Search

U liječenju psihijatrijskih poremećaja često je potrebno liječenje psihofarmacima i psihosocijalnim metodama. Psihofarmaci mogu uzrokovati niz nuspojava, a dio pacijenata ima pridružene komorbiditete koji često uključuju povišen krvni tlak, dislipidemiju, prediabetes i diabetes, pretilost što zajedno predstavlja visok metabolički rizik za stvaranje kardiovaskularnih bolest, neuroloških bolesti, i različitih drugih kroničnih nezaraznih stanja i bolesti. U prevladavanju spomenutih somatskih komplikacija važna je uravnotežena prehrana i poticanje pacijenta na tjelesnu aktivnost. Tijekom liječenja u dnevnim bolnicama važno je individualizirati pristup ovisno o pridruženim stanjima. Pri tome voditi računa o pacijentovim prehrambenim navikama i somatskom pristupu kao tjelesna težina, krvni tlak, razina šećera u krvi i dr.. U okviru dnevne bolnice za integrativnu psihijatriju i Dnevne bolnice za intervencije kod prvih psihoza na Klinici za psihijatriju provodi se edukacija o prehrambenim navikama i uravnoteženoj prehrani kod oboljelih kod psihoza s ciljem prevencije metaboličkog sindroma i drugih nuspojava antipsihotika te poboljšanju komorbidnih stanja kod ovih pacijenata, o čemu će biti riječi u ovom radu.

Ovaj rad refleksija je na tekst pod naslovom „Psychosis Neurosis“. Ovaj tekst je svom terapeutu, u vidu e-pošte napisao, za mene anoniman pacijent. Čitajući spomenuti tekst asocijacije su me vodile u smjeru patologije selfa, odnosno zastoja u razvoju zbog nezadovoljenih self-objekt potreba. Budući da, osim pacijentova teksta, nije bilo dostupnih drugih podataka o pacijentu, sa sigurnošću se ne može tvrditi, već samo pretpostavljati o pacijentu, njegovoj dijagnozi, uzrocima njegova stanja ili tijeka i ishoda terapije. Budući da me pacijentov tekst asocijativno vodio u područje self-psihologije, u ovom radu posvetila sam se zrcaljenju, pitanju narcizma i narcističnih poremećaja ličnosti, pitanju selfa, self-objekt potreba te terapijskim mogućnostima narcističnih poremećaja s posebnim osvrtom na inačice transfera i važnost empatije. Spomenuti su i psihijatrijski poremećaji koji često dolaze u komorbiditetu s narcističnim poremećajima., This paper is a commentary on the Psychosis Neurosis story written by a patient to his therapist in an email form. The clues in the text have led me towards the pathology of the self, i.e towards the developmental arrest due to the unsatisfied self-object needs. Since no additional information was available about the patient, save for the email, we can only speculate about the patient’s diagnosis, the causes of his state, and the course and outcome of his therapy sessions. Due to the fact of me being led, associatively, towards self-psychology, in this work I focused on mirroring, narcissism and narcissistic personality disorders, the self, self-object needs, and therapeutic options for narcissistic personality disorders with special attention paid to the versions of transfer and the importance of empathy. I also mentioned some psychiatric disorders that often appear in comorbidity with narcissistic disorders.

Sideropenična anemija predstavlja globalni izazov od kojeg pati 24.8% svjetske populacije, odnosno 1.62 milijarde ljudi. Posljedica je poremećene homeostaze željeza zbog patološkog skladištenja, unosa i/ili gubitka željeza u tijelu, što dovodi do poremećaja u funkcioniranju eritropoeze. Iako je sideropenična anemija odavno poznata, idalje postoje nepoznate patofiziološke komponente i prostor za poboljšanje u načinima liječenja i dijagnostici sideropenične anemije. U ovom radu se iznose najnovija saznanja o patofiziologiji metabolizma željeza i utjecaju na ljudski organizam koji se izražava kroz prepoznatljive simptome svih organa i tkiva poput: „restless legs“ sindroma, kognitivnih oštećenja, sklonosti depresiji i anksioznosti, „pica“ sindroma, pagofagije, simptoma erektilne disfunkcije, dilatativne kardiomiopatije i niza drugih. Pravovremenim prepoznavanjem i liječenjem sideropenične anemije, dokazano smanjujemo opseg simptoma, troškove dijagnostike i liječenja, smanjujemo rizike od loših ishoda kod pacijenata s multiplim komorbiditetima te značajno poboljšavamo kvalitetu života i funkcionalne sposobnosti bolesnika sa sideropeničnom anemijom., Sideropenic anemia is a global challenge that affects 24.8% of the world's population, i.e.1.62 billion people. It is the result of disturbed iron homeostasis due to pathological storage, intake and/or loss of iron in the body, which leads to disturbances in the functioning of erythropoiesis. Although sideropenic anemia has been known for a long time, there are still unknown pathophysiological components and room for improvement in methods of treatment and diagnosis of sideropenic anemia. This paper presents the latest findings on the pathophysiology of iron metabolism and its impact on the human body, which is expressed through recognizable symptoms of all organs and tissues such as: restless legs syndrome, cognitive impairment, tendency to depression and anxiety, pica syndrome, pagophagia, symptoms of erectile dysfunction, dilated cardiomyopathy and a number of others. By timely recognition and treatment of sideropenic anemia, we are proven to reduce the extent of symptoms, diagnostic and treatment costs, reduce the risks of poor outcomes in patients with multiple comorbidities and significantly improve the quality of life and functional abilities of patients with sideropenic anemia.

Poremećaji prehrane su skupina poremećaja koje karakterizira ozbiljno i trajno odstupanje povezano s hranjenjem i tjelesnom težinom. Njihova incidencija je zadnja dva desetljeća u porastu. Uvriježeno je mišljenje da su životni izbor, a ne bolest. Radi toga često ostaju neprepoznati i liječe se kada se bolest u potpunosti razvije. Najučestaliji poremećaji prehrane su anoreksija nervoza, bulimija nervoza i poremećaj prejedanja. Karakterizira ih restrikcija unosa hrane, preskakanje obroka, uporaba laksativa i diuretika, povraćanje te brojna druga kompenzatorna ponašanja. Dovode do brojnih medicinskih komplikacija, najčešće zbog kasnog postavljanja dijagnoze. Liječenje bi trebalo biti individualno te uključivati psihoterapiju te farmakoterapiju ukoliko je potrebna., Eating disorders are a group of disorders characterized by severe and persistent deviations related to eating and body weight. Their incidence has been increasing for the last two decades. It is widely believed that they are a lifestyle choice, not a disease. Because of this, they often go unrecognized and are treated when the disease is fully developed. The most common eating disorders are anorexia nervosa, bulimia nervosa and binge eating disorder. They are characterized by restriction of food intake, skipping meals, use of laxatives and diuretics, vomiting and numerous other compensatory behaviours. They lead to many medical complications, most often due to late diagnosis. Treatment should be individual and include psychotherapy and pharmackotherapy if necessary.

Klasični halucinogeni, DMT, 5-MeO-DMT, LSD, psilocibin, meskalin, DOI I DOB, posjeduju izraženu sposobnost mijenjanja stanja svijesti. Komponente svijesti kao što su percepcija vanjskog svijeta, emocije, kognicija kao i osjećaj vlastite subjektivnosti bivaju drastično promijenjeni djelovanjem halucinogena. Klasični halucinogeni djeluju putem različitih receptora u mozgu od kojih mnoštvo pripada serotonergičnim receptorima. LSD pokazuje najveću farmakodinamsku sveobuhvatnost te se osim uz serotonergične veže i na dopaminske i adrenergične receptore. Smatra se da glavninu učinaka postižu djelovanjem na 5-HT2A receptore gusto izražene u kortikalnim i subkortikalnim strukturama mozga. Strukturna i funkcionalna plastičnost mozga izazvana halucinogenima je jedan od novijih pravaca u istraživanju. Uočena je mogućnost halucinogena da izazivaju promjene na razini morfologije neurona, sinapsi, te aktivnosti i komunikaciji neuronskih mreža. Cilj ovog rada je pregledom dostupne literature navesti saznanja o utjecaju halucinogena na strukturnu i funkcionalnu plastičnost mozga te ih povezati sa fenomenologijom i potencijano mogućim terapeutskim učincima., Classic hallucinogens, DMT, 5-MeO-DMT, LSD, psilocybin, mescaline, DOI and DOB, are a class of drugs with a pronounced ability of altering the normal state of consciousness. Components of consciousness such as perception, emotions, cognition and the sense of our own subjectivity are drastically altered by hallucinogens. Classic hallucinogens act on various receptors in the brain most of which are of the serotonergic type. LSD is imbued with the largest pharmacodynamic versatility as it also binds to dopaminergic and adrenergic receptors. It is believed that most of the effects of hallucinogens are a consequence of their interaction with the 5-HT2A receptor which is densely expressed within cortical and subcortical structures of the brain. Structural and functional plasticity induced by classic hallucinogens is one of the new directions in research. Discoveries of hallucinogens ability to induce changes upon the morphology of neurons, synapses and the activity and connectivity within and among neural network have been made. The goal of this paper is, by reviewing the available literature, to specify the discoveries about the effects of classic hallucinogens on structural and functional plasticity and connect them with the phenomenology and potential therapeutic effects.

Digitalna demencija je sintagma koja u međusobnu vezu dovodi niz simptoma i znakova koji upućuju na deficite u kognitivnim funkcijama sličnim onima u demenciji, a javljaju uslijed pretjeranog i neadekvatnog korištenja digitalnih tehnologija poput mobitela, tableta i računala itd. Cilj ovog rada je izložiti utjecaj digitalnih tehnologija i medija na kognitivni razvoj djece i mentalno zdravlje odraslih pregledom dostupne literature i provedenih istraživanja. Mnogobrojna dosadađnja istraživanja ukazuju na negativne promjene u vezi sa digitalnim tehnologijama koje se, za razliku od demencije, bilježe već u najranijoj životnoj dobi u smislu utjecaja na pažnju i proces učenja. U odrasloj dobi mogu biti uzrokom niza poremećaja kao što su negativan utjecaj na pažnju i pamćenje, emocionalna otupljenost i manjak empatije, socijalna izolacija, manjak sna i nemogućnost zadržavanja koncentracije. Psihijatrijska struka danas se susreće s novim oblicima neuropsihijatrijskih poremećaja svih uzrasta, a čiji kriteriji za dijagnostiku još nisu definirani u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-11) i Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (DSM-V). Budući da su psihički poremećaji povezani sa digitalnim tehnologijama u porastu, dužnost je psihijatrije kao grane medicine senzibilizacija, pravovremeno prepoznavanje simptoma i pružanje adekvatne skrbi., Digital dementia is a phrase that brings together a number of symptoms and signs which indicate deficits in cognitive functions similar to those in dementia, and occur due to excessive and inadequate use of digital technologies such as mobile phones, tablets and computers, etc. The aim of this paper is to present the impact of digital technologies on children's cognitive development and mental health of adults by reviewing the available research literature. Numerous studies indicate negative changes associated with digital technologies that, unlike dementia, are registered from an early age in terms of negative impact on attention and the learning process. In adulthood, they can be the cause of a number of disorders such as a decline of attention and memory, emotional numbness and lack of empathy, social isolation, lack of sleep and inability to maintain concentration. Today, the psychiatric profession encounters new forms of neuropsychiatric disorders of all ages, and whose diagnostic criteria have not yet been defined in the International Classification of Diseases (ICD-11) and The Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (DSM-V). As mental disorders associated with digital technologies are on the rise, the duty of psychiatry, as a medical field, is to sensitize, recognize symptoms in a timely manner, and provide adequate care.

Psihotični poremećaji čine jednu od skupina duševnih poremećaja, a karakteriziraju ih smetnje ponašanja, mišljenja, osjećaja. Mogu biti prolazni ili trajni, a mogu ih osim neuralnih promjena uzrokovati traume mozga, uzimanje psihoaktivnih tvari, poremećaji raspoloženja i drugo. Pritom se ne smije zanemariti utjecaj okoline, genetika, utjecaj osoba, okolina odrastanja. Najčešći psihotični poremećaj je shizofrenija. Shizofrenija je poremećaj kod kojega osoba gubi vezu s realnošću te se javljaju sumanutosti i halucinacije. Najčešće vrste halucinacija su glasovi, od sumanutosti sumanutost proganjanja. Tijekom postavljanja dijagnoze važno je postojanje i intenzitet pozitivnih i negativnih simptoma. Shizofreni bolesnici teško funkcioniraju u svakodnevnom životu, najčešće su nezaposleni, što ima utjecaj na njihove bližnje te su skloni samoozlijeđivanju. Stoga je bitno što ranije prepoznati bolest, kako od strane oboljele osobe, njihovih bližnjih te liječnika kako bi se pravovremeno krenulo s odgovarajućom terapijom. Temelj liječenja shizofrenije je primarno farmakoterapija (antipsihotici), no ne smije izostati psihosocijalno liječenje (obiteljska, skupna, bihevioralna, individualna terapija)., Psychotic disorders make up one of the groups of mental disorders and they are characterized by disorders of behavior, thinking, feelings. They can be transient or permanent, and in addition to neural changes, they can be caused by brain trauma, taking psychoactive substances, mood disorders and more. The influence of the environment, genetics, the influence of people, the environment of growing up must not be neglected. The most common psychotic disorder is schizophrenia. Schizophrenia is a disorder in which a person loses touch with reality and insanity and hallucinations occur. The most common types of hallucinations are voices, and insanity is the insanity of persecution. The existence and intensity of positive and negative symptoms are important during diagnosis. Schizophrenic person finds it difficult to function in everyday life, they are most often unemployed, which has an impact on their loved ones and they are prone to self-harm. Therefore, it is important to recognize the disease as early as possible, both on the part of the sick person, their family/relatives and the doctor in order to start the appropriate therapy in a timely manner. The basis of schizophrenia treatment is primarily pharmacotherapy (antipsychotics), but psychosocial treatment must not be absent.

Istraživanje je provedeno na uzorku od 100 ispitanika, zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika, Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, Zagreb. Cilj je bio ispitati povezanost učestalosti ulaženja u sukobe i različitih načina reagiranja u situaciji sukoba i nakon s doživljajem stresa i kvalitete života. U svrhu istraživanja korišten je upitnik sociodemografskih karakteristika ispitanika, upitnik o sukobima na radnom mjestu konstruiran specifično za potrebe samog istraživanja, skala za samoprocjenu depresivnosti, anksioznosti i stresa (DASS-21) i skala za procjenu zadovoljstva kvalitete života svjetske zdravstvene organizacije (WHOQoL-BREF). U istraživanju je različitim statističkim (parametrijskim i neparametrijskim) metodama ispitana povezanost učestalosti ulaženja u sukobe i različitih načina reagiranja u sukobima i nakon s doživljajem stresa i zadovoljstva kvalitetom života. Istraživanje nije potvrdilo pozitivnu povezanost učestalosti sukobljavanja i doživljenog stresa kao ni negativnu povezanost učestalosti sukobljavanja i kvalitete života. Međutim, djelomično je potvrdilo povezanost načina reagiranja za vrijeme i nakon sukoba te doživljenog stresa i zadovoljstva kvalitetom života., The study was conducted on a sample of 100 respondents (healthcare and non-healthcare workers) from the University Psychiatric Hospital Sveti Ivan, Zagreb. In this study we tried to examine the correlation between the frequency of entering into conflict and different ways of reacting in a conflict situation and afterwards, and the experience of stress and quality of life. The questionnaires used for the purpose of the study were: the questionnaire of sociodemographic characteristics of the respondents, the questionnaire about conflicts on the workplace constructed specifically for the needs of the research itself, the Depression, Anxiety and Stress Assessment Scale (DASS-21), and the World Health Organization Quality of Life satisfaction rating Scale (WHOQoL-BREF). The study employed various statistical (parametric and non - parametric) methods to examine the correlation between the frequency of entering into conflicts and different ways of reacting in conflict and afterwards, and the experience of stress and satisfaction with the quality of life. The study did not confirm a positive correlation between the frequency of conflict and perceived stress, or a negative correlation between the frequency of conflict and satisfaction with the quality of life. However, it partially confirmed a correlation between the way of reacting during and after the conflict and the perceived stress and satisfaction with the quality of life.

Stresu smo svakodnevno izloženi nevezano o spolu, dobi, bračnom stanju i obrazovanju. Mehanizmi suočavanja sa stresom nam pomažu u lakšem svladavanju stresa. Anksiozno depresivni poremećaji su sve više prepoznati među mlađom populacijom, te narušavaju kvalitetu života i iziskuju iscrpan rad i edukaciju oboljelih. Glavni cilj ovoga istraživanja je ispitati razlike u mehanizmima suočavanja sa stresom kod zdravih osoba u odnosu na osobe koje boluju od nekog od anksioznih poremećaja ili depresije. U istraživanju su korišteni sljedeći instrumenti: 1. COPE - brief upitnik, 2. DASS upitnik, 3. Upitnik kvalitete života, 4. Upitnik sociodemografskih podataka U istraživanju je sudjelovalo ukupno 100 ispitanika. Dvadeset i pet pacijenata liječenih u dnevnoj bolnici za integrativnu psihijatriju i dvadeset i pet pacijenata liječenih u dnevnoj bolnici za nepsihotične poremećaje, Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, Zagreb. Ostalih 50 ispitanika su kontrolna skupina, zdrave osobe. Rezultati istraživanja pokazuju da je razina anksioznosti, depresivnosti i stresa viša kod ispitanika koji se liječe od nekog od anksioznih poremećaja ili depresije, u odnosu na zdrave ispitanike. Kod strategija suočavanja sa stresom, zdravi ispitanici koriste strategiju suočavanja sa stresom usmjerenu na problem, a ispitanici koji se liječe od nekog od anksioznih poremećaja ili depresije koriste strategiju izbjegavanja. Kod strategija suočavanja sa stresom usmjerenih na emocije nije pronađena značajna razlika između zdravih osoba i osoba koje se liječe od nekog od anksioznih poremećaja ili depresije. Analiza podataka pokazuje da je kvaliteta života viša kod zdravih ispitanika u odnosu na ispitanike koji se liječe od nekog od anksioznih poremećaja ili depresije i to na područjima kao psihičko i fizičko zdravlje, okolina i socijalni odnosi., We are exposed to stress on a daily basis regardless of gender, age, marital status and education. Mechanisms of coping with stress help us core with stress more easily. Anxiety depressive disorders are unfortunately increasingly recognized among the younger population or impair the quality of life and require exhaustive work and education for people. The main goal of this research is to examine the differences in the mechanisms of coping with stress in healthy individuals in relation to people who suffer from some of the anxiety disorders or depression. The following instruments were used in the research: 1. COPE - brief questionnaire, 2. DASS questionnaire, 3. Quality of life questionnaire, 4. Sociodemographic data questionnaire. The research included a total of 100 patients. Twenty-five patients hospitalized in the daily hospital for Integrative Psychiatry and twenty-five patients hospitalized in the daily hospital for non-psychotic disorders, the Psychiatric Hospital Sv. Ivan, Zagreb. The other 50 subjects are a control group, i.e. healthy individuals. The results of the research show that the level of anxiety, depression and stress are higher in subjects who are treated for any of the anxiety disorders or depression, compared to healthy subjects. In stress coping strategies, healthy subjects use a problem-oriented coping strategy, and subjects who are treated for one of the anxiety disorders or depression use an avoidance strategy. No significant difference was found in emotion-focused coping strategies between healthy subjects and subjects who are treated for one of the anxiety disorders or depression. The analysis of the data shows that the quality of life is higher in healthy subjects compared to subjects who are treated for one of the anxiety disorders or depression in areas such as mental and physical health and social relations.

Roditelji djece s teškoćama u razvoju suočavaju se s brojnim zahtjevima koji proizlaze iz same djetetove teškoće i roditeljsku ulogu ostvaruju u dodatno otežanim uvjetima (Ljubešić, 2013). Suočavanje s ovako brojnim zahtjevima, kao i prilagodba istima, individualna je. Neravnoteža između povećanih zahtjeva i roditeljske nemogućnosti da na iste primjereno odgovori, mogu rezultirati povećanom razinom roditeljskog stresa (Pećnik, 2013), koji može uzrokovati negativne posljedice za roditelja i dijete (Deater-Deckard, 2005). Cilj ovog istraživanja je ispitati odnose između roditeljskog stresa, strategija suočavanja sa stresom i prilagodbenih ishoda kod roditelja djece s teškoćama u razvoju. U istraživanju su sudjelovala 53 roditelja (28 majki i 25 očeva) djece s teškoćama u razvoju koja su uključena u dječji vrtić „Latica“ u Zadru. Sudionici su ispunjavali upitnike samoprocjene kojima se ispitivao izvor i intenzitet roditeljskog stresa, strategije suočavanja sa stresom i prilagodbeni ishodi, a dali su i podatke o spolu, dobi, radnom statusu, broju djece, vrsti teškoće u razvoju koju ima njihovo dijete i drugim demografskim varijablama. Dobiveni podaci analizirani su metodama deskriptivne i inferencijalne statistike. Dobiveni rezultati ukazuju na postojanje pozitivne povezanosti između intenziteta i izvora roditeljskog stresa i izraženosti tjelesnih i psihičkih simptoma kao mjere prilagodbenih ishoda. Nije utvrđena povezanost strategija suočavanja sa stresom u odnosu prema intenzitetu i izvoru roditeljskog stresa, kao ni u odnosu prema prilagodbenim ishodima. Razlika između majki i očeva nije utvrđena u intenzitetu roditeljskog stresa, već u njegovim pojedinim izvorima. Kod majki je izvor stresa povezan s nedostatkom podrške i ograničenjima roditeljske uloge, a kod očeva sa zahtjevima drugih uloga. Majke i očevi razlikuju se s obzirom na korištene strategije suočavanja sa stresom, na način da majke više nego očevi koriste emocijama usmjereno suočavanje. S obzirom na prilagodbene ishode, mjerene subjektivno iskazanim tjelesnim i psihičkim simptomima, utvrđena je razlika između majki i očeva na podljestvici pseudoneuroloških simptoma, na način da majke u odnosu na očeve iskazuju više simptoma depresije i anksioznosti. Stručnjacima koji su uključeni u rad s djecom s teškoćama u razvoju i njihovim roditeljima, dobiveni rezultati mogu poslužiti u praktičnom radu (jačanje programa podrške za roditelje), i kao smjernice za daljnja istraživanja., Parents who have children with developmental disabilities face numerous challenges that arise from the child's disability and the performance of their parental role in strenuous conditions (Ljubešić, 2013). Facing these numerous conditions and adjusting to them works on an individual basis. Imbalance between these increased conditions and parental inability to react properly to them may result in a higher level of stress for parents (Pećnik, 2013), which may further cause negative consequences for the parent and the child (Deater-Deckard, 2005). The objective of this research is to determine the relationships between intensity and the source of parental stress, stress coping strategies and adjustment outcomes for parents who have children with developmental disabilities. 53 parents who have children with developmental disabilities were a part of this research (28 mothers and 25 fathers), whose children have been registered and enrolled in kindergarten “Latica” in Zadar. Participants filled out self-assessment questionnaires that analysed the source and intensity of parental stress and adjustment outcomes. They also provided information about gender, age, employment status, number of children and the type of disability their child has and other demographic variables. Results were analysed using a descriptive and inferential statistical method. Results indicate a positive link between the intensity and the source of parental stress, as well as reported physical and psychological symptoms as measures of adjustment outcomes. The link between the intensity and the source of parental stress, as well as adjustment outcomes, was not determined. The difference between the levels of parental stress with mothers and fathers was not determined, however it was noticed in its derivations. For mothers, stress comes from not having the support they need and from their limited parental role, and for fathers, it comes from the requirements from added roles. The usage of parental stress strategies differs with both mothers and fathers, in a way that mothers often use confrontation fuelled with emotions. Regarding adjustment outcomes that were measured by subjective expression of physical and psychological symptoms, the difference between mothers and fathers was determined using a subscale of pseudo neurological symptoms, in a way that mothers, as opposed to fathers, show more symptoms of depression and anxiety. Professionals involved in working with children with disabilities and their parents can use the obtained results in their practical work (strengthening support programs for parents), and as guidelines for further research.