Search

Laičke koncepcije uspješnog starenja zadnjih 15-ak godina pobuđuju sve veći interes istraživača u različitim kulturama. Međutim, još uvijek se malo zna o tome kako starije osobe u hrvatskom sociokulturalnom okruženju doživljavaju uspješno starenje. Stoga je provedeno kvalitativno istraživanje kako bi se barem dijelom odgovorilo na ovo pitanje. Uvježbani intervjueri proveli su polustrukturirane intervjue s 95 starijih osoba, od čega polovica žena, u dobi od 65 do 90 godina iz različitih krajeva Hrvatske. Sudionici su odgovarali na pitanja o tome kako vide uspješno starenje tj. njegove ključne komponente, zatim što doprinosi ili olakšava uspješno starenje i, naposljetku, na pitanje o tome stare li oni sami uspješno. Provedena je tematska analiza transkripata intervjua. Pokazalo se da su intervjuirane osobe davale slične odgovore na pitanja o sastavnicama i determinantama uspješnog starenja. Slično rezultatima istraživanja provedenima u drugim kulturama, i ovo je pokazalo da su starije osobe u svojim subjektivnim definicijama kao glavne komponente i odrednice uspješnog starenja navodile očuvano zdravlje i funkcionalne sposobnosti tj. sposobnosti samostalnog funkcioniranja i brige o sebi, zadovoljstvo životom, skladne obiteljske odnose, druženje s prijateljima, pozitivan pogled na život, zdrave navike i aktivan životni stil. Uz to, zanimljivo je da su sudionici vrlo često naglašavali i važnost financijske sigurnosti za uspješno starenje koja se inače u laičkim koncepcijama pojavljuje mnogo češće nego u modelima uspješnog starenja koje su predložili različiti istraživači (npr. poznati biomedicinski model Rowea i Kahna, 1997). S druge pak strane, intervjuirane osobe dugovječnost općenito nisu smatrale osobito važnim obilježjem uspješnog starenja. Više od 90 % intervjuiranih osoba je vlastiti proces starenja procijenilo uspješnim. Istraživanja percepcije starijih osoba o uspješnom starenju vrlo su važna jer se njihovi rezultati mogu koristiti kao polazište u osmišljavanju preventivnih i interventnih programa namijenjenih promicanju zdravijeg starenja i očuvanju kvalitete života u starijoj dobi.

Istraživanja u području starenja danas više nisu usmjerena samo na kronične bolesti i funkcionalne gubitke, već uključuju i pozitivne aspekte starosti kao što su očuvanje i razvijanje potencijala i sposobnosti te kvalitete života u kasnijim godinama. Populacija osoba starije dobi vrlo je heterogena pa postoje prijedlozi da ih je potrebno razlikovati prema obrazovanju, spolu, dobi, funkcionalnoj sposobnosti i drugim obilježjima. Osnovni cilj ovoga rada bio je provjeriti postoje li dobne, spolne i obrazovne razlike u uspješnom starenju i nekim njegovim korelatima kao što su zdravlje i psihološka dobrobit, te je provedeno istraživanje na uzorku od 329 sudionika. Rezultati analiza pokazali su da muškarci (neovisno o dobi) procjenjuju svoje tjelesno zdravlje značajno boljim nego žene. Starije stare osobe su zadovoljnije financijama od mlađih starih, a mlađi su otvoreniji prema novim životnim iskustvima od starijih samo u ženskom poduzorku. Mlađe stare žene procjenjuju svoj proces starenja uspješnijim te se smatraju generativnijima nego mlađi stari muškarci, no stariji stari muškarci su uspješniji i imaju veći osjećaj generativnosti nego starije stare žene. Značajne razlike potvrđene su i među osobama različitog obrazovnog statusa. Ovakvi nalazi ukazuju da se u starosti osobe ne bi trebale tretirati kao homogena populacija, te potvrđuju važnost i potrebu razmatranja starih osoba kao heterogenih podskupina., Contemporary research in the field of aging no longer focuses only on chronic diseases and loss of function, but also encompasses positive aspects of aging, such as the maintenance and development of potential and abilities and the quality of life in later years. The population of older people is very heterogeneous and there are proposals to differentiate the group according to education, gender, age, functional abilities, and other characteristics. The main objective of this paper was to investigate whether there are age-, gender-, and education-specific differences in successful aging together with some of its correlates, such as health and psychological well-being. The study was conducted on a sample of 329 participants. The results of the analysis show that men (regardless of age) rate their physical health significantly higher than women. Older elders are more satisfied with their finances than younger elders, and younger elders are more open to new life experiences than older elders in the female subsample only. Younger old women rate their aging process as more successful and are more generative than younger old men, but older old men are more successful and have a greater sense of generativity than older old women. Significant differences were also found between people with different educational status. These findings suggest that people in old age should not be treated as a homogeneous population and confirm the importance and need to consider older people as heterogeneous subgroups.

Arhitektonika neuronske mreže kore velikoga mozga jedinstvena je za svaku osobu i predstavlja biološku osnovu naših kognitivnih i emotivnih kapaciteta. Iako genetska predispozicija određuje okvire, obrazovanje te emocionalno i socijalno okruženje te fizička okolina usmjeravaju razvoj arhitektonike neuralne mreže i determiniraju njenu konačnu strukturu. Djeca i mladi 21. stoljeća predstavljaju generaciju koja je od ranih dana izložena digitalnoj tehnologiji. Brojna istraživanja ukazuju na niz pozitivnih, ali i negativnih posljedica na tjelesni, kognitivni i socio-emocionalni razvoj. Primjerice, plavo svjetlo ekrana utječe na lučenje melatonina i smanjuje kvalitetu spavanja, ali isto tako zajedničko korištenje tehnologije roditelja i djeteta može biti prilika za gradnju skela i pomoć djetetu da bolje razumije online sadržaj i učinke njegovog korištenja. Digitalna tehnologija zasigurno djeluje poticajno na razvoj neuronske mreže koja je bitna za procesuiranje informatičkih, apstraktnih i simboličkih zadataka. No kakav je učinak na razvoj onog dijela neuralne mreže koji procesuira složene komunikacijske i socijalne vještine, kao što je afektivna modulacija emocionalnog izražavanja, konceptualizacija uma, kognitivna fleksibilnost i radna memorija. One su bitne za kvalitetu izravne komunikacije s drugim osobama te snalaženje u situacijama složenih socijalnih odnosa koje su obilježje razvijenog poslovnog i životnog okruženja, jednako kao što su bitne i emocionalne vještine, npr. emocionalna inteligencija. Ona je po svojim karakteristikama slična kristaliziranoj inteligenciji, a razvija se kroz iskustvo i učenje od najranije dobi. Tako su danas diljem svijeta dobro poznati programi za emocionalno opismenjavanje kojim se jačaju socio-emocionalne kompetencije sudionika, a primjena je relativno široka – od poučavanja djece vrtićkog uzrasta do treninga za rukovoditelje i menadžere. Znatan broj roditelja smatra kako je upotreba digitalne tehnologije u ranoj dobi poželjna jer je intuitivna i priprema djecu za kasnije učenje, dok se istovremeno brinu kako to dugoročno utječe na njihov mozak, a samim time na njihov emocionalni razvoj, pažnju i koncentraciju te im je teško pronaći odgovarajuću ravnotežu. Stoga su im nužne smjernice na temelju kojih bi mogli oblikovati obiteljski medijski plan na način koji bi rezultirao zaštitom djece od neželjenih učinaka digitalne tehnologije, jačajući istovremeno njihove prilike za učenje i razvoj, kao i vještine digitalne pismenosti.

Even though there are numerous studies about workaholism in organizational psychology, only recently new area of research was introduced with the new construct which can be described as a workaholism in school context ie. studyholism. Loscalzo and Giannini (2017) operationalized studyholism more as an obsession than addiction which is characterized by internalizing symptoms such as constant thinking to study and by intensity of study engagement like studying hard to get good grades. The aim of this study was to examine the role of anxiety and academic control in predicting studyholism on the Croatian college students’ sample. The participants were 268 college students aged between 18 and 21 (Mage= 19.82 +-0.93) mainly females (90%) and undergraduates (72%). Most of them are full time students (96%), and slightly more than a half of them changed residence (52%). Studyholism was measured with the Studyholism inventory (Loscalzo, Giannini, & Golonka, 2018), further, students also fulfilled anxiety subscale from DASS-42 (Lovibond & Lovibond, 1995), and the Perceived academic control scale (Perry, Hladkyj, Pekrun, & Pelletier, 2001). Results showed that students were moderately obsessing about studying and trying to get good grades. They also perceived to have academic control above average and to experience severe anxious symptoms. The perceived academic control did not have significant role in predicting studyholism, however feeling anxious and having worries in general contributed to constant thinking about studying. Regarding study engagement, only grades were significant predictor to studying hard.

Istraživanja provedena na studentskoj populaciji ukazuju na to da se studenti suočavaju s nizom teškoća s mentalnim zdravljem, ali i brojnim izazovima koji se jave odlaskom na studij. Osim što se odlazak na studij preklapa s razvojnim razdobljem koje se naziva predodraslost, a koje za sobom nosi brojne psihološke izazove i razvojne zadatke, akademsko okruženje stavlja pred studente dodatne izazove u smislu manje strukturiranost te stavljanja većeg naglaska na uspjeh i izvedbu. Sve to doprinosi javljanju niza teškoća kod studenata, kako u svakodnevnom tako i u akademskom funkcioniranju. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati iskustvo studenata Sveučilišta u Zadru uslugom individualnog savjetovanja, njihove stavove o traženju stručne pomoći te doznati s kojim se izazovima studenti suočavaju tijekom studija. S obzirom da se u novije vrijeme u javnosti stavlja veći naglasak na destigmatizaciju psihičkih poremećaja, očekivalo se da će studenti imati pozitivne stavove naspram traženja pomoći. Također, s obzirom na ranije navedene karakteristike akademskog okruženja te rezultate recentnih istraživanja mentalnog zdravlja studenata, očekivalo se da će studenti kao izazove studiranja navoditi niz izazova iz različitih domena života, a kao razlog dolaska na savjetovanje u Studentsko savjetovalište najčešće navoditi teškoće povezane s anksioznošću i depresivnošću. Istraživanje je provedeno na studentima Sveučilišta u Zadru (N=201), a prosječna dob je iznosila 22 godine. Većinu uzorka čine studentice (90, 5%). Rezultati su pokazali da studenti imaju pozitivne stavove naspram savjetovanja ; za većinu njih je ono znak zrelosti ili brige o sebi te način prevencije većih teškoća. Osim toga, preko 80% studenata navodi kako je razlog dolaska na savjetovanje bila anksioznost i/ili panični napadaji. Kao izazove studiranja, preko 50% studenata navodi napetost i nervozu kao najveći izazov, zatim strah u svezi polaganja ispita i neuspjeha na studiju te veliki broj teškoća povezanih s akademskim zahtjevima (npr. manjak motivacije, loša organizacija vremena), kao i cijeli niz izazova povezanih sa vlastitom ličnošću. Zaključno možemo reći da su rezultati u skladu s dosadašnjim istraživanjima te imaju brojne praktične implikacije, prvenstveno za studentska savjetovališta pri tretmanu tih teškoća, ali i osmišljavanju radionica i predavanja za studente s ciljem daljnjeg osvještavanja važnosti brige za mentalno zdravlje.

S obzirom da su recentna istraživanja psihičkih poremećaja na studentskoj populaciji ukazala na poprilično zabrinjavajuće rezultate o visokoj prevalenciji psihičkih poremećaja među studentima, javlja se potreba za identifikacijom i istraživanjem faktora koji bi mogli imati važnu ulogu u javljanju i održavanju tih poremećaja. Jedan od faktora koji se u posljednje vrijeme sve češće spominje zbog povoljnih učinaka na psihičko zdravlje je usredotočena svjesnost. Ipak, usprkos sve većem broju istraživanja odnosa usredotočene svjesnosti i različitih aspekata psihičkog zdravlja, nedostaje istraživanja koja istražuju mehanizme koji mogu biti u podlozi njihovog odnosa. Iz tog razloga, cilj ovog istraživanja bio je ispitati pretpostavljeni model medijacijske uloge netolerancije neizvjesnosti u odnosu između usredotočene svjesnosti i anksioznosti i depresivnosti. S obzirom na nalaze prethodnih istraživanja kao i samu prirodu mjerenih konstrukata, očekivalo se da će usredotočena svjesnost biti pozitivan, a netolerancija neizvjesnosti negativan prediktor anksioznosti i depresivnosti te da će netolerancija neizvjesnosti posredovati odnos usredotočene svjesnosti i anksioznosti i depresivnosti. Ispitivanje je provedeno na studentima i studenticama (N=317) hrvatskih sveučilišta, pritom su korišteni sljedeći mjerni instrumenti: Skala netolerancije neizvjesnosti, Upitnik usredotočene svjesnosti i Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa. Uz pomoć tehnike linearnog strukturalnog modeliranja, utvrđeno je da netolerancija neizvjesnosti ima ulogu djelomičnog medijatora u odnosu usredotočene svjesnosti i anksioznosti i depresivnosti. Više razine usredotočene svjesnosti doprinose nižim razinama anksioznosti i depresivnosti direktno i indirektno preko netolerancije neizvjesnosti. Također, više razine usredotočene svjesnosti negativni su prediktor netolerancije neizvjesnosti na način da više razine usredotočene svjesnosti doprinose nižim razinama netolerancije neizvjesnosti. Osim toga, dobiveno je kako više razine netolerancije neizvjesnosti doprinose višim razinama anksioznosti kao i depresivnosti. Zaključno možemo reći da usredotočena svjesnost i netolerancija neizvjesnosti imaju značajnu ulogu u objašnjenju anksioznosti i depresivnosti kod studenata te da su vidljive praktične implikacije dobivenih rezultata.

Povećanje udjela starijih osoba u populaciji dovelo je do skretanja pozornosti znanstvenika na čimbenike koji doprinose kvaliteti života u starijoj dobi, a u tom je kontekstu svoje mjesto pronašao i koncept uspješnog ili dobrog starenja. Cilj je ovog istraživanja bio ispitati odnos otvorenosti prema iskustvu iz HEXACO modela i uspješnog starenja, te provjeriti moguću medijacijsku ulogu životnih žaljenja zbog propuštenih prilika i pogrešnih akcija u tom odnosu. Otvorenost prema iskustvu iz HEXACO modela odnosi se na dimenziju ličnosti koja uključuje osjećaj za estetiku, znatiželju, kreativnost i nekonvencionalnost. Uspješno starenje je vrlo složen konstrukt te još nema konsenzusa u pogledu komponenti koje uključuje i načina njegova mjerenja. U istraživanju je sudjelovalo 479 osoba u dobi od 60 do 95 godina iz različitih dijelova Hrvatske. Uspješno starenje operacionalizirano je na dva načina: pomoću Skale samoprocjene uspješnog starenja i pomoću kompozitne mjere uspješnog starenja koja uključuje subjektivni zdravstveni status, percepciju financijskog stanja i subjektivnu dobrobit. Otvorenost je ispitana hrvatskom verzijom subskale otvorenosti prema iskustvu iz HEXACO-PI-(R) upitnika, dok su životna žaljenja zbog akcija i zbog propuštenih prilika ispitana svako s po jednim pitanjem. Rezultati su pokazali da su otvorenost prema iskustvu, kao i žaljenja zbog akcija i propuštenih prilika, umjereno visoko povezana s obje korištene mjere uspješnog starenja, pri čemu je ta povezanost za otvorenost bila pozitivna a za žaljenja negativna. Rezultati provjere medijacijske uloge životnih žaljenja u odnosu između otvorenosti prema iskustvu i uspješnog starenja pokazali su da životna žaljenja zbog pogrešnih akcija nisu medijator u ovom odnosu, dok su se žaljenja zbog propuštenih prilika pokazala značajnim ali djelomičnim medijatorom. Istraživanje ukazuje na važnost koju otvorenost prema iskustvu te manja izraženost životnih žaljenja mogu imati za starije osobe, olakšavajući im prilagodbu na promjene povezane s procesom starenja.

Žaljenje je vrlo često iskustvo i obično se definira kao neugodno kognitivno i emocionalno stanje koje se javlja kao posljedica procjene da smo nešto učinili pogrešno ili da smo propustili učiniti nešto što nam je bilo važno. Intenzivna žaljenja mogu značajno ugroziti subjektivnu dobrobit, zdravlje i kvalitetu života općenito. Kod starijih osoba ograničene prilike za ispravljanje ranijih pogrešaka i poništavanje posljedica krivih životnih odluka mogu pojačati doživljaj životnih žaljenja. Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati odnos životnih žaljenja zbog pogrešnih akcija i propuštenih prilika sa zdravstvenim stanjem i nekim indikatorima subjektivne i psihološke dobrobiti u starijih osoba. U istraživanju je sudjelovalo 479 osoba u dobi između 60 i 95 godina. Većina relevantnih konstrukata ispitana je po jednim pitanjem, dok je tzv. uspješno starenje ispitano Skalom samoprocjene uspješnog starenja (Tucak Junaković i Nekić, 2016), a optimizam Skalom optimizma (Life Orientation Test-Revised - LOT-R ; Scheier i sur., 1994). Analize rezultata pokazale su da su životna žaljenja i zbog propuštenih prilika i zbog pogrešnih akcija značajno negativno povezana sa samoprocjenom mentalnog zdravlja, zadovoljstvom životom, doživljajem smisla života, uspješnim starenjem i s optimizmom. Žaljenja iz obje domene bila su značajno povezana sa subjektivnom dobi sugerirajući da se osobe koje imaju intenzivnija žaljenja osjećaju starijima. Nadalje, osobe koje su navele da boluju od jedne ili više kroničnih bolesti imale su značajno izraženija žaljenja zbog propuštenih prilika u odnosu na one osobe koje nisu navele niti jednu kroničnu bolest. Rezultati ovoga istraživanja upućuju na značajnu ulogu životnih žaljenja u kontekstu kvalitete života i prilagodbe na promjene povezane s dobi u starijih osoba.

Jedan od najpoznatijih modela uspješnoga starenja (Rowe i Kahn, 1997) zasniva se na tri kriterija: odsutnosti bolesti, dobroga tjelesnog i kognitivnog funkcioniranja te aktivne uključenosti u život. Istraživanja pokazuju da se primjenom takva modela na vrlo starim osobama broj onih koji su uspješni jako smanjuje, pa se novija istraživanja usmjeravaju ka otkrivanju alternativnih kriterija kako bi se koncept uspješnoga starenja proširio i postao primjenjiv i na vrlo stare osobe. Uz pomoć podataka prikupljenih na uzorku od 479 starijih osoba od 60 do 95 godina usporedili smo biomedicinski i alternativni model uspješnoga starenja (prema kojem se u kriterije ubrajaju: dobro subjektivno zdravlje, percepcija dobroga ekonomskog statusa i visoka razina sreće). Kriterijima alternativnog udovoljava 19, 4% starijih, dok je primjenom Rowe i Kahnova modela identificiran znatno niži postotak uspješnih (7, 9 %) na istom uzorku. Utvrdili smo da između krajnjih skupina (uspješnih i neuspješnih osoba) nema značajnih dobnih i spolnih razlika, no uspješni postižu značajno više rezultate na skali samoprocjene uspješnoga starenja, optimizma i generativnosti. Rezultati upućuju na potrebu daljnjega razmatranja kriterija na kojima se temelji koncept uspješnoga starenja, kako bi se postigla bolja primjenjivost i upotrebljivost.

Mindfulness is commonly defined as the state of being attentive and aware of what is happening in the present moment. Even though the concept is mostly associated with eastern culture, it found its way into the western culture. Previous studies have shown that higher levels of mindfulness are correlated with lower levels of numerous psychological problems mostly because of meta-mechanism called “reperceiving“ which is a product of the process of mindfulness. Considering potential benefits of mindfulness on psychological wellbeing, the aim of this study was to investigate the differences in the levels of intolerance of uncertainty, ruminative thought style, negative perfectionism, anxiety, and depression among college students (N = 317) with low, mediate, and high levels of mindfulness. The results have shown that the highest levels of intolerance of uncertainty, ruminative thought style, negative perfectionism, anxiety, and depression are present among college students with low levels of mindfulness, significantly lower among those with moderate levels of all measured constructs, and the lowest among students with high levels of mindfulness. The fact that even those who have moderate levels of mindfulness are in more favorable position that those with low levels of mindfulness implies that even relatively small changes in mindfulness can be beneficial to an individual. Taken together, these results are in accordance with previous research of mindfulness, and because of the focus on the student population, they have practical implications in terms of practicing mindfulness in academic setting since it has been known to be competitive and demanding.

Uvod: Usamljenost se karakterizira kao neugodna, bolna, anksiozna čežnja za drugom osobom ili osobama, koja nastaje kada se osoba osjeća odbačenom, otuđenom ili neshvaćenom od drugih te joj nedostaje društvo za socijalne aktivnosti i emocionalnu intimnost. Svrha istraživanja je usporediti razlike u samoprocjeni socijalne i emocionalne usamljenosti te samopoštovanja s obzirom na mjesto stanovanja sudionika (dom umirovljenika ili vlastita kuća), sociodemografske karakteristike sudionika (spol, dob, bračno stanje, razina obrazovanja) i zdravstveno stanje. Sudionici i metode: Za prikupljanje primarnih podataka odabran je prigodan uzorak slučajnim odabirom od 379 sudionika na području Varaždinske i Međimurske županije pri čemu je u istraživanju sudjelovalo 178 sudionika koji žive u kućama i 201 sudionik iz domova umirovljenika. Kao instrumenti istraživanja korišteni su ovi upitnici: Rosenbergova ljestvica samopoštovanja, Ljestvica socijalne i emocionalne usamljenosti te polustrukturirani upitnik sociodemografskih podataka konstruiran za potrebe ovog istraživanja. Rezultati: Rezultati su pokazali da su sudionici u domu umirovljenika koji imaju nižu razinu obrazovanja i lošije zdravstveno stanje ujedno iskazali nižu razinu samopoštovanja, a neudati/neoženjeni sudionici su iskazali veću razinu usamljenosti u ljubavi i usamljenosti u obitelji. Kod sudionika u kućama rezultati su pokazali kako su sudionici stariji od 85 godina svoje samopoštovanje procijenili najnižim te su iskazali najveću socijalnu usamljenost i usamljenost u ljubavi. Zaključak: S obzirom da je usamljenost složen konstrukt, potrebno je provoditi daljnja, kontinuirana istraživanja iz drugih perspektiva kako bi se mogli razviti modeli prevencije te povećala kvaliteta života osoba starije životne dobi., Background: Loneliness is characterised as an unpleasant, painful, anxious longing for another person or persons, occurring when one is feeling rejected, alienated or not understood by others and misses the company of others for social activities and emotional intimacy. The purpose of this study was to compare the level of perceived social and emotional loneliness in two groups of elderly people, one in institutions/retirement homes and the other in their homes/households, and determine to which extent loneliness was linked with self-esteem and sociodemographic variables of the examinees. Subjects and Methods: In order to gather primary data, a random sample of 379 participants from Varazdin and Medimurje County was selected, with 178 participants living in their homes and 201 institutionalized in retirement homes. The following questionnaires were used as the research instruments: Rosenberg’s Self-Esteem Scale, Emotional and Social Loneliness Scale, Self-Care Scale, and a semi-standardized questionnaire of sociodemographic data that was designed for the needs of this study. Results: The results showed that the participants who live in retirement homes and have a lower level of education and worrisome health conditions also have a lower level of self-esteem, while the unmarried participants showed a higher level of loneliness in love and family. The results of those living in their home showed that the participants older than 85 estimate their self-esteem the lowest and had the highest level of social loneliness and loneliness in love. Conclusion: Given that loneliness is a complex notion, it is necessary to conduct further research from different perspectives in order to develop prevention models, and thus prevent the consequences of loneliness, with the aim of achieving increased quality of life for the elderly.

One of the aspects of reproductive health implies a satisfying and safe sex life. The period of adolescence and emerging adulthood is a time of exploring and experimenting, therefore, not surprising that it is often assumed these age groups are more prone to risky sexual behaviours. Sexuality is an important aspect of every person’s identity, and young people explore their sexuality as a natural process in achieving sexual maturity and sexual satisfaction. The aim of this study was to determine sexual behaviour, attitudes toward condom use, and sexual satisfaction among students. The study was conducted on 360 students (63% of females and 37% of males). Sexual satisfaction was assessed with the New Sexual Satisfaction Scale – short version (NSSS-S), attitudes about condom use was measured with Index acceptance of condom use, while other relevant constructs of sexual behaviour were assessed with one question. As expected, in comparison with male participants, female students have more positive attitudes toward condom use, but, they masturbate less, have fewer sex partners and less often achieve orgasm during sex. The results show that main reason for sexual initiation was infatuation/love for female students, while curiosity and sexual arousal were for male participants. Furthermore, there is a significant difference between genders in their satisfaction with their first intercourse, and in sexual satisfaction– male students are more sexually satisfied. For female and male students, more frequent usage of contraceptives is reflected on the higher level of acceptance of condom usage and sexual satisfaction. And finally, the unavoidable information is that a higher frequency of orgasms leads to a higher sexual satisfaction.

Jedan od najpoznatijih modela uspješnoga starenja (Rowe i Kahn, 1997.) temelji se na postojanju tri kriterija: odsustva bolesti, dobrog tjelesnog ili kognitivnog funkcioniranja, te aktivne uključenosti u život. Istraživanja pokazuju da se primjenom takvog modela na vrlo starim osobama broj onih koji su uspješni jako smanjuje, dok među stogodišnjacima nitko ne udovoljava ovim kriterijima, odnosno navodi na zaključak da nema uspješnih. Zbog toga su novija istraživanja usmjerena ka otkrivanju alternativnih kriterija kako bi se koncept i dimenzionalnost uspješnoga starenje proširio, te postao primjenjiv i za vrlo stare osobe. Na prigodnom uzorku od 306 starijih osoba u dobi od 60 do 89 godina pristupili smo provjeri alternativnoga modela (Cho, Martin i Poon, 2012.) prema kojem se u kriterije uspješnoga starenja ubrajaju: dobro subjektivno zdravlje, percepcija dobrog ekonomskog statusa i visoka razina sreće. U našem smo istraživanju koristili samoprocjenu zdravlja ; percepciju ekonomskog statusa mjerili smo pomoću skale financijske sigurnosti i zadovoljstva ; dok smo umjesto sreće uključili varijablu zadovoljstva životom. Dobiveni rezultati pokazali su da 21.2% starijih osoba u našem uzorku udovoljava ovako odabranim kriterijima uspješnoga starenja, 30.1% udovoljava dvama, 28% jednom, dok 20.6% ne udovoljava niti jednom od tri kriterija. U sljedećem koraku analize usporedili smo dvije ekstremne skupine starijih (onu koja udovoljava sva tri kriterija uspješnoga starenja i onu koja ne udovoljava niti jednom), te uočili da među njima nema značajnih dobnih i spolnih razlika, no uspješni postižu značajno više rezultate na skali samoprocjene uspješnoga starenja, optimizma i generativnosti. Zanimljivo je da smo primjenom Rowe i Kahnovog modela na istom uzorku identificirali znatno niži postotak uspješnih starijih osoba: 10.8%. Dobiveni rezultati ukazuju na potrebu daljeg razmatranja kriterija na kojima se temelji koncept uspješnoga starenja.

Starije osobe čine sve veći udio populacije, a među očekivanim pojavama u funkciji dobi kronične su bolesti koje mogu bitno utjecati na kvalitetu života. Na uzorku starijih osoba u dobi od 60 do 95 godina ispitani su kognitivni i emotivni aspekti bolesti, te njihov odnos s uspješnim starenjem, optimizmom i zadovoljstvom životom. Raspon broja bolesti kretao se od 1 do 5, a većina je osoba navodila da boluje od jedne kronične bolesti (72, 9 %). Najčešće navedene bile su bolesti srca (51, 7 %) te bolesti kostiju, zglobova i mišića (22 %). Rezultati su pokazali da je percepcija kroničnih bolesti u starijih osoba značajno povezana s varijablama psihološke dobrobiti pri čemu je procjena manjih posljedica bolesti i manjeg broja simptoma, te manja zabrinutost i bolja kontrola negativnih emocija povezana s većim optimizmom, većim zadovoljstvom životom te uspješnijim starenjem. Uz to, utvrđeno je da su tri dimenzije percepcije bolesti (osobna kontrola, kontrola tretmanom i koherentnost) značajni prediktori uspješnog starenja. Osobe koje imaju neku kroničnu bolest, no pri tome procjenjuju da ju kontroliraju i dobro razumiju, uspješno stare usprkos tome što su bolesne. Rezultati ovoga istraživanja ukazuju na važnost razumijevanja i kontroliranja bolesti u kontekstu starenja i zadovoljstva životom.

Uvod Hipertrofična osteoartropatija (HO) je bolest klinički karakterizirana pojavom batićastih prstiju na šakama i stopalima, a radiološki periostitisom dominantno na dugim cjevastim kostima. Primarna HO je nepoznatog uzroka, dok se sekundarna HO najčešće javlja u sklopu malignih oboljenja. Cilj rada bio je odrediti povezanost HO s malignom bolešću i opisati kliničke karakteristike tih bolesnika. Ispitanici i metode U ovoj retrospektivnoj analizi pretraživanjem baze podataka Odjela za odrasle Klinike za reumatologiju, f izikalnu medicinu i rehabili taciju KBC Sestre milosrdnice identificirano je 50 bolesnika s dijagnozom HO hospitaliziranih u razdoblju 01.01.1998-01.07.2015. Sekundarnu HO imalo je 12 bolesnika u svih povezanu s malignom bolešću. Prikupljeni su i analizirani sljedeći podaci: dob, spol, vremenski raspon od pojave simptoma do postavljanja dijagnoze, te dominantne kliničke promjene. Rezultati Bilo je 7 muškaraca i 5 žena ; prosječne životne dobi 56, 6±11, 2 godina. Dužina trajanja simptoma do postavljanja dijagnoze iznosila je 4, 9±4, 1 mjeseci. Batićasti prsti na šakama uočeni su u 9 bolesnika, a na stopalima u 10 bolesnika. Vodeći klinički simptom kod svih bolesnika su bili migratorni bolovi, a konstitucijski simptomi (umor, subfebrilitet, gubitak na tjelesnoj težini) su bili prisutni u 7 bolesnika. U 9 bolesnika primarno sijelo tumora su bila pluća, a u preostalih 3 radiološki su verificirane metastatske promjene na plućima (primarna sijela tumora su bila doj ka, odnosno vrat maternice, dok kod trećeg bolesnika primarni tumor nije pronađen). Zaključak Pojava batićastih prstiju i konstitucijski simptomi u kohorti naših bolesnika klinički su razlozi da se diferencijalno dijagnostički promišlja o malignoj bolesti i provede odgovarajuća dijagnostička obrada i liječenje.

Nakon srednjoškolskog obrazovanja prijelaz na sveučilište za mladu osobu je značajan ali i stresan životni događaj. Stoga i ne čudi što oko 70% studenata koji su položili prijemni ispit ne završava studij, a veliki broj njih odustane tijekom prve dvije godine studija. Tranzicija na studij od studenata traži prilagodbu na pojačane zahtjeve osobito na socijalnom i akademskom planu. Istraživanja pokazuju da studij završavaju oni studenti koji se subjektivno dobro osjećaju na fakultetu i/ili koji imaju viši uspjeh tijekom studija. Studenti najčešće izvještavaju o poteškoćama vezanim za: studijske obveze, postignut uspjeh u studiju, socijalne odnose na studiju. S obzirom da rezultati brojnih istraživanja pokazuju da se studenti suočavaju sa specifičnim problemima tijekom studiranja, cilj provedenog istraživanja bio je utvrditi neke osnovne probleme s kojima se studenti Sveučilišta u Zadru suočavaju kao i njihovo mišljenje i sugestije u svezi potrebe otvaranja studentskog savjetovališta. Anketa je provedena na 410 studenata (325 djevojaka i 85 mladića) različitih studijskih grupa. Osim osnovnih sociodemografskih pitanja na koja su studenti odgovarali, također su procjenjivali koliko su zadovoljni u odnosima sa značajnim drugima, studijem te svojim vještinama i intelektualnim sposobnostima. Osim toga, studenti su dali svoje mišljenje u svezi otvaranja savjetovališta i usluga koje bi koristili. I na kraju su trebali na ček listi od 60 problema obilježiti one probleme i poteškoće s kojima su se suočavali tijekom studija. Rezultati ankete ukazuju da najčešći problemi i poteškoće studenata Zadarskog sveučilišta uključuju opću nervozu i napetost, zatim strah od neuspjeha u studiju i nesigurnost u svezi buduće karijere i dr. Najznačajniji dobiveni rezultati odnose se na potrebu otvaranja studenskog savjetovališta, s obzirom da se preko 60% studenata izjasnilo da su zainteresirani za individualno savjetovanje, dok je 22% studenata sklono i grupnim savjetovanju. Osim različitih oblika savjetovanja, studenti su zainteresirani i za edukacijske tematske radionice, poput boljeg snalaženja na studiju i usvajanje tehnika za uspješno učenje i polaganje ispita. U skladu s dobivenim rezultatima, iskustvima kolega sa Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Rijeci, ali i ranijim htijenjima članova Odjela za psihologiju zadarskog sveučilišta, Studentsko savjetovalište službeno je otvoreno i počelo s radom 29.02.2008.

Personal goals and interests play an important role in human development because they orient people's life planning, decision-making and also, therefore, their future life course. The article presents the findings of a research which explores the eventual differences between Slovenian and Croatian sample in agency-oriented and communion-oriented life goals and the analysis of significant predictors of above mentioned life goals on both samples. The research included 924 adults of both genders, aged between 21 and 70 years from Slovenia and Croatia. In the study we used the scale of Goals (Pohlman and Brunstein, 1997) and a set of questions regarding various participant's life domains and their perceived importance. The results show significant differences on agency- oriented and communion-oriented life goals between the Slovenian and Croatian sample; in both cases croatian participants reach higher results than those from slovenina sample. As significant predictors in both samples were identified (a) age and importance of effective use of free time for agency-oriented goals, and (b) and gender, parenthood, importance of parenthood and importance of effective use of free time for communion-oriented life goals. The differences in results are explained by respective levels of social modernisation and social welfare, given the fact the Slovenian respondents are embedded in the social environment that offers more possibilities for fullfilment of their life goals, and are closer to postmaterialism and individualism. Življenjski cilji in interesi, ki so del motivacijskega sistema, imajo pomembno vlogo v psihološkem razvoju posameznika, saj usmerjajo načrtovanje življenja in odločanja ter zato tudi življenjski potek ljudi v prihodnosti. Prispevek predstavlja rezultate raziskave, ki proučuje razlike med slovenskim in hrvaškim vzorcem v izraženosti ciljev, usmerjenih v delovanje oz. v skupnost ter v analizo pomembnih prediktorjev obeh vrst ciljev na obeh vzorcih. Raziskava je izvedena na vzorcu 924 odraslih oseb obeh spolov (v starosti 21 do 70 let) iz Slovenije in Hrvaške. Uporabljena je bila Lestvica življenjskih ciljev (Pohlmann in Brunstein, 1997) ter Vprašalnik o doživljanju pomembnosti in uresničevanju nekaterih življenjskih ciljev. Rezultati kažejo na pomembne razlike med obema vzorcema pri ciljih, usmerjenih v delovanje oz. v skupnost; na obeh področjih dosegajo udeleženci iz hrvaškega vzorca višje rezultate kot slovenski udeleženci. V obeh vzorcih sta se kot pomembna prediktorja ciljev, usmerjenih v delovanje pokazala starost in ocena pomembnosti koristne izrabe prostega časa, za cilje, usmerjene v skupnost pa spol, starševstvo ter oceni pomembnosti starševstva in koristne izrabe prostega časa. Dobljene razlike razlagamo s procesi družbene modernizacije in ravnijo družbene blaginje, pri čemer se slovenski udeleženci raziskave gibljejo v okolju, v katerem imajo večje možnosti za uresničevanje svojih življenjskih ciljev, so bližje postmaterializmu in individualizmu.

Prema psihologiji životnog vijeka postoje dobno graduirane normativne koncepcije razvoja pojedinca, koje utječu na to kao ljudi percipiraju životne tranzicije i zadatke koje trebaju ostvariti u određenoj životnoj dobi, npr. naći odgovarajuće zaposlenje, osnovati vlastitu obitelj, i sl. Ne uspijevaju svi ostvariti razvojne zadatke unutar normativnih rokova zato što postoje ili se pak percipiraju objektivne prepreke poput nedostatka radnih mjesta, loših materijalnih prilika, te drugih okolnosti koje se mogu povezati sa širom socio-političkom i ekonomskom situacijom. Takve eksternalne atribucije vlastite nemogućnosti realiziranja očekivane sekvence razvojnih zadataka trebale bi rezultirati percepcijom nezasluženosti i, sukladno tome, nepravednosti vlastitog statusa. Nepravda je u osnovi subjektivno iskustvo koje se temelji na percepciji povrede prava ili osujećenja u postizanju onoga što pojedinac smatra da u nekoj situaciji zaslužuje postići ili dobiti u jednom društvu. Kako je osjećaj nepravde osobno vrlo relevantan, on može ne samo voditi nepovoljnoj evaluaciji pravednosti društva, nego i ozbiljno ugroziti fundamentalno vjerovanje u pravednost svijeta, koje pak ima važne adaptivne funkcije. Da bi se utvrdila kolika je uistinu kontekstualna specifičnost posljedica doživljenih nepravdi i procesa koji im pridonose, potrebno je u različitim zemljama provesti istraživanje s identičnim nacrtom, što je i glavni cilj ovog projekta. Nadalje, da bi se stekao uvid u specifičnosti odnosa između nepravdi i dobrobiti u pojedinim tranzicijama: - tranzicija iz školovanja u rad - tranzicija u brak i roditeljstvo - tranzicija u mirovinu. Cilj je provesti i niz studija odnosa između subjektivne dobrobiti pojedinca i iskustva nepravde koja se doživljava u vezi s ostvarenjem svojih razvojnih zadataka u spomenutim tranzicijama tijekom odrasle dobi. Kako su dobno-normativni rokovi za ostvarenje razvojnih zadataka zapravo društvena i kulturalna konstrukcija, utvrđivanje kontekstualne specifičnosti doživljenih nepravdi i procesa koji im pridonose u nekoliko tranzicija tijekom odrasle dobi zahtjeva primjenu ovog nacrta i izvan Republike Hrvatske. Stoga će se u okviru ovog projekta simultano provesti istraživanja s istim nacrtom u Hrvatskoj, Austriji, Mađarskoj, Njemačkoj i Slovačkoj, te tako omogućiti bolji uvid u to koliko i kako efekti nepravde na subjektivnu dobrobit doista ovise o specifičnim društvenim okolnostima.

Rod predstavlja jedan od temeljnih aspekata pojedinčevog identitete. Preko seksualnih skripti te društvenih očekivanja i normi rod je neraskidivo povezan sa seksualnosti, igrajući glavnu ulogu u privlačenju seksualnih partnera te bivajući sam pod značajnim učinkom seksualnih stereotipa. Cilj ovog istraživanja je ispitati ulogu koju rod igra unutar aseksualnog identiteta, pri tome se fokusirajući na objašnjavanje rodnih udjela unutar aseksualne zajednice u kojima većinu čine žene te izvanbinarni pojedinci, s muškarcima u manjini. Istraživanje je bilo kvalitativnog tipa, provedeno putem online upitnika na engleskom jeziku. Upitnik se sastojao od devet demografskih pitanja te devet pitanja otvorenog tipa konstruiranih na temelju dosadašnjih istraživanja. Obrađivani su podaci 503 sudionika regrutiranih s društvenih stranica sa značajnom aseksualnom populacijom. 45% sudionika su činile žene, 44% izvanbinarne osobe, 8% muškarci a 3% osobe koje su u trenutku ispitivanja preispitivale svoj rod. Rezultati su bili analizirani služeći se metodom tematske analize prema primjeru Braun i Clarke (2006). Dobiveni podaci otkrivaju da aseksualni pojedinci primjećuju snažnu povezanost između koncepata seksualnosti i roda pri čemu se seksualnost vidi kao nešto što pojačava definiranost roda te mu daje značenje. Aseksualni sudionici mogu doživljavati osjećaj udaljenosti te ne povezanosti sa svojim rodnim identitetom, videći ga kao nevažnog jer se ne 'koristi'. Aseksualnost je poticala razmatranje vlastitog rodnog identiteta, te je služila kao pristup LGBT+ zajednici te resursima i identitetima kojima pojedinac prije ne bi imao pristup. Različite rodne grupe imale su različita iskustva s aseksualnošću. Ženske sudionice osjećale su pritisak snažne seksualizacije njihovog rodnog identiteta te indirektne pritiske očekivanja djece, braka te modernih feminističkih standarda. Muški sudionici suočavali su se sa snažnom povezanošću svog roda i seksualnosti, radi čega je muška aseksualnost društveno odbačena kao nemoguća. Izvanbinarni sudionici su se borili s očekivanjima seksualnosti izvanbinarnih identiteta, no manjak društvenog znanja oslobodio je njihovu aseksualnu orijentaciju seksualnih normi i stereotipa. Unatoč razlikama među iskustvima različitih rodnih grupa, kod sudionika prevladava osjećaj da društvo ne prihvaća aseksualnost kod nikoga, te da se tek specifični problemi koji su produkt društvenog odbacivanja rodno razlikuju. Gender represents one of fundamental aspects of an individual’s identity. Through sexual scripts and societal expectations and norms, gender is inextricably tied with sexuality, playing a major role in attracting sexual partners and being under the significant effect of sexual stereotypes. The goal of this research is to examine the role gender plays within the asexual identity, primarily focusing on explaining the gender divisions within the asexual community in which women and non-binary individuals are in majority, with men in the minority. The research was of the qualitative type, conducted through an online questioner in English. The questioner consisted of nine demographic questions and nine open-ended questions constructed on the basis of previous research. The data of 503 participants, recruited from social media sites with a significant asexual population, was processed. 45% of the participants were women, 44% non-binary people, 8% men and 3% people were questioning their gender at the time of the survey. The results were analyzed using the method of thematic analysis according to the example of Braun and Clarke (2006). The obtained data reveal that asexual individuals notice a strong connection between the concepts of sexuality and gender, whereby sexuality is seen as something that strengthens the definition of gender and gives it meaning. Asexual respondents may experience a sense of distance and lack of connection with their gender identity, seeing it as unimportant because it’s not 'used'. Asexuality encouraged consideration of one's own gender identity, and served as access to the LGBT+ community and to resources and identities that an individual would not have had access to before. Different gender groups have different experiences with asexuality. Women are under the pressure of strong sexualization of their gender identity and indirect pressures like expectations of children, marriage and modern feminist standards. Male participants faced a strong connection between their gender and sexuality, due to which male asexuality was socially rejected as impossible. Non-binary participants struggled with the expectations of sexuality of non-binary identities, but a lack of social knowledge freed their asexual orientation from sexual norms and stereotypes. Despite the differences between the experiences of different gender groups, the prevailing feeling among the participants is that society does not accept asexuality in anyone, and that only specific problems, that are the product of social rejection, differ by gender.

Ljubomora je skup misli, emocija i ponašanja koje slijede nakon gubitka ili prijetnje samopoštovanju i/ili kvaliteti ljubavne veze (White i Mullen, 1989) i istražuje se već nekoliko desetljeća. Novija istraživanja ljubomore se bave takozvanom online ljubomorom, odnosno ljubomorom koja se pojavljuje zbog korištenja društvenih mreža kao što su Facebook, Instagram i Snapchat (Muise i sur., 2009; Marshall i sur., 2013; Utz i sur., 2015). Cilj ovog istraživanja bio je proširiti znanje o Instagram ljubomori ispitivajući odnos s kognitivnom, emocionalnom i bihevioralnom ljubomorom te ispitati jesu li spol, povjerenje u partnera, percipirana osjetljivost partnera na vlastite potrebe i projekcija privlačnosti prediktori Instagram ljubomore. Ovo istraživanje je provedeno na uzorku od 335 sudionika koji su trenutno u ljubavnoj vezi, 293 žene i 42 muškarca. Instagram ljubomora je ispitana modificiranom skalom Facebook ljubomore (Šimičević, 2019; Muise i sur., 2009). Osim navedene skale korištena je i Skala multidimenzionalne ljubomore (Pfeiffer i Wong, 1989; Kalebić i sur., 2000). U svrhu mjerenja partnerove responzivnosti, povjerenja u partnera, privlačnosti prema alternativnim partnerima i procjene partnerove privlačnosti prema alternativnim partnerima prevedene su skale: Skala percipirane osjetljivosti partnera na vlastite potrebe (Reis i Charmichael, 2006), Skala povjerenja u bliskim vezama (Rempel, Holmes i Zanna, 1985), Privlačnost prema alternativnim partnerima (Neal i Lemay, 2017). Provedene su konfirmatorne faktorske analize za gore navedene skale te je potvrđena njihova originalna faktorska struktura i na hrvatskoj populaciji. Utvrđena je statistički značajna razlika između muškaraca i žena u Instagram i emocionalnoj ljubomori. Žene su bile više ljubomorne. Nije utvrđena statistički značajna razlika između muškaraca i žena u kognitivnoj i bihevioralnoj ljubomori. Utvrđena je statistički značajna pozitivna povezanost Instagram ljubomore s kognitivnom, emocionalnom i bihevioralnom ljubomorom. Utvrđeno je da se 9,5% varijance Instagram ljubomore može objasniti putem četiri prediktorske varijable: povjerenje i responzivnost partnera, privlačnosti prema alternativnim partnerima i percepcija partnerove privlačnosti prema alternativnim partnerima. Osobe manjeg povjerenja i niže percipirane responzivnosti partnera , niske privlačnosti prema alternativnim partnerima i koji više percipiraju da njihove partnere privlače alternativni partneri će biti više ljubomorni. Spol se nije pokazao kao značajan prediktor Instagram ljubomore. Jealousy complex of behaviors, thoughts and emotions resulting from the perception of harm or threat to the self and/or the romantic relationship by a real or potential rival relationship (White i Mullen, 1989), and is a topic of a lot of reasearch in the past few decades. More recent research on jealousy deals with so-called online jealousy, i.e. jealousy that appears due to the use of social networks such as Facebook, Instagram and Snapchat (Muise i sur., 2009; Marshall i sur., 2013; Utz i sur., 2015, Šimičević, 2019).The aim of this research was to expand knowledge about Instagram jealousy by examining the relationship with cognitive, emotional and behavioral jealousy and to examine whether sex, trust in the partner, perceived responsiveness of the partner to one's own needs and projection of attractiveness are predictors of Instagram jealousy. This research was conducted on a sample of 335 participants who are currently in a relationship, 293 women and 42 men. Instagram jealousy was tested with a modified Facebook jealousy scale (Šimičević, 2019; Muise et al., 2009). In addition to the mentioned scale, the Multidimensional Jealousy Scale was also used (Pfeiffer and Wong, 1989; Kalebić et al., 2000). In order to measure the partner's responsiveness, trust in the partner, attractiveness towards alternative partners and assessment of the partner's attractiveness towards alternative partners, the following scales were translated: Perceived partner responsiveness scale (Reis and Charmichael, 2006), Trust in close relationships scale (Rempel, Holmes and Zanna, 1985), Attraction to alternative partners (Neal and Lemay, 2017). Confirmatory factor analyzes were carried out for the above-mentioned scales, and their original factor structure was confirmed in the Croatian population as well. A statistically significant differences between men and women were found in Instagram and emotional jealousy. Women were more jealous. There was no significant differences between men and women in cognitive and bihevioral jealousy. A statistically significant positive correlation between Instagram jealousy and cognitive, emotional and behavioral jealousy was established. It was found that 9.5% of the variance in Instagram jealousy could be explained by four predictor variables: trust and percieved partner responsiveness, attractiveness to alternative partners, and perception of partner's attractiveness to alternative partners. People with less trust and lower perceived partner responsiveness, low attraction towards alternative partners and who perceive more that their partners are attracted to alternative partners will be more jealous. Gender was not found to be a significant predictor of Instagram jealousy.

Projekt dječjeg vrtića u Trogiru polazi od ideje vrta. Zbog odvojenog redovnog programa i programa za djecu s teškoćama u razvoju, djeca sudjeluju u različitim aktivnostima prilagođenim njihovim sposobnostima, no element vrta mjesto je susreta gdje ne postoje razlike, već samo igra i zajedništvo (inkluzija). Spajanjem elemenata iz okolnog konteksta (staklenik, vrt, kultivacija biljaka) sa sadržajem dječjeg vrtića, prostor vrtića postaje odgojno sredstvo, didaktički sustav koji u prvi plan stavlja ekološki odgoj, kontakt s prirodom i sadnju., The kindergarten project in Trogir starts from the idea of a garden. Due to the separate regular program and the program for children with developmental disabilities, children participate in different activities adapted to their abilities, but the garden element is a meeting place where there are no differences, only play and togetherness (inclusion). By combining elements from the surrounding context (greenhouse, garden, plant cultivation) with the content of the kindergarten, the space of the kindergarten becomes an educational tool, a didactic system that prioritizes ecological education, contact with nature and planting.

Projekt dječjeg vrtića u Trogiru polazi od ideje vrta. Zbog odvojenog redovnog programa i programa za djecu s teškoćama u razvoju, djeca sudjeluju u različitim aktivnostima prilagođenim njihovim sposobnostima, no element vrta mjesto je susreta gdje ne postoje razlike, već samo igra i zajedništvo (inkluzija). Spajanjem elemenata iz okolnog konteksta (staklenik, vrt, kultivacija biljaka) sa sadržajem dječjeg vrtića, prostor vrtića postaje odgojno sredstvo, didaktički sustav koji u prvi plan stavlja ekološki odgoj, kontakt s prirodom i sadnju. The kindergarten project in Trogir starts from the idea of a garden. Due to the separate regular program and the program for children with developmental disabilities, children participate in different activities adapted to their abilities, but the garden element is a meeting place where there are no differences, only play and togetherness (inclusion). By combining elements from the surrounding context (greenhouse, garden, plant cultivation) with the content of the kindergarten, the space of the kindergarten becomes an educational tool, a didactic system that prioritizes ecological education, contact with nature and planting.

Zašto ljudi žele djecu? Zašto neki, pak, ne žele? Ova pitanja važna su ne samo za pojedinog čovjeka, već i za cjelokupno društvo te njegovu budućnost. Prema Rabinu, četiri su kategorije motivacije za roditeljstvo – altruistična, fatalistična, narcistična i instrumentalna (koja uključuje četiri faktora – produženje obiteljske loze, potvrđivanje sebe, domoljubna motivacija i očuvanje stabilnosti braka) te na nju utječu brojni činitelji. Stoga, cilj ovog istraživanja je ispitati izraženost motivacije za roditeljstvo kod studenata s obzirom na neke socio-demografske varijable. Uzorak ovog istraživanja činilo je 332 studenta (285 žena i 47 muškaraca). Prosječna dob je 21,31 godina – najmlađi sudionik ima 18 godina, a najstariji 30. Korišten je upitnik socio-demografskih podataka te Skala motivacije za roditeljstvo. Rezultati su pokazali da je na cjelokupnom uzorku najviše izražena altruistična motivacija za roditeljstvom. Također, pokazalo se da muški sudionici imaju izraženije sve navedene vrste motivacije, nego žene. No, za altruističnu motivaciju to nije slučaj. Osim toga, sudionici se ne razlikuju ni u motivima za roditeljstvom s obzirom na to jesu li ili nisu u vezi. Dobivena je pozitivna povezanost između rezultata na subskali altruistične motivacije za roditeljstvo i zadovoljstva obiteljskim životom. To se također pokazalo i za fatalističnu te narcističnu motivaciju. Međutim, između rezultata na subskali instrumentalne motivacije i zadovoljstva obiteljskim životom nije dobivena značajna korelacija kao ni između rezultata na subskalama (pojedine motivacije za roditeljstvo) i dobi sudionika. Unatoč tome što u ovom istraživanju nije utvrđena razlika u altruističnoj motivaciji između muškaraca i žena, postoji potreba za daljnjim istraživanjima u ovom području. Nadalje, s obzirom na to da se iz godine u godinu smanjuje stopa nataliteta i raste broj samačkih kućanstava te opada broj novosklopljenih brakova u Hrvatskoj, potrebno je pratiti ove trendove ne samo iz demografske perspektive nego i psihološke. Why do people want to have children? On the other hand, why do some choose to be childfree? These questions are important not only for an individual, but also for society and its future in general. According to Rabin, there are four categories of motivation for parenthood - altruistic, fatalistic, narcissistic and instrumental (which includes four factors – extension of the family line, self-affirmation, patriotic motivation and preservation of marriage stability) and it can be influenced by numerous factors. Therefore, the aim of this study was to examine the expressiveness of motivation for parenthood among students considering some socio-demographic variables. The sample consisted of 332 participants, all university students (285 woman and 47 man). The average age is 21.31 years – the youngest participant is 18, and the oldest is 30. A questionnaire of socio-demographic data and the Parenting Motivation Scale were used. The results showed that the altruistic motivation for parenthood was the most expressed in the entire sample. Also, it was shown that male participants have expressed higher motivation in all mentioned types than women. However, this was not the case for altruistic motivation. In addition, the participants do not differ in their motives for parenting, considering whether they are in a relationship or not. A positive correlation was found between the results on the subscale of altruistic motivation for parenthood and satisfaction with family life. This has also been shown for fatalistic and narcissistic motivation. However, no correlation was found between the results on the subscale of instrumental motivation and satisfaction with family life, nor between the results on the subscales (individual motivations for parenthood) and the age of the participants. Despite the fact that no difference in altruistic motivation between men and women was found in this research, there is a need for further research in this area. Furthermore, considering that the birth rate in Croatia is decreasing year by year, the number of single households is increasing, and the number of new marriages is decreasing in Croatia, it is necessary to monitor these trends that can have effect on the stability of society.

Recentne kulturalne i socijalne promjene značajno su utjecale na uvijete pod kojima mlade osobe ostvaruju svoj prijelaz u odraslost te razvijaju važne čimbenike sebe poput identiteta i kapaciteta za istinski intimne odnose. Razvoj spomenutih kvaliteta ključan je za uspješno funkcioniranje odrasle osobe. Iz tog razloga, važno je utvrditi primjenjivost klasičnih teorija relevantnih za ovo životno razdoblje, poput Eriksonove teorije psihosocijalnog razvoja, kao i potencijalne čimbenike koji mogu posredovati uspješnom razvoju identiteta i intimnosti kod mladih odraslih osoba, kao što su dob, rod ili kvaliteta odnosa s roditeljima. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati povezanosti razvijenosti identiteta i intimnosti kod mlađih odraslih osoba. Nadalje, nastojalo se ispitati i potencijalne povezanosti razvijenosti identiteta i intimnosti s dobi sudionika, kao i njihovim zadovoljstvom odnosom s roditeljima i ljubavnom vezom. Konačno, cilj je uključivao i ispitivanje potencijalnih razlika u stupnju razvijenosti identiteta i intimnosti s obzirom na rod i ljubavni status. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 204 sudionika iz Republike Hrvatske čija se dob kretala između 18 i 40 godina. Korišteni mjerni instrumenti uključivali su upitnik općih podataka, ljestvice za samoprocjenu zadovoljstva odnosom s roditeljima i zadovoljstva ljubavnom vezom te podljestvice za intimnost i identitet Modificiranog Eriksonovog inventara psihosocijalnih stadija (MEPSI) (Darling-Fisher i Leidy, 2015). Rezultati su pokazali da postoji pozitivna povezanost stupnja razvijenosti identiteta i intimnosti. Također, stupanj razvijenosti identiteta značajno je pozitivno korelirao s dobi sudionika. U području kvalitete odnosa s bližnjima, stupanj razvijenosti identiteta bio je značajno pozitivno povezan sa zadovoljstvom odnosom s roditeljima, dok je stupanj razvijenosti intimnosti pozitivno korelirao specifično s procjenama kvalitete odnosa s majkom. Konačno, sudionike koji su u trenutku mjerenja bili u dugoročnoj ljubavnoj vezi (duže od 1 godine) karakterizirali su nešto viši stupnjevi razvijenosti identiteta i intimnosti. Utvrđeni odnosi djelomično su u skladu s predviđanjima i nalazima prijašnjih istraživanja u ovome području, no neki od nalaza upućuju na potrebu za dodatnim istraživanjem na uzorcima koji su više reprezentativni, u svrhu sigurnijeg donošenja zaključaka i primjenu značenja istih na generalnu populaciju. Recent cultural and social changes have significantly influenced the conditions under which young people make their transition to adulthood and develop important facets of themselves such as identity and the capacity for truly intimate relationships. The development of the mentioned qualities is crucial for the successful functioning of an adult. For this reason, it is important to determine the applicability of classical theories relevant to this period of life, such as Erikson's theory of psychosocial development, as well as potential factors that can mediate the successful development of identity and intimacy in young adults, such as age, gender or the quality of relationships with parents. The goal of this research was to examine the relationship between identity and intimacy development in young adults. Furthermore, an effort was made to examine potential relations between the development of identity and intimacy with the age of the participants, as well as their satisfaction with their relationship with their parents and their romantic relationship. Finally, the goal included examining potential differences in the degree of identity and intimacy development with respect to gender and romantic relationship status. A total of 204 participants from the Republic of Croatia, within the age range of 18 to 40, took part in the research. The measurement instruments used included a general data questionnaire, scales for self-reported relationship satisfaction with parents and romantic relationship satisfaction, and the intimacy and identity subscales of the Modified Erikson Psychosocial Stages Inventory (MEPSI) (Darling-Fisher and Leidy, 2015). The results showed that there is a positive correlation between the degree of identity and intimacy development. Moreover, the degree of identity development significantly positively correlated with the age of the participants. In the area of the quality of relationships with loved ones, the degree of identity development was significantly positively related to satisfaction with the relationship with parents, while the degree of intimacy development positively correlated specifically with assessments of the quality of the relationship with the mother. Finally, participants who at the time of measurement were in a long-term romantic relationship (longer than 1 year) were characterized by slightly higher degrees of identity and intimacy development. The established relationships are partially in line with the predictions and findings of previous research in this area, but some of the findings point to the need for additional research on samples that are more representative, in order to draw conclusions more confidently and apply their meaning to the general population.

Zadovoljstvo i motivi bavljenja udomiteljstvom djece važni su aspekti bavljenja udomiteljstvom. Razni faktori mogu biti povezani sa zadovoljstvom bavljenja udomiteljstvom djece uključujući i zadovoljstvo kvalitetom odnosa udomljene djece s njihovom biološkom obitelji te zadovoljstvo socijalnom podrškom. Postoji velik broj motiva bavljenja udomiteljstvom djece te su neki od njih povezani sa nekim sociodemografskim karakteristikama udomitelja. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati izraženost motiva bavljenja udomiteljstvom djece te ispitati odnos pojedinih motiva sa sociodemografskim karakteristikama udomitelja. Dodatni cilj ovog istraživanja je bio je ispitati odnos između zadovoljstva udomitelja kvalitetom odnosa udomljene djece s njihovom biološkom obitelji i zadovoljstva socijalnom podrškom sa zadovoljstvom bavljenja udomiteljstvom djece. Istraživanje je provedeno primjenom online upitnika na uzorku od 104 udomitelja djece. Od ukupnog broja sudionika, 88 osoba bilo je ženskog spola, a 16 muškog spola. Raspon dobi bio je od 25 do 69 godina s prosječnom dobi od 50 godina. Za potrebe istraživanja korišteni su Upitnik bavljenja udomiteljstvom djece, Modificirana skala za ispitivanje motiva udomitelja za bavljenje udomiteljstvom djece te Upitnik specifične socijalne podrške udomitelja. Provedenim analizama rezultata utvrđeno je da alturistični motivi imaju više prosječne vrijednosti u odnosu na ostale motive bavljenja udomiteljstvom djece. Utvrđena je i značajna pozitivna korelacija motiva iskorištavanja resursa s brojem udomljene djece, negativna korelacija motiva želje za djecom s dobi i brojem vlastite djece te negativna korelacija motiva iskustva s udomiteljstvom s dobi. Također je utvrđeno da su razine motiva iskorištavanja resursa više kod nezaposlenih nego kod zaposlenih udomitelja. Nisu utvrđene statistički značajne korelacije i razlike između preostalih motiva bavljenja udomiteljstvom i sociodemografskih karakteristika udomitelja. Utvrđena je značajna pozitivna korelacija između zadovoljstva udomitelja kvalitetom odnosa udomljene djece s njihovom biološkom obitelji i zadovoljstva socijalnom podrškom sa zadovoljstvom bavljenja udomiteljstvom djece. Satisfaction and motives for engaging foster care are important aspects of foster care. Various factors can be related to the satisfaction for engaging foster care, including satisfaction with the quality of foster children's relationship with their biological family and satisfaction with social support. Motives for engaging foster care have been shown to exist in large numbers and some of them are related to some socio-demographic characteristics of foster parent. The aim of this research was to examine the expression of motives for foster care and the relationship between every motive with the sociodemographic characteristics of foster parents. An additional goal of this study was to examine the relationship between foster parent's satisfaction with the quality of foster children's relationship with their biological family and satisfaction with the social support with the satisfaction for engaging foster care. The research was conducted using an online questionnaire on a sample of 104 foster parents. From the total number of participants, 88 were female and 16 were male. The age range was 25 to 69 years with an average age of 50 years. For the purposes of the research, the Questionnaire of engaging foster care, the Modified scale for examining the motives of foster parents for engaging foster care of children and the Questionnaire of specific social support for foster parents were used. The analysis of the results showed that alturistic motives have a higher average value compared to other motives for engaging foster care. There was also found a significant positive correlation between the motives for resource utilization and the number of foster children, a negative correlation between the motives for desiring children with age and the number of one's own children and a negative correlation between the motives for foster care experience and age. It was also found that the levels of motives for resource utilization are higher among the unemployed than among employed foster parents. No statistically significant correlations and differences were found between the remaining motives for engaging foster care and the sociodemographic characteristics of foster partens. A significant positive correlation was found between the satisfaction of foster parents with the quality of the foster children's relationship with their biological family and the satisfaction with social support with the satisfaction for engaging foster care.

Roditeljstvo je jedna od najvažnijih tranzicija u životu osobe koja se odluči na zasnivanje obitelji, te ono uvelike utječe na različite aspekte života pojedinca. Pod utjecajem globalizacijskih promjena, došlo je do pluralizacije i prepoznatosti različitih oblika obitelji pri čemu jedan od najučestalijih jest jednoroditeljska obitelj u kojoj majka živi sama s djetetom, odnosno djecom. Jednoroditeljske obitelji mogu nastati rastavom, rođenjem djeteta u izvanbračnim okolnostima ili umiranjem jednog roditelja. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlike u doživljaju roditeljskog stresa, depresivnosti, samoprocjenama roditeljske kompetentnosti, percipirane socijalne podrške te obiteljske kohezivnosti majki s obzirom na tip obitelji kojoj pripadaju. Također, ispitan je doprinos navedenih varijabli samoprocjeni kompetentnosti u roditeljskoj ulozi. U istraživanju je sudjelovala 661 sudionica, od čega 568 sudionica živi u dvoroditeljskim obiteljima, odnosno u braku su, a 93 sudionice žive u jednoroditeljskim obiteljima. Poduzorak sudionica koje žive u jednoroditeljskim obiteljima, ponajviše sačinjavaju razvedene majke; njih 55, potom nevjenčane majke kojih je 31, te naposljetku majke udovice kojih je 8. Za potrebe istraživanja primijenjene su sljedeće skale: Skala samoprocjene kompetentnosti roditelja, Skala roditeljskog stresa, Multidimenzionalna skala percipirane socijalne podrške, Skala obiteljske kohezivnosti, Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa - 42 te upitnik općih podataka. Nije utvrđena značajna razlika u samoprocjeni roditeljskog stresa majki s obzirom na to žive li majke u jednoroditeljskoj ili dvoroditeljskoj obitelji. Istraživanjem je utvrđeno da majke koje žive u jednoroditeljskim obiteljima izvještavaju o višim razinama depresivnosti i nižim razinama ukupne primljene socijalne podrške nego majke koje žive u dvoroditeljskim obiteljima. Majke se ne razlikuju u samoprocjeni vlastite roditeljske kompetentnosti s obzirom na vrstu obitelji u kojoj se nalaze (jednoroditeljska ili dvoroditeljska). Multiplom regresijskom analizom pomoću utvrđeno je da su roditeljski stres i depresivnost majki značajni prediktori roditeljske kompetentnosti objašnjavajući pritom 51% varijanace kriterija. Dakle, što su razine roditeljskog stresa i depresivnosti niže to je viša samoprocjena roditeljske kompetentnosti. Percipirana socijalna podrška i obiteljska kohezija se nisu pokazali kao značajni prediktori na ukupnom uzorku majki, te kod majki u dvoroditeljskim obiteljima. Kod majki koje žive u jednoroditeljskim obiteljima roditeljski stres i ukupna razina percipirane socijalne podrške su se pokazali kao značajni prediktori roditeljske kompetentnosti objašnjavajući 57% varijance kriterija. Što su razine roditeljskog stresa niže, a percipirana socijalna podrška viša, to je viša samoprocjena roditeljske kompetentnosti. Parenting is one of the most important transitions in the lives of people who decide to start a family, and it greatly affects various aspects of an individual's life. Under the influence of globalization changes there has been pluralization and recognition of various forms of family, with one of the most common being a single-parent family in which the mother lives alone with the child or children. Single-parent families can arise through divorce, the birth of a child out of wedlock or the death of one parent. The aim of this study was to examine the differences in the experience of parental stress, depression, self-assessments of parental competencies, perceived social support and family cohesiveness of mothers with regard to the type of family to which they belong. Also, the contribution of the mentioned variables to the self-assessment of competence in the parental role was examined. 661 participants participated in the research, of which 568 participants live in two-parent families, ie they are married, and 93 participants live in single-parent families.The subsample of participants living in single-parent families is mostly composed of divorced mothers; 55 of them, then unmarried mothers of which there are 31, and 8 widows. For the purposes of the research, the following scales were used: Scale of parental self-assessment, Parental stress scale, Multidimensional scale of perceived social support, Scale of family cohesiveness, Depression, anxiety and stress scale - 42 and a general data questionnaire. There was no significant difference in the self-assessment of parental stress of mothers with regard to the type of family in which they are (single-parent or two-parent). Research has found that mothers living in single-parent families report higher levels of depression and lower levels of total social support received than mothers living in two-parent families. Mothers do not differ in their self-assessment of their own parental competence with regard to the type of family in which they live (single-parent or two-parent). Multiple regression analysis was used to determine that parental stress and maternal depression are significant predictors of parental competence, explaining 51% of the variations in criteria. Thus, the lower the levels of parental stress and depression, the higher the self-assessment of parental competence. Perceived social support and family cohesion did not prove to be significant predictors in the overall sample of mothers, and in mothers in two-parent families. In mothers which are living in single-parent families, parental stress and the overall level of perceived social support proved to be significant predictors of parental competence, explaining 57% of the variant criteria. The lower the levels of parental stress, and the higher the perceived social support, the higher the self-assessment of parental competence.

Dijagnoza raka izaziva niz neugodnih emocija i promjena u životu oboljele osobe i njezine okoline. Osobe obolje od raka suočavaju se s medicinskim i socijalnim brigama, a čak i nakon izlječenja moraju se nositi s dugoročnim učincima liječenja i strahom od ponovnog javljanja bolesti (Siegel i sur., 2012), što može povećati razine depresivnosti, anksioznosti i stresa. Emocionalna inteligencija pokazala se važnim faktorom u prilagodbi na različite životne okolnosti, pa se tako pronalaze manje razine depresivnosti i anksioznosti kod oboljelih osoba koje imaju razvijenije emocionalne sposobnosti (Amirifard i sur., 2017). Prema dijadnoj perspektivi, oboljela osoba i njezin partner međuovisni su te zajednički sudjeluju u procesu prilagođavanja na bolest (Rottmann i sur., 2015). Uzimajući u obzir navedeno, svrha ovog istraživanja bila je ispitati emocionalnu inteligenciju i emocionalnu uznemirenost, definiranu kao depresivnost, anksioznost i stres, na uzorku osoba oboljelih od raka i njihovih partnera. Prikupljeni su podaci od 90 sudionika koji su podijeljeni u poduzorak oboljelih osoba (N=65) te poduzorak sudionika koji su istraživanju pristupili u paru (22 para). Sudionici su online putem odgovarali na upitnik općih podataka, zatim su slijedili Upitnik emocionalne kompetentnosti te Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa. Rezultati su pokazali da osobe oboljele od raka imaju relativno niske razine uznemirenosti te da je uznemirenost negativno povezana s emocionalnom inteligencijom. Nije pronađena razlika u depresivnosti, anksioznosti i stresu s obzirom na godinu oboljenja i primanje terapije. Također, nije pronađen značajan partnerski efekt emocionalne inteligencije oboljele osobe na emocionalnu uznemirenost partnera; kao ni partnerski efekt emocionalne inteligencije partnera na emocionalnu uznemirenost oboljele osobe. The diagnosis of cancer causes a number of unpleasant emotions and changes in the life of the patient and their environment. People with cancer face medical and social worries, and even after overcoming it, they have to deal with the long-term effects of treatment and fear of recurrence (Siegel et al., 2012), which can increase levels of depression, anxiety, and stress. Emotional intelligence has been shown to be an important factor in adapting to different life circumstances, thus finding lower levels of depression and anxiety in patients who have developed emotional abilities (Amirifard et al., 2017). According to the dyad perspective, patients and their partners are interdependent and jointly participate in the disease adaptation process (Rottmann et al., 2015). Given the above, the aim of this study wasto examine emotional intelligence and emotional distress, defined as depression anxiety and stress, on a sample of people diagnosed with cancer and their partners. Data was collected from 90 participants who were divided into a subsample of patients (N = 65) and a subsample of participants who approached the study in pairs (22 pairs). Participants fulfilled The Questionnaire on general respondent data, followed by the Emotional Competence Questionnaire and the Depression, Anxiety and Stress Scale. The results showed that people with cancer have relatively low levels of emotional distress and that distress is negatively associated with emotional intelligence. No difference was found in depression, anxiety and stress with respect to the year of illness and receiving therapy. Also, no significant partner effect of the patient’s emotional intelligence on the partner’s emotional distress was found; nor vice versa.

Osobe koje se samostišavaju su požrtvovni pojedinci koji svoje potrebe zatomljuju i teško izražavaju s ciljem da održe ili poboljšaju svoje odnose s drugima. Često se ti osjećaji nakupljaju u obliku neizražene ljutnje, što samostišavanje čini dugotrajno gledano lošom strategijom održavanja odnosa jer je fokus na dobivanju odobrenja drugih. S druge strane, perfekcionizam je osobina koja podrazumijeva težnju ka nepogrešivosti i postavljanju pretjerano visokih ciljeva obično popraćenih s tendencijom pretjerane samokritičnosti. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost samostišavanja i perfekcionizma te utvrditi moguće rodne razlike. Istraživanje je uključivalo ukupno 218 sudionika (72 muškarca i 147 žena), većinom studenti prosječne dobi od 23 godine. Koristila se Multidimenzionalna skala perfekcionizma (MSP-F) i Skala samostišavanja. Rezultati su pokazali da se muškarci u odnosu na žene više samostišavaju, suprotno očekivanjima. Međutim, u skladu s očekivanjima dobiveno je da su samostišavanje i perfekcionizam u značajnom pozitivnom odnosu. People who use self-silencing behaviours are sacrificial individuals who suppress their needs and find it difficult to express themselves in order to maintain or improve their relationships with others. These feelings seem to be collecting themselves in the form of unexpressed anger, which makes self-accommodation a long-term bad relationship maintenance strategy because the focus is on getting the approval of others. On the other hand, perfectionism is a trait that implies the pursuit of infallibility and setting excessively high goals which are usually followed with a tendency to excessive self-criticism. The aim of this research was to examine the connection between self-silencing and perfectionism and to determine possible gender differences. The study included a total of 218 participants (72 men and 147 women) whose age on average was 23 years. Most of the participants were university students. The Multidimensional Perfectionism Scale (MSP-F) and the The Self-Silencing Scale were used to assess perfectionism and self-silencing. It was expected that there would be no gender differences in either self-silencing or perfectionism, and that these two constructs listed would be positively correlated. Apart from the fact that men have been shown to be using more of self-silencing behaviours than women, the hypotheses have been confirmed.

Recentna istraživanja ukazuju na visoku prevalenciju gastrointestinalnih simptoma među općom populacijom. Kako gastrointestinalne poteškoće predstavljaju velik teret za društvo uključujući visoke troškove zdravstvene zaštite, slabu produktivnost rada i lošu kvalitetu života važno je istraživati i identificirati faktore koji su povezani s njima. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati ulogu neugodnih emocionalnih stanja, kognitivnih emocionalnih regulacija i usredotočene svjesnosti u objašnjenju gastrointestinalnih simptoma. U istraživanju su sudjelovale 204 punoljetne osobe čija se dob kretala između 18 i 65 godina. Mjerni instrumenti korišteni u istraživanju su upitnik općih podataka, Skala gastrointestinalnih simptoma (GSRS; Svedlund, Sjödin i Dotevall, 1988), Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa (DASS-21; Henry i Crawford, 2005), Upitnik kognitivne emocionalne regulacije (CERQ; Garnefski, Kraaij i Spinhoven, 2002) te Upitnik usredotočene svjesnosti (MAAS; Brown i Ryan, 2003). Rezultati su pokazali da postoji pozitivna povezanost doživljavanja gastrointestinalnih simptoma s neugodnim emocionalnim stanjima (depresivnosti, anksioznosti i stresom) i korištenjem maladaptivnih kognitivnih strategija regulacije emocija. Između adaptivnih kognitivnih emocionalnih regulacija i gastrointestinalnih simptoma nema povezanosti. Postoji negativna povezanost doživljavanja gastrointestinalnih simptoma i usredotočene svjesnosti. Potvrđen je model djelomične medijacije kognitivne emocionalne regulacije u odnosu gastrointestinalnih simptoma i neugodnih emocionalnih stanja. Više razine gastrointestinalnih simptoma izravno doprinose jače izraženoj depresivnosti, anksioznosti i stresa, ali gastrointestinalni simptomi i neizravno, preko češćeg korištenja maladaptivnih strategija kognitivne emocionalne regulacije, doprinose učestalosti depresivnosti, anksioznosti i stresa. Recent studies indicate a high prevalence of gastrointestinal symptoms among the general population. As gastrointestinal difficulties represent a major burden to society including high health care costs, low work productivity and poor life quality, it is important to investigate and identify the factors associated with them. Therefore, the aim of this study was to examine the role of unpleasant emotional states, cognitive emotional regulation, and mindfulness in explaining gastrointestinal symptoms. The study involved 204 adults aged between 18 and 65 years. Scales used in the study where general information questionnaire, The gastrointestinal symptom rating scale-GSRS; Svedlund, Sjödin i Dotevall, 1988), Depression, Anxiety and Stress Scale - DASS-21; Henry i Crawford, 2005), Cognitive Emotion Regulation Questionnaire (CERQ; Garnefski, Kraaij i Spinhoven, 2001) and Mindful Attention Awareness Scale–MAAS; Brown i Ryan, 2003). The results showed that there is a positive correlation between experiencing gastrointestinal symptoms with unpleasant emotional states (depression, anxiety, and stress) and using maladaptive cognitive strategies to regulate emotions. There is no correlation between adaptive cognitive emotional regulation and gastrointestinal symptoms. There is negative correlation between experiencing gastrointestinal symptoms and mindfulness. Mediation models indicated that the relationship between gastrointestinal symptoms and unpleasant emotional states was mediated by cognitive emotion regulation strategies. Higher levels of gastrointestinal symptoms directly lead to more symptoms of depression, anxiety and stress. However, there is an indirect path, through cognitive emotion regulation. Higher levels of maladaptive cognitive emotion regulation strategies lead to more symptoms of depression, anxiety and stress.

Godina 2020. je bila posebno izazovna zbog potrebe suočavanja s pandemijom i izolacijom potaknutom željom za prevencijom širenja koronavirusne bolesti. Zbog toga, ljudi su bili suočeni s raznim faktorima rizičnima za njihovo mentalno zdravlje koji su im ometali svakodnevicu. Neki od njih su odvojenost od drugih, nedostatak fizičkog kontakta, informacije iz medija te neizvjesnost trajanja i ishoda same situacije za osobu i društvo. Prisutnost rizičnih faktora utjecao je na psihičku dobrobit pojedinaca pojavom raznih patoloških simptoma. U nošenju s nepovoljnom situacijom, faktori poput psihološke otpornosti i strategija suočavanja bili su zaštitni faktori u ovoj situaciji. Zbog specifičnih zahtjeva situacije izolacije, ljudi su morali biti kreativni u pronalasku načina nošenja sa stresorima u okolini. Prijašnja istraživanja na ovom području pokazuju pozitivne efekte kreativnih aktivnosti na psihičku dobrobit pa je stoga cilj ovog istraživanja utvrditi vezu aktivnosti u različitim domenama kreativnosti s nekim psihološkim aspektima poput anksioznosti, stresa, depresivnosti, strategija suočavanja i otpornosti u vrijeme izolacije. U istraživanju je sudjelovalo 139 sudionika, od toga 122 sudionice i 17 sudionika prosječne dobi 23,20 godina (SD=2,16). Prigodni uzorak su činili studenti s područja Hrvatske, a samo istraživanje je provedeno putem online upitnika. Upitnik je sadržavao pitanja o općim demografskim podacima, Upitnik kreativnih aktivnosti i postignuća, Upitnik strategija suočavanja, Skalu depresivnosti, anksioznosti i stresa–21 (DASS–21) i Skalu otpornosti. Rezultati pokazuju da osobe koje se inače u životu bave kreativnim aktivnostima imaju veću psihološku otpornost nego osobe koje se inače ne bave kreativnim aktivnostima. Također, psihološka otpornost u razdoblju izolacije pozitivno je povezana s brojem aktivnosti u svim ispitanim domenama kreativnosti, osim u sportu, dok neugodni emocionalni simptomi nisu značajno povezani s aktivnostima niti u jednoj domeni kreativnosti. Hijerarhijskom regresijskom analizom utvrđen je značajan doprinos prediktora izbjegavajućih strategija suočavanja i otpornosti kriterijskoj varijabli neugodnih emocionalnih simptoma. Navigating the pandemic and isolation fueled by a desire to prevent the spread of the coronavirus disease made 2020 particularly challenging. As a result, people faced various risk factors that interfered with their daily lives. These include the separation from others, lack of physical contact, the influx of information coming from the media, and the uncertainty of the duration and the outcome of the situation that affected both the individual and the society as a whole. The presence of risk factors influenced individuals’ psychological well-being by introducing symptoms of stress, anxiety, and depression as unpleasant emotional symptoms. In dealing with an unfavorable situation, factors such as psychological resilience and coping strategies acted as protective factors. Due to the specific requirements of the isolation, people had to be creative in finding ways to deal with stressors coming from the environment and, since previous research has indicated the presence of positive effects of creative activities on psychological well-being, this research aims to determine the connection between activities that pertain to various domains of creativity and some of the psychological aspects such as anxiety, stress, depression, coping strategies and resilience during the isolation. The study involved 122 female and 17 male participants, 139 participants in total with an average age of 23,20 years (SD = 2,16). The sample is comprised of Croatian students, and all of the participants were examined with an online questionnaire. The questionnaire featured questions on the general demographic data, the Creative Achievement Questionnaire, the Coping Strategies Questionnaire, the Depression Anxiety and Stress Scale (DASS-21), and the Brief Resilient Coping Scale. The results have shown that people who usually engaged in creative activities in their daily lives have greater psychological resilience than people who did not engage in creative activities. Also, it has been shown that psychological resilience during the isolation period has been positively correlated with the frequency of performing these activities across all examined domains of creativity, except in sports, while unpleasant emotional symptoms have not been significantly correlated with activities in any creative domain. Hierarchical regression analysis has revealed a significant contribution of predictors of avoidance coping strategies and resilience to the criterion variable of unpleasant emotional symptoms.

Ljubavne veze su vrsta bliskih veza koje su društveno shvaćene kao bazirane na konceptima seksualne privlačnosti te seksualne intimnosti, koji ih razlikuju od drugih vrsta bliskih veza poput prijateljstava. S obzirom na to da je identitet aseksualnih ljudi obilježen nedostatkom seksualne privlačnosti te seksualne želje prema drugoj osobi, vrijedno je istražiti kako se grupa ljudi čiji identitet izostavlja jedan od temeljnih elemenata ljubavnih veza odnosi prema tim vezama. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati želju aseksualnih pojedinaca za ljubavnom vezom te način na koji definiraju ljubavne veze uz obraćanje pažnje na razliku između aromantičnih aseksualnih pojedinaca koji ne osjećaju romantične težnje prema drugim ljudima, te aseksualnih pojedinaca ostalih romantičnih orijentacija. Podatci su dobiveni korištenjem online upitnika otvorenog tipa na engleskom jeziku koji je bio postavljen na društvene stranice sa značajnom aseksualnom populacijom. Rezultati istraživanja su ukazali na pasivnu zainteresiranost većine aseksualnih pojedinaca, pri čemu su smatrali veze nečim pozitivnim no ne i esencijalnim za ispunjavajući život, uglavnom iskazujući stav da su otvoreni za potencijalnu vezu, no nisu zainteresirani da je aktivno traže. Ljubavne veze bile su definirane većinom kao monogamne veze, premda se također pokazala sklonost prema poligamnim i queerplatonskim vezama, te su ih opisivali emocionalnom bliskošću i odanošću među partnerima, pri čemu se isticala važnost neovisnosti partnera koliko i važnost mogućnosti pouzdanja u partnera. Također je utvrđena razlika u odgovorima koje su davali aromantični ispitanici, te koje su davali aseksualni ispitanici ostalih romantičnih orijentacija, pri čemu su pri formiranju svojih odgovora aromantični ispitanici djelovali analitičnijima, te emocionalno udaljenijima od teme rasprave, smatrajući ljubavne veze manje važnima za ispunjenosti svojih života, te manje ugodnima i poželjnima pri čemu su izražavali veće preferencije prema platonskim vezama poput prijateljstava ili obiteljskih veza. Romantic relationships are a kind of close relationships that are socially understood to be based on concepts of sexual attraction and sexual intimacy, which differentiates them from other kinds of close relationships such as friendships. Given that the identity of asexual people is marked by the lack of sexual attraction and sexual desire for other people, it is worth to explore how does a group of people, whose identity leaves out one of the fundamental elements of a romantic relationship, relate to those relationships. The aim of this research was to examine the desire of asexual individuals for a romantic relationship and the way in which they define romantic relationships while also paying attention to the differences between experiences of aromantic asexual individuals, who do not feel romantic desire towards other people, and asexual individuals of other romantic orientations. The data was obtained using an open-ended questionnaire in English, that was posted on social media sites with significant asexual population. The research found a passive interest in most of the asexual individuals, who considered relationships to be something positive but not essential for a fulfilling life, mostly expressing an attitude of being open for a potential relationship, no lacking interest to actively seek it. Romantic relationships were mostly defined as monogamous, although there was also a lean towards polygamous and queerplatonic relationships, and they were marked by an emotional closeness and loyalty between partner, also emphasizing the importance of independence as well as the ability to lean on to a partner. A difference in answers given by aromantic respondents and those given by asexual respondents of other romantic orientation was also found, where in forming their answers aromantic respondents seemed more analytical and emotionally distant from the subject of study, considering romantic relationships less important for fulfilment of their lives, and less pleasant and desirable while also expressing greater preferences for platonic relationships such as friendships or family ties.

Sve veći zahtjevi svakodnevice i užurbani životni stil dovode do toga da čovjek poseže za sredstvima koji će olakšati njegov svakodnevni život. Jedan od tih sredstava, koji se postao sastavni dio gotovo svih aspekata života pojedinca, jest pametni telefon. Unatoč brojnim benefitima, poput jeftine, brze komunikacije i razmjene informacija, ekstenzivno korištenje pametnih telefona može rezultirati i nekim maladaptivnim obrascima ponašanja i doživljavanja, kao što je to, primjerice, sve raširenija moderna fobija 21. stoljeća – nomofobija. Kao što samo ime kaže, nomofobija (No Mobile Phone Phobia) označava strah od nemogućnosti korištenja pogodnosti pametnih telefona. U svrhu podrobnijeg razumijevanja nomofobije, cilj ovoga istraživanja bio je validirati upitnik kojim se ona ispituje, ali i utvrditi povezanost nomofobije i nekih karakteristika pojedinca. Osim toga, ovim istraživanjem pokušalo se odgovoriti na pitanje prediktivnosti internaliziranih dispozicija pojedinca i usvojenih navika korištenja pametnih telefona za razvoj nomofobije. U svrhu pronalaska odgovora o prirodi odnosa nomofobije i nekih internalnih karakteristika pojedinca korišteni su sljedeći mjerni instrumenti Upitnik nomofobije, HEXACO-PI-R upitnik ličnosti, DASS-21 skala anksioznosti, depresivnosti i stresa i Upitnik strukture veza. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 467 studenata (382 studentice i 85 studenata) različitih fakultetskih usmjerenja u Republici Hrvatskoj, prosječne dobi od 22 godine. Konfirmatornom faktorskom analizom potvrđena je četverofaktorska struktura Upitnika nomofobije, kao i zadovoljavajuće psihometrijske karakteristike istoga. Korelacijske analize upućuju na značajne obrasce povezanosti nomofobije i sociodemografskih faktora, crta ličnosti iskrenost – poniznost i emocionalnost, anksioznosti, stresa, dimenzije privrženosti izbjegavanje i nekih navika korištenja pametnih telefona. Osim toga, rezultati ukazuju na to da sociodemografski faktori, crte ličnosti iskrenost – poniznost, emocionalnost i ekstraverzija, anksioznost i vrijeme provedeno na društvenim mrežama značajno pridonose objašnjenju varijance nomofobije. Konkretno, navedeni prediktori objašnjavaju ukupno 27.3% varijance nomofobije. Dodatno, utvrđena je medijacijska uloga nomofobije u vezi između svakodnevnih navika korištenja pametnih telefona i faktora distresa (depresivnosti, anksioznosti i stresa). The increasing demands of everyday life and the hectic lifestyle lead people to the pursuit of means that facilitate nowadays existence. One of these means, incorporated in almost every aspect of one`s life, is a smartphone. Despite numerous benefits, such as cheap, fast communication and information sharing, extensive use of smartphone can also result in some maladaptive behaviors and experiences, like the widespread 21 century modern phobia – nomophobia. As the name implies, nomophobia (No Mobile Phone Phobia) signifies a fear of not being able to use the benefits provided by smartphones. In order to gain a closer understanding of nomophobia, the aim of this research was to validate the questionnaire intended for examination of this construct, as well as to determine the correlation between nomophobia and some individual characteristics. In addition, this research sought to answer the question of the predictability of internalized dispositions and the adopted habits of using smartphones to develop nomophobia. For the purpose of finding answers about the nature of the relationship between nomophobia and some of the individual`s internal characteristics the following measuring instruments were used Nomophobia Questionnaire, HEXACO Personality Inventory, The Depression Anxiety Stress Scale and Relationship Structures Questionnaire. A total of 467 students (382 female and 85 male) from different faculties in the Republic of Croatia, with an average age of 22, participated in the study. Confirmatory factor analysis confirmed the four-factor structure of the Nomophobia Questionnaire, as well as its satisfaciory psychometric characteristics. Correlation analyzes indicate significant patterns of correlations between nomophobia and sociodemographic factors, personality traits honesty – humility and emotionality, anxiety, stress, attachment dimension of avoidance, and some smartphone usage habits. In addition, the results indicate that sociodemographic factors, personality traits honesty – humility, emotionality and extraversion, anxiety and time spent on social networks significantly contribute to explaining the variance of nomophobia. More specifically, the predictors explained 27.3% of the variance of nomophobia. Additionally, the mediating role of nomophobia in the relationship between dialy smartphone usage habits and distress factors (depression, anxiety and stress) was identified.

Društvena mreža Instagram svakim danom je sve popularnija među mladim ljudima. S obzirom na rastući broj ljudi koji svakoga dana otvore svoj profil na Instagramu, raste i broj istraživanja kojima se pokušava ispitati uloga Instagrama u ljubavnim vezama. Od velikog interesa je pojava tzv. suvremene ljubomore, odnosno ljubomore u online svijetu u kontekstu društvenih mreža. Međutim, nepostojanje mjernih instrumenata kojima bi se pokušala istražiti ljubomora u kontekstu Instagrama, kao i generalno nedostatka istraživanja koja uključuju ovu društvenu mrežu, u ovom su se istraživanju kao polazište i metoda koristile studije rađene u kontekstu Facebooka, što se čini opravdanim zbog sličnosti ovih dviju društvenih mreža. S obzirom da većina istraživanja koja se bave Facebook ljubomorom uključuje heteroseksualne sudionike u ozbiljnoj vezi s jednom osobom uz korištenje prediktorskih varijabli kao što su spol, privrženost i karakteristike korištenja Facebooka, u ovom istraživanju se pokušao dati dodatni doprinos razumijevanju pojave ljubomore u kontekstu Instagrama tako da su se uključile varijable seksualne orijentacije te sudionike samce uz dodatne varijable kao što su socioseksualnost, relacijska nesigurnost, zadovoljstvo vezom i dodatne karakteristike korištenja Instagrama. Glavni cilj ovog istraživanja bio je ispitati spolne razlike u Instagram ljubomori kod osoba heteroseksualne i homoseksualne orijentacije i utvrditi doprinos osobnih karakteristika, karakteristika ljubavne veze i karakteristika korištenja Instagrama u objašnjenju Instagram ljubomore kod heteroseksualnih i homoseksualnih žena i muškaraca u ozbiljnoj vezi s jednom osobom. Istraživanje je provedeno na uzorku od 794 sudionika, a uzorak je podijeljen s obzirom na spol i status veze od čega je 635 heteroseksualnih žena (430 u ozbiljnoj vezi s jednom osobom; 205 samica), 104 heteroseksualnih muškarca (53 u ozbiljnoj vezi s jednom osobom; 51 samac), 35 homoseksualnih žena (20 u ozbiljnoj vezi s jednom osobom; 15 samica) i 20 homoseksualnih muškaraca (8 u ozbiljnoj vezi s jednom osobom i 12 samaca). Za potrebe istraživanja primijenje su sljedeće modificirane skale: Skala Facebook ljubomore, Korištenje društvenih mreža za održavanje profila i društvenih kontakata, Skala intenziteta korištenja Facebooka, Upitnik strukture veza, Skala procjene veze, Skala relacijske nesigurnosti i Revidirani upitnik socioseksualne orijentacije, dok je čestina prijavljivanja na Instagram mjerena pomoću jedne čestice. Konfirmatornom faktorskom analizom potvrđena je jednofaktorska struktura modificirane Skale Facebook ljubomore u kontekstu Instagrama. Istraživanjem je utvrđeno kako su heteroseksualne žene u odnosu na muškarce ljubomornije u kontekstu Instagrama dok kod osoba homoseksualne orijentacije nisu utvrđene značajne razlike s obzirom na spol. U uzorku sudionika u ozbiljnoj vezi s jednom osobom hijerarhijskom regresijskom analizom pomoću pet prediktorskih varijabli objašnjeno je 24% varijance Instagram ljubomore. Najznačajnijim prediktorom se istaknula anksiozna privrženost. Nadalje, među značajnim prediktorima utvrđeni su i izbjegavajuća privrženost, komponenta stava socioseksualne orijentacije, zadovoljstvo vezom i samoprezentiranje i održavanje profila. Every day Instagram is becoming more and more popular among young people. With the growing number of people who create Instagram account, grows the number of studies with goal to examine the role of Instagram in love relationships. Online jealousy which refers to jealousy in the context of social networks is nowadays of great interest. However lack of measuring instruments and lack of research in the context of Instagram, research findings and measuring instruments in this study are based on those designed for research purposes in the context of Facebook due to similarities between these two social networks. Given that most researches on Facebook jealousy involve heterosexual participants in a serious relationship, using independent variables such as geneder, attachment style and Facebook usage characteristic, this study sought to extend the findings to homosexual orientation and participants who are single using additional independent variables such as sociosexuality, relational uncertainty, relationship satisfaction and additional Instagram usage characteristics. The main objective of this research was to examine the factor structure of the modified Facebook jealousy scale in the context of Instagram, to examine gender differences in Instagram jealousy within heterosexual and homosexual orientation and to determine the contribution of personal characteristics, love relationship characteristics and the characteristic of using Instagram in explaining Instagram jealousy for heterosexual and homosexual men and women in a serious relationship. This study was conducted on a sample of 794 participants divided by gender and relationship status, of which 635 were heterosexual women (430 in a serious relationship; 205 singles), 104 heterosexual men (53 in a serious relationship; 51 single), 35 homosexual women (20 in a serious relationship; 15 singles) and 20 homosexual men (8 in a serious relationship; 12 singles). For this research were used following modified scales: The Facebook Jealousy Scale, Social Network Sites Use For Profile Maintenance And Grooming, Facebook Intensity Scale, Relationship Structures Questionnaire, The Relationship Assessment Scale, Relational Uncertainty and Revised Sociosexual Orientation Inventory while the frequency of logging up on Instagram was measured via single claim. Confirmatory factor anaysis confirmed the one-factor structure of the modified Facebook Jealousy Scale in the context of Instagram with slightly worse model fit. Results in this study showed that heterosexual women, compared to heterosexual men were more jealous in the context of Instagram, while no significant gender difference was found within the homosexual orientation. Within a sample of participants in a serious relationship hierarchical regression analysis using five predictors explained 24% of the variance of Instagram jealousy. Anxiety attachment was the most important predictor. Furthemore, avoidance attachment, sociosexual attitude, relationship satisfaction and profile maintenance were also significant predictors.

Zbog sve veće popularnosti videoigara, pažnja javnosti često se usmjerava na potencijalne negativne učinke igranja poput povećane agresivnosti, a u posljednje vrijeme sve više i na problematično korištenje online igara, koje ulazi i u DSM-V i Međunarodnu klasifikaciju bolesti. Pri objašnjavanju povezanosti igranja videoigara i psihosocijalnih ishoda ističu se dvije suprotne hipoteze: hipoteza premještanja prema kojoj povećano vrijeme igranja dovodi do pogoršavanja psihosocijalnih čimbenika, te hipoteza psihosocijalne kompenzacije prema kojoj pojedinci igraju online igre kako bi nadoknadili nedostatke iz stvarnog života. Često se prilikom objašnjavanja kompenzatornih odnosa uzimaju u obzir motivi za igranje pri čemu se eskapizam izdvojio kao motiv povezan s problematičnim korištenjem. Stoga je cilj ovog istraživanja prvenstveno bio ispitati model prema kojem niska kvaliteta života putem eskapizma i smanjene samoregulacije korištenja online igara dovodi do negativnih posljedica korištenja. Nadalje, ispitano je i kompenziraju li se kroz online igre nedostaci iz stvarnog života diferencijalno, a s obzirom na socijalnu prirodu online igara ispitana je i povezanost socijalne podrške iz različitih izvora s kvalitetom života i problematičnim korištenjem online igara. Rezultati pokazuju kako je niža kvaliteta života povezana s eskapističkim motivima i maštanjem, ali nema povezanosti socijalnih nedostataka sa socijalnim motivom ili okolinskih s izraženijem motivom rekreacije kako je očekivano. Nadalje, dobiven je ključni doprinos kontakta licem u lice za pozitivan odnos socijalne podrške i kvalitete života, dok je izraženija socijalna podrška od osoba s kojima je pojedinac u kontaktu isključivo putem online igara povezana s više problematičnog korištenja. Konačno, potvrđen je pretpostavljeni model doprinosa kvalitete života u razvoju negativnih posljedica preko eskapizma i smanjene samoregulacije. Due to the rise in popularity of video games, the general public often focuses on potential negative effects of play such as increased aggression, and lately the problematic use of online games, which is being introduced in the DSM-V and the International Classification of Diseases. In explaining the relationship between playing video games and psychosocial outcomes there are two contrasting hypotheses: the displacement hypothesis, by which increased play time leads to worse psychosocial outcomes, and the psychosocial compensation hypothesis, according to which people play online games to compensate for deficiencies in their real life. Motives for play are often used to explain these compensating relationships with escapism emerging as a motive linked to problematic video game use. According to this, the primary goal of this research was to test the model by which low quality of life leads to negative consequences of playing games through escapism and deficient self-regulation. Furthermore, it was examined whether real life deficiencies are compensated differentially, and due to the social nature of online games, the relationship between social support from different sources and quality of life as well as problematic video game use was also examined. The results show that lower quality of life is related to escapism and fantasy as motives, but there are no relationships between worse social relationships and social motives or lower environment quality with more playing for recreation as was initially expected. Furthermore, there was a key role of face to face contact in the positive relationship between social support and quality of life, while more social support from people that are only communicated with through online games was related to more problematic use. Finally, the hypothesised model in which quality of life contributes to the development of negative consequences of online play through escapism and deficient self-regulation was confirmed.

Depresija i anksioznost imaju veliki utjecaj na pojedinca i njegovo svakodnevno funkcioniranje. Depresiju karakteriziraju tuga, gubitak interesa ili zadovoljstva, osjećaj krivnje ili niske vrijednosti, poremećen san ili apetit, umor i loša koncentracija. Anksiozni poremećaji odnose se na skupinu mentalnih poremećaja koje karakteriziraju osjećaji tjeskobe i straha. Pri prehrambenom ponašanju, pod utjecajem vlastitih emocija: izbor hrane, količina i učestalost obroka ovise o mnogim varijablama koje nisu nužno povezane s njihovim fiziološkim potrebama. Stoga je cilj ovog istraživanja bio je utvrditi odnos anksioznosti i depresivnosti s obrascima prehrane, te je dodatni cilj ovog istraživanja utvrditi postoji li razlika između muškaraca i žena u obrascima prehrane. Obrasci prehrane su se operacionalizirali kroz tri faktora, kognitivno suzdržavanje (svjesno ograničenje unosa hrane radi kontrole tjelesne težine ili radi promicanja gubitka tjelesne težine), nekontrolirano jedenje (sklonost jesti više nego inače zbog gubitka kontrole nad unosom praćenim subjektivnim osjećajem gladi) i emocionalno jedenje (nemogućnost odupiranja emocionalnim znacima). Obrasci prehrane ispitani su Trofaktorskim upitnikom obrazaca hranjenja (TFEQ-R18) (Karlsson i sur., 2010), dok su anksioznost i depresivnost ispitani Skalom depresivnosti, anksioznosti i stresa (DASS) (Lovibond i Lovibond, 1995). U istraživanju sudjelovalo je 34 studenta i 128 studentica (N=162). Ustanovljena je statistički značajna povezanost između depresivnosti i anksioznosti s emocionalnim jedenjem, no nije ustanovljena povezanost depresivnosti i anksioznosti s kognitivnim suzdržavanjem i nekontroliranim jedenjem. Nije utvrđena statistički značajna razlika između muškaraca i žena u kognitivnom suzdržavanju pri unosu hrane, nekontroliranom jedenju i emocionalnom jedenju. Depression and anxiety have a great impact on the individual and their daily functioning. Depression is characterized by sadness, loss of interest or pleasure, feelings of guilt or low value, disturbed sleep or appetite, fatigue and poor concentration. Anxiety disorders refers to a group of mental disorders characterized by feelings of anxiety and fear. In eating behavior, influenced by one's emotions: food choices, quantities and frequency of meals depend on many variables that are not necessarily related to their physiological needs Therefore, the aim of this study was to determine the relationship between anxiety and depression with eating patterns, and the additional goal of this study was to determine if there was a difference between men and women in eating patterns. Eating patterns were operationalized through three factors, cognitive restraint (conscious restriction of food intake to control weight or to promote weight loss), uncontrolled eating (the propensity to eat more than usual due to loss of control over intake accompanied by subjective hunger), and emotional eating ( inability to resist emotional cues). Eating patterns were examined using the Three-Factor Eating Questionnaire (TFEQR18) (Karlsson et al., 2010), while anxiety and depression were examined by the Depression, Anxiety and Stress Scale (DASS) (Lovibond and Lovibond, 199534 male students and 128 female students (N = 162) participated in the study. A statistically significant association was found between depression and anxiety with emotional eating, but no association was found between depression and anxiety with cognitive restraint and uncontrolled eating. No statistically significant difference was found between men and women in cognitive restraint on food intake, uncontrolled eating, and emotional eating.

Usamljenost je univerzalno, neugodno ljudsko iskustvo koje obilježava osjećaj odbačenosti od ljudi s kojima neka osoba želi biti, te ima želju da im pripada i da od njih bude prihvaćena. Samokontrola je sposobnost pojedinca da upravlja vlastitim ponašanjem. S razvojem novih tehnologija mijenjaju se i navike ljudi u praćenju televizijskih programa. Prekomjerno gledanje serija (engl. binge watching) je fenomen gledanja televizijskog sadržaja koje karakterizira iskustvo neprekidnog gledanja znatne količine dramatičnog, narativnog sadržaja, često više od tri ili četiri sata. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati učestalost prekomjernog gledanja serija među hrvatskim studentima te ispitati postoji li povezanost usamljenosti te samokontrole i prekomjernog gledanja serija. Istraživanje je provedeno na uzorku od 431 hrvatskog studenta pomoću online upitnika koji je podijeljen u Facebook grupe koje okupljaju studente. Upitnik je sadržavao pitanja o navikama gledanja serija, subskala socijalne usamljenosti iz Skale Socijalne i emocionalne usamljenosti (Ćubela-Adorić i Nekić, 2004) i Skalu samokontrole koju je modificirao Posick (2013). Prema samoiskazima sudionika 77,96% našeg uzorka gleda više epizoda serije odjednom- prema čemu ih se može smatrati binge-watcherima te procjenjuju da, u prosjeku, serije gledaju 8,18 sati tjedno. Utvrđena je pozitivna povezanost rezultata na skali samokontrole i prekomjernog gledanja serija, odnosno sudionici niže razine samokontrole izvještavaju o više sati tjednog gledanja serija i o gledanju više epizoda serije odjednom. Nije utvrđena povezanost usamljenosti i prekomjernog gledanja serija. Loneliness is a universal, unpleasant human experience, characterized by the sense of rejection from the people with whom a person wants to be, and groups that person desires to belong to and be accepted. Self-control is the ability of an individual to manage their own behaviour. With the development of new technologies, television watching habits are changing as well. Binge -watching is a phenomenon of watching television that is characterized by the experience of constantly watching a considerable amount of dramatic, narrative content, often for more than three or four hours. The aim of this study was to examine Croatian students’ binge-watching incidence and to examine whether there is a correlation between loneliness and self-control and excessive TV series watching. The study was conducted on a sample of 431 Croatian university students who accessed the questionnaire online through Facebook groups that bring them together. The questionnaire was consisted of questions about habits of watching TV series, the social loneliness scale (Ćubela-Adorić and Nekić, 2004) and the self-control scale (Posick 2013). According to participants’ self-statements, 77,96% of them indulges in binge-watching behaviour and estimates that, on average, students binge watch 8.18 hours of TV series per week. The study found positive correlation of scores on the scale of self-control and binge-watching, that is, participants of the lower level of self-control report watching more hours of TV series per week and they binge watch them. No correlation was found between loneliness and binge-watching.

Alzheimerova bolest najčešći je oblik demencije zahvaćajući čak 50-70% slučajeva demencije. To je neizlječiva neurodegenerativna bolest koja uglavnom zahvaća ljude starije životne dobi. Osobe starije od 65 godina preživljavaju prosječno tri do devet godina nakon dijagnoze demencije dok neki žive i do 20 godina. Veliki dio oboljelih zbrinut je kod kuće od strane članova obitelji i bližnjih. Ulogu njegovatelja vrlo često preuzima supružnik ili žensko dijete. Osobe koje pružaju skrb oboljelima od Alzheimerove bolesti često su lošeg tjelesnog zdravlja, čak lošijeg od drugih skupina njegovatelja. Fizički, psihički i socijalni problemi oboljelog imaju negativne socijalne, financijske i mentalne posljedice na njegovatelje što može dodatno narušiti samu njegu bolesnika. Istraživanja pokazuju kako su njegovatelji koji su bili u mogućnosti primiti određenu socijalnu potporu, iako pod intenzivnim stresnim faktorima, imali tendenciju niže percepcije opterećenja u usporedbi s onima bez takve socijalne podrške. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost osjećaja tereta i percipirane socijalne podrške kod njegovatelja osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti. U istraživanju je sudjelovao 21 sudionik. Sudionici su ispunili upitnik koji se sastojao od pitanja o sociodemografskim i općim podatcima, upitnika za ispitivanje osjećaja tereta te upitnika za ispitivanje percipirane socijalne podrške. Sudionici su također mogli napisati dodatni osvrt na upitnik. Suprotno od očekivanog, rezultati nisu pokazali značajnu povezanost između osjećaja tereta i percipirane socijalne podrške kod njegovatelja osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti. Alzheimer is the most common form of dementia, accounting for as much as 50-70% of dementia cases. It is an incurable neurodegenerative disease that mainly affects older people. People over 65 survive on average three to nine years after being diagnosed with dementia, while some live up to 20 years. A large number of patients are looked after at home by their family members and loved ones. The role of a caregiver is usually taken on by the spouse or the female child. Caregivers of Alzheimer's are often poor in physical health, even worse than other caregivers. The physical, mental and social problems of the patient have negative social, financial and mental effects on the caregivers, which can further influence the patient's care. Research shows that caregivers who were able to receive some social support, even under intense stress factors, tended to have lower perceptions of burden compared to those without such social support. The aim of this study was to examine the relationship between care burden and perceived social support in Alzheimer patients caregivers. This study involved 21 participants. Participants completed a questionnaire consisting of questions on sociodemographic and general information, a questionnaire to examine feelings of burden, and a questionnaire to examine perceived social support. Participants were also able to write an additional opinion of the questionnaire. Opposite of what was expected, the results showed no significant association between care burden and perceived social support in Alzheimer patients caregivers.

Posljednjih desetljeća sve je veći znanstveni interes za prouĉavanje razliĉitih psiholoških efekata korištenja interneta zbog njegove sve ĉešće upotrebe i povećanja prevalencije problematiĉnog korištenja interneta u svijetu. Povezano s tim, brojna istraţivanja bave se prouĉavanjem straha od propuštanja koji se definira kao neugodan i ponekad izrazito intenzivan osjećaj pojedinca da je sve što njegovi vršnjaci znaju, rade ili posjeduju bolje od njegovog vlastitog. Liĉnost kao relativno trajna i organizirana cjelina utjeĉe na interakcije i adaptaciju pojedinca na okolinu, a takoĊer moţe utjecati i na korištenje interneta i navike pojedinca. Osnovni cilj ovog istraţivanja bio je utvrditi doprinos straha od propuštanja i nekih osobina liĉnosti u objašnjenju problematiĉnog korištenja interneta. Dodatni cilj istraţivanja bio je ispitati povezanost izmeĊu problematiĉnog korištenja interneta, straha od propuštanja, nekih osobina liĉnosti i korištenja društvenih mreţa. Kako bi se odgovorilo na postavljene probleme primijenjene su sljedeće skale: Skale integracije društvenih mreža, Skala generaliziranog problematičnog korištenja interneta 2, Skala straha od propuštanja, Inventar Velikih pet te Inventar narcistične ličnosti. Rezultati ovog istraţivanja pokazali su da je problematiĉno korištenje interneta pozitivno povezano sa strahom od propuštanja, neuroticizmom i korištenjem društvenih mreţa, a negativno s ekstraverzijom. IzmeĊu problematiĉnog korištenja interneta i ugodnosti te narcizma, nisu utvrĊene statistiĉki znaĉajne povezanosti. Nadalje, strah od propuštanja pozitivno je povezan s neuroticizmom i korištenjem društvenih mreţa, a negativno s narcizmom, ekstraverzijom i ugodnosti. Narcizam je pozitivno povezan s korištenjem društvenih mreţa, odnosno osobe s izraţenijom osobinom narcizma emocionalno su povezanije s upotrebom društvenih mreţa i više vremena provode koristeći se istima. TakoĊer, dobiveno je da osobe s izraţenom osobinom neuroticizma ĉešće koriste društvene mreţe. Pozitivnim prediktorom problematiĉnog korištenja interneta pokazao se strah od propuštanja, odnosno osobe s većim strahom od propuštanja imaju više poteškoća u kontroli vremena provedenog na internetu i sliĉno. Suprotno oĉekivanjima, ekstraverzija se nije pokazala znaĉajnim prediktorom problematiĉnog korištenja interneta, a ĉini se kako neuroticizam ima indirektan utjecaj na problematiĉno korištenje interneta. Odnosno, osobina neuroticizma imati će utjecaj na problematiĉno korištenje interneta samo ako je kod osobe izraţen strah od propuštanja. In the last several decades there has been a growing scientific interest in studying the different psychological effects of internet use due to its ever-growing use and a rise in the prevalence of problematic internet use in the world. Related to that, numerous research deals with the study of the fear of missing out which is defined as an uncomfortable, and at times extremely intense feeling by an individual that everything his peers know, do or possess is better than his own. Personality, as a relatively permanent and organized whole, affects the interactions of an individual with his surroundings, as well as his adaptation to it, and can also influence the individual’s internet use and habits. The main aim of this research was to establish the influence of the fear of missing out and some personality traits on problematic internet use. An additional aim was to examine the relation between problematic internet use, fear of missing out, personality traits and use of social media. To answer the proposed questions, the following scales were used: Social Media Use Integration Scale, Generalized Problematic Internet Use Scale 2, Fear of Missing Out Scale, Big Five Inventory and Narcissistic Personality Inventory. The results of this research show that problematic internet use is positively related to the fear of missing out, neuroticism and the use of social media, and negatively related to extraversion. No statistically significant relation has been established between problematic internet use and agreeableness, as well as narcissism. Further on, the fear of missing out is positively related to neuroticism and social media use, and negatively related to narcissism, extraversion and agreeableness. Narcissism is positively related to social media, that is, people with more expressed trait of narcissism are more emotionally associated with the usage of social networks and spending more time using them. Additionally, the research has shown that people with an expressed trait of neuroticism have a higher tendency to use social media. The fear of missing out has been shown to be a positive predictor of problematic internet use, that is, people with a higher level of fear of missing out have more difficulty controlling the time they spend online. Contrary to expectations, extraversion has not been shown to be a significant predictor of problematic internet use, and it appears that neuroticism has an indirect effect on problematic internet use. That is, neuroticism will have an effect on problematic internet use only if the person has a pronounced fear of missing out.

Rak je životno ugrožavajuća bolest koja je nerijetko popraćena intenzivnim emocionalnim doživljajima koja utječu na psihološko i socijalno funkcioniranje pacijenta, ali i njegove bližnje. Prilikom samog upoznavanja pacijenta s dijagnozom maligne bolesti kod osoba se javljaju intenzivne emocionalne reakcije (Gregurek i Braš, 2008). Emocionalne i psihološke reakcije su brojne, a one koje se najčešće pojavljuju uz dijagnozu raka su anksioznost i depresivnost (Stanimirović, 2017; Jurić, Jonjić i Miličević, 2016). Međutim, postoje velike individualne razlike u načinu doživljavanja i suočavanja s bolešću što može imati različite efekte na psihološke ishode. Upravo je zbog navedenog svrha ovog rada bila ispitati odnos strategija suočavanja pacijenta te percepcije vlastite bolesti i kvalitete života, anksioznosti i depresivnosti te osobe. U istraživanju su sudjelovale 84 osobe oboljele od raka. Ispitanici su prvo ispunjavali Upitnik općih podataka zatim su slijedili upitnici: Kratki inventar boli, Upitnik percepcije bolesti, Upitnik dispozicijskog i situacijskog suočavanja sa stresom, Ljestvica bolničke anksioznosti i depresivnosti te Upitnik kvalitete života Svjetske zdravstvene organizacije. Rezultati su pokazali kako pojedini aspekti percepcije bolesti imaju značajan doprinos objašnjenju kvalitete života, anksioznosti i depresivnosti onkoloških pacijenata. Utvrđeno je da percepcija veće osobne i medicinske kontrole bolesti uz manje emocionalnih reprezentacija predviđa bolju kvalitetu života. Percepcija viših razina emocionalnih reprezentacija predviđa više razine anksioznosti, dok percepcija viših razina emocionalnih reprezentacija i ozbiljnijih posljedica bolesti (značajan utjecaj bolesti na financijsko stanje, život općenito) predviđa više razine depresivnosti pacijenta. Također, dobiveno je kako strategije suočavanja nisu u korelaciji s kvalitetom života, anksioznošću i depresivnošću. Cancer is a life-threatening disease that is often accompanied by intense emotional experiences that affect the psychological and social functioning of the patient, but also his/her loved ones. Intensive emotional reactions occur since the patient has been acquainted to his malignant illness (Gregurek & Braš, 2008). Emotional and psychological reactions are numerous, and those most frequently associated with cancer diagnosis are anxiety and depression (Stanimirović, 2017; Jurić, Jonjić & Milicevic, 2016). However, differences of experiencing and dealing with the disease that may have diverse effects on psychological outcomes are individual.Therefore, the purpose of this research was to examine relationship between the patient's coping strategies, perception of his own illness and his quality of life, anxiety and depression. The study included 84 patients suffering from cancer. The respondents first filled out: The Questionnaire on general respondent data followed by questionnaires: Brief Pain Inventory (BPI, Cleeland & Ryan, 1994), The Illness Perception Questionnaire (IPQ-R, Moss-Morris, Weinman, Petrie & Buick, 2002), Short version of coping inventory (Hudek-Kneţević & Kardum, 1993), Hospital Anxiety and Depression Scale (HADS, Zigmond & Snaith, 1983) and World Health Organisation Quality of Life-Bref (The WHOQOL Group, 1998). The results showed that certain aspects of illness perception are significant predictors of the quality of life, anxiety and depression of oncological patients. Furthermore, results of research established that the perception of greater personal and medical control of disease with less emotional representations anticipates better quality of life. Perception of higher levels of emotional representation predicts higher levels of anxiety, while perception of higher levels of emotional representation and more serious consequences of illness (significant influence of disease on financial condition, life in general) predicts higher levels of depression of the patient. Additional findings included, results of coping strategies are not correlated with quality of life, anxiety and depression.

Samootkrivanje podrazumijeva otkrivanje informacija osobne prirode koje se uobičajeno odvija tijekom interpersonalnih odnosa "licem u lice". Priroda informacijskokomunikacijskih tehnologija, u kojoj osoba komunicira preko ekrana i lako stječe dojam da je publika koja prati njene objave malobrojnija i prisnija nego što objektivno je, potiče veći intenzitet samootkrivanja na Facebooku. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti kako spol, dob, dostupnost interneta, anksioznost i stres predviđaju samootkrivanje. U istraživanju je sudjelovalo 1172 djece i mladih (od toga 578 muških) u rasponu dobi od 11 do 20 godina (M=14.75 ; SD=2.242) iz preko 80 škola iz različitih dijelova RH. Pokazalo se da navedeni prediktori objašnjavaju ukupno 11.3% varijance samootkrivanja, pri čemu se kao najznačajniji prediktori izdvajaju stres, anksioznost te dostupnost interneta. Više samootkrivanja se javlja kod onih koji imaju više simptoma stresa i anksioznosti i kojima je Internet dostupniji. Stres i anksioznost, kao i u ranijim istraživanjima, su pozitivno povezani sa samootkrivanjem, no priroda naših podataka onemogućuje zaključak jesmo li skloniji samootkrivati kad smo u stresu ili anksiozni ili viša razina samootkrivanja djeluje kao stresor (jer osobne informacije postaju dostupne širokoj grupi ljudi) i potiče simptome anksioznosti. Ipak, postotak objašnjene varijance je skroman što ukazuje da postoje drugi korelati samootkrivanja (npr. potreba za privatnošću), ali i da je važno dalje proučavati sličnosti i razlike pojave samootkrivanja koja se odvija "licem u lice" i one koja se odvija putem interneta.

Anagrams are commonly used in the field of problem solving since they provide a number of possible experimental manipulations such as length, difficulty, and solvability. Recent trends in cognitive psychology emphasize the importance of metacognitive processes, which accompany human reasoning, decision making and problem solving. In this study our goal was to measure performance and metacognitive judgments while manipulating length and solvability of anagrams. Participants (N=27) attempted to solve a total of twelve anagrams in a 2 (short/long) × 2 (solvable/unsolvable) experiment. Initial judgments of solvability, response times, accuracy, and post-trial judgments of difficulty were recorded. For unsolvable anagrams the correct response was that the anagram was indeed unsolvable. Separate ANOVAs were calculated for each dependent variable. Analysis of response times showed that both main effects of length and solvability were significant. Participants were, in general, faster for shorter and for solvable anagrams. Additionally, the interaction effect showed that the difference between shorter and longer anagrams was significantly larger for solvable compared to unsolvable anagrams. The only significant effect on accuracy was the length with a higher accuracy for shorter anagrams. For judgments of solvability length was again the only significant effect with shorter anagrams initially judged as more solvable. Finally, the analysis of post-trial judgments of difficulty showed both main effects were significant. Solvable and shorter anagrams were judged as easier in general. The interaction effect was also significant since the difference in judgments of difficulty between shorter and longer anagrams was significant only for solvable anagrams. In total, participants seem to rely on extremely salient cues (length) when making initial metacognitive judgments while post-trial judgments are impacted by more factors. Further experiments should provide a more in-depth study of differences depending on solvability and accuracy (e.g. differences in metacognitive judgments between correctly solved solvable anagrams and correctly recognized unsolvable anagrams

otreba za povezivanjem pozitivne i organizacijske psihologije rezultirala je popularizacijom konstrukta radne angažiranosti. Radna angažiranost je ispunjavajuće afektivno i motivacijsko stanje vezano uz posao, te predstavlja važan prediktor niza pozitivnih ishoda, kako na razini zaposlenika/ica, tako i na razini cjelokupne organizacije. Prepoznajući njenu vrijednost u radnom kontekstu, nekolicina istraživača nastojala je razmotriti što pridonosi njenom javljanju. U dosadašnjim istraživanjima utvrđeno je da su svakodnevni načini oporavka od posla pozitivno povezani s razinom angažiranosti tijekom radnog dana, što opravdano vodi ka pretpostavci da će i redovite strategije oporavka od posla biti u pozitivnom odnosu s generalnom razinom radne angažiranosti. Međutim, i dalje ostaje nejasno što pridonosi pojavi tog efekta. Budući da je utvrđeno kako oporavak od posla predstavlja jednu od odrednica emocionalne dobrobiti na poslu te da su emocije izvori naše motivacije i ponašanja u radnom kontekstu, cilj ovog istraživanja bio je ispitati međuodnos emocija i oporavka od posla u predviđanju radne angažiranosti. U istraživanju je sudjelovalo 268 (Nm=100, Nž=168) zaposlenika/ica različitih tvrtki, koji/e su bili heterogeni po dobi, stručnoj spremi i zanimanju. Oni/e su, putem on-line ankete, ispunili/e Upitnik oporavka od posla (Sonnentag i Fritz, 2007), Upitnik emocionalne dobrobiti na poslu (Van Katwyk, Fox, Spector i Kelloway, 2000) te Utrecht skalu radne angažiranosti (Schaufeli i Bakker, 2003). Rezultati regresijske analize pokazali su da dimenzije oporavka od posla (psihološki odmak, opuštanje, usavršavanje vještina, kontrola nad slobodnim vremenom) zajednički predviđaju 24% varijance radne angažiranosti. Čini se da se dobiveni efekt velikim dijelom može objasniti posredujućom ulogom ugodnih emocija prema poslu, no oporavak od posla kroz usavršavanje vještina pokazao je i izravni doprinos u objašnjavanju radne angažiranosti. Dobiveni nalazi nadograđuju prijašnje teorijske spoznaje o pozitivnoj povezanosti radne angažiranosti i oporavka od posla. Praktično gledajući, s ciljem povećanja radne angažiranosti zaposlenika (a posredno i njihove radne uspješnosti), bitno je poticati i omogućavati zaposlenicima da na poslu doživljavaju ugodne emocije, a da se u svoje slobodno vrijeme od posla prikladno oporave.