Search

Nakon uspješne transplantacije bubrega dolazi do oporavka egzokrine i endokrine funkcije bubrega. Vrijednosti serumske koncentracije kalcija, fosfata, paraireoidnog hormona (PTH), čimbenika rasta fibroblasta 23 i vitamina D se normaliziraju. Zbog toga bi trebale uslijediti pozitivne promjene u koštanom metabolizmu. Kod dijela bolesnika, unatoč uspješnoj transplantaciji, ostaju poremećaji u koštanom metabolizmu. Učestalost hiperparatireoidizma (HPT) nakon prve godine od transplantacije bubrega kreće se od 10 do 50 %. Trajanje dijalize i stupanj hiperplazije paratireoidnih žlijezda čimbenici su rizika za razvoj poslijetransplantacijskog HPT-a. Liječenje poslijetransplantacijskog HPT-a uključuje terapiju vitaminom D, analozima vitamina D, kalcimemeticima i paratireidektomija., After successful kidney transplantation, the recovery of exocrine and endocrine kidney function occurs. Serum calcium, parathyroid hormone (PTH) phosphate, fibroblast growth factor 23 (FGF-23) and vitamin D values normalize. Therefore, positive changes in bone metabolism improve bone quality, reducing the frequency of fractures and vascular calcifications. In some patients, despite successful transplantation, disorders in bone metabolism remain. The incidence of hyperparathyroidism (HPT) after the first year of kidney transplantation ranges from 10-50%. The duration of dialysis and the degree of hyperplasia of the parathyroid glands are risk factors for the development of posttransplant HPT. The treatment of posttransplant HPT includes vitamin D therapy, vitamin D analogs, calcimimetics and parathyroidectomy (PTX).

Preemptivna transplantacija bubrega (PTB) definira se kao transplantacija bubrega koja se učini prije početka dijalize. Ima više prednosti za bolesnike. Prvenstveno, takvom se metodom izbjegavaju komplikacije povezane s dijalizom. Također, PTB ima pozitivan financijski aspekt, značajno je jeftiniji u odnosu na dijalizu. Incidencija PTB-a je različita, u SAD-u iznosi od 2,5 % do 9,3 % od ukupnog broja transplantacija bubrega, a u Španjolskoj čini 5 %. U nekim transplantacijskim centrima postotak je značajno veći. Svi bolesnici koji su kandidati za transplantaciju bubrega ujedno su i kandidati za PTB. Općenito, PTB se preporučuje kada brzina glomerularne filtracije (GF) padne ispod 15 ml/min, odnosno prema KDIGO (engl. Kidney Disease: Improving Global Outcomes) preporukama kada je GF manji od 10 ml/min, ili ranije ako postoje simptomi. Optimalno vrijeme za PTB nije još definirano. Tijekom posljednjih desetljeća objavljene su brojne studije o PTB-u iz različitih zemalja i transplantacijskih centara koje su analizirale ishode preživljavanja bolesnika, transplantata i kardiovaskularnih događaja. Ponekad su rezultati bili oprečni. Dvije metaanalize koje su objavljene u posljednjoj godini pokazale su dobrobiti PTB-a posebno u pogledu preživljenja bolesnika i transplantata. Između ostalog, dokazana je dodatna prednost PTB-a od živog donora. Stariji bolesnici također imaju prednosti od PTB-a, čak i u transplantacijama od starijih donora, u odnosu na dijalizu. PTB je metoda izbora u liječenju djece s terminalnim stadijem bubrežnog zatajenja. Dokazano je da i drugi PTB ima prednosti. U Kliničkome bolničkom centru Rijeka od 2014. provodimo preemptivne transplantacije bubrega od umrlog donora te one čine oko 10 % od ukupnog broja transplantacija bubrega. Jedan od glavnih uzroka za neprovođenje PTB-a je nepostojanje potencijalnoga živog darivatelja bubrega kao i kasno upućivanje bolesnika u transplantacijski centar., Pre-emptive kidney transplantation (PKT) is defined as a kidney transplant performed before starting dialysis. It has several advantages for patients. Primarily, this method avoids complications related to dialysis. PKT also has a positive financial aspect, it is significantly cheaper than dialysis. The incidence of PKT is different: in the USA it is from 2.5% to 9.3% of the total number of kidney transplants, and in Spain 5%. In some transplant centers, the percentage of PKT is significantly higher. All patients who are candidates for kidney transplantation are also candidates for PKT. In general, PKT is recommended when the glomerular filtration rate (GF) falls below 15 ml/min. KDIGO (Kidney Disease: Improving Global Outcomes) guidelines recommend PKT when the GF is less than 10 ml/min, or earlier if symptoms are present. The optimal time for PKT has not yet been defined. During the last decades, numerous studies on PKT have been published from different countries and transplant centers that analyzed the outcomes of patient survival, transplants, and cardiovascular events. Sometimes the results were contradictory. Two meta-analyses published in the last year have shown the benefits of PKT especially in terms of patient and graft survival. The advantage of PKT from a living donor has also been proven. Older patients have advantages from PKT also and even in transplants from older donors, compared to dialysis. PKT is the method of choice in the treatment of children with end-stage renal failure. The second PKT also has advantages. At the Clinical Hospital Center Rijeka, since 2014, we have been performing PKT from a deceased donor, which makes up about 10% of the total number of kidney transplantations. One of the main reasons for not performing PKT is the lack of a potential living kidney donor and late referral of the patient to the transplant center.