietary supplements. These preparations used as medicines or dietary supplements for anemia. The aim of the paper was to analyze the available scientific information, as well as the data from the market supply of iron supplements, its chemical composition, pharmaceutical forms and bioavailability. The most commonly used formulations in iron supplementation are: iron (II) fumarate, iron (III) hydroxide in carbohydrate polymer - polymaltose, complex of iron (III) hydroxide with sucrose, suspension of iron (III) protein succinylate, iron (II) gluconate and forms of iron originating from hemoglobin. In these preparations iron is in two valence and trivalent form. For better utilization, iron formulations often contain vitamins such as ascorbic acid, cyanocobalamin, folic acid and others. Most often, supplements are in the form of capsules and film-coated tablets, and there are preparations in liquid form. The form of administration of dietary supplements should be adapted to the principles of individual nutrition and integrative medicine, so that the doses of the preparation and diet should be harmonized. The dose of the dietary supplement is determined on the basis of an assessment of health and nutritional status as well as other factors. Today, various pharmaceutical forms of iron are used in dietary supplements, both in chemical composition and pharmaceutical dosage forms, which enables better results of their practical application.

Uvod: Nezdrave prehrabene navike kao i poremećaji u prehrani datiraju od davnina, a danas su zbog posljedica na zdravlje postale zabrinjavajuće. Najčešće bolesti koje se tretiraju kao poremećaji u prehrani su anoreksija, bulimija i kaheksija te u novije vrijme ortoreksija. Osim ovih sve značajnije su „binge eating“, sindrom noćnog prejedanja koji se zbog svojih posljedica mogu klasificirati kao bolesti. Cilj i zadatak rada: Prikupiti i analizirati podatke o vrstama poremećaje u prehrani i njihovoj identifikaciji kao bolesti. Rezultati: Anoreksija i bulimija uz problem gojaznosti predstavljaju ozbiljne i kompleksne poremećaje neuro-psihološkog, bihevioralnog i fiziološkog funkcionisanja organizma pa su se 1980. godine prvi put pojavile u klasifikaciji bolesti DSM – III, kao podvrsta poremećaja djetinjstva i adolescencije. Posljednjih desetljeća sve je više i drugih poremećaja prehrane naročito onih koji povećavaju tjelesnu masu. Nezdrave prehrambene navike nastaju usljed jednoličnog, prekomjernog i čestog unosa ali i odricanja hrane. Takve osobe su njačešće pod kroničnim stresom, ne mogu drugačije kontrolirati svoje stanje nego im jedino ostaje da to konpeziraju prehranom. Danas je identificran čitav niz poremećaja u prehrani koji trebaju dobiti svoju klasifikaciju bolesti kao što su: ortoreksija, bigoreksija, drankoreksija, dijabulimija ali i sindrom noćnog prejedanja, „binge eating“ i druge. Ortoreksija je prisutna kod osoba koje su opsjednute dijetama i zdravom prehranom, bigoreksija se javlja kod osoba koje jedu sastojke za izgradnju mišića, a uobičajeno unose anaboličke steroide. Drunkoreksičari piju alkohol koji im smanjuje potrebe za raznolikom prehranom te se kod njih pojavljuju različite malnutricije. Dijabulimija se javlja kod oboljelih od dijabetesa, a takve osobe sebi uskraćuju inzulin. Zakluučak: Nezdrave navike i poremećaji prehrane kao što su: restriktivne dijete, prejedanje i korištenje tvari koji utiču na kontroliranje tjelesne mase, danas predstavljaju zdravstveni problem. Ove pojave i stanja da bi dobile pravi tretman trebaju biti diferencirane i klasificirane kao bolest. To bi omogućilo bolji pristup liječenju takvih stanja i bolesti., Introduction: Unhealthy eating habits as well as nutritional disorders date back to ancient times, and today due to the effects on health have become worrisome. The most common diseases that are treated as eating disorders are anorexia, bulimia and cachexia, and in recent times is orthorexia. In addition to these, all the more important are "binge eating," night overeating syndrome that can be classified as a disease due to its consequences. Goal and task: To collect and analyze data related to types of nutritional disorders and their identification as a disease. Results: Anorexia and bulimia with the problem of obesity are serious and complex disorder of the neuro-psychological, behavioral and physiological functioning of the organism, and in 1980 they first appeared in the classification of DSM-III disease, as a subtype of childhood and adolescent disorders. Over the past decade, more eating disorders are increasing, especially those that increase body mass. Unhealthy eating habits arise due to a uniform, excessive and frequent intake of foods as well renunciation of food. Such persons are the most often under chronic stress, can not control their condition, and only remains it by compensate with eating. Today, a number of nutritional disorders have been identified and need to be classified like diseases such as orthorexia, bigorexia, drankorexia, diabulimia, but also syndrome night overeating, binge eating and others. Orthorexia is present in people who are obsessed with diets and healthy eating, bigorexia occurs in people who eat ingredients for muscle building, and usually intake anabolic steroids. Drunkorexists alcohol drinking wich reduces the need for diverse nutrition and gives rise to various malnutrition. Diabulimia occurs in people with diabetes, and such people deny themselves insulin. Conclusion: Unhealthy habits and eating disorders such as restrictive diet, overeating and using substances that influence the control of body mass, today present a health problem. These phenomena and conditions to get the right treatment should be differentiated and classified as a disease. This would allow better access to the treatment of such illnesses.

Prema ideji Andrije Stampara, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 1948 godine u svojoj osnivačkoj povelji definirala zdravlje kao ”stanje potpunog tjelesnog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti “. Andrija Štampar je već tada imao i ideju o pozitivnom zdravlju, a koja se odnosi na mjere prevencije i promocije zdravih stilova života. Zdravlje je i prema sadašnjoj definiciji SZO-e univerzalna vrijednost i temeljno ljudsko pravo. Održavanje fizičkog i mentalnog zdravlja nije odgovornost samo pojedinca niti zdravstvenog sistema, pa koncept očuvanja zdravlja mora biti usmjeren ne samo na osobu nego i na porodicu, vrtiće, škole, naselja, gradove, okolinu, odnosno na cijelu lokalnu zajednicu i društvo u cjelini. Jedan od najvećih prioriteta SZO je osiguranje zdravog odrastanja djece da bi bili osposobljeni za buduće ekonomske i društvene uloge te izgradnju zdrave i uspješne zajednice. Opšte poznata je činjenica da postoji epidemijska pojava debljine i sedentalnog načina života cijele populacije, a posebno kod školske djece što predstavlja velike faktore rizike za razvoj velikog broja hroničnih bolesti, a posebno metaboličkog sindroma. Rezultati studija koje su odredjenim zdravstvenim intervencijama uvele u školske programe zdrave načine ishrane uz programe fizičke aktivnosti pokazuju značajne efekte u očuvanju zdravlja i i prevenciji bolesti, prvenstveno metaboličkog sindroma. Škola je okruženje gdje lako prepoznati na velikom broju djece faktore rizika za zdravlje, a zatim implementirati preventivne mjere i promovirati zdrave stilove života. U ovom pereriodu rasta neobično je važno pobuditi svijest djece o važnosti prehrane i fizičke aktivnosti za psihofizički razvoj i održavanja zdravlja Procjena faktora rizika za zdravlje školske djece i implementacija zdravstvenih intervencija u Bosni i Hercegoovini otežana je i vezana za mnogobrojne administrativne probleme racjepkanosti zdravstvenog sistema i poslijeratno loše socijalno i ekonomsko stanje sa ogromnim demografskim promjenama. Rješavanje ovih problema može doći samo odozdo od lokalnih zajednica gdje postoje empiriski podaci i jasne činjenice o zdravstvenim potrebama vulnerabilnih grupa populacije kao što su školska djeca. Ovakvo stanje utjecalo je i na izbor metodologije brze procjene od lokalnih eksperata (RAP - Rapid Appraisal to Asses Community Health Needs) što znači da se traži brza procjena , mala finansijska srestva, volonterski I timski rad motivisanih učesnika uz upotrebu svih resursa lokalne ili šire zajednice.

Društveno aktivne žene treće dobi su dio populacije sa relativno dobrim zdravstvenim i socijalnim statusom te očuvanim psihomotornim funkcijama. Zadatak istraživanja je bio utvrditi prehrambene navike te skupine žena. Istraživanje je obuhvatilo 97 društveno aktivnih žena, a istraživane su prehrambene navike i životni stil. Za prikupljanje podatka korišten je upitnik s odgovorima ponuđenim na Likertovoj skali. Odgovori su kategorizirani od 1 do 5, tako da je 5 najpovoljniji, a 1 najnepovoljniji odgovor prema važećim prehrambenim preporukama i vodičima. Prosječna ocjena prehrambenih navika dobivena ovim istraživanjem je 3, 30 što ukazuje na prostor za poboljšanje prehrambenih navika istraživane skupine žena.

Pretilost je jedan od najznačajnijih problema javnog zdravstva kako u razvijenim tako i u zemljama u razvoju.Većina recentnih istraživanja ukazuje na to da pretilost nastaje kao posljedica životnog stila što se posebno odnosi na način prehrane i znatno smanjenu fizičku aktivnost. Međutim, istraživanaja ukazuju i na to da uzrok pretilosti može biti bolest ili pak lijek kojim se liječi neka bolest. Najčešće bolesti koje uzrokuju pretilost su: endokrine, probavne, metaboličke, lokomotorne, psihičke, itd. U ovom članku je pregled i opis najčešćih bolesti i lijekova koji mogu uzrokovati pretilost.

U radu je istraživan utjecaj dodatka saharoze, fruktoze, laktoze, glukoze i trehaloze na viskoznost suspenzija škroba kukuruza i tapioke tijekom zagrijavanja (od 55 do 95 °C) te na reološka svojstva škrobnih pasti pri 25 °C. Šećeri su dodavani u omjeru škrob:šećer=1:2 u 5 %-tnu suspenziju škroba. Istraživanja reoloških svojstava provedena su primjenom Brookfield-ovog rotacijskog viskozimetra. Rezultati istraživanja pokazali su da dodatak šećera uzrokuje povišenje viskoznosti tijekom zagrijavanja škrobnih suspenzija, a nakon temperature želatinizacije pri čemu je najveći utjecaj imao dodatak trehaloze. U slučaju škroba tapioke, dodatak šećera značajno je povisio temperaturu želatinizacije, a saharoza je imala najveći utjecaj. Reološki parametri pasti škroba kukuruza i tapioke pri 25 °C povisili su se ili snizili, ovisno o vrsti dodatka i vrsti škroba. Tako su uzorci oba škroba sa dodatkom trehaloze imali najviše vrijednosti, a s dodatkom laktoze najniže vrijednosti prividne viskoznosti pri 100 s-1.

U radu je prikazano stanje i razvoj prehrambene industrije u Federaciji BiH. Prikupljeni podaci su sistematizirni i analizirani vezano za : kapacitete i njihovu iskorištenost u nekim granama prehrambene industrije obim proizvodnje prehrambenih proizvoda zaposlenost i uvoz i izvoz prehrambenih proizvoda. Definirani su ključni problemi prehrambene industrije i dat prijedlog mjera za poboljšanje stanja prehrambene industrije u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Za identifikaciju plijesni tijekom rutinske mikrobiološke pretrage nasumično je odabrano 38 izolata plijesni podrijetlom iz uzoraka medova (kesten, bagrem, lipa, cvjetni) koji su bili nesukladni u odnosu na preporučani kvantitativni kriterij (10 CFU/g) prema Vodiču za mikrobiološke kriterije za hranu (3. izmijenjeno izdanje). Makroskopskom i mikroskopskom identifikacijom iz poraslih kultura na selektivnim podlogama određeni su rodovi plijesni Cladosporium sp., Botrytis sp., Paecilomyces sp., Acremonium sp., Penicillium sp. i Pestalotiopsis sp. Identificirane plijesni široko su rasprostranjene u prirodi (na biljkama, voću, tlu, zraku), a mogu uzrokovati zdravstvene poteškoće kod ljudi djelovanjem njihovim mikotoksina ili kao alergeni. Mikološka ispravnost meda ovisna je o pravilnim postupcima dobivanja meda, skladištenju i čuvanju, te o edukaciji pčelara.

Meso crne slavonske svinje proizvod je dobiven od muških i ženskih svinja, odnosno prasadi i tovljenika, u dobi od 3 do 24 mjeseca i završne tjelesne mase od 20 do 180 kg, držanih u ekstenzivnom i poluintenzivnom sustavu te pod odgovarajućim hranidbenim režimom. Meso crne slavonske svinje dobiveno od prasadi te tovljenika starih 5 do 18 mjeseci koristi se u svježem obliku, a ono dobiveno od tovljenika starih od 18 do 24 mjeseca kao sirovina za preradu u tradicionalne proizvode. U odnosu na meso drugih pasmina, tipova i hibrida svinja koje se uzgajaju u Republici Hrvatskoj, meso ove pasmine ima bolja senzorna, tehnološka i kvalitativna svojstva. Ono ima tamniju boju, veću čvrstoću mišićnih vlakana, manji postotak otpuštanja mesnog soka te značajno viši udjel unutarmišićne masnoće. Navedena svojstva omogućuju da se meso crne slavonske svinje koristi, kako u svježem obliku, tako i kao sirovina za preradu u visokovrijedne tradicionalne proizvode. Ona su najvećim djelom uvjetovana slobodnim načinom držanja na ispustima i pašnjacima, te specifičnim načinom hranidbe temeljenim na zelenoj krmi i zrnu žitarica. Pri proizvodnji mesa ove pasmine treba naglasiti i tradiciju uzgoja svinja te prehrambene navike stanovništva kao vrlo značajan čimbenik u prihvatljivosti mesa crne slavonske svinje kao izvornog proizvoda.

Trulež klipa kukuruza uzrokovana Fusarium vrstama ima za posljedicu smanjenje uroda kao i smanjenje kakvoće zrna. Tijekom tri godine (2001-2003) posijano je sedam samooplodnih linija kukuruza na dvije lokacije (Sesvetačko polje – pseudoglej, Orubica – amfiglej). Statistički značajne razlike u pojavi fuzarijske truleži klipa kukuruza utvrđene su između istraživanih linija, godina i lokacija. Najtolerantnije linije tijekom naših istraživanja u sve tri godine i na obje lokacije bile su OS 89-9 i OS 86-39. Najslabiji intenzitet zaraze utvrđen je na liniji OS 138- 9.