Search

Cilj ovoga istraživanja bio je istražiti ulogu kvalitete i kvantitete ostvarenog kontakta te broja bliskih prijatelja iz vanjske grupe kod dvije odrednice međuetničkih odnosa, socijalne distance i prosocijalnog ponašanja. Istraživanje je provedeno individualno na uzorku od 154 učenika nižih razreda osnovne škole, ujedno pripadnika većine i manjine. Instrumenti, koji su već ranije korišteni u različitim drugim višeetničkim kontekstima na djeci jednake dobi (npr. Sjeverna Irska, Makedonija, Izrael), prevedeni su i adaptirani na hrvatski i srpski jezik. Korelacijska analiza pokazala je kako je socijalna distanca značajno negativno povezana sa svim dimenzijama kontakta, dok se za prosocijalno ponašanje pokazalo da je značajno pozitivno povezano s kvantitetom i kvalitetom kontakta. Provedenim hijerarhijskim regresijskim analizama dobiveno je da su kvaliteta i kvantiteta kontakta negativni prediktori socijalne distance. Nadalje, za prosocijalno ponašanje je utvrđeno da je pozitivan prediktor kvaliteta kontakta, ujedno i medijator u odnosu kvantitete kontakta i prosocijalnog ponašanja. Dobiveni nalazi ukazuju na potencijalnu korist intervencija poticanja međuetničkog kontakta i u ranijoj dobi, čija je važnost do sada potvrđena u brojnim istraživanjima provedenima u različitim međuetničkim kontekstima, ali na drugim populacijama. The aim the study was to investigate the role of quality and quantity of contact and the number of close outgroup friends in two determinants of interethnic relations - social distance and prosocial behaviour. The research was conducted individually on a sample of 154 primary school children, also members of ethnic majority or minority. The instruments, which were previously used in various other multiethnic contexts on children of the same age (e.g. Northern Ireland, Macedonia, Israel), were translated and adapted into Croatian and Serbian language. Correlation analysis showed that social distance was significantly negatively associated with all dimensions of contact, while the prosocial behavior is shown to be significantly positively associated with contact quantity and quality. Hierarchical regression analyzes showed that quality and quantity were negative predictors of social distance. Furthermore, prosocial behavior has been shown to be a positive predictor of contact quality, as well as a mediator in the relationship between contact quantity and prosocial behavior. The obtained findings indicate the potential benefit of interventions that would encourage interethnic contact at an earlier age, the importance of which has so far been confirmed in numerous studies conducted in different interethnic contexts, but in other populations.

Kategorija mladih društveno neprihvatljivog ponašanja vrlo je kompleksan spoj različitih definicija gledano s različitih aspekata: psihološkog, socijalnog, kriminološkog i zakonskog. Za potrebe provođenja istraživanja korištena je definicija delinkventnog ponašanja opisanog u Skali socijalne distance (Wahl i sur., 2012), s primjerima delinkventnog ponašanja (Fitzgerald, 2003). Socijalna distanca, prema Gerullis i Huber (2017), definirana je kao razina spremnosti pojedinaca ili grupa na kontakt s ljudima koje susreću, a koje percipiraju drugačijima od sebe. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost razine socijalne distance prema mladima delinkventnog ponašanja i osobnih obilježja pojedinaca. Za istraživanje se uzeta dva konstrukta: empatija i prosocijalno ponašanje. Empatiju definiramo kao proces ulaženja u stanje, osjećaje i situaciju druge osobe, odnosno sposobnost staviti se u položaj drugoga i razumjeti svijet drugoga (Bošnjaković i Vuković, 2016: 732). Prosocijalno ponašanje definira se kao dobrovoljno ponašanje koje za primarni cilj ima povećanje koristi drugih osoba (Eisenberg i sur., 2015, prema Glade Nielson, 2015). Postavljene su dvije hipoteze: da postoji pozitivna povezanost razine empatije kod pojedinca sa razinom socijalne distance prema mladima delinkventnog ponašanja te da postoji pozitivna povezanost razine prosocijalnog ponašanja kod pojedinca sa razinom socijalne distance prema mladima delinkventnog ponašanja. Rezultati istraživanja pokazali su da ne postoji značajna povezanost između odabranih konstrukata i socijalne distance., The category of adolescents with delinquent behaviour is a complex category of multiple definitions: psychological, social, criminological and law. For the purpose of research we used the definition of delinquent behavior described in the Social distance scale (Wahl et al., 2012), with examples of delinquent behavior (Fitzgerald, 2003). Social distance, according to Gerullis and Huber (2017) is the level of willingness of individuals or groups to interact with people we percieve as different. The aim of this research was to examine the connection between the level of social distance toward adolescents with delinquent behavior and personal traits. Two constructs were used: empathy and prosocial behaviour. Empathy is the proces of identifying with others conditions, feelings and situation, the ability to put ourselves in others position and understand others (Bošnjaković and Vuković, 2016:732). Prosocial behaviour is voluntary behaviour with the primary aim of benefitting others (Eisenberg et al., 2015, prema Glade Nielson, 2015). The two hypothesis are that there is positive correlation between level of empathy and social distance and prosocial behaviour and social distance. The results showed that there is no significant correlation between twe constructs and social distance.

Osnovni cilj istraživanja završnog rada bio je ispitati empatiju, prosocijalno ponašanje i samoregulaciju studentica koje se osposobljavaju za rad s djecom predškolske dobi. To može biti pokazatelj u kojoj su mjeri kod njih razvijene kompetencije empatiziranja s osobama u njihovom okruženju, prepoznavanja i razumijevanja tuđih emocija, moralno rasuđivanje i postupci te regulacija vlastitih emocija i ponašanja. Istraživanje je provedeno na uzorku od 58 studentica predškolskog odgoja. Iako ne u svim dimenzijama, studentice su kod većine pokazale viši stupanj razvoja empatije te srednje razvijeno prosocijalno ponašanje i samoregulaciju. Također, pokazala se i značajna pozitivna povezanost među nekim dimenzijama ovih kompetencija. Biti odgojiteljica izrazito je izazovan profesionalni zadatak. Odgojiteljica koja se trudi biti uspješna u svojem zadatku, osim što treba biti usmjerena na odgojno-obrazovni aspekt za poticanje razvoja djeteta, također treba biti vrlo svjesna sebe, svojih emocionalnih stanja i kapaciteta, svojih komunikacijskih obrazaca, kako s djecom, tako i s roditeljima i kolegicama i kolegama na poslu te načina postavljanja granica u ponašanju djece. To nužno uvjetuje stalno profesionalno usavršavanje i stalni rad na sebi. Radom na sebi i povećanjem razvoja vlastitih sposobnosti utjecat ćemo na pozitivan rast i razvoj socioemocionalnih kompetencija djece. The main purpose in this research was to explore empathy, prosocial behaviour and self-regulation of students who are trained to work in nursery and kindergarten. It can be a predictor of how well they have developed competencies of empathizing with people in their environment, recognizing and understanding other people’s emotions, making moral judgments and actions and regulation of their own emotions and behaviour. The research was conducted on a sample of 58 university students. Although not in all dimensions, students showed higher developed empathy, and moderately developed prosocial behaviour and self-regulation. There is, also, a significant positive correlation between certain dimensions of these competences. Being a nursery and kindergarten teacher is a very challenging profession. The teachers that are trying to be successful in their work, in addition to being focused on the educational aspect of child development, also need to be very aware of themselves, their emotional states and capacities, communication skills with children, parents and colleagues at work and the ways to set boundaries in children's behaviour. This necessarily requires constant professional development and constant work on themselves. By working on themselves and enhancing the development of the own abilities, they will influence the positive growth and development of children's socio-emotional competences.

Tema ovog završnog rada jest uloga prosocijalnog ponašanja u socijalnim interakcijama. Rad je koncipiran tako da se prije svega obuhvate, samim time i objasne pojmovi socijalizacije, socijalnih vještina te socijalnih interakcija, a tek nakon toga pojmovi prosocijalnosti i altruizma. Razlog tomu je predstavljanje prosocijalnog ponašanja i vještina kao rezultat, odnosno posljedicu raznih socijalnih utjecaja kojima je izložena gotovo svaka individua. Važno je razumjeti kako razina prosocijalnosti i razina stečenih prosocijalnih vještina oblikuju socijalni svijet određene individue. Dakle, možemo zaključiti kako je veza između socijalizacije (njezinih komponenata) i prosocijalnosti uzročno-posljedična. Tako, primjerice, obiteljske vrijednosti, pod čijim se utjecajem pojedinac nalazi od najranijih početaka, utječu na odabir vršnjaka, odnos sa vršnjacima i na kraju na odnos prema osobama i obvezama iz odgojnoobrazovnog sustava. Sustav vrijednosti, normi i socijalno-emocionalni aspekti razvoja praćeni su kognitivnim razvojem koji pojedincu omogućuje uočavanje, razumijevanje i evaluaciju određene situacije. Drugim riječima, kognitivni razvoj (i svi njegovi aspekti) jedan je od faktora koji utječu na sposobnost donošenja odluke hoće li se i u kojoj mjeri pojedinac ponašati prosocijalno. The subject of this thesis is the role of prosocial behavior in social interactions.The thesis is structured in a way firstly to explain terms of socialization, social skills and social interactions and after that terms of prosociality and altruism are revealed. Reason for that is to present prosocial behaviour and skills as a result, that is,the consequence of various social impacts to which every individual is exposed. It is important to understand how the level of prosociality and level of acquired prosocial skills shape social world of certain individuals. Therefore, it is to conclude that relation between socialization (and its components) and prosociality is causal.For example, family values, to whose impact one is exposed from its earliest beginnings, affect their choice of peers,relationship with these peers and ultimately relations with persons and obligations from educational system.Value system, system of norms and social-emotional aspects of development are accompanied with cognitive development which can enable one to notice, comprehend and evaluate certain situation.In other words, cognitive development (and all of its aspects) is one of factors which affect ability of decision making, and the extent of the prosocial behaviour.

Socio-emocionalni razvoj djeteta počinje od najranije dobi. Prve socio-emocionalne veze dijete ostvaruje unutar obitelji. S navršenih šest mjeseci pa do treće godine dijete može boraviti u jaslicama. U jaslicama ono boravi s drugom djecom, pokazuje interes za njih i cjelovito se razvija. Cilj ovog završnog rada jest prikazati važnost socio-emocionalnog razvoja i kompetencija. On se događa kroz svakodnevne interakcije i aktivnosti unutar odgojne skupine. Socio-emocionalni razvoj obuhvaća stjecanje i razvoj socijalnih kompetencija i vještina, samoregulaciju emocija, poštivanje dogovorenih pravila i uvažavanje potreba drugih. Temeljne odrednice socijalne kompetencije predstavljaju prosocijalna ponašanja od kojih se posebno ističu altruizam i empatija, Socioemotional development starts in the earliest days of the child's life. First socioemotional connections begin in family. With ribbed six months up to threeyears, child can stay in nursery. In nursery child stays with other children; he is intersted in them and develops completely. The goal of this final work is show importance socioemeotional development and competences. It happens every day in educational group. Socioemotional development includes development of social development and skills, self-regulation of emotions, respecting the rules and respecting the needs of others. Prosocial behaviour are foundation of social competences and the most important are altruism and empathy.

Socijalno kompetentno dijete je ono koje je usvojilo prosocijalna ponašanja i vještine. Socijalne vještine razvijaju se u vršnjačkoj okolini i u aktivnoj ulozi odraslih. Altruizam i empatija pridonose prosocijalnom ponašanju. Problemi socijalizacije poput sramežljivosti, niske razine interakcije, usamljenosti i agresivnosti od odgojitelja traže pristup djetetu u kojemu se odgojitelj služi socijalnim kompetencijama koje može usavršavati. Pri načinu grupiranja djece rane i predškolske dobi u skupine ističu se mješovite odgojne skupine djece različite dobi koje su prirodnije i stoga poticajnije za odgoj. Cilj istraživanja je bio utvrditi povezanost između socijalnih kompetencija odgojitelja i prosocijalnog ponašanja u mješovitim odgojnim skupinama djece. Provedena je samoprocjena stavova osobne socijalne kompetencije pet odgojiteljica mješovitih vrtićkih odgojnih skupina, a metodom sustavnog promatranja ponašanja 45-ero djece pratila se socijalna kompetencija djece podijeljena prema individualnim obilježjima, socijalnim umijećima i vršnjačkim odnosima, tijekom četiri mjeseca. Provedenim istraživanjem potvrđena je povezanost socijalnih kompetencija odgojitelja s prosocijalnim ponašanjem u djece mješovitih odgojnih skupina. Rezultati istraživanja kazuju da jedino nema povezanosti socijalnih vještina odgojiteljica i socijalnih vještina djeteta kao ni odnosa sa suradnicima odgojiteljica s vršnjačkim odnosima djeteta. A socially competent child is the one who has acquired prosocial behaviours and skills. Social skills are developed through interaction with peers, but with adults having an active role. Altruism and empathy contribute to prosocial behaviour. Socialization problems such as shyness, low interaction levels, loneliness and agression demand from the teacher an appropriate approach and the use of their own social competence, which can be further perfected. When grouping children of early age, mixed-aged groups stand out as more natural and hence more encouraging for education. The goal of this research is to determine whether or not there is a connection between the social competence of teachers and prosocial behaviour of children in mixed-aged groups. A self-assessment of 5 teachers of mixed-aged groups has been conducted as well as consistent observation of 45 children over the period of 4 months monitoring their social competence based on individual characteristics, social skills and relationships among peers. The research has confirmed the connection between the social competence of teachers with the prosocial behaviour of children in mixed-aged groups. However, the research don't indicate the social skills of teachers being connected with the social skills of children nor that the teachers' relationships with their colleagues are connected with childrens' relationship with their peers.

Cilj ovog istraživanja jest utvrditi doprinos prepoznavanja i opisivanja emocija objašnjenju dječjega prosocijalnog ponašanja kao i utvrditi u kolikoj mjeri djeca predškolske dobi mogu prepoznati i opisati primarne emocije, razumjeti kako se dijete osjeća na temelju facijalne ekspresije. Rezultati pokazuju da djeca u predškolsko doba u najvećoj mjeri prepoznaju i opisuju emociju tuge, a zatim radosti i ljutnje. Što su djeca starija, u većem broju prepoznaju i opisuju četiri osnovne emocije, pri čemu na temelju fotografija izraza lica najmanje prepoznaju i točno opisuju strah. U dobi od tri godine pa sve do škole, što su djeca starija, češće se prosocijalno ponašaju, pri čemu se djevojčice ponašaju prosocijalnije nego dječaci. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza pokazali su da se prosocijalno ponašanje samo djece starije vrtićke dobi može objasniti dječjom sposobnosti razumijevanja emocija, prepoznavanja i opisivanja primarnih emocija, i to ovisno o spolu. Dječaci starije vrtićke dobi, koji bolje razumiju primarne emocije, ponašaju se prosocijalnije, dok ta povezanost za djevojčice nije dobivena., The aim of this research was to determine the contribution of recognising and describing emotions in interpreting children’s prosocial behaviour as well as in discovering how well pre-school children can identify and describe their primary emotions, in understanding how a child feels based on facial expressions. The results of the research conducted indicate that pre-school children mostly recognise and describe the emotions of sadness, happiness and anger. As children grow older, most of them are able to recognise and describe the four main emotions, whereas they least recognise, and least correctly describe fear based on photographs of facial expressions. From the age of three to the time they start school, the older the children are, the more pro-socially they behave, girls behaving more pro-socially than boys. The results of hierarchical regression analyses have indicated that only the prosocial behaviour of older pre-school children can be explained through the child’s ability to understand emotions, recognise and describe primary emotions, and this depends on gender. Older pre-school boys who understand primary emotions better, behave more pro-socially, while that relationship in girls was not obtained., Mit dieser Arbeit wollte man ermitteln, inwiefern das Erkennen und Beschreiben von Emotionen dazu beitragen kann, das prosoziale Verhalten von Kindern zu erklären, und inwiefern Kinder im Vorschulalter primäre Emotionen zu erkennen und beschreiben in der Lage sind; aufgrund des Gesichtsausdrucks eines Kindes möchte man verstehen lernen, wie dieses sich fühlt. Die Untersuchungsergebnisse zeigen, dass Vorschulkinder zumeist erkennen können, wenn ein anderes Kind traurig ist, des Weiteren erkennen sie Freude und Ärger. Je älter sie werden, desto besser erkennen und beschreiben Kinder die vier Grundemotionen, wobei sie die größten Schwierigkeiten damit haben, anhand von Fotos zu erkennen und zu beschreiben, ob der Gesichtsausdruck eines Kindes vom Gefühl der Angst geprägt ist. Im Alter von drei Jahren bis zur Einschulung zeigt sich, dass Kinder sich desto eher prosozial verhalten, je älter sie sind, wobei dies für Mädchen in höherem Maße gilt als für Jungen. Die Ergebnisse hierarchischer Regressionsanalysen zeigen, dass prosoziales Verhalten durch das Erkennen, Verstehen und Beschreiben primärer Emotionen nur bei Kindern im fortgeschrittenen Vorschulalter und je nach Geschlechtszugehörigkeit erklärt werden kann. Ältere Jungen im Vorschulalter sind besser in der Lage, primäre Emotionen zu verstehen, und verhalten sich daher prosozialer, während bei Mädchen dieser Bezug nicht zu erkennen ist.