Search

Implantoprotetika jedna je od najbrže rastućih grana u dentalnoj medicini. Pruža veliki raspon rješenja djelomične ili potpune bezubosti i uspostavlja narušenu ravnotežu u stomatognatom sustavu. Ovisno o stanju organizma, stanju usne šupljine, dobi i financijskoj mogućnosti pacijenta te znanju i educiranosti doktora dentalne medicine i kompetencijama i mogućnostima zubotehničkog laboratorija u grani implantoprotetike, odlučuje se o vrstama i načinu rehabilitacije. Svaka stomatološka protetska terapija sastoji se od poboljšanja estetskog izgleda, uspostavljanja ponovne ravnoteže okluzije, žvačnih i fonetskih funkcija kao i psihosocijalnog segmenta u životu pacijenta. Dugotrajna djelomična i potpuna bezubost imaju presudne posljedice od kojih je u usnoj šupljini najizraženija atrofija i resorpcija alveolarne kosti što je donedavno predstavljalo veliko ograničenje u izboru terapijskih postupaka. Razvojem implantoloških tehnika i samih implantata omogućena je nadoknada izgubljenih zuba bez brušenja preostalih zuba te umanjivanje resorpcije kosti i poremećaja u izgledu i funkciji mekih tkiva vezanih uz zub. Važna je odluka za kliničara nakon postavljanja dijagnoze, opće medicinske te dentalne anamneze odabir implantološkog sustava, načina retencije nadogradnje i suprastrukture kao i sam plan protetske rehabilitacije u konačnici. Svrha je ovoga rada predstaviti suvremene spoznaje u implantoprotetici kroz čimbenike kao što je izbor komponenata i opsega implantoprotetske terapije ovisno o dobi, spolu i socioekonomskom statusu pacijenta. Implant prosthetic is one of the fastest growing branches in dental medicine. It provides a wide range of solutions in partial or total anodontia where the main goal is to restore the disturbed balance of the stomatognathic system. The type and method of rehabilitation is being decided depending on the state of the organism and oral cavity, the patient’s age and financial ability, as well as the knowledge and education of the doctor of dental medicine in the field of implant prosthetics. Every prosthetic therapy consists of improving the aesthetic appearance, rebalancing the occlusion, masticatory, and phonetic functions as well as the psychosocial segment in the patient’s life. Long­term partial and total anodontia have dramatic consequences, manifested by extensive alveolar bone atrophy, which, until recently, has represented a limitation in therapy. The development of implants made it possible to compensate for lost teeth without grinding the remaining teeth and to prevent bone resorption due to the tooth loss. After the general medical and dental anamnesis, an important decision for the clinician is the selection of the implantology system, the retention method of the extension and suprastructure, as well as, ultimately, the selection of the prosthetic construction. The purpose of the paper is to present contemporary findings in implant prosthetics through factors such as the choice of prosthetic therapy depending on age, gender, and socioeconomic status.

Uz sve intenzivniju primjenu digitalnih tehnologija prilikom izrade fiksnoprotetskih nadomjestaka ukazuje se potreba za prikazom razlika analognog i digitalnog protokola tijekom implantoprotetske terapije, posebno u dijelu koji se odnosi na izradu radnog modela. U ovom radu prikazana je protetska izrada individualnog nadomjeska na implantatu u dentalnom laboratoriju. Rad opisuje analogne i digitalne metode uzimanja otiska tijekom implantoprotetske terapije te kroz pregled literature donosi zaključke istraživanja provedenih na spomenutu temu. Slijedeći izvedene zaključke razrađene su kliničke preporuke za korištenje analognih tj. digitalnih metoda otiskivanja. U radu se navode dvije analogne metode uzimanja otiska na implantatima – tehnike otvorene i zatvorene žlice te digitalni otisak intraoralnim skenerom. Rad obrađuje čimbenike koji imaju utjecaj na kvalitetu konačnog radnog modela uz fokus na digitalni otisak i prijenos preciznog položaja implantata u dentalni laboratorij. Rad je usmjeren na dizajn i 3D geometriju digitalnih otisnih transfera tj. scanbody-a te njihovu važnost u postizanju zadovoljavajućih rezultata prilikom digitalnog protokola izrade fiksnoprotetskog nadomjeska na implantatu. Prikazane su vrste i značajke scanbody-a različitih proizvođača te su njihove karakteristike opisane tekstom i prikazane slikama. Prikazano je trenutno stanje dentalne tehnike kroz razlike analognog i digitalnog načina izrade fiksnoprotetskog nadomjeska na implantatu te su navedene kliničke preporuke za korištenje digitalnih otisnih transfera. Ovaj diplomski rad pregledom literature odgovara na pitanje kako različite vrste scanbody-a utječu na preciznost prijenosa položaja dentalnog implantata u virtualnom modelu te koji dizajn i 3D geometrija scanbody-a osigurava najtočniji prijenos položaja implantata u čeljusti pacijenta. The ever-increasing presence and application of digital technology in the production of fixed dental prostheses indicates a need to review the differences between analog and digital protocols during implant-prosthetic therapy, with specific focus on the impression- taking stage of creating a working model. Furthermore, this paper presents prosthetic fabrication procedures of an individual implant-borne crown in a dental laboratory. The paper describes analog and digital methods of impression taking during implant prosthetic therapy and examines conclusions of previous relevant research by thorough review of literature. Following the explication of conclusions drawn from relevant scientific research, the paper further elaborates clinical recommendations concerning the use of analog and digital impression procedures. Additionally, the paper describes two analog methods of implant impression taking – the open and the closed tray techniques, as well as a digital impression made with an intra-oral scanner. This paper further discusses factors influencing the quality of the final impression (working model) particularly focusing on the digital impression and the precise position transfer of the implant to the dental laboratory. The paper is mainly focused on the design and 3D geometry of digital impression transfers (scanbody) and their importance in achieving satisfactory results during the digital production protocol of an implant-borne crown. Moreover, types and features of scanbodies from different manufacturers are also explicated along with textual and visual descriptions of their characteristics. The current state of dental technics is discussed based on the differences between the analog and digital workflow of producing an implant-borne fixed prosthetic appliance furthered by clinical recommendations for the use of digital impression transferring. This master’s thesis, through thorough literature review, aims to answer the question of how different types of scanbodies affect the accuracy of transferring the precise position of a dental implant in a virtual model, as well as which design and 3D geometry of the scanbody ensures the most accurate implant position transfer from the patient’s jaw.

Ortognatsko kirurški zahvat je rutinska praksa za ispravljanje dentoskeletnih malokluzija kod odraslih koja dovodi do boljeg dentofacijalnog sklada te poboljšanja funkcije i izgleda. Simetrični oblici lica i lijep osmjeh standard su ljepote. Osobe koje godinama trpe zbog poremećaja govora, nepravilnog zagriza i asimetrije lica često pate od kompleksa manje vrijednosti, imaju stidljiv osmjeh, zatvorene su i gube samopouzdanje. Budući da se radi o kirurškom liječenju vlastitog izbora, pacijentovo mišljenje postaje najvažnije. Tijekom samog postupka donošenja odluke, pacijent bi trebao jasno razumjeti što uključuje tretman, kao i realistične ciljeve, ostvariv ishod i trajanje liječenja. Ortognatska kirurgija jedinstven je pothvat u kirurgiji lica: pacijentov izgled i zagriz mogu se značajno poboljšati, što utječe na njegov osjećaj samopoštovanja i dobrobiti. Uspješni ishodi u modernoj ortognatskoj kirurgiji oslanjaju se na usku suradnju kirurga i ortodonta u svim fazama liječenja, od predoperativnog planiranja do završetka okluzije. Virtualno računalno planiranje potiče precizniju analizu dentofacijalnog deformiteta i predoperativnog planiranja. Također je neprocjenjiva pomoć u pružanju sveobuhvatne edukacije samoga pacijenta. Pregledom stručne i znanstvene literature svrha rada je detaljno opisati pravilan plan terapije i postupaka kod većih asimetrija lica s djelomičnom bezubošću te obuhvatiti planiranje i izvođenje ortognatsko kirurškog zahvata kao predpripremu za ugradnju implantata kod djelomične bezubosti u svrhu dugoročne stabilizacije zagriza. Orthognathic surgery is a routine practice for correcting dentoskeletal malocclusions in adults leading to better dentofacial harmony as well as improved function and appearance. Symmetrical face shapes and a beautiful smile are the standards of beauty. People who have suffered from speech disorders, abnormal bites and facial asymmetries for many years often have low self-esteem, a shy smile, are introverted or have no confidence. Since it is a surgical treatment of choice, the patient's opinion becomes the most important aspect. During the decision-making process, the patient must have a clear understanding of what the treatment involves, as well as realistic goals, achievable outcomes and duration of treatment. Orthognathic surgery is a unique endeavor in facial surgery: the patient's appearance and occlusal function can be significantly improved, affecting the patient's sense of self-esteem and well-being. Successful outcomes in modern orthognathic surgery rely on close collaboration of surgeons and orthodontists in all stages of treatment, from preoperative planning to completion. Virtual computer planning allows for more accurate analysis of dentofacial deformities and preoperative planning. It is also an invaluable assistance in providing a comprehensive education for the patient themselves. By reviewing professional and scientific literature, the purpose of this paper is to describe in detail proper treatment planning and procedures for major facial asymmetries with partial edentulism, as well as how to correctly plan and perform orthognathic surgery before implantoprosthetics.

Pitanje potpune bezubosti predstavlja složen biomehanički problem koji se standardno rješava izradom konvencionalnih potpunih proteza. One su retinirane isključivo ventilnim učinkom i često ne osiguravaju dovoljnu retenciju i stabilizaciju proteze pa rezultiraju nezadovoljstvom pacijenata žvačnom funkcijom. Danas, međutim, suvremena stomatologija nudi rješenje u obliku fiksnih ili mobilnih nadomjestaka retiniranih implantatima. Pokrovna proteza na implantatima mobilni je nadomjestak koji može nadomjestiti najveće resorpcije alveolarnog grebena, a brojna su istraživanja pokazala kako su pokrovne proteze na implantatima odličan terapijski postupak za bezube pacijente zbog znatnog poboljšanja funkcije žvakanja, retencije i stabilnosti proteza, a samim time i kvalitete života ovisne o oralnom zdravlju (OHRQoL) u odnosu na prethodno iskustvo nošenja potpunih proteza. Najčešće se za retenciju potpunih proteza ugrađuju implantati standardnih dimenzija, međutim, postoje slučajevi u kojima je alveolarni greben resorbiran u tolikoj mjeri da ne postoji adekvatna širina grebena za njihovu ugradnju. Takvi, uski grebeni na izbor ostavljaju jedino mini dentalne implantate (MDI) promjera manjega od 2.5 mm. Njihova je ugradnja minimalno invazivan postupak te su financijski prihvatljiviji od standardnih implantata. Zbog brojnih prednosti i rasta broja objavljenih kritičkih istraživanja o njihovoj upotrebi, očekuje se skorašnje proširenje interesa te preciznije definiranje indikacija i kontraindikacija za njihovu ugradnju. The issue of complete edentulism is a complex biomechanical problem that is usually solved by making conventional complete dentures. They are retained exclusively by the valve effect and often do not provide sufficient retention and stabilization of the denture, resulting in patient discontentment with chewing function. Today, however, modern dentistry offers a solution in the form of fixed or mobile restorations retained by implants. An implant-retained overdenture is a mobile replacement that can replace the largest resorptions of the alveolar ridge, and numerous studies have shown that implant-retained overdentures are an excellent therapeutic procedure for edentulous patients due to the significant improvement of chewing function, retention and stability of the prostheses, and by that also the quality of life depending on oral health (OHRQoL) in comparison to the previous experience of wearing complete dentures. Most often, implants of standard dimensions are inserted for the retention of complete dentures, however, there are cases in which the alveolar ridge is resorbed to such an extent that there is no adequate ridge width for their insertion. Such narrow ridges leave only the choice of mini dental implants (MDI) with a diameter less than 2.5 mm. Their insertion is a minimally invasive procedure and they are more financially acceptable than standard size implants. Due to the numerous advantages and the growing number of published critical studies on their use, it is expected that interest in them will soon expand and that the indications and contraindications for their insertion will be more precisely defined.

Protetska rehabilitacija implantatima jedan je od najsuvremenijih načina povratka žvačne funkcije, estetike osmijeha i zadovoljstva pacijenta. Temelji dugoročno uspješne implantoprotetske terapije biološki su zdrava periimplantatna tkiva. Na njihovo ostvarivanje i oblikovanje utječe izvedba svake faze terapije, a željeni rezultat može se postići isključivo pomnim planiranjem. Prilikom kliničkog pregleda važno je odrediti biotip gingive koji predstavlja glavni prognostički čimbenik izgleda mekih tkiva završetkom terapije. Atraumatski pristup ekstrakciji zuba na mjestu postave implantata rezultira očuvanjem visine alveolarne kosti, ali i integriteta mekih tkiva. Odabir materijala, oblika tijela i strukture površine implantata, uz softverski planiran trodimenzionalni smještaj implantata u kosti, ključni su faktori uspješne oseointegracije.Estetski izgled potpornih tkiva postiže se odabirom odgovarajuće nadogradnje i privremenim nadomjeskom jer kreiranjem njihovih kontura izravno oblikujemo meka tkiva do željenog oblika – dizajniramo tzv. izlazni profil. Spoj implantata i nadogradnje, kao i spoj između nadogradnje i trajne protetske suprastrukture važni su za strukturnu i funkcijsku trajnost implantata. Krajnji rezultat terapije trebao bi biti na obostrano zadovoljstvo pacijenta i doktora dentalne medicine u vidu visoko estetskog rada koji posjeduje skladnu crveno-bijelu estetiku. Prosthetic dental implants rehabilitation is one of the most modern ways of restoring chewing function, smile aesthetics and patient satisfaction. The foundations of a long-term successful implant therapy are biologically healthy peri-implant tissues. Their realization and formation is influenced by the performance of each phase of the therapy, and the desired result can only be achieved by careful planning. During the clinical examination, it is important to determine the gingival biotype which is the main prognostic factor of soft tissues appearance at the end of therapy. Atraumatic tooth extraction at the place of implant placement results in preserving the height of alveolar bone, as well as the integrity of soft tissues. The choice of material, body shape and surface structure of the implant, along with the software-planned three-dimensional placement of the implant in the bone, are key factors of successful osseointegration. The esthetic appearance of the supporting tissues is achieved by choosing the appropriate abutment and temporary restoration because by creating their contours, we directly shape the soft tissues to the desired look - we design the so-called emergence profile. Connection between the implant and the abutment, as well as the connection between the abutment and the final prosthetic restoration are important for the structural and functional durability of the implant. The final result of therapy should be of mutual satisfaction for the patient and the dentist in the form of highly aesthetic work that has harmonious red-white aesthetics.

The clinical outcomes of implant therapy are well documented in the scientific literature. Data and clinical knowledge on outcomes such as implant and prosthetic suprastructure survival, marginal bone loss, mechanical, technical and biological complications and aesthetics serve clinicians as evidence-based guidance for clinical treatment planning. These outcomes are, however, intangible to the patient's mind. To assess patients' subjective evaluations of the treatment and treatment-related variables, patient-reported outcome measures were introduced in research. Oral health-related quality of life (OHRQoL) is one of the patient-reported outcome measures. Data supports that tooth loss has a profoundly negative impact on an individual's quality of life, affecting function, psychosocial well-being and aesthetics. This narrative review focuses on answering the question of whether oral rehabilitation with dental implants in edentulous individuals improves their oral health-related quality of life. Published data confirms that oral rehabilitation with dental implants, indeed, significantly improves oral health-related quality of life. However, certain treatment modalities of complete and partial edentulism and their outcomes are not equally well-represented in the literature. Furthermore, strong conclusions on the superiority of the performance of implant treatment modalities compared to conventional prosthodontic treatment modalities cannot always be drawn. Klinički ishodi implantološke terapije dobro su dokumentirani u znanstvenoj literaturi. Poznavanje podataka o ishodima kao što su preživljavanje implantata i protetske suprastrukture, gubitak marginalne kosti, mehaničke, tehničke i biološke komplikacije i estetski ishodi služe kliničarima kao smjernice utemeljene na dokazima za planiranje kliničkog liječenja. Ti su ishodi, međutim, neopipljivi za pacijentov um. Kako bi se procijenila subjektivna shvaćanja pacijenata o liječenju i varijablama povezanima s liječenjem, u znanstvena istraživanja uvedene su tzv. mjere ishoda koje navodi pacijent (engl. patient-reported outcome measures). Kvaliteta života povezana s oralnim zdravljem jedna je od mjera ishoda koje navodi pacijent. Podaci iz znanstvene literature potvrđuju da gubitak zubi ima značajan negativni utjecaj na kvalitetu života pojedinca te utječe na njegovu funkciju, psihosocijalnu dobrobit i estetiku. Cilj ovo narativnog literaturnog pregleda jest dati odgovor na pitanje poboljšava li oralna rehabilitacija dentalnim implantatima u bezubih osoba njihovu kvalitetu života povezanu s oralnim zdravljem. Dostupni literaturni podaci potvrđuju da oralna rehabilitacija dentalnim implantatima, doista, značajno poboljšava kvalitetu života povezanu s oralnim zdravljem. Međutim, određeni modaliteti liječenja potpune i djelomične bezubosti i njihovi ishodi nisu jednako dobro zastupljeni u znanstvenoj literaturi. Nadalje, ne mogu se donijeti snažni zaključci o superiornosti ishoda pojedinih modaliteta liječenja dentalnim implantatima u usporedbi s konvencionalnim modalitetima protetskog liječenja.