Search

A special group of personal data is represented by biometric data. The protection of this data, in the Republic of Croatia, is provided by the General Data Protection Regulation and the General Data Protection Regulation Implementation Act. The right to one’s own figure is manifested through the biometric data of a certain person and represents a separate personality right. The right to one’s own figure can be violated by the unauthorized use of biometric data of the injured party, or, nowadays, by the frequent processing of personal data through video surveillance. The subject of the article is liability for non-property damage arising from the processing of biometric data through video surveillance of residential buildings, for private purposes, contrary to the provisions of the General Data Protection Regulation and the General Data Protection Regulation Implementation Act. The paper explores the assumptions of the liability of the injurer in the procedure for compensation for damages due to the violation of the personality rights, the criteria by which the court will be guided when determining the amount of compensation for damages and determining the extent of the damage caused to the injured party as a result of the unauthorized collection of personal data through video surveillance. The paper will try to provide guidelines for the regulation of these issues in a way that will satisfy the general, political interests and legal interests of the holders of personality rights.

Kada se založno pravo osniva upisom u određeni javni upisnik (registar) radi se o registarskom založnom pravu – hipoteci. U suvremenim stvarnopravnim sustavima osiguranja važno mjesto zauzima založnopravno osiguranje koje omogućuje vjerovniku da se po dospijeću tražbine, ako ne bude namirena, namiri iz vrijednosti stvari koja je založena, i to bez obzira da li je stvar u času namirenja u vlasništvu založnog dužnika ili nije. U tom smislu, posebno je značajno uređenje založnopravnog osiguranja na stvarima koje su iz socijalnih, političkih i sigurnosnih razloga ograničene u prometu. Tako je za oružje, posebnim propisom, određen režim pravnog prometa koji karakteriziraju različite restrikcije, odobrenja i evidencije posjedovanja i vlasništva. Posjedovanje oružja, u Republici Hrvatskoj, uređuje Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana. Međutim, pretpostavke, učinke i postupak upisa registarskog založnog prava na oružju uređuje Zakon o Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina na pokretnim stvarima i pravima. U tom smislu, postoje različiti registri u koje se upisuju različita stvarna prava na oružju, a koji se vode kod različitih državnih tijela. U radu se analizira stvarnopravni značaj (deklaratorni i konstitutivni) upisa oružja u različite registre, postupak i pravne posljedice upisa. Ističu se otvorena pitanja osnivanja i prenošenja založnog prava, namirenja založnog vjerovnika, prava na posjed i uporabu oružja kao zaloga. Analizira se adekvatnost postojećih vrsta upisa u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina na pokretnim stvarima i pravima. Rad pokušava dati smjernice za eventualnu regulaciju ovih pitanja de lege ferenda koja bi zadovoljila opće, političkopravne, ali i privatnopravne interese nositelja stvarnopravnih ovlaštenja na oružju.

Republika Hrvatska nema zakonski okvir za regulaciju djelatnosti lobiranja. Usvajanjem propisa koji regulira lobiranje ova neformalna aktivnost se iz „sive zone“ prevodi u aktivnost pod „budnim okom“ nadležnih tijela. Iako o pojmu i djelatnosti lobiranja postoji brojna stručna i znanstvena literatura, može se primijetiti da se akademska zajednica u puno manjoj mjeri bavi pravnim institutom ugovora o lobiranju, njegovom klasifikacijom, obilježjima i sadržajem. Promatramo li ugovor o lobiranju, u hrvatskoj znanosti građanskog prava i pravnoj praksi, u širem kontekstu, možemo u njemu uočiti obilježja određenih pravnih poslova, prije svega, ugovora o djelu i/ili ugovora o nalogu. Objekt činidbe ugovora o lobiranju izvršenje je posla lobiranja, u pravilu uz naknadu, i u tom smislu predstavlja specifičan oblik ugovora o djelu. Naglasit će se i karakteristike ugovora o nalogu koje nalazimo u konstrukciji ugovora o lobiranju. U ovom radu nastojalo se dati temeljna obilježja ugovora o lobiranju i naglasiti određena otvorena pitanja koja će se pojaviti pri eventualnoj zakonskoj regulaciji ovog pravnog posla u Republici Hrvatskoj. Komparativnim pristupom u radu se ukazuje na zakonska rješenja koja su primijenili pravni sustavi koji imaju dugu tradiciju djelatnosti lobiranja kao legitimnog dijela zakonodavnog procesa. Također, ukazuje se i na plauzibilna rješenja koja su iznjedrili pravni sustavi pretežno bivših komunističkih i tranzicijskih zemalja i koja su tim prije adekvatna eventualnoj hrvatskoj regulaciji ugovora o lobiranju.

U ovom radu istražit će se mogućnosti pravnih raspolaganja u korist životinje za slučaj smrti. Ovakve tendencije javljaju se u suvremenim pravnim porecima i pitanje je trenutka kada će doći do potrebe njihove pravne regulacije i u hrvatskom nasljednom pravu. Analizirani su instituti nasljednog prava de lege lata koji mogu predstavljati mehanizam raspolaganja imovinom u korist životinje za slučaj ostaviteljeve smrti. Predlaže se intervencija zakonodavca u Zakon o nasljeđivanju i Zakon o zakladama koja bi omogućila formiranje oporučne zaklade u korist ljudskog korisnika dok bi upravitelj zaklade vršio dodjelu sredstava korisniku za pokriće troškova koje korisnik zaklade ima za skrb nad životinjom.

Novi Zakon o lovstvu treba stvoriti pretpostavke za uvođenje više reda u lovstvu uređivanjem odnosa između lovoovlaštenika i davatelja prava lova te preciznije urediti privatnovlasničke odnose kao pretpostavke bržega razvoja lovnog turizma i unaprjeđenja lovstva kao važne gospodarske grane. U radu se problematizira pitanje stjecanje prava vlasništva na divljači te status divljači i trofeja divljači kao stvari ograničenih u prometu. Kritizira se zakonsko rješenje isključenja naknade štete za šume i šumska zemljišta kao dobara od interesa za Republiku Hrvatsku te ostvarivanje proklamiranog načela razmjernosti između ograničenja vlasničkih ovlaštenja i ostvarivanja prava lova. Otvorena pitanja o kojima bi zakonodavac trebao voditi računa pri uređenju prava lova mogu poslužiti i eventualnim de lege ferenda rješenjima vlasničkopravnih odnosa u lovstvu.

This paper provides a comparative analysis of the law on residential rental in Austria and Germany. It represents a highly regulated legal area which plays a significant role in the life of European citizens who do not own their house or flat and as such depend on renting. Analysis of the procedure of contract formation on residential renting in the ownership of the City of Osijek as a unit of local self-government and in the ownership of the Republic of Croatia , a range of open questions arise as the result of understatement in the legal regulation of residential rental contracts. This paper suggests that future legal reform of the law on residential rentals should include the following disputable issues: determining the bodies for peaceful resolution of disputes between landlords and tenants, the timing of the landlord’s entry for checking on usage, the duty to pay the costs of communal levies, standard equipment and rental property usability. With precise legal regulation of these issues, the residential rental contract as a solution to housing is becoming a real alternative to residential purchase contract.

Uvidom u postupke koji su se, temeljem prijedloga radi utvrđivanja korisne vrijednosti stanova, vodili pred Općinskim i Županijskim sudom u Osijeku, te postupke uspostavljanja posebnih dijelova nekretnine kroz izradu diobnih planova, kao i postupke izrade etažnog elaborata uočena je velika različitost i neujednačenost u pristupu izradi elaborata etažiranja i utvrđivanju korisnih površina. Rad analizira sudske odluke o određivanju korisne površine i ukazuje na probleme koji se u praksi javljaju vezano uz uspostavu etažnog vlasništva na temelju odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine. Predlaže se donošenje podzakonskog propisa koji bi detaljno uredio postupak izrade etažnog elaborata, odnosno, izračuna korisnih vrijednosti pojedinih posebnih dijelova nekretnine i korisne vrijednosti svih stanova i ostalih samostalnih prostorija cijele nekretnine. Ovo je potrebno radi jednakog tumačenja i primjene pravila o etažiranju svih sudionika u postupku kao i ostvarenja pravne sigurnosti, jedinstvene primjene zakona i ujednačavanja sudske prakse. Analizira se i uređenje etažnog vlasništva u Republici Sloveniji kao mogući pristup rješenjima u našem pravnom sustavu. Zaključno, utvrđuje se da postoji potreba za stručnim usavršavanjem sudaca, sudskih savjetnika, sudskih vještaka, upravnih službenika s multidisciplinarnim pristupom problemu postupka etažiranja, zasnovanom na analizama drugih znanstvenih disciplina, poglavito građevine i ekonomije.