Search

Norway lobster (Nephrops norvegicus) is commercially exploited by bottom trawls and creels. In the Adriatic Sea, Norway lobster is predominantly caught by bottom trawls, both on the open sea and in channel areas, while a smaller portion is caught by creels operating in the channel areas. Although creels have low fishing efficiency compared to bottom trawls, their advantage is that they catch almost exclusively large Norway lobster specimens, with higher market value. One possible reason for the low fishing efficiency of the creels is that Norway lobster has difficulties finding the entrance into the creel. In order to test this, a creel with six entrances was designed and its catchability was compared with commercial creels in spring 2018 in Brač and Hvar Channels. Preliminary results showed that the average number of Norway lobsters caught per longline with the standard creel design was 4.39 ± 2.88, while the new creel design caught 3.73 ± 2.71 individuals per longline. There was no significant difference in catchability between the two creel designs.

Za potrebe ovog rada uzorkovano je 100 primjeraka škampa (Nephrops norvegicus) duljine karapaksa od 19 do 47 mm. Testom propadanja svaki škamp se pokušao na različite načine provući kroz niz oka točno definirane veličine i kuta između susjednih stranica, kako bi se utvrdilo na koje sve načine škamp može pobjeći iz vreće pridnene povlačne mreže koće. Od ukupno tri testirana načina bijega, dva su se pokazala realnima. Za oba realna načina bijega kreiran je model za predikciju selektivnosti škampa u vreći koće. Oba modela su potvrđena eksperimentalnim podacima o selektivnosti škampa dobivenima iz znanstvene literature. Dobiveni modeli omogućuju predikciju selektivnosti škampa u vrećama pridnene povlačne mreže koće izrađene od romboidnog mrežnog tega različite veličine i kutova između susjednih stranica.

Biološki odgovor prirodnih populacija sjevernojadranskog škampa Nephrops norvegicus na akumulirane teške metale (arsen, krom, mangan, kadmij, olovo, živa) istraživan je na 144 jedinke oba spola u 3 veličinske kategorije i 6 organa, na dvije lokacije i sezone. Akumulacija metala ovisi o samom metalu te je tkivno i veličinski specifična te ovisi o sezoni i lokaciji. Sadržaj metalotioneina i reaktivnih kisikovih vrsta mora prelaziti graničnu vrijednost (200 µg/g metalotioneina, 40 µM/mg ROS) u više od 15% istraživane populacije ukoliko se želi utvrditi prisustvo zagađenja. Aktivnost acetilkolinesteraze mora biti manja od granične vrijednosti (1.8 nmol/min/mg proteina). Povećan je rizik od izloženosti škampa arsenu i živi zbog njegove velike akumulacijske sposobnosti ta dva metala. Preporuča se praćenje količine arsena i žive u konzumnim jedinkama. Osnovna razina žive u prirodnoj, zdravoj populaciji škampa prelazi dozvoljenu količinu (PTWI/WHO, 2007). Međutim, konzumiranjem 10 škampa tjedno ukupan unos žive u ljudski organizam ne predstavlja rizik za konzumenta. In this study the biological response to bioaccumulated heavy metals (arsenic, chromium, manganese, cadmium, lead, mercury) has been investigated in the population of shrimp Nephrops norvegicus sampled from a pristine site. Data were collected from 144 specimens of both sexes and induced 3 shrimp sizes. The biological response has been investigated in 6 organs. Shrimps were collected at two location during two seasons. Metal accumulation is tissue and size specific depending on metal itself, season and location. In order to assess the pollution metallothionein and reactive oxygen species content should be above limits of 200 µg/g and 40 µm/mg ROS respectively, in more than 15% investigated population. Acetylcholinesterase activity should be less than 1,8 nmol/min/mg prot. Accumulation capacity for arsenic and mercury increase risk to shrimp and continuous monitoring is recommended. Mercury baseline in natural shrimp population is above recommended value (PTWI/WHO, 2007). However, consummation of 10 shrimps per meal is bellow provisional tolerable weekly intake.

U tkivima škampa Nephrops norvegicus, koncentracije esencijalnih elemenata mogle bi varirati u odnosu na spol i veličinu. Kako bi se potvrdila ta hipoteza, istražen je utjecaj tih čimbenika na koncentracije bakra, željeza, selena, cinka, nikla i kobalta, u egzoskeletu, mišiću, hepatopankreasu, škrgama, hemolimfi i ikri škampa, sakupljenih u kvarnerskom području. Izmjerene koncentracije esencijalnih elemenata podudarale su se s onim opisanim za dekapodne rakove osim za selen koji je bio prisutan u povišenim koncentracijama. Daljnja su istraživanja potrebna kako bi se ustanovio razlog tog odstupanja od očekivanih vrijednosti. Utvrđeno je da spol i veličina značajno utječu na koncentracije esencijalnih elemenata u tkivima škampa. Koncentracije esencijalnih elemenata u hepatopankreasu opadale su s porastom koncentracije lipida, što ukazuje da stanje uhranjenosti može utjecati na koncentraciju esencijalnih elemenata. Može se pretpostaviti da su dodatno razlike u brzini rasta između veličinskih razreda i spola, kao i stadiji razvitka gonada, doprinijeli varijabilnosti tkivnih koncentracija esencijalnih elemenata. This study tested the hypothesis that the concentration of essential elements in the tissues of the Norway lobster (Nephrops norvegicus) are a function of the specie’s sex and size. Concentrations of copper, iron, selenium, zinc, nickel and cobalt were measured in the exoskeleton, muscle, hepatopancreas, gills, hemolymph and eggs of the lobsters collected from the Kvarner bay. The concentrations were comparable to similar studies except for selenium which showed higher values. Additional efforts are needed to address the mechanism behind the observed discrepancies. Sex sand size had a significant effect on the concentration of elements in the tissues and correlated negatively with the lipid concentration, thus the nutritional status does have a significant effect on the concentrations of the measured elements. Variability in the concentrations of essential elements can be partially explained by the differences in the growth speed between classes as well as the developmental status of the gonads.

Analizirana je lovina vrša za lov škampa Nephrops norvegicus (Linnaeus, 1758) u kanalima sjevernog i srednjeg Jadrana tijekom različitih godišnjih doba. Tokom 2014. godine sakupljeni su podaci o ribolovnom naporu, kvalitativno-kvantitativnom sastavu lovina vrše za lov škampa, spolnoj strukturi, dužinsko- masenom odnosu te dužinskoj raspodjeli populacije škampa. Na temelju stvarne evidencije ribara o ulovu škampa u srednjem Jadranu analiziran je dugogodišnji trend ulova. Ukupno je analiziran kvalitativno-kvantitativni sastav lovine iz 18 600 vrša. Ulov po jedinici ribolovnog napora (prosječan ulov (kg) na 100 vrša) se u Bračkom i Hvarskom kanalu kretao od 1, 41 kg do 2, 86 kg, a u Riječkom zaljevu u blizini Mošćeničke Drage od 0, 42 kg do 1, 13 kg. U prilovu na cijelom istraživanom području dominira hobotnica Octopus vulgaris (Cuvier, 1797) te mačka mrkulja Scyliorhinus stellaris (Linnaeus, 1758). U srednjem Jadranu se ukupna dužina (Lt) analiziranog uzorka škampa (N = 2866) kretala od 9, 4 cm do 21, 9 cm (14, 65 ± 2, 09 cm) te je odnos spolova iznosio 1:1, 1 u korist ženki, a u sjevernom Jadranu se ukupna dužina analiziranog uzorka (N = 539) kretala od 9, 2 cm do 22, 3 cm (14, 67 ± 2, 17 cm) te je odnos spolova iznosio 1:1, 4 u korist mužjaka. Srednja masa (W) za ukupni analizirani uzorak u srednjem Jadranu iznosi 64, 58 g, a u sjevernom 65, 46 g. Dužinsko-maseni odnos analiziranih primjeraka pokazuje pozitivnu alometriju. Prosječan ulov škampa po jedinici ribolovnog napora kroz prošlost pokazuje negativan trend.

U ovom radu predstavljeni su rezultati promjena senzorskih svojstava i razvoja melanoze na vrsti Nephrops norvegicus (Linnaeus, 1758) tijekom pohrane u ledu. Senzorska analiza radila se na temelju novo razvijene sheme prema metodi indeksa kvalitete (QIM), kroz tri faze: razvoj preliminarne sheme, testiranje i validacija preliminarne sheme i izrada konačne QIM sheme u kojima je ocijenjeno ukupno 770 jedinki. Poseban osvrt bio je posvećen razvoju melanoze i usporedbi kalijeva metabisulfita, koji se tradicionalno koristi u svrhe suzbijanja melanoze, s alternativnim kemijskim tretmanima koji su dostupni na tržištu. Najbolji rezultati postignuti su tretiranjem škampa proizvodom „Prawnfresh“ koji je odgodio razvoj melanoze do dvanaestog dana, dok je metabisulfitnim tretmanom razvoj melanoze odgođen do osmog dana. Nešto slabiji rezultati postignuti su s tretmanima proizvodima Everfresh i mokrim ledom. Razvijena QIM shema pokazala se korisnim alatom u senzorskoj ocjeni škampa skladištenog u ledu.

U ovom radu obrađeno je 17963 primjerka škampa koji su prikupljeni u ekspedicijama DemMon i MEDITS. U hrvatskom teritorijalnom moru nalaze se dvije populacije škampa koje se fenotipski razlikuju. Ulov škampa i demografska struktura populacije pokazuje izrazite sezonske fluktuacije. Dužinsko maseni odnos kod ženki je alometrijski negativan, a kod mužjaka alometrijski pozitivan.