Search

U radu se analiziraju prostorni raspored i mogućnosti antifašističke materijalne baštine za razvoj memorijalnog turizma u općinama i gradovima Južne Istre. U prvoj polovici 20. stoljeća antifašistička borba u Istri bila je ključni dio nekoliko političkih prekretnica. Te povijesne prekretnice imale su dalekosežne posljedice i najvećim dijelom bile su obilježene oružanim sukobima, pojedinačnim i masovnim ljudskim žrtvama i terorom nad stanovništvom. Motiv putovanja u memorijalnom turizmu ovdje je obilazak mjesta gdje su se ovi tragični događaji dogodili i komemoracija žrtvama. Cilj istraživanja bio je utvrditi geografski raspored antifašističke materijalne baštine u Južnoj Istri i njezinu pogodnost za razvoj memorijalnog turizma. Dodatni cilj bio je predložiti tematske rute memorijalnog turizma u općinama i gradovima Južne Istre. Korištene su metode analize povijesnih istraživanja, terenskog rada, sudioničkog promatranja, prostorne i GIS analize. Istraživanje je pokazalo da šest južno istarskih općina i dva grada imaju 167 dobro očuvanih i obilježenih materijalnih spomenika antifašizma. Najveći broj spomenika nalazi se u središnjem dijelu grada Pule. Glavni doprinos ovog članka bio je prevrednovanje materijalne baštine antifašizma kao potencijalnog resursa za razvoj memorijalnog turizma kao inovacije u turističkoj ponudi Istre., This paper analyses the spatial layout and possibilities of the antifascism tangible heritage for memorial tourism development in the municipalities and towns of Southern Istria. In the first half of the 20th century, the antifascist struggle in Istria was a crucial part of several political turning points. Those historical turning points had far-reaching consequences and, for the most part, were marked by armed conflicts, individual and mass human casualties and terror over the population. The motive of travel in memorial tourism here is to visit the places where these tragic events occurred and commemorate the victims. The aim of the research was to determine the geographical distribution of the antifascism tangible heritage in Southern Istria and their suitability for the development of memorial tourism. An additional objective was to propose thematic routes of memorial tourism in Southern Istrian municipalities and towns. Methods of analyses of historical research, fieldwork, participant observation, spatial and GIS analysis were used. The survey indicated that six South Istrian municipalities and two towns have 167 well-preserved and marked tangible antifascism monuments. The largest number of monuments are located in the central district of the city of Pula. The main contribution of this article was to provide re-evaluation of antifascism tangible heritage as the potential resource for the memorial tourism development as the innovation in the tourism supply of Istria.

Istraživanje razmatra materijalnu baštinu antifašizma u južnoj Istri i njezin potencijalni utjecaj na razvoj memorijalnog turizma kao nedovoljno afirmiranog oblika kulturnog turizma u turističkoj ponudi Istarske županije. Memorijalni turizam se u ovom istraživanju definira kao posjet i boravak u mjestima pojedinačnih i masovnih žrtava uzrokovanih ratom i drugim oružanim sukobima, isključujući žrtve prirodnih katastrofa, industrijskih i prometnih nesreća. U mikroregiji južne Istre, koja obuhvaća gradove Pulu i Vodnjan te općine Barban, Fažanu, Ližnjan, Marčanu, Medulin i Svetvinčenat, od kraja Prvog svjetskog rata do kraja Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća događale su se povijesne prekretnice obilježene oružanim sukobima, progonom stanovništva te pojedinačnim i masovnim ljudskim žrtvama. Primjenom metoda prostorne analize, analize rezultata povijesnih istraživanja te uporabom tipologije lokaliteta memorijalnog turizma u južnoj je Istri utvrđeno svih šest tipova lokaliteta povezanih s antifašizmom: memorijalne izložbe i muzeji, mjesta zatočeništva, groblja, mjesta smrti ili pokopa povijesnih osoba, mjesta oružanih sukoba te mjesta masovnog stradavanja stanovništva. Najveći broj potencijalnih lokaliteta memorijalnog turizma povezanih s antifašizmom nalazi se na području grada Pule i općina Marčana i Barban. Složenom metodom terenskoga istraživanja i sudioničkog promatranja testirane su potencijalne tematske rute memorijalnog turizma koje se mogu samostalno ili s rutama srodnih oblika turizma aplicirati u turističku ponudu.

Mračni (dark) turizam uključuje sve one pojave u kompleksnom i heterogenom fenomenu turizma koje obuhvaćaju prezentaciju i od strane posjetitelja uporabu stvarnih i komodificiranih mjesta smrti, katastrofa i zvjerstava, odnosno kao posjeti mjestima gdje su se dogodile povijesne tragedije ili smrti koje i dalje utječu na naše živote. Na prostoru Istočne Europe nalazi se velik broj memorijalnih lokaliteta koje predstavljaju kvalitetnu osnovu za implementaciju i intenzivniji razvoj mračnog turizma u sklopu širokog spektra kulturnog turizma. U ovom će se radu prikazati odabrani lokaliteti stradavanja kao osnova razvoja mračnog (dark) turizma na primjeru država u turističkoj regiji Istočna Europa – u Rusiji, Ukrajini i Bjelorusiji.

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi stanje i razvojne perspektive turizma u uvjetima pandemije bolesti COVID-19 na primjeru Općine Vrsar. Ova općina dio je turističke mikroregije Porečko-vrsarsko primorje na zapadnom priobalju Istarske županije i tipična je destinacija visokog intenziteta turizma s izrazitom koncentracijom dolazaka i noćenja turista u ljetnoj sezoni. Istraživački postupak obuhvatio je analizu statističkih pokazatelja Turističke zajednice Općine Vrsar, složenu metodu terenskog istraživanja i sudioničkog promatranja te metodu intervjua s predstavnicom Turističke zajednice. U radu su razmotrene promjene u turizmu općine koje su nastale kao posljedica pandemije te trendovi budućeg razvoja. Broj dolazaka turista u pandemijskoj 2020. godini opao je odnosu na 2019. za 60 %, a broj noćenja za 56 %. Istovremeno, dolasci nekomercijalnih turista opali su za 15 %, a noćenja za 20 %. Struktura gostiju prema zemlji porijekla u uvjetima pandemije ostala je nepromijenjena. Prestankom pandemije očekuje se obnova turizma na prijašnjim razinama dolazaka i noćenja turista., The aim of this research was to determine the state and development perspectives of tourism in the conditions of the COVID-19 pandemic on the example of the municipality of Vrsar. This municipality is part of the tourist micro-region Poreč-Vrsar Littoral on the western coast of Istria and is a typical destination of high tourism intensity with a strong concentration of tourist arrivals and overnight stays in the summer season. The research procedure included the analysis of statistical indicators of the Tourist Board of the municipality of Vrsar, a complex method of field research and participant observation, and the method of interview with a representative of the Tourist Board. The paper discusses the changes in the tourism of the municipality that have occurred as a result of the pandemic and trends in future development. The number of tourist arrivals in the pandemic 2020 decreased compared to 2019 by 60%, and the number of overnight stays by 56%. At the same time, the arrivals of non-commercial tourists decreased by 15%, and overnight stays by 20%. The structure of guests by country of origin in the conditions of the pandemic remained unchanged. With the end of the pandemic, tourism is expected to resume at the previous levels of tourist arrivals and overnight stays.

The paper deals with the interpretation of the Mediterranean archaeological landscape in the sustainable development of cultural tourism, as an important attractive factor for tour-ists visiting countries in the region. It reflects on the possi-bilities of sustainable tourism valorisation of archaeological sites through participative stakeholders’ co-creation. The em-pirical research focused on the municipality of Vrsar, a typi-cal Mediterranean destination characterised by mass tourism and high seasonality. The observed destination is also marked by an abundance of archaeological sites, which are still not ad-equately valorised, presented and interpreted. The empirical research, realised through workshops, interviews and ques-tionnaires, has involved all relevant stakeholders (experts, local inhabitants, tourists). All key stakeholders agreed that the main sustainability issues could be improved through the sustainable valorisation of local cultural and natural resources by creating innovative tourism experiences - attracting much interest in participating in this co-creation process. The con-ducted research indicated the possible models of presenta-tion and interpretation of the local archaeological landscape through archaeological routes connecting the most important sites, participatory experiences such as interactive workshops and living history programmes, and the network of interpre-tation centres in the function of the future archaeological parks.

This research analyses the Monte Paradiso hardcore punk festival in the city of Pula (Croatia) as a significant subcultural event and its impact on tourism supply. Monte Paradiso Festival is one of the longest-running hardcore punk festivals that has brought Pula to the centre of European subcultural events. Pula was a large naval base and industrial city in the last century, but simultaneously the city became famous by the national film and book festival. In the summer of 1992, a group of punk teenage enthusiasts and volunteers from Pula's working-class district of Vidikovac Hill (in Italian Monte Paradiso) organized the 1st Monte Paradiso hardcore punk festival. The event took place in the abandoned former Austro-Hungarian fortress Casoni Vecchi. That place hosted the festival every summer in the last weekend of July or the first weekend of August from the period of 1992 – 2000. Every year the festival program with concerts of punk and similar bands from all over the world were attracting numerous punks, punk sympathizers, DIY distributors, music journalists, fanzine editors, etc. In the Casoni Vecchi period of festival visitors were using informal and non-commercial accommodation and catering facilities including local grocery stores for food supply and an improvised but poor equipped camping ground for sleeping bags, tents and vans. From 2001 to the present-day the festival has been organized in the Community Centre Karlo Rojc that is placed in the former Yugoslav Army barracks at the foot of the hill of Pula’s district of Monte Zaro. The accommodation and the catering facility were significantly improved for the bands and the visitors as well, but always respecting DIY punk ethics and standards. Punk bands were accommodated in the special arranged rooms inside the Community centre or in the commercial tourist apartments and hotels. For the visitors, a well-equipped temporary campsite was built every year including the chemical toilets, field showers, bars and catering facilities. In the recent, Covid-19 epidemic era, the festival was organized in September 2020 in the one-day form with the implementation of all epidemiological measures and limited number of visitors.

U istraživanju se razmatraju prostorna obilježja i potencijali razvoja memorijalnog turizma na prostoru turističke regije Istra. Istra koja se prostorno izjednačava s Istarskom županijom kao jedinicom regionalne samouprave u prošlom je stoljeću prolazila nekoliko političkih i socioekonomskih prekretnica te prijelomnih događaja i procesa s dalekosežnim posljedicama po njezin sveukupni razvoj. Prekretnički procesi u 20. stoljeću u Istri najvećim su dijelom bili obilježeni ratnim sukobima praćeni individualnim i masovnim ljudskim žrtvama, progonima i terorom nad stanovništvom, a posjet i boravak u mjestima takvih tragičnih događanja temeljni su motiv putovanja u memorijalnom turizmu. Cilj je istraživanja utvrditi prostorni raspored lokacija na prostoru Istre pogodnih za razvoj memorijalnog turizma. Dodatni cilj je predložiti tematske rute memorijalnog turizma na područjima istarskih gradova i općina. Svrha je istraživanja dati geografski doprinos znanstvenoj evaluaciji memorijalnog turizma u hrvatskim turističkim regijama s prijedlogom mjera u planiranju razvoja tog oblika turizma.

Cilj je rada terenskim istraživanjem, sudioničkim promatranjem te prostornom analizom utvrditi prostorni razmještaj, infrastrukturu i značaj cikloturizma u turističkoj ponudi Istarske županije. Valorizirajući povoljan geografski položaj u odnosu na emitivna europska tržišta, prirodnu i antropogenu turističku atrakcijsku osnovu, prostor Istarske županije više je desetljeća vodeći u Hrvatskoj prema broju postelja, turista i noćenja jer je u njemu prosječno boravila četvrtina svih turista te se ostvarila trećina svih noćenja. U obogaćivanju turističke ponude, a s ciljem kvalitetnijega pozicioniranja uvode se novi, specifični oblici turizma, od kojih je jedan i cikloturizam. Prostornom analizom čija je svrha regionalna diferencijacija, izdvojeno je šest cikloturističkih mikroregija: južna, zapadna, sjeverozapadna, istočna, središnja i sjeverna. Ponuda je mikroregija analizirana pomoću pet kriterija: duljina i gustoća biciklističkih ruta, broj registriranih kulturnih dobara, udio prirodnih zaštićenih područja u ukupnoj površini, broj turističkih kreveta po kilometru rute i broj turističkih kreveta specijaliziranih za bicikliste po kilometru rute. Istraživanjem je utvrđeno da cikloturizam ima povoljnu turističku ponudu u svim mikroregijama, a posebno se ističu južna i zapadna mikroregija.

U disertaciji je obrađen problem proračuna nesimetričnih tokovasnaga neuravnoteženih prenosnih i aktivnih distributivnih mrežavelikih dimenzija, naročito onih sa energetskim resursimazasnovanim na uređajima energetske elektronike. Pri tome je dat dokazda tradicionalna klasifikacija čvorova nije dovoljna da se preciznomodeluju i rešavaju nesimetrični tokovi snaga navedenih mreža.Zatim je predložena nova klasifikacija čvorova sa odgovarajućimmetodima tokova snaga. Time je omogućena vrlo precizna formulacijai proračun modela nesimetričnih tokova snaga navedenih mreža. Tapreciznost metoda tokova snaga je rezultat toga što su novomklasifikacijom čvorova obuhvaćene sve praktično primenjeneupravljačke strategije tradicionalnih naizmeničnih mašina, anaročito energetskih resursa koji su zasnovani na energetskojelektronici., This thesis deals with power flow calculations of unbalanced large scaletransmission networks and active distributive networks, especially oneswith electronically interfaced resources. The proof that the traditional busclassification is not sufficient for precise modeling and calculation of powerflow of these networks is given first. Then, a new bus classification andcorresponding very precise power flow model and calculation ofaforementioned networks are proposed. This precision of power flowcalculation is the result of encompassing of all control strategies of modernenergy resources by the new bus classification.

U radu se razmatra sakralna baština kao dio antropogene atrakcijske osnove u ponudi ruralnoga turizma Istre. Cilj rada je analizirati broj, prostorni raspored, potencijal i značaj sakralne baštine u ponudi ruralnoga turizma Istre. Istra je pozicionirana kao turistička regija s najvećim brojem postelja, ukupnim brojem dolazaka i noćenja turista u R epublici Hrvatskoj. Razvoj turizma zasniva na povoljnom geografskom položaju u blizini emitivnih tržišta zapadne i srednje Europe, pogodnoj klimi i vegetaciji, obilježjima mora, reljefu obale i unutrašnjosti, kulturnoj baštini, kulturnim ustanovama i raznolikim manifestacijama. U obogaćivanju ponude u posljednjih dvadeset godina uvode se novi oblici turizma poput ruralnoga, sportskog i turizma baštine. Analizom statističkih pokazatelja o kulturnoj baštini utvrđeno je da se na prostoru Istre nalazi 316 registriranih zaštićenih nepokretnih kulturnih dobara. Najveći udio u nepokretnim kulturnim dobrima čini sakralna baština s 91 lokalitetom s građevinama za vjerske potrebe (crkve) i redovničkim kompleksima (samostani). Prostornom analizom utvrđeno je da je zaštićena sakralna baština Istre raspoređena u 53 naselja na područjima 32 grada i općine. Najviše sakralnih spomenika nalazi se na područjima gradova Buzeta i Rovinja – po sedam lokaliteta. Izdvojeno po turističkim regijama najveći broj registriranih sakralnih spomenika je u turističkoj mikroregiji Unutrašnja Istra koja je prema broju ruralnih naselja i atrakcijskoj osnovi najpogodniji prostor za razvoj ruralnoga turizma. Sakralna baština u unutrašnjoj Istri integrirana je u fizionomijsku i antropogenu sastavnicu kulturnoga krajolika i dio je ponude ruralnoga, kulturnog, manifestacijskog i vjerskog turizma ove regije.

U radu se analizira prostorni razmještaj turista iz Bosne i Hercegovine u Istarskoj županiji. Cilj rada je utvrditi razvoj broja turističkih dolazaka i noćenja turista iz Bosne Hercegovine od 2011. do 2015. godine te prosječnog broja dana 2015. po gradskim i općinskim turističkim zajednicama čiji se prostorni okvir, osim u dijelu unutrašnjosti županije, podudara s upravno-teritorijalnom podjelom na općine i gradove. U radu se koristila metoda analize dosadašnjih istraživanja problematike turističkih dolazaka prema emitivnim turističkim državama kao i odnosa receptivnih i emitivnih regija, analiza statističkih podataka o broju turističkih dolazaka i noćenja županijske, gradskih i općinskih turističkih zajednica te složena metoda terenskih istraživanja praćena metodom intervjua. Vrednovanjem povoljnog prometno geografskog i turističko geografskog položaja u odnosu na emitivne europske regije, prirodne i antropogene turističke atrakcijske osnove prostor Istarske županije više je desetljeća vodeći u Hrvatskoj prema broju postelja, turističkih dolazaka i noćenja, jer je u njemu prosječno boravila četvrtina svih turista te se ostvarila trećina svih noćenja u Republici Hrvatskoj. Udio turističkih dolazaka iz Bosne i Hercegovine u promatranom razdoblju 2011. - 2015. iznosio je prosječno 0, 5 %, a udio noćenja neznatno je porastao s 0, 38 % 2011. na 0, 54 % svih noćenja u 2015. godini. Te godine prosječan broj dana turista iz Bosne i Hercegovine iznosio je sedam dana, najveći među primorskim županijama. Izdvojeni su dijelovi Istarske županije koji udjelom u ukupnom broju noćenja i prosječnim boravkom turista iz Bosne i Hercegovine značajno odstupaju od prosjeka za ovu skupinu. Ustanovljeno je da su ta odstupanja posljedica boravka sezonskih radnika iz Bosne i Hercegovine u djelatnostima građevinarstva, poljoprivrede i turizma koji su za svoj smještaj koristili nekomercijalne smještajne kapacitete u gradovima i općinama u neposrednom zaleđu visokorazvijenih turističkih obalnih mjesta, posebice zapadnog dijela županije.

U radu se analizira prostorni razmještaj turista iz Bosne i Hercegovine u Istarskoj županiji. Cilj rada je utvrditi razvoj broja turističkih dolazaka i noćenja turista iz Bosne Hercegovine te prosječnog boravka od 2011. do 2015. godine po općinskim i gradskim turističkim zajednicama čiji se prostorni okvir, osim u dijelu unutrašnjosti županije, podudara s upravno-teritorijalnom podjelom na općine i gradove. U radu se koristila metoda analize dosadašnjih istraživanja problematike turističkih posjeta prema zemlji porijekla kao i odnosa receptivnih i emitivnih regija, analiza statističkih podataka o broju turističkih dolazaka i noćenja županijske, gradskih i općinskih turističkih zajednica te složena metoda terenskih istraživanja praćena pomoćnom metodom intervjua. Vrednovanjem povoljnog prometno-geografskog i turističko-geografskog položaja u odnosu na emitivne europske regije, prirodne i antropogene turističke atrakcijske osnove prostor Istarske županije više je desetljeća vodeći u Hrvatskoj prema broju postelja, turističkih dolazaka i noćenja, jer je u njemu prosječno boravila četvrtina svih turista te se ostvarila trećina svih noćenja u Republici Hrvatskoj. Udio turističkih dolazaka iz Bosne i Hercegovine u promatranom razdoblju 2011. - 2015.iznosio je prosječno 0, 5%, a udio noćenja neznatno je porastao s 0, 38% 2011. na 0, 54% svih noćenja u 2015. godini. Te godine prosječan boravak turista iz Bosne i Hercegovine iznosio je sedam dana. Izdvojeni su dijelovi Istarske županije koji udjelom u ukupnom broju noćenja i prosječnim boravkom turista iz Bosne i Hercegovine značajno odstupaju od prosjeka za ovu skupinu. Ustanovljeno je da su ta odstupanja posljedica boravka sezonskih radnika iz Bosne i Hercegovine u djelatnostima građevinarstva, trgovine i ugostiteljstva koji su za svoj smještaj koristili komercijalne smještajne kapacitete u općinama u neposrednom zaleđu turistički visokorazvijenih obalnih mjesta, posebice zapadnog dijela županije.

Cilj rada je terenskim istraživanjem te prostornom analizom utvrditi prostorni razmještaj, infrastrukturu i značaj cikloturizma u turističkoj ponudi Istarske županije. Valorizirajući povoljan geografski položaj u odnosu na emitivna europska tržišta, prirodnu i antropogenu turističku atrakcijsku osnovu prostor Istarske županije više je desetljeća vodeći u Hrvatskoj prema broju postelja, turista i noćenja, jer je u njemu prosječno boravila četvrtina svih turista te se ostvarila trećina svih noćenja. U obogaćivanju turističke ponude, a s ciljem kvalitetnijeg pozicioniranja uvode se novi, selektivni oblici turizma od kojih je jedan i cikloturizam. Istraživanjem je utvrđeno da cikloturizam ima povoljnu infrastrukturu, jer se na prostoru Istarske županije korisnicima nude 124 službene biciklističke staze koje su ravnomjerno razmještene u svim turističkim mikroregijama. Cikloturistička infrastruktura kvalitativno je unaprjeđena ponudom turističkih atrakcija, specijaliziranim smještajnim objektima te podrškom biciklističkih klubova i organizacija.

Unutrašnja Istra kao relativno nova turistička regija posljednjih je desetak godina zabilježila velik porast turističkog prometa. U razdoblju 2001. – 2010. broj se postelja utrostručio, broj turističkih dolazaka se povećao za 103% te noćenja za 125%. Intenzivna gradnja smještajnih objekata koja je prethodila i pratila ovakav turistički razvoj izazvala je u stručnoj i znanstvenoj javnosti niz prijepora i kontroverzi. Cilj rada je analiza utjecaja turistifikacije na fizionomijsku sastavnicu krajobraza unutrašnje Istre. U istraživanju su se koristile metode složenog terenskog istraživanja praćenog kartiranjem, fotografiranjem i intervjuiranjem predstavnika lokalne zajednice i stručnih osoba te analize statističkih pokazatelja. Komercijalni turistički objekti nalazili su se u 225 od 456 naselja unutrašnje Istre, a analizom turističkog operativnog indikatora (TOI) utvrđeno je da su samo grad Buje i općina Oprtalj imali pretežnu turističku aktivnost (TOI 4), dok su sve ostale općine i gradovi bilježili niže vrijednosti ovog pokazatelja prostorne koncentracije. Unutrašnju Istru karakteriziraju individualni smještajni objekti s malim brojem postelja, a hoteli se nalaze u samo šest naselja kao posljedica prijašnjih etapa u životnim ciklusima destinacije. Individualni objekti izrazito su prostorno disperzirani, a mogu se podijeliti u četiri osnovne skupine: tradicionalne istarske ruralne kuće uklopljene u postojeću fizionomiju naselja, pseudotradicijske kuće s različitom razinom utjecaja na fizionomijska obilježja, suvremene obiteljske jednokatnice te stambenoturistička naselja. Najznačajniji utjecaj na fizionomijske sastavnice krajobraza imaju stambenoturistički naselja karakteristični za pojedina naselja na prostoru grada Buja te općina Sveti Lovreč, Svetvinčenat, Višnjan i Vižinada. Unatoč intenzivnom razvoju turizma, izgradnja koja ga je pratila nije poremetila fizionomijska obilježja krajobraza unutrašnje Istre

U knjizi je provedena analiza održivog turizma na prostoru 24 općine i grada unutrašnje Istre. Naglo povećanje turističkog prometa u posljednjih deset godina moglo bi prouzročiti negativne posljedice na prirodne, antropogene i fizionomske sastavnice krajolika regije. Analiza je uključila 14 abiotičko-ekoloških, ekonomsko-turističkih i sociokulturnih kvantitativnih indikatora kojim se pratio utjecaj turizma na prirodnu osnovu, stanovništvo i gospodarstvo. Osim ovih indikatora, u analizi se koristilo anketiranje lokalnog stanovništva i turističkih poduzetnika te intervjuiranje stručnih osoba iz turističkih zajednica, lokalne samouprave i specijaliziranih ustanova. Rezultati abiotičko-ekoloških indikatora udjel zaštićene prirode, potrošnja vode u turizmu, zbrinjavanje otpadnih voda i komunalnog otpada pokazao je nizak utjecaj turizma na prirodnu osnovu kao sastavnicu krajolika. Unutrašnja se Istra prema rezultatima odabranih ekonomsko-turističkih indikatora nalazi u početnoj etapi u životnom ciklusu turističke destinacije, a turizam nije prepoznat kao čimbenik ugrožavanja ostalih grana lokalnog gospodarstva. Prema sociokulturnim indikatorima kulturna baština je važan čimbenik održive turističke valorizacije, a utvrđeno je suglasje lokalnog stanovništva i turizma. Rezultati analize su u konačnici potvrdili da je unutrašnja Istra prostor koji se razvija prema načelima održivog turizma

Rad razmatra značenje terenskih istraživanja kao fundamentalne i kompleksne znanstvene metode u metodološkom sustavu turističke geografije. Polazi se od temeljne pretpostavke da su terenska istraživanja središnji, ključni i neizostavni dio svakog turističko-geografskog metodološkog postupka, uključujući i ona terenska istraživanja koja se planiraju i provode na svim razinama odgojno-obrazovnog procesa u Republici Hrvatskoj. Turizam se razmatra kao primarno geografski fenomen koji geografija proučava i rasvjetljava iz nekoliko različitih perspektiva. Tradicionalno, geografski su interesi istraživanja proučavanje i definiranje različitih prostornih razina fenomena, prostorna distribucija i inventarizacija turističkih resursa i atraktivnosti, utjecaji turizma na ekološku i socioekonomsku sastavnicu geografskog prostora te aplikacija geografije u izradi turističkih i prostornih planova te modela razvoja turizma. U svim ovim tumačenjima nužno se nameću geografske metode istraživanja ali se u novijem razdoblju, a pod utjecajem kvantitativnih i kabinetskih metoda, potiskuje uloga i značaj terenskih istraživanja kao fundamentalnog dijela metodološkog sustava. Sukladno definiciji geografije kao filozofije i logike prostora koja otkriva, tumači, definira i predviđa prostorne zakonitosti sa svrhom aplikacije u raznorodnim planiranjima, turistička geografija se oslanja na geografski metodološki aparat u kojem terenska istraživanja predstavljaju najvitalniju i reprezentativnu sastavnicu. Složenost terenskih istraživanja u turističkoj geografiji proistječe iz činjenice da se tijekom planiranja, provedbe i analize terenskog rada isprepliću i kombiniraju druge specifične metode i tehnike društvene geografije te metode i postupci geografiji korelativnih znanosti i struka. Temeljna je svrha ovog rada davanje doprinosa u prepoznatljivosti metodološkog sustava geografske znanosti u okviru suvremenog znanstvenog sustava. Nadalje, daju se temeljna obilježja, prijedlog koncepcije i praktične provedbe terenskih istraživanja u turističkoj geografiji s glavnim etapama kao dijela metodološkog znanstveno-istraživačkog aparata uvažavajući i recentna tehničko-tehnološka dostignuća geografiji korelativnih i pomoćnih znanosti i struka. Izdvojena su temeljna obilježja terenskih istraživanja u turističkoj geografiji: složenost, sveobuhvatnost, temeljitost te triangulacijski postupci i metode poput metoda promatranja, intervjuiranja, anketiranja, sudjelujućeg promatranja, sudjelujućeg istraživanja, terenskog skiciranja i kartiranja, fotografskog i video snimanja, korištenja GPS-a i slično. Glavne etape terenskih istraživanja obuhvaćaju pripremu, provedbu terenskih istraživanja te završni dio. Pripremni dio obuhvaća prikupljanje i analiziranje literature, popisivanje i prikupljanje opreme i pričuvnih dijelova (foto i video oprema, digitalne i tiskane geografske karte), upoznavanje s funkcijama i karakteristikama opreme, izrada plana koji uključuje vremenski plan, logistiku i organizaciju prijevoza, alternativne planove provedbe istraživanja te prikupljanje potrebnih dozvola uključujući dogovore s predstavnicima lokalne zajednice (lokalna i regionalna samouprava, turističke zajednice i poduzeća, kulturne ustanove, komunalne ustanove). Provedba terenskog istraživanja obuhvaća individualni ili grupni, jednodnevni ili višednevni posjet i obilazak smještajnih i drugih turističkih objekata, prirodnih i antropogenih turističkih atraktivnosti, infrastrukturnih objekata što uključuje objekte za vodoopskrbu te objekte za zbrinjavanje komunalnog otpada i otpadnih voda. Završni dio obuhvaća detaljnu analizu podataka prikupljenih tijekom terenskog istraživanja. Ovi postupci uključuju obradu i selekcioniranje fotografskih i video snimki, analizu audio zapisa provedenih intervjua, izradu finalnih verzija skica i karata, obradu anketnih listića i slično. Svrha terenskih istraživanja u turističkoj geografiji, bila bi sinteza prostornih zakonitosti turizma s ciljem izdvajanja, definiranja i organizacije turističkih mjesta i regija kao neizostavne metodologije izrade prostorno-planske dokumentacije i planova razvoja turizma na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.

Modern tourism expands through cultural experience, which is reflected in economic, ecological and socio-cultural effects on destinations. Event tourism is a growing market segment and represents a challenge for all destination stakeholders. As the largest town in the Croatian part of Istria, the City of Pula represents a valid basis for the development of event tourism due to its coastal geography and rich cultural and historical heritage from antique, medieval and new age periods. The festival and event organisers in Pula use historical and cultural themes in order to develop annual attractions by which they draw in tourists and brand the destination. In this paper, the hypothesis is set on the lack of benefits from event organisation in the destination (the City of Pula) in the ecological, economic and socio-cultural senses. In resolving of research problems with authorised representatives of local boards Arena, Monte Zaro and Stinjan, standardised, semi-structured and problem-centred interviews were conducted for the purposes of contribution to research relative to sustainability and responsibility of events in tourism.

U radu se ispituje i utvrđuje mogućnosti primjene temeljnih ekoloških, sociokulturnih i ekonomskih indikatora održivog turizma, kao načina monitoringa hrvatskih turističkih regija i pripadajućih općina i gradova, a uvažavajući glavne kriterije relevantnosti, izvodljivosti (dostupnosti), vjerodostojnosti, jasnoće i usporedivosti. U radu se koristilo analizom i komparacijom metodologije, smjernica i prijedloga za implementaciju temeljnih indikatora održivog turizma Svjetske turističke organizacije (UNWTO), Europske Unije i drugih organizacija te odabrani znanstveni radovi nastali kao pokušaj interpretacije i konkretizacije indikatora u Hrvatskoj, kao i europskim turističkim regijama koje su po geografskim i turističkim obilježjima slične Hrvatskoj. Ispitivanjem ključnog kriterija dostupnosti službenih statističkih pokazatelja na prostoru Hrvatske utvrđeno je da se pojedini temeljni indikatori ne mogu koristiti u monitoringu održivog turizma na prostornoj razini općina i gradova. Glavni razlozi su nedostatno službeno statističko praćenje dijela pojava i procesa u turizmu na razini općina i gradova, teritorijalno-upravna organizacija i mreža turističkih zajednica, neusklađenost, neujednačenost i zastarjelost podataka nadležnih ustanova potrebnih za izradu indikatora. U svrhu monitoringa na području unutrašnje Istre izdvojeno je 14 indikatora za čiju su izradu podaci najvećim dijelom prikupljeni od lokalnih organizacija i ustanova. Na sadašnjoj razini dostupnosti podataka u hrvatskim općinama i gradovima moguć je samo djelomičan i ograničen monitoring temeljnim indikatorima održivog turizma., The paper examines and identifies the possibility of applying the basic ecological, socio-cultural and economic indicators of sustainable development as a way of monitoring Croatian tourist regions and related municipalities and cities, while taking into account the main criteria of relevance, feasibility (availability), credibility, clarity, and comparability. The paper analyzed and compared the methodology, guidelines, and suggestions for the implementation of key sustainable tourism indicators of the World Tourism Organization (UNWTO), the European Union, and other organizations. It also refers to selected research papers resulting from the attempt to interpret and concretize these indicators in Croatia and in the European tourist regions which are similar to Croatia according to their geographical and tourist features. By examining the key criteria of official statistical indicator availability in Croatia, it was found that certain key indicators cannot be used in the monitoring of sustainable tourism at the spatial level of municipalities and cities. The main reasons are the following: the lack of official statistical monitoring of some phenomena and processes in tourism within municipalities and cities; territorial and administrative organization and tourist board networks; inconsistency, disparity, and obsolescence of data required for indicators in relevant institutions. For the purpose of monitoring, 14 indicators were singled out in the area of inland Istria. The data used to draft these indicators were gathered from local organizations and institutions. Only partial and limited monitoring with key sustainable tourism indicators is possible at the current level of data availability in Croatian municipalities and cities.

U radu se istražuju obilježja turizma grada Pule u razdoblju 1981.–1990. U istraživanju se koristila složena metoda promatranja ostvarena kroz terenske obilaske, metoda analize, obrade i interpretacije statističkih podataka o turističkom prometu. Analizom statističkih pokazatelja o broju postelja, turističkih dolazaka i noćenja utvrđeno je da se Pula u to doba nalazila u etapi ekspanzije u životnom ciklusu destinacije nakon dugotrajne etape uključivanja. Turizam grada temeljio se na prirodnoj atrakcijskoj osnovi koja je omogućavala ljetni, odmorišni turizam te na antropogenim atrakcijama koje su bile preduvjet za razvoj kulturnog i njemu srodnih oblika turizma. U navedenom desetljeću gradnja turističkih smještajnih objekata i pratećih sadržaja najviše se odvijala na području poluotoka Verudela. Broj postelja se od 1981. do 1990. udvostručio, broj turističkih dolazaka povećao za 75%, a broj noćenja za 104%. U strukturi turista prevladavali su oni s prostora SFRJ u što nisu bili uključeni posjetitelji koji su odsjedali kod rodbine i prijatelja. Pula se afirmirala kao destinacija koja je svoj društveno-gospodarski razvoj paralelno temeljila na vojnopomorskim, industrijskim i turističkim funkcijama. Na kraju istraživanog razdoblja grad je prema ukupnom broju noćenja bio peta destinacija u Hrvatskoj.

U radu se istražuju obilježja demografskog i turističkog razvoja Općine Lanišće u uvjetima periferije. Periferna obilježja posebno su naglašena nepovoljnim geografskim položajem na granici Istarske i Primorsko-goranske županije te zatvorenošću državne granice prema Sloveniji, odnosno Europskoj uniji kao posljedica provođenja odredbi Schengenskog sporazuma. Perifernost dodatno pojačava geomorfološka obilježja gorske skupine Ćićarije s Učkom u kojoj se Općina nalazi. Osim toga, na perifernost utječu niska razina gospodarske razvijenosti i oslonac na tradicionalne gospodarske grane, dominacija ruralnih obilježja u krajoliku, depopulacija i starenje stanovništva, ovisnost o uvezenim dobrima i inovacijama, udaljenost od središta odlučivanja koja vodi u otuđenje te nedostatna infrastruktura i druge pogodnosti. Populacijsku dinamiku karakterizira stalan pad stanovništva i negativna prirodna kretanja. Strukturna obilježja stanovništva ukazuju na Općinu u fazi izrazito duboke starosti kojoj prijeti izumiranje. U takvim uvjetima turizam se nalazi u etapi uključivanja u životnom ciklusu destinacije premda se prostornim planom predviđa izrazita ekspanzija.

U radu se razmatraju odabrana sociokulturna obilježja održivog turizma na prostoru unutrašnje Istre koju čine 24 općine i grada Istarske županije. U tu svrhu, uvažavajući kriterije dostupnosti, pouzdanosti, prediktivnosti, jasnoće i izvodljivosti, korišteni su sociokulturni indikatori održivog turizma: gustoća registrirane zaštićene kulturno-povijesne baštine u površini općina i gradova, udjel turista koji razumiju i poznaju jezik lokalnog stanovništva, opća sigurnost kao udjel kaznenih djela i prekršaja protiv javnog reda i mira koje su počinili turisti u ukupnom broju takvih delikata, odnos lokalnog stanovništva i vlasnika smještajnih objekata prema turizmu te stavovi predstavnika općina i gradova. Najveću gustoću registrirane zaštićene kulturno-povijesne baštine u površini imaju općine i gradovi na čijem se teritoriju nalaze urbanističke, poluurbane i ruralne cjeline. Indikatorom udjela turista koji razumiju i poznaju jezik lokalnog stanovništva utvrđen je zadovoljavajući stupanj jezičnog razumijevanja između lokalnog stanovništva i turista. Udjel kaznenih djela i prekršaja protiv javnog reda i mira koje su počinili turisti u ukupnom broju tih delikata relativno je malen. Turisti su u svega 11 općina i gradova počinili kaznena djela i prekršaje protiv javnog reda i mira. Odnos lokalnog stanovništva i vlasnika komercijalnih smještajnih objekata prema turizmu ispitan je metodom ankete koja je pokazala da je turizam prihvatljiva i poželjna djelatnost a utvrđene razlike između dvije ispitane skupine su male. Predstavnici lokalnih vlasti ili turističkih zajednica ocijenili su da nema nesuglasja između turista i stanovništva te da turizam potiče očuvanje domaćih običaja i tradicije. Prema odabranim sociokulturnim obilježjima, unutrašnja Istra je regija održivog turizma.

U radu se razmatra stagnacija turističke destinacije na primjeru Pule, najvećega urbanog i gospodarskog središta Istre. Cilj je rada istražiti uzroke pojave stagnacije kao jedne od etapa u životnom ciklusu turističke destinacije te predložiti mjere revitalizacije turizma i atrakcijske osnove na kojoj se dosadašnji razvoj temeljio. Najintenzivniji turistički razvoj zabilježen je od 1981. do 1990., a prekinut je Domovinskim ratom i poslijeratnom obnovom. Od 2001. do 2010. u gradu se u odnosu na prijeratno razdoblje smanjio broj postelja za 14%, turista za 18% te noćenja za 42%. Pula je netipični primjer destinacije u stagnacijskoj etapi jer uzroci stagnacije nisu premašivanje kapaciteta nosivosti atrakcijske osnove ili smještajnih objekata. Najvažniji su uzroci stagnacije smanjenje broja turista iz država nastalih raspadom Jugoslavije, jačanje susjednih destinacija, zapuštanje realne atrakcijske osnove te smanjenje kvalitete ili zatvaranje smještajnih objekata. Mjere revitalizacije turizma sadržavale bi revalorizaciju dosadašnjeg segmenta atrakcijske osnove koja bi uključila jači razvoj kulturno-turističkih proizvoda te turističko vrednovanje vojnih objekata i nekadašnjega vojnog zemljišta, čime bi se Pula jače afirmirala kao turistička destinacija.

U radu se analiziraju demografski resursi općina i gradova Istarske županije prema popisu 2001. godine. Demografski resursi su ukupna kvalitativna i kvantitativna, stvarna i potencijalna, društvena i biološka obilježja stanovništva na nekom prostoru u određenom vremenu. Za izradu sintetičnog pokazatelja demografskih resursa koristilo se devet demografskih varijabli pomoću kojih su izvedena četiri demografska indikatora: indeks vitaliteta (Iv), indeks obrazovanosti (Io), udio mlađe ženske fertilne skupine 20-29 godina u ukupnom ženskom kontingentu i međupopisna promjena broja stanovnika 1991.–2001. (P01/91). Iz ovih indikatora dobiven je indeks demografskih resursa tipološki razvrstan u šest tipova s različitim demografskim obilježjima: od demografski izrazito progresivnog područja (oznaka tipa A) do demografskog izumiranja (oznaka F). Trideset i devet općina i gradova Istarske županije imaju sve tipove prema sintezi demografskih indikatora, a prevladava tip demografski krajnje ugroženo područje (oznaka tipa E- dvanaest općina) i tip demografski stabilno područje (oznaka tipa B- osam općina i gradova).

Rad istražuje obilježja životnoga ciklusa turističkih destinacija Poreč, Pula, Rovinj i Umag. Cilj ovoga istraživanja bio je odrediti i ocijeniti sadašnju etapu u životnim ciklusima ovih turističkih destinacija i usporediti ih s prethodnom etapom ekspanzije. Analizom dosadašnjih istraživanja o životnim ciklusima, te usporedbom i analizom statističkih pokazatelja turističkoga prometa za dva razdoblja (1981.-1990. i 2001.- 2010.) koristeći se regionalnim faktorom (Rfa) nedvojbeno je utvrđeno da se sve četiri destinacije nalaze u etapi stagnacije. Ove destinacije odudaraju od tipičnog obrasca stagnacije jer nije premašen kapacitet nosivosti atrakcijske osnove i smještajnih objekata. Kao najvažniji uzročnici stagnacije označeni su vanjski faktori i to jačanje konkurentskih destinacija u neposrednoj okolici te neuspjeh u promociji destinacije koji je rezultirao gubitkom dijela tržišta, a kao unutarnji faktor djelomično propadanje atrakcijske osnove i smještajnih objekata. Daljnjom analizom koristeći se metodom terenskog istraživanja i intervjuiranja utvrđeni su procesi reafirmacije turističke ponude odabranih destinacija što upućuje na obnovu, kao sljedeću etapu u životnim ciklusima.

U radu je provedena analiza održivog turizma na prostoru 24 općine i grada unutrašnje Istre. Naglo povećanje turističkog prometa u posljednjih deset godina moglo bi prouzročiti negativne posljedice na prirodne, antropogene i fizionomske sastavnice krajolika regije. Analiza je uključila 14 abiotičko-ekoloških, ekonomsko-turističkih i sociokulturnih kvantitativnih indikatora kojim se pratio utjecaj turizma na prirodnu osnovu, stanovništvo i gospodarstvo. Osim ovih indikatora, u analizi se koristilo anketiranje lokalnog stanovništva i turističkih poduzetnika te intervjuiranje stručnih osoba iz turističkih zajednica, lokalne samouprave i specijaliziranih ustanova. Rezultati abiotičko-ekoloških indikatora udjel zaštićene prirode, potrošnja vode u turizmu, zbrinjavanje otpadnih voda i komunalnog otpada pokazao je nizak utjecaj turizma na prirodnu osnovu kao sastavnicu krajolika. Unutrašnja se Istra prema rezultatima odabranih ekonomsko-turističkih indikatora nalazi u početnoj etapi u životnom ciklusu turističke destinacije, a turizam nije prepoznat kao čimbenik ugrožavanja ostalih grana lokalnog gospodarstva. Prema sociokulturnim indikatorima kulturna baština je važan čimbenik održive turističke valorizacije, a utvrđeno je suglasje lokalnog stanovništva i turizma. Rezultati analize su u konačnici potvrdili da je unutrašnja Istra prostor koji se razvija prema načelima održivog turizma

Cilj rada je utvrditi opća obilježja promjene broja stanovnika te promjene u razmještaju stanovništva od prvog modernog austrijskog popisa 1857. do posljednjeg austrijskog popisa 1910. na današnjem prostoru Istarske županije, njezinih gradova, općina i naselja.

Rad razmatra današnje stanje turizma i mogućnosti njegova razvoja u unutrašnjosti Splitsko-dalmatinske županije, odnosno gradovima i općina bez izlaza na more. Analizira se udio ovog prostora u ukupnom broju turista i noćenja u Splitsko-dalmatinskoj županiji u razdoblju od 2004. do 2008. godine. U 2008. godini samo osam od dvadeset i tri općine i grada u županiji koji nemaju izlaz na more ostvaruje turistički posjet. Taj prostor je 2008. godine primio 1% turista i ostvario manje od 0, 5% noćenja županije. Nadalje, u radu se uspoređuju udjeli u turizmu svih unutrašnjih regija primorskih županija. Mogućnosti za razvoj turizma u tom dijelu Splitsko-dalmatinske županije promatraju se s geografskog aspekta. Izdvajaju se prirodno-geografska obilježja: reljef, klima, voda, vegetacija i društvene turističke atraktivnosti: kulturno-povijesna i etnosocijalna baština te manifestacije. Navedena obilježja povezuju se s razvojnim planovima i dokumentima Splitsko-dalmatinske županije koji stvaraju pretpostavke za kvalitetniji razvoj turizma, osobito ruralnog turizma u unutrašnjosti ovog prostora. Razmatra se potencijal općina i gradova unutrašnjosti za razvoj pojedinih vrsta turizma. Najveće mogućnosti za razvoj imaju ruralni, pustolovni, manifestacijski i ekoturizam