Search

Aim: To assess parents' attitudes toward childhood COVID-19 immunization in Croatia. Methods: In this multicenter cross-sectional study, we collected data from four tertiary care facilities in Zagreb, Split, and Osijek between December 2021 and February 2022. During the visit to the Pediatric Emergency Departments, parents were asked to fill out a highly-structured questionnaire about their attitudes toward COVID- 19 immunization in children. Results: The sample consisted of 872 respondents. A total of 46.3% of respondents were hesitant about vaccinating their child against COVID-19, 35.2% definitely did not intend to vaccinate their child, and 18.5% definitely intended to vaccinate their child. Parents who were themselves vaccinated against COVID-19 were more likely than unvaccinated parents (29.2% and 3.2%, P

Aim To analyse literature data on vaccine related induction, worsening of the disease and disease reccurrences as well as vaccine safety and efficacy among pediatric patients with acquired inflammatory immune-mediated neuromuscular disorders (NMD). Methods Medline, Pub Med and Scopus database search from 1975 to 2020 focused on pediatric age was conducted including peer reviews, meta analyses and epidemiological studies on vaccination and Guillain-Barré syndrome (GBS), Bell's palsy, optic neuritis (ON), myasthenia gravis (MG), chronic inflammatory demyelinating polyneuropathy (CIDP) and immune-mediated inflammatory myopathy (IM). Results and conclusion s: There are no strong evidence supporting relationship between vaccination with different pediatric vaccines and development of first episodes or reccurrences of GBS, Bell's palsy, optic neuritis (ON), juvenile MG, CIDP, and IM. The vaccination and revaccination with inactivated vaccines is considered safe in children with medical history of GBS, Bell's palsy, ON, MG and IM. Caution when immunization against influenza, quadrivalent conjugated meningococcal vaccine (MCV4) and pneumococcal disease and avoiding tetanus toxoid immunization in CIDP patients is suggested. Patients with immune mediated acquired NMD should be vaccinated with live vaccines before the initiation of immunosupressive treatment. Immunosuppressed patients with low protective antibody titers should be considered for revaccination.

An increase of acute hepatitis of unknown aetiology has been reported among children in multiple countries worldwide. With a rapid online survey among hospitals in and outside of Europe, we describe case numbers recorded from 1 January to 18 April 2022 vs the previous 5 years. Of 24 countries that responded, we identified 5/17 European and 1/7 non-European countries with an elevation in probable cases of unexplained acute hepatitis, and severe cases were elevated in five European countries.

Izlaganje na konferenciji MICC 2018 - Medicinske spoznaje u javnom prostoru s tematikom utjecaja medija na antivakcinalni pokret

Immunocompromised patients are susceptible to multiple severe viral infections. This paper describes a 4-year-old boy with newly diagnosed B-cell precursor acute lymphoblastic leukaemia. The 4-year-old patient developed haemorrhagic cystitis, obstructive nephropathy and renal failure due to human polyomavirus BK and human adenovirus co-infection. Cidofovir should be used only in life-threatening cases., Imunokompromitirani su bolesnici podložni višestrukim teškim virusnim infekcijama. U radu opisujemo četverogodišnjeg dječaka s novodijagnosticiranom prekursorskom B-staničnom akutnom limfoblastičnom leukemijom koji je razvio hemoragijski cistitis, opstruktivnu nefropatiju i zatajenje bubrega nakon ko-infekcije humanim BK poliomavirusom i humanim adenovirusom. Cidofovir treba primjenjivati samo u slučajevima u kojima postoji životna opasnost.

Izvanbolnička upala pluća jest potencijalno ozbiljna infekcija u djece. Dijagnostika izvanbolničkih upala pluća u djece temelji se na anamnestičkim podatcima i kliničkim simptomima i znacima, potpomognuto dodatnim dijagnostičkim pretragama: laboratorijskim, slikovnim i mikrobiološkim. Etiologija izvanbolničke upale pluća ovisi o brojnim čimbenicima, kao što su sezonstvo, geografski položaj, dob bolesnika i težina bolesti. Liječenje djeteta s izvanbolničkom upalom pluća uključuje primjenu simptomatskih mjera i u većine bolesnika antimikrobnu terapiju. U radu su prikazane kliničke preporuke Hrvatskog društva za pedijatrijsku pulmologiju radi ujednačenja postupaka i kriterija postavljanja dijagnoze, liječenja i prevencije izvanbolničkih upala pluća u djece.

Aim: To depict heterogeneous clinical features of atypical Guillain-Barré syndrome (GBS) variants overlapping between different GBS types and subtypes. Methods: Retrospective analysis of data comprising neurological features, cerebrospinal fl uid (CSF) analysis, ganglioside antibody testing results, electromyography (EMG) fi ndings, brain and spinal magnetic resonance imaging (MRI) in all pediatric patients with GBS treated during a 10-year period at a tertiary center. Results: Twenty-three children were treated for GBS during the study period. Atypical variants were found in fi ve patients and included bifacial and severe pharyngocervicobrachial weakness of descending type, sixth nerve lesion accompanied with lower extremity paresthesias, sensory atactic neuropathy and facial nerve lesion, acute ptosis with mydriasis and incomplete Miller Fisher syndrome, and bilateral facial nerve paresis (one case each). Initial CSF analysis revealed mostly normal proteinlevel in atypical variants. MRI evaluation was normal in all atypical variants except for enhancement of the cervical nerve roots in a patient with pharyngocervicobrachial subtype. EMG performed in the fi rst two weeks showed prolonged distal latency and proximal conduction block in 3/5 patients, in elicitable nerves and axonal loss on upper extremities in a patient with pharyngocervicobrachial subtype, and absent F-waves and neural potentials in 3/5 patients. Slight decrease of motor conduction velocity was present in 2/5 patients in distal nerve segments. Antiganglioside antibodies were positive in 4/5 patients. Conclusion: Clinical manifestations of GBS are very variable, whereas atypical variants/overlaps are not so uncommon. This study supports the proposed hypothesis of continuous spectrum of GBS requiring reconsideration of the existing diagnostic criteria for classic GBS in pediatric population supported by recently proposed (published) diagnostic guidelines., Cilj: Prikazati heterogene kliničke značajke inačica atipičnog Guillain-Barréova sindroma (GBS) te preklapanje između različitih GBS tipova i podtipova. Metode: Retrospektivna analiza podataka koji uključuju neurološke značajke, analizu cerebrospinalne tekućine, rezultate ispitivanja antigangliozidnih protutijela, nalaze elektromiografi je (EMG), magnetsku rezonanciju mozga i kralježnice (MRI), svih pedijatrijskih bolesnika liječenih zbog GBS-a u tercijarnom centru u 10-godišnjem razdoblju. Rezultati: Liječeno je ukupno 23 djece zbog GBS-a. Atipične varijante pronađene su u pet bolesnika i uključivale su bifacijalnu i tešku faringo-cerviko-brahijalnu silaznu slabost, leziju šestog živca popraćenu parestezijama donjih ekstremiteta, senzoričku ataktičnu neuropatiju i leziju facijalnog živca, akutnu ptozu s midrijazom i nepotpunim Miller Fisherovim sindromom te bilateralnu parezu facijalnog živca (sve po jedan slučaj). Inicijalna analiza cerebrospinalne tekućine pokazala je većinom normalnu razinu proteina. Radiološka obrada je bila uredna u svim atipičnim varijantama osim u bolesnika s faringo-cerviko-brahijalnom varijantom gdje je nađen pojačan signal u korijenu živaca cervikalne kralježnice. EMG je prva dva tjedna bolesti pokazao produljenu distalnu latenciju i proksimalni blok u 3/5 bolesnika, gubitak aksona na gornjim ekstremitetima u bolesnika s faringo-cerviko-brahijalnim podtipom te odsutne F-valove i neuronske potencijale u 3/5 bolesnika. Blago smanjenje brzine provođenja u distalnim segmentima živaca bilo je prisutno u 2/5 bolesnika. Antigangliozidna protutijela bila su pozitivna u 4/5 bolesnika. Zaključak: Kliničke manifestacije GBS-a vrlo su varijabilne, a atipične varijante/preklapanja nisu rijetke. Ovo istraživanje podupire predloženu hipotezu o kontinuiranom spektru GBS-a koja zahtijeva preispitivanje postojećih dijagnostičkih kriterija za klasični GBS u dječjoj populaciji te uključenje kriterija za varijante GBS-a koji su nedavno predloženi i objavljeni.

Izvanbolnička upala pluća jest potencijalno ozbiljna infekcija u djece. Dijagnostika izvanbolničkih upala pluća u djece temelji se na anamnestičkim podatcima i kliničkim simptomima i znacima, potpomognuto dodatnim dijagnostičkim pretragama: laboratorijskim, slikovnim i mikrobiološkim. Etiologija izvanbolničke upale pluća ovisi o brojnim čimbenicima, kao što su sezonstvo, geografski položaj, dob bolesnika i težina bolesti. Liječenje djeteta s izvanbolničkom upalom pluća uključuje primjenu simptomatskih mjera i u većine bolesnika antimikrobnu terapiju. U radu su prikazane kliničke preporuke Hrvatskog društva za pedijatrijsku pulmologiju radi ujednačenja postupaka i kriterija postavljanja dijagnoze, liječenja i prevencije izvanbolničkih upala pluća u djece., Community-acquired pneumonia is potentially serious infection in children. The diagnosis can be based on the history and clinical signs and symptoms. Additional diagnostic tests (laboratory, imaging, and microbiology) may be helpful when diagnosis is unclear. The most likely etiology depends on a number of factors such as seasonality, geographic location, the age of child, and the severity of disease. Treatment involves symptomatic measures, and in most children antibiotic therapy. This paper presents the clinical guidelines of the Croatian Society of Pediatric Pulmonology to standardize the procedures for the diagnosis and treatment of children with community-acquired pneumonia.

Background: Acinetobacter baumannii has become an important cause of nosocomial infections and has displayed increasing antimicrobial resistance over the last decade. The goal of this study was to examine the occurrence, clinical presentation, risk factors, antimicrobial susceptibility and mortality of invasive A. baumannii infections in pediatric infectious diseases intensive care unit (PICU). Materials/methods: We conducted a retrospective cohort study that included patients treated for invasive A. baumannii infection in PICU at the University Hospital for Infectious Diseases in Zagreb, Croatia, in a 9-year period (2010 – 2019). Results: Seven children (eight infection episodes) ; 4 girls and 3 boys with median age 14 months (range 4 months – 13 years) were treated during the studied period. They all had hospitally acquired A. baumanii infection (6 in other hospitals and 2 in our PICU). All patients had some predisposing factors for invasive infection (ventriculo-peritoneal drainage in 4/7 (57.1%), combined heart defect in 1/7 (14.3%), tracheostomy in 1/7 (14.3%) and systemic erythematous lupus in 1/7 (14.3%)). Acinetobacter was isolated mainly from cerebrospinal fluid (5/8, 62.5%) and blood cultures (3/8, 37.5%), while 3 patients (37.5%) had concomitant isolate from tracheal aspirates. 5 infection episodes (62.5%) were postoperative shunt-meningitis with bacteria isolated from cerebrospinal fluid. The average CSF cell count was 7168 (range 240-17920) cells in 3mm3. One patient had concomitant pneumonia. Patients were treated with meropenem (4 patients) and colistin (1 patient) ; two patients received intrathecal amikacin. 3 patients had sepsis (37.5% infection episodes), treated with ampicillin- sulbactam (2 patients) and meropenem (1 patient). Two of them had external source (central venous catheter) and one had origin in pneumonia/tracheal colonization (due to chronic tracheostoma). Four isolates (50%) had good antimicrobial susceptibility, 3 (37.5%) were susceptible only to ampicilin- sulbactam and colistin while one (14.3%) was susceptible solely to colistin. Mortality rate was 50% (2 patients with sepsis and 2 with shunt-meningitis died). Conclusions: Acinetobacter baumanii predominantly causes severe invasive infections in conditioned pediatric patients with exposure to hospital enviRoment. Although Acinetobacter infections are not common in our PICU, the isolation of this nosocomial pathogen should be of particular concern due to high antimicrobial resistance rate and significant mortality.

Introduction: Haemophilus influenzae type b, Streptococcus pneumoniae, and Neisseria meningitidis were the leading causative agents of invasive bacterial diseases (IBD) among children of less than 5 years of age prior to the introduction of the Haemophilus influenzae type b (Hib) conjugate vaccine. A significant decrease of invasive Haemophilus influenzae diseases (IHD) occurred in nations that implemented routine Hib vaccination in their national immunization program (NIP). Aim: The goal of this study was to describe the frequency and characteristics of pediatric patients with IBD before and after routine Hib vaccination was implemented into the Croatian national immunization program (NIP). Subjects and methods: A retrospective analysis of patient records from administrative databases for patients aged 0 to 18 with etiologically proven IBD at University Hospital for Infectious Diseases “Dr. Fran Mihaljević”. Results: A total of 1.112 pediatric patients were analyzed. The patients were divided into three periods: one prevaccinal (reference) and two postvaccinal periods. During the second period, a statistically significant change in proportion occurred for Neisseria meningitidis (p

Rotavirus je najvažniji uzročnik akutnog gastroenteritisa u djece mlađe od 5 godina u svijetu, s milijunima oboljelih svake godine, visokim mortalitetom u nerazvijenim zemljama te velikim troškovima zdravstvene skrbi. Rotaviruse karakterizira velika raznovrsnost genotipova čija se distribucija mijenja ovisno o sezoni, a pokazuje i veliku geografsku raznolikost. Infekcija jednim genotipom štiti od teških oblika infekcije drugim genotipovima, a na tom načelu temelji se i djelovanje rotavirusnih cjepiva. Najbolji način zaštite od RV infekcije je cijepljenje. Trenutno su od strane Svjetske zdravstvene organizacije preporučena dva cjepiva: monovalentno, koja sadržava atenuirani humani G1P[8] soj, i pentavalento reasortno humano- bovino cjepivo (G1-G4 i P[8]). Brojne studije pokazale su visoku učinkovitost i jednog i drugog cjepiva u prevenciji teškog rotavirusnog gastroenteritisa te su mnoge zemlje uvele cjepivo u svoj nacionalni imunizacijski program. U Republici Hrvatskoj rotavirusno cjepivo predviđeno je samo za djecu pod povećanim rizikom. Prije uvođenja cjepiva u kalendar cijepljenja potrebno je poznavati epidemiologiju bolesti, uključujući i podatke o geografskoj, sezonskoj i dobnoj distribuciji genotipova, što će nam pokazati nedavno provedena nacionalna studija.

Clostridia are rare causes of the central nervous system (CNS) infections in children. We present an unusual case of a successfully treated neonatal meningitis caused by the novel clostridial species, Clostridium neonatale. To the best of our knowledge, this is the first case report describing neonatal meningitis caused by this bacteria., Bakterije iz roda Clostridium rijetko uzrokuju infekcije središnjeg živčanog sustava (SŽS) u djece. U ovom radu prikazat ćemo slučaj uspješno liječenog meningitisa u novorođenčeta čiji je uzročnik bio Clostridium neonatale, novoopisana vrsta klostridija. Prema našim saznanjima, ovo je prvi prikaz slučaja koji opisuje novorođenački meningitis uzrokovan tom vrstom bakterija.

Cilj: Konatalna citomegalovirusna infekcija (kCMV) je najčešći infektivni uzrok neurorazvojnog odstupanja u djece, uključujući cerebralnu paralizu (CP). U Australskom CP registru udio djece s kCMV infekcijom iznosi 1.5% ukupnog broja djece s CP, uz incidenciju CP od 2.5/100 000 živorođenih. Ovom studijom prikazujemo klinička obilježja i rezultate slikovnog prikaza mozga u djece sa simptomatskom kCMV infekcijom. Metode: Studija obuhvaća 18 djece s dokazanom kCMV infekcijom, a koja su razvila CP. Klasifikacija CP i pridruženih odstupanja provedena je po preporukama Surveillance of Cerebral Palsy in Europe. U vrijeme postavljanja dijagnoze i klasifikacije djeca su bila u dobi 4-16 godina. Samo jedno dijete je bilo prijevremeno rođeno dok su ostali bili rođeni u terminu. Svima je učinjena slikovna pretraga mozga, u starije djece inicijalno CT, a kasnije MR u sve djece. Rezultati: 15/18 bolesnika je imalo bilateralnu spastičnu (BS) CP, dvoje diskinetsku, a jedno dijete ataktičnu CP. Petero djece s BS CP imalo je dobru sposobnost hoda dok je osmero bilo vezano za invalidska kolica. U sve djece, osim jednog bolesnika, BS CP je bila udružena s umjerenim do teškim intelektualnim zaostajanjem, u 12 s epilepsijom, u 6 sa zamjedbenom nagluhošću/gluhoćom, u još 6 s korioretinitisom te s poremećajem iz autističnog spektra u jednog djeteta. Diskinetska CP je u oba bolesnika bila najtežeg stupnja, GMFCS 5, udružena s teškim intelektualnim oštećenjem, zamjedbenom nagluhošću/gluhoćom, korioretinitisom i poremećajem iz autističnog spektra. Jedino dijete s ataktičnom CP je imalo GMFCS stupanj 1, ali i teško intelektualno oštećenje. Mikrocefalija je bila prisutna u 15/18 djece. Predominantni nalaz slikovnog prikaza mozga su bile moždane malformacije u 11/18 djece s kCMV i CP, najčešće polimikrogirija i pahigirija, svaka u po četvero djece, zatim lizencefalija u dvoje te shizencefalija u jednog djeteta. Poremećaj migracije je bio udružen s cerebelarnom hipoplazijom u četvero te leukoencefalopatijom u četvero djece. Izolirana leukoencefalopatija je nađena u 6/18 bolesnika, a difuzna leukoencefalopatija s bilateralnim temporalnim cistama u dvoje. Jedno dijete je imalo značajnu atrofiju mozga i hipoplastičan korpus kalozum. Kalcifikacije su bile prisutne u 12/18 djece. Zaključak: Cerebralna paraliza kao posljedica simptomatske kCMV infekcije je u većini slučajeva teškog stupnja. Udružena odstupanja su vrlo česta i obično teška, osobito oštećenje sluha. Češća je u ženskog spola i u djece rođene u terminu. Malformacije mozga su najčešći nalaz na slikovnim prikazima mozga.

Length of individual genomic regions in measles strains with canonical genome organization. (DOC 49 kb)

Neisseria meningitidis uzrokuje široki spektar infekcija od asimptomatskog kliconoštva do fulminantne sepse. Bitno je rano prepoznati i liječiti invazivne oblike bolesti kako bi se smanjio mortalitet i komplikacije. Kao rani dijagnostički pokazatelj invazivne bolesti navode se simptomi i znakovi sepse (bolovi u nogama, hladne okrajine, promjena boje kože). Osip se javlja kasnije i u početku ne mora biti hemoragičan. Odsutan je u značajnog broja bolesnika, pogotovo s meningitisom. Brzo započinjanje antimikrobnog i suportivnog liječenja ključno je za ishod. Antibiotici izbora su penicilin, ceftriakson ili cefotaksim. Odlučne suportivne mjere su izdašna nadoknada tekućine u šoku te mjere snižavanja intrakranijskog tlaka u meningitisu.

Adeno virusi i parainfluenca virusi česti su uzročnici akutnih respiratornih infekcija u djece i odraslih u svim dijelovima svijeta. Cilj ovog rada je prikazati epidemiološke karakteristike akutnih respiratornih infekcija u djece uzrokovanih adeno virusom i parainfluenca virusom na području Zagreba i Zagrebačke županije. U istraživanju su sudjelovala hospitalizirana djeca mlađa od 10 godina s područja Zagreba i Zagrebačke županije oboljela od akutnih respiratornih infekcija u razdoblju od 14. studenog 2008. do 14. studenog 2010. godine. Od svakog bolesnika je uzet nazofaringealni sekret u kojem su adeno virusi i parainfluenca virusi dokazani metodom izravne imunofl uorescencije. Infekciju uzrokovanu adeno virusom ili parainfluenca virusom imalo je 528/2403 (21, 97 %) bolesnika s akutnim respiratornim infekcijama. Od njih je 306/528 (58%) djece bilo muškog spola i 222/528 (42%) ženskog. Odnos ukupnog broja muške naprama ženskoj djeci bio je 1:0, 73. Adeno virusi su dokazani u 448/2403 (18, 64%) bolesnika, a parainfluenca virusi u njih 80/2403 (3, 33%). Broj slučajeva infekcije adeno virusom ili parainfluenca virusom značajno raste u dobi iznad 12 mjeseci te postupno pada od navršene 2. godine. Adeno virusi su se u istraživanom razdoblju javljali tijekom cijele godine, s nešto manjom učestalošću u ljetnim mjesecima, dok su vrhunci učestalosti u proljeće (posebno mjesec ožujak). Najčešće infekcije adeno virusom i parainfluenca virusom u dječjoj dobi su one gornjeg dišnog sustava (90%), druga po redu je pneumonija, a potom bronhiolitis, bronhitis te krup. Iz rezultata studije se vidi da su adeno virusne infekcije u djece češće od infekcija parainfluenca virusom te da su ova dva virusa važni uzročnici infekcija gornjeg dijela dišnog sustava i pneumonija u dobi od 1.-5. godine života.

Cilj: Određivanje epidemioloških karakteristika infekcija respiratornim sincicijskim virusom (RSV) u djece na području grada Zagreba i Zagrebačkoj županiji tijekom 2009. i 2010. godine. Metode: U istraživanju je sudjelovalo 467 hospitaliziranih bolesnika, starosti od 0 do 10 godina, s akutnom respiratornom infekcijom uzrokovanom RSV-om. Studija je trajala od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2010. godine. Od svakog bolesnika uzet je klinički materijal (nazofaringealni sekret), te je detekcija virusa rađena pomoću komercijalnih monoklonskih protutijela u izravnom imunofluorescentnom testu. Rezultati: Infekcija RSV-om dokazana je u 238 (50, 96 %) dječaka, odnosno 229 djevojčica. Najveći broj oboljele djece bio je u dobi od 0 – 6 mjeseci (202, tj. 43, 25 %). RSV je bio uzročnik bronhiolitisa u 141/467 (30, 19 %) slučajeva, te pneumonije u 63/467 (13, 49 %) slučajeva. Rasprava i zaključci: Početkom 2009. godine RSV je bio u silaznom kraku zimske epidemije koja se nastavila iz prosinca 2008. godine. Tijekom 2010. godine javila se manja RSV-epidemija, s vrhom u proljeće, te uzlazni krak veće zimske epidemije krajem iste godine. Navedeni rezultati u skladu su s našim prijašnjim zapažanjima koja govore o tome da se u Hrvatskoj epidemije RSV-om odvijaju u dvogodišnjim ciklusima.

Invazivna pneumokokna bolest (IPB) predstavlja jedan od najznačajnijih javnozdravstvenih problema u dječjoj dobi. Većina slučajeva IPB prouzročeno je sojevima koji pripadaju ograničenom broju serotipova. Pneumokokno konjugirano cjepivo (eng. pneumococcal conjugate vaccine, PCV) predstavlja novu mogućnost u smanjenju incidencije pneumokoknih bolesti, osobito IPB u djece. Univerzalno cijepljenje dojenčadi primjenom PCV dovodi do značajne redukcije incidencije IPB te određenog smanjenja pobola od upale pluća i akutne upale srednjega uha (eng. acute otitis media, AOM) među cijepljenima. Primjena PCV uzrokuje i pad incidencije pneumokoknih bolesti među odraslim osobama koje nisu cijepljene, a što je prvenstveno posljedica smanjenja postotka nazofaringealnog kliconoštva do kojeg dovodi PCV. Iako povećanu sklonost obolijevanju od pneumokoknih bolesti imaju osobe koja pripadaju određenim rizičnim skupinama, univerzalno cijepljenje dojenčadi predstavlja najbolju opciju za smanjenje incidencije IPB. Namjera ovoga rada je opisati osobitosti IPB u djece te prikazati podatke o seroepidemiologijii IPB u djece u Hrvatskoj.

The pathogenesis of recurrent urinary tract infections (UTIs) in preschool children with anatomically correct urinary tract (UT) is rather obscure. In girls, the bladder wall changes of cystitis cystica (CC) may be per se responsible for UTIs recurrence. During the 20-year period, 127 preschool children (125 girls ; median age: 6.1 years) with CC, in whom UT anomalies were excluded, were diagnosed. The mean duration of UTIs symptoms prior to diagnosis was 3.31 +/- 2.51 years. Cystoscopical findings were labelled as mild, moderate and severe in 22.8%, 39.4% and 37.8% of patients, respectively. Following the confirmation of CC, long-term chemoprophylaxis with sulfamethoxazole- trimethoprim/nitrofurantoin was administered. A one year UTI-free period after chemoprophylaxis discontinuation was defined as therapeutic success. With 2.5 years median duration of regular chemoprophylaxis this goal was achieved in 58 children mainly with mild/ moderate CC. Thirty children from "improved/unchanged" group taking regular prophylaxis had significant reduction of UTIs ("improved"). Only 12 children belonging to the same group taking regular prophylaxis and all children with irregular prophylaxis had approximately the same number of UTIs as before treatment ("unchanged"). The "improved/unchanged" outcomes were predominantly found in children with severe form of CC. Although urodynamic disturbances detected in more than 50% of patients in whom urodynamics was performed were not found influential on the disease outcome, they could be responsible for its development. The results of our study suggest that regular and long-lasting chemoprophylaxis remains a basis for successful treatment for majority of patients with CC, even those with severe forms. If not treated properly with chemoprophylactic agents and without fair compliance in taking drugs, the disease is prone to recurrent UTIs.

The pathogenesis of recurrent urinary tract infections (UTIs) in preschool children with anatomically correct urinary tract (UT) is rather obscure. In girls, the bladder wall changes of cystitis cystica (CC) may be per se responsible for UTIs recurrence. During the 20-year period, 127 preschool children (125 girls; median age: 6.1 years) with CC, in whom UT anomalies were excluded, were diagnosed. The mean duration of UTIs symptoms prior to diagnosis was 3.31 +/- 2.51 years. Cystoscopical findings were labelled as mild, moderate and severe in 22.8%, 39.4% and 37.8% of patients, respectively. Following the confirmation of CC, long-term chemoprophylaxis with sulfamethoxazole-trimethoprim/nitrofurantoin was administered. A one year UTI-free period after chemoprophylaxis discontinuation was defined as therapeutic success. With 2.5 years median duration of regular chemoprophylaxis this goal was achieved in 58 children mainly with mild/ moderate CC. Thirty children from "improved/unchanged" group taking regular prophylaxis had significant reduction of UTIs ("improved"). Only 12 children belonging to the same group taking regular prophylaxis and all children with irregular prophylaxis had approximately the same number of UTIs as before treatment ("unchanged"). The "improved/unchanged" outcomes were predominantly found in children with severe form of CC. Although urodynamic disturbances detected in more than 50% of patients in whom urodynamics was performed were not found influential on the disease outcome, they could be responsible for its development. The results of our study suggest that regular and long-lasting chemoprophylaxis remains a basis for successful treatment for majority of patients with CC, even those with severe forms. If not treated properly with chemoprophylactic agents and without fair compliance in taking drugs, the disease is prone to recurrent UTIs.

Subcutaneous panniculitis-like T-cell lymphoma (SPTCL) is a rare type of T-cell lymphoma of CD3+CD8+ phenotype characterized by deep-seated skin nodules or plaques mimicking panniculitis, a result of neoplastic lymphocytes infiltrating the subcutaneous fatty tissue. We present a case of a 19-month year old boy with SPTCL diagnosed and successfully treated in our institution. Disease first presented with symptoms of high fever and painful erythematous nodule located below the umbilicus. Later on the infiltrates appeared on the face, legs, arms and the back of the body. As the most decisive in obtaining the diagnosis, skin biopsy showed atypical, small to medium-sized lymphatic cells infiltrating the deeper dermal layers as well as the subcutaneous adipous tissue surrounding the adipocytes. Immunohystochemical analysis showed neoplastic lymphocytes positive for CD2, CD3, CD5, CD7, CD8, Tia-1, granzyme B and perforine, and negative for CD20, CD34, TDT and CD56. No infiltration of blood vessels or epidermis was evident. Specific T-cell lymphomas protocol (EURO-LB 02) was then initiated which resulted with rapid regression of all general and local symptoms. The treatment was completed according to schedule and the child is now, 24 months after the initiation of the treatment, in complete remission.

Subcutaneous panniculitis-like T-cell lymphoma (SPTCL) is a rare type of T-cell lymphoma of CD3+CD8+ phenotype characterized by deep-seated skin nodules or plaques mimicking panniculitis, a result of neoplastic lymphocytes infiltrating the subcutaneous fatty tissue. We present a case of a 19-month year old boy with SPTCL diagnosed and successfully treated in our institution. Disease first presented with symptoms of high fever and painful erythematous nodule located below the umbilicus. Later on the infiltrates appeared on the face, legs, arms and the back of the body. As the most decisive in obtaining the diagnosis, skin biopsy showed atypical, small to medium-sized lymphatic cells infiltrating the deeper dermal layers as well as the subcutaneous adipous tissue surrounding the adipocytes. Imunohystochemical analysis showed neoplastic lymphocytes positive for CD2, CD3, CD5, CD7, CD8, Tia-1, granzyme B and perforine, and negative for CD20, CD34, TDT and CD56. No infiltration of blood vessels or epidermis was evident. Specific T-cell lymphomas protocol (EURO-LB 02) was then initiated which resulted with rapid regression of all general and local symptoms. The treatment was completed according to schedule and the child is now, 24 months after the initiation of the treatment, in complete remission.

Najčešće opisane nuspojave unutar 24 sata od cijepljenja su lokalne reakcije i febrilitet. Vrlo rijetko su opisane sustavne reakcije: febrilne konvulzije, hipotono-hiporesponzivni poremećaji, gastrointestinalni poremećaji, razdražljivost, slabost i neutješni plač. Zabilježene su i akutne alergijske reakcije –također vrlo rijetke: dispneja, cijanoza, angioneurotski edem, hipotenzija i rijetko anafilaktička reakcija. Opisana je i reakcija lokalnog edema s cijanozom, crvenilom, purpurom i jakim plačem. Dječak L.G. u dobi od 5 mjeseci prvi je put primljen na Odjel pedijatrije Opće županijske bolnice Požega radi purpure koju je majka primjetila dan nakon cijepljenja DTP-polio + HIB cjepivom. Nakon obrade dokazana je kod djeteta latentna infekcija koja je tretirana antibiotikom. U velikom koagulogramu uočena je potpuna odsutnost agregacije trombocita i postavljena je sumnja na nuspojavu cjepiva. Dječak je primio svježu smrznutu plazmu i kortikosteroid, nakon čega se postepeno oporavlja (petehije se povlače, a agregacija trombocita se uspostavlja). Tijekom iduće dvije godine nije cijepljen. Dogovoreno je s roditeljima da se dijete primi na odjel i provjeri reakcija na DTP-polio + HIB cjepivo. Po primitku agregacija trombocita bila je uredna. Zatim je dječak cijepljen Pediacel cjepivom i opserviran. Nakon 24 sata agregacija trombocita bila je poremećena, ali bez kliničkih simptoma. Unutar iduća 24 sata dolazi do spontanog oporavka s uspostavom uredne agregacije trombocita i bez terapije.

Najčešće opisane nuspojave unutar 24 sata od cijepljenja su lokalne reakcije i febrilitet. Vrlo rijetko su opisane sustavne reakcije: febrilne konvulzije, hipotono-hiporesponzivni poremećaji, gastrointestinalni poremećaji, razdražljivost, slabost i neutješni plač. Zabilježene su i akutne alergijske reakcije – također vrlo rijetke: dispneja, cijanoza, angioneurotski edem, hipotenzija i rijetko anafilaktička reakcija. Opisana je i reakcija lokalnog edema s cijanozom, crvenilom, purpurom i jakim plačem. Dječak L.G. u dobi od 5 mjeseci prvi je put primljen na Odjel pedijatrije Opće županijske bolnice Požega radi purpure koju je majka primjetila dan nakon cijepljenja DTP- polio + HIB cjepivom. Nakon obrade dokazana je kod djeteta latentna infekcija koja je tretirana antibiotikom. U velikom koagulogramu uočena je potpuna odsutnost agregacije trombocita i postavljena je sumnja na nuspojavu cjepiva. Dječak je primio svježu smrznutu plazmu i kortikosteroid, nakon čega se postepeno oporavlja (petehije se povlače, a agregacija trombocita se uspostavlja). Tijekom iduće dvije godine nije cijepljen. Dogovoreno je s roditeljima da se dijete primi na odjel i provjeri reakcija na DTP- polio + HIB cjepivo. Po primitku agregacija trombocita bila je uredna. Zatim je dječak cijepljen Pediacel cjepivom i opserviran. Nakon 24 sata agregacija trombocita bila je poremećena, ali bez kliničkih simptoma. Unutar iduća 24 sata dolazi do spontanog oporavka s uspostavom uredne agregacije trombocita i bez terapije.

Prikazali smo slučaj trogodišnje djevojčice s laboratorijski potvrđenim tuberkuloznim meningoencefalitisom i neurološkim komplikacijama koje su se razvile u kliničkom tijeku bolesti unatoč primjeni antituberkulozne terapije. Prikazana je CT evaluacija tuberkuloznog meningoencefalitisa koja je u početku bolesti pokazivala samo edem mozga, a u daljnjem tijeku i znakove meningitisa s hiperdenznim subarahnoidalnim bazalnim prostorima. U subakutnoj fazi CT-om su se verificirali ishemijski infarktni procesi bazalnih ganglija te znaci cerebritisa i ventrikulitisa. Neurokirurška intervencija pridonijela je regresiji hidrocefalusa, koji postaje normotenzijski uz razvoj frontalnih efuzija. Evaluacija tuberkuloznog meningoencefalitisa kompjuteriziranom tomografijom u Hrvatskoj je relativno rijetka te želimo kliničare podsjetiti na mogućnosti aplikacije CT-a i njegovu vrijednost u sličnim slučajevima.