Search

Cilj ovoga rada je prikazati stanje populacija i potencijal hrvatskih uzgojnih tipova konja u konjičkim sportovima čiji se pojedini uzgoj temelji na tridesetogodišnjem uzgoju, upravo za tu namjenu. U Hrvatskoj su u 2016. godini uzgajane 54 pasmine konja, od kojih su tri autohtone i jedna izvorno zaštićena pasmina. Iste godine uzgajana su 34 uzgojna tipa, od kojih su četiri hrvatska uzgojna tipa konja. Ukupno povećanje broja registriranih konja u Hrvatskoj, u 2016. u odnosu na 2011., iznosi 2.734 ili 12%. U posljednjih šest godina ukupan broj toplokrvnjaka u Hrvatskoj je narastao za 1.338 grla, što je povećanje za 14, 57%. U istom razdoblju, populacija uzgojnog tipa hrvatskog sportskog konja povećana je za 26, 22%, dok je brojno stanje populacije uzgojnog tipa hrvatskog toplokrvnjaka smanjeno za 30, 16%. Hrvatski sportski konj i hrvatski toplokrvnjak su uzgojni tipovi koji se koriste u različitim disciplinama konjičkih sportova. U proteklih šest godina preponsko jahanje čini 63% svih konjičkih sportova Republike Hrvatske. Od ukupnog broja konja u Republici Hrvatskoj svega 3% je licenciranih konja u Hrvatskom konjičkom savezu, što iznosi 8% toplokrvne populacije konja. Najzastupljeniji uzgojni tipovi među populacijom licenciranih konja u Hrvatskom konjičkom savezu su hrvatski toplokrvnjak (14%) i hrvatski sportski konj (11%). Ulaskom u Europsku uniju broj licenciranih konja u Hrvatskom konjičkom savezu se povećao za 23%, a broj hrvatskih uzgojnih tipova za 9%.

U posljednjih 50 godina populacija konja u Hrvatskoj drastično je smanjena. U razdoblju između 1970. godine do 2000. godine broj konja se smanjio s više od 260.000 na svega oko 10.000. Takav pad broja konja uvjetovan je gubitkom njihove korisne uporabne uloge u vojsci, a osobito u poljoprivredi. Početci sustavnog rada na evidenciji i registraciji konja, razvoju konjičkog sporta, korištenju konja u rekreaciji i turizmu, hipoterapiji, te uvođenje državnih potpora sredinom 1990-tih godina, zaustavili su negativni trend i doprinijeli postupnoj revitalizaciji uzgoja konja u Hrvatskoj zadnjih 20 godina. Nakon početnog rada na registraciji i uspostavi matične evidencije za sve značajne pasmine i uzgojne tipove konja u Republici Hrvatskoj, u razdoblju od 2004. do 2014. godine, moguće je pratiti trendove po pojedinim pasminama, kao i utjecaj gospodarskog okružja, te učinak državnih mjera na konjički sektor.

Zaprežni konjički sport se s pravom naziva i kraljevski sport. Zaprežni sport je disciplina konjičkog sporta gdje vozač (natjecatelj) sjedi na kočiji koju vuku jedan, dva ili četiri konja ili ponija. Turniri se sastoje iz tri dijela natjecanja: utakmica dresurne vožnje, maratonska utakmica i utakmica u vožnji preciznosti. U ovom sportu je specifično da muškarci i žene nastupaju u istoj kategoriji. Zaprežni sport je najstariji konjički sport, a 1970. godine je postao i službena disciplina konjičkog sporta u okviru Federation Equestre International (međunarodna krovna organizacija). Velike zasluge razvoju zaprežnog sporta pripadaju Princu Filipu. U Hrvatskoj je tendencija razvoja ovoga sporta u budućnosti.

Hrvatska ima bogatu tradiciju u uzgoju konja, ali s obzirom da se manji dio konja koristi u sportske aktivnosti, budućnost leži u korištenju konja u turističke svrhe. Konjički turizam ima veliku ulogu u ostvarivanju ekonomske dobiti, očuvanje i razvoj tradicionalnih zanata, zapošljavanju ljudi, edukaciji te u podizanju svijesti o prirodi. Direktno djeluje na očuvanje prirode i zaštitu okoliša, a povezan je s rekreacijskim, zdravstvenim i kulturnim turizmom. Hrvatska ima niz staza za jahanje i na prilagođenim odmorištima bi se mogli provoditi različiti tečajevi i obuka povezanih sa jahanjem i drugim konjičkim aktivnostima. Jahanje ili vožnja u kočijama moguća je i na kraćim stazama unutar brojnih privatnih ergela, konjičkih klubova, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i državnih ergela. Perspektiva je i u uvođenju korištenja konja za posjetitelje parkova prirode, poput Lonjskog polja, Papuka ili Kopačkog rita, te putovanje s konjima maratonskim stazama bjelovarsko bilogorske, sisačko moslavačke i svih ostalih županija.

Endurance (daljinsko natjecanje, maratonsko jahanje, trka izdržljivosti) je jedno od najzahtjevnijih konjičkih natjecanja, kojim se provjerava brzina i izdržljivost konja te jahačevo dobro poznavanje konja i terena. Iako mlada konjička disciplina, prema podacima Hrvatskog konjičkog saveza, broji 115 licenciranih natjecatelja, članova tridesetak konjičkih klubova i vrlo je perspektivan sport u budućnosti. Razlog za ovoliku masovnost u natjecanju u daljinskom jahanju je što se velik broj vlasnika konja bavi terenskim jahanjem i oni su se odlučili za ovaj sport jer je vrlo sličan njihovoj rekreaciji. Važno je natjecateljevo poznavanje tempa, načina kretanja i sposobnost njegovoga konja u trci cross-country tipa na različitim terenima i preko prirodnih prepreka. Zanimljivost ovog natjecanja je da, iako se jahačima mjeri vrijeme, ne pobjeđuje najbrži jahač, nego je naglasak na završetku natjecanja u dobroj fizičkoj kondiciji konja. Puno je važnije prvi proći veterinarski pregled, nego proći prvi kroz cilj. U ovom sportu je dobrobit konja na prvom mjestu i cilj je da konj prođe veterinarski pregled u što boljem zdravstvenom stanju.

Dresurno jahanje se naziva kraljicom konjičkog sporta, jer je jedna od najvažnijih disciplina konjičkog sporta, koja je ujedno osnova i za druge konjičke discipline. Dresurno jahanje je konjička disciplina gdje jahači svojim jahanjem usmjeravaju konje da izvode različite figure i elemente, a stvaraju dojam da konj sve čini svojom vlastitom voljom. Postoje dvije vrste dresurnog jahanja: visoka škola jahanja i moderna jahaća dresura. Dresurni sport pojavljuje se na prvoj Olimpijadi 1912. godine u Stockholmu. Od Helsinških igara 1952. godine žene su se prvi puta natjecale s muškarcima u konjičkim natjecanjima i to prvo u dresurnom jahanju, a zatim postupno i u drugim konjičkim natjecanjima. Naglašena je budućnost dresurnog jahanja u primjeni prihvatljivijih, nježnijih metoda treninga i postupanja s konjem.

Mlijeko kobila koristi se u prehrani ljudi, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Kobilje mlijeko ima pozitivan učinak kod ljudi oboljelih od bolesti probavnog sustava, a osobito i kod osoba oboljelih od tuberkuloze. Kumis je fermentirani mliječni kiselinski proizvod kobiljeg mlijeka, a u azijskim zemljama kumisom se provode terapijska liječenja. Laktacija kobile traje oko jedanaest mjeseci, a zasušenje nekoliko tjedana do nekoliko dana prije sljedećeg ždrijebljenja. Kobile u prosjeku daju od 15 do 20 litara mlijeka dnevno tijekom laktacije. Mužnja kobile može biti: ručna, strojna i hormonska. Kobilje mlijeko ima nizak sadržaj masti i visok sadržaj laktoze što mu daje dijetetski učinak na organizam. S obzirom na sastav, kobilje mlijeko slično je humanom glede sadržaja sirovih proteina, minerala i laktoze, no sadrži značajno manji udio mliječne masti. Koristi se u obliku mlijeka u prahu, kumis, kao svježe i duboko smrznuto mlijeko. Kobilje mlijeko u zadnjim desetljećima pobuđuje zanimanje mnogih ljudi, također i veliki znanstveni interes u Europi. U budućnosti se u Hrvatskoj mogu koristiti izvorne pasmine konja (hrvatski hladnokrvnjak, hrvatski posavac i međimurski konj), koje su pogodne za proizvodnju kobiljeg mlijeka.

Western jahanje predstavlja niz jahačkih disciplina proizašlih iz Western kulture Sjedinjenih Američkih Država. Obiluje posebnim karakteristikama u pokretima konja i opremi jahača. Najveći utjecaj na razvoj ovog oblika jahanja su imali Američki stočari (kauboji), njihova direktna suradnja sa nativnom kulturom Indijanaca, manipuliranje velikim brojem stoke na širokim prostranstvima SAD-a te njihov borbeni duh. Western jahanje je popularno diljem svijeta. U Hrvatskoj se bilježi razvoj zahvaljujući ergeli u Višnjici koja uzgaja pasmine pogodne za western jahanje (Quarter i Paint) i njeguje Western kulturu. U predavanju su prezentirane Western discipline, pravila Western jahanja, pasmine konja koje se koriste za ovaj vid jahanja. Istaknula se specifičnost koja ovaj oblik jahanja čini sve popularnijim u svijetu konjogojstva.

Ekološka poljoprivreda je složena proizvodnja koja, na isti način kao i konvencionalna poljoprivreda, zahtijeva visok stupanj znanja. Ekološko konjogojstvo u Republici Hrvatskoj ima dva najvažnija prirodna resursa - autohtone pasmine i pašnjake, a država novčano potiče uzgoj autohtonih pasmina te, dodatno, i njihov ekološki uzgoj. Tržište Europske unije traži kvalitetnu sirovinu i/ili finalne proizvode iz ekološkog uzgoja konja. Sirovine i proizvodi moraju zadovoljiti uvjete ekološke proizvodnje konja koje uzgajivači mogu postići uz potporu države i znanja. Na zahtjevnom tržištu Europske unije, Hrvatska, za sada, nudi samo konjsko meso, a mogla bi ponuditi i čitav niz drugih sirovina za industriju kao i gotovih proizvoda iz područja kozmetike, prehrane i farmacije. Cilj ovoga rada je prikazati stanje hrvatskog ekološkoga konjogojstva pred ulazak u Europsku uniju i ukazati na mogućnosti daljnjeg razvoja pod njezinim okriljem.

Konjički klub „Ramarin“ ove godine je bio organizator šestog kola i finala Croatia cupa. Klub se nalazi u reprezentativnim prostorima Ranča „Ramarin“ u Garčinu, koji je izgrađen po svim europskim standardima, u sklopu kojeg se nalaze štala s boksovima za 20 konja, ograđeni manjež za školu jahanja i treninge, veliki ograđeni prostor za slobodno kretanje i ispašu konja na kojem je izgrađena staza za utakmice u preponskom jahanju Derby, dva manja vanjska boksa za kobile i ždrebad te silos za zrnatu hranu i hala za sijeno i slamu. Na Ranču se također nalaze i 4 jezera i vodena prepreka, a jedno jezero je izgrađeno u obliku konja. U funkciji je i osam korala za konje te novoizgrađena spavaonica za natjecatelje i posjetitelje s 40 ležaja i blagovaonicom te sanitarnim čvorovima. U sklopu glavne zgrade nalazi se učionica gdje jahači i natjecatelji stječu znanja o konjima i konjičkom sportu. Trenutno se na Ranču nalazi 27 konja s podmlatkom. Na zahtjevnoj stazi finala Croatia cupa dobili smo ukupne juniorske i seniorske pobjednike. U juniorskoj kategoriji pobijedio je Marin Samardžić na grlu Havas (KK Ramarin), drugo mjesto je osvojila Karla Šebalj i Sonik (KK Hiperion), a treće Lidija Keber i Paša (KK Ferdinandovac). U seniorskoj kategoriji pobijedio je Gordan ml. Šebalj i Sany (KK Hiperion). Druga je bila Petra Šebelić i Wolf (KK Manjadvorci), a treći Damir Samardžić i Piogga (KK Ramarin). Titulu ekipnih pobjednika ponijeli su jahači KK „Ramarin“.

Prema najnovijim podacima Hrvatskog centra za konjogojstvo-Državna ergela Lipik, Hrvatska broji 1329 lipicanaca (GI, 2009). Od ukupnog broja lipicanaca u RH, u zemaljskom uzgoju uzgaja se 84% lipicanaca, u Državnoj ergeli Đakovo 13%, a u Državnoj ergeli Lipik 3%. Republika Hrvatska je zemlja s najvećim brojem lipicanaca u svijetu, kojih ima oko 7000 grla. U Hrvatskoj ima sedam privatnih lipicanskih ergela koje imaju kvalitetan uzgoj. U Hrvatskoj se uzgaja dva tipa lipicanaca, i to zaprežni i jahaći tip.

Za ekološki uzgoj konja u Hrvatskoj najpogodnije su autohtone pasmine konja koje su prilagođene lokalnim uvjetima, a na taj način se ujedno stvara zaštićena genetska baza izvornih pasmina. Ekološkim principima ekstenzivno se uzgajaju najbrojnija pasmina hrvatski hladnokrvnjak (5784 grla) i hrvatski posavac (4632 grla). Međimurski konj (40 grla) se ne uzgaja na ovaj način zbog kritične ugroženosti i nedostatka pašnjaka u njegovom uzgojnom području. Preduvjet uzgoja je prijava ekološke proizvodnje, odabir genotipova sposobnih prilagodbi prirodnim uvjetima, vitalni konji otporni na bolesti i dobrog habitusa. Potrebno je zemljište za uzgoj (max. 2 konja/ha, proizvode 170 kg/N). Mora se osigurati min. 50% krmiva s vlastitog gospodarstva. Potrebno je 24 mjeseca prilagodbenog razdoblja prelaska na ekološki uzgoj. Ukupna površina zaštićenih područja RH je 9, 5% kopnenog područja, od čega veliki dio čine pašnjaci uz rijeku Savu i pašnjaci gorske Hrvatske. Uz rijeku Savu isprepliće se ekološka mreža koju čine 17 polja. Prošle godine na pašnjacima Lonjskog polja paslo je 0, 09 konja/ha, a na osnovu prijava u 2010. godini predviđa se 0, 13 konja/ha jer je dozvoljena ispaša konja s obje strane Save. RH raspolaže prostranim pašnjačkim površinama, čiji je kapacitet nedovoljno iskorišten. Za razliku od nekih drugih zemalja, u kojima brojnost konja premašuje kapacitet pašnjačkih površina, u RH je situacija obrnuta.

U okviru 44. Đakovačkih vezova tijekom trodnevnog konjičkog natjecanja u petak je u organizaciji Državne ergele lipicanaca Đakovo organizirano III kolo Croatia cupa u vožnji dvoprega za seniore i III kolo juniorskog prvenstva RH u vožnji dvoprega. U subotu su bile organizirane preponske utakmice nešto nižih visina, dok se u nedjelju skakalo za bodove III kola Croatia cupa u preponskom jahanju.

Osječka udruga Mogu i Hrvatski paraolimpijski odbor organizatori su ovogodišnjeg Državnog prvenstva u dresurnom jahanju za osobe sa invaliditetom.

U posljednjem desetljeću u Hrvatskoj se uočava vrlo intenzivan trend razvoja konjogojstva i konjičkih sportova. Svake godine uočava se povećanje broja vlasnika i konja, ali i povećanje broja pasmina i uzgojnih tipova. Uzgoj haflingera postojao je na tlu Hrvatske na području Istre do osamostaljenja Republike Hrvatske. Početkom 2006. godine dolazi do značajnih uvoza haflingera upravo zbog pozitivnog trenda razvoja konjogojstva, ali i zbog vrlo poželjnih svojstava koja karakteriziraju ovu pasminu. Hrvatska populacija haflingera broji trenutno 28 grla raznih dobnih i spolnih kategorija i ima vrlo izražen trend povećanja brojnog stanja. Istraživanjem tjelesnih izmjera utvrđeno je da su vrijednosti izmjera unutar međunarodnih standarda haflinger pasmine.

Lipicanska pasmina, prema podacima, na hrvatsko tlo dolazi početkom 18. stoljeća. Zbog svojih specifičnih i vrlo poželjnih svojstava proširila se na mnoga područja nekadašnje Austro – ugarske monarhije, ali i izvan Europe. Zbog svoje svestranosti odgovarao je mnogim krajevima Hrvatske, a upravo zbog toga, uzgojni cilj je bio mijenjan ovisno o geografsko – socijalnim, ali i kulturološkim prilikama. Današnja populacija lipicanske pasmine broji sveukupno, prema procjenama, nešto više od 6000 grla. Od toga je trenutno u Hrvatskoj oko 1100 grla, što govori da smo vodeća zemlja u uzgoju lipicanaca. U genetskom pogledu, kroz povijest su zabilježeni brojni slučajevi uporabe hrvatskih lipicanskih pastuha kao rasplodnjaka u europskim državnim ergelama i privatnim uzgojima.

Specifičan put nastanka, utjecaj većeg broja pasmina u izgradnji, te različiti uzgojni ciljevi pojedinih zemalja i regija, uvjetovali su veliku morfološku raznolikost lipicanske populacije. Široko porijeklo pasmine rezultiralo je formiranjem većeg broja linija i rodova. Barokni konj poznat je po plemenitoj i čvrstoj tjelesnoj građi, otpornosti, skromnosti u smještaju i hranidbi, lakoj sposobnosti učenja i volji za radom, te spremnosti da ispuni i najteže pred njega postavljene zadatke. Za dugu tradiciju uzgoja lipicanaca u Hrvatskoj najviše su razlog poželjne značajke pasmine, posebice u zemaljskom uzgoju. Slavonija je zbog velikih obradivih površina imala najveće potrebe za radnim konjima. Slavonci su lipicansku pasminu vrlo brzo prihvatili ne samo zbog njegovih već spomenutih osobina koje su udovoljavale seljačkim gospodarstvima, nego i zbog duhovnog zadovoljenja. Lipicanci su bili odraz prestiža i ogledalo imanja na kojem su uzgojeni. Lipicanac je u Slavoniji postao dio tradicije, o čemu svjedoče današnje smotre folklora, konjička natjecanja i druge manifestacije, na kojima se neizbježno pojavljuju lipicanski konji.

"Analiza i genetsko unapređivanje sportskih pasmina konja u Hrvatskoj" održano pozvano predavanje prof. dr. sc. Refika Telalbašića i okrugli stol na temu « ; Arapski konj» ; u P.Z. Ergeli arapskih konja Višnjica.

Uzgoj engleskog punokrvnjaka na hrvatskom tlu ima tradiciju dugu preko 160 godina. U novijem dobu intenzivan razvoj uzgoja započinje uvozom grla početkom 90-tih. Metoda Dosage koristan je i jednostavan alat za procjenu uzgojne vrijednosti grla engleskog punokrvnjaka, ali i kasača. Prema rezultatima istraživanja, populacija engleskog punokrvnjaka u Hrvatskoj pripada skupini uzgoja u kojoj je selekcijski naglasak stavljen na uzgoj grla za utrke na dužim distancama. Prosječne vrijednosti centra distribucije (CD) i dosage indeksa (DI) za grla hrvatske populacije iznose 0, 412 i 1, 822. Muška grla imaju veću predispoziciju za utrke na dugim distancama. Prema godinama rođenja, postupno dolazi do pada vrijednosti CD i DI, odnosno hrvatska populacija ide u smjeru uzgoja grla za duže distance, ovaj trend sukladan je europskim trendovima u selekciji engleskog punokrvnjaka. Cilj istraživanja je procjeniti uzgojnu vrijednost hrvatske populacije engleskog punokrvnjaka metodom Dosage.

Lipicanska pasmina uzgojno je najorganiziranija pasmina konja u Republici Hrvatskoj. Na temu lipicanskog konja u sveukupnom konjogojstvu Hrvatske proveden je najveći broj znanstvenih istraživanja iz čega je proizišao veliki broj znanstvenih i stručnih radova. Posljednjih godina vrlo intenzivan razvoj zaprežnog sporta u Hrvatskoj prouzrokovao je velike promjene u uzgoju lipicanske pasmine. Promjene nisu uočene samo u postavljanju uzgojnih ciljeva na uzgoj kvalitetnih konja za zaprežni sport, nego također i u filozofiji uzgoja u kojoj uzgajivači više ne stavljaju najveći naglasak na kulturno-folklorno značenje lipicanske pasmine. U prethodnim godinama grla domaćeg uzgoja zbog dokazanosti kvalitete predmet su izvoza upravo u svrhu uporabe u zaprežnim sportu. Uzgoj lipicanske pasmine dijeli se na uzgoj Državne ergele lipicanaca u Đakovu i zemaljski uzgoj koji je preko udruga organiziran u krovnu nacionalnu organizaciju Hrvatski savez udruga uzgajivača lipicanske pasmine konja – Đakovo. Porast broja lipicanskih konja kontinuiran je kroz godine, istovremeno događaju se i značajne promjene u strukturi uzgoja. Utvrđen je veliki nesrazmjer u omjeru spolova rasplodnih grla i zastupljenosti pojedinih rodova kobila. Uzgajivači teže čistokrvnom uzgoju i nabavci kvalitetnijih grla kojima će prije dostići postavljeni uzgojni cilj uzgoj konja za zaprežni sport. Također je zapažen značajno smanjen interes za lipicancima nepotpunog porijekla (B knjiga) unatoč vrlo često dobroj uporabnoj sposobnosti i nižoj nabavnoj cijeni.

Stanje i prilagodba konjogojstva Hrvatske uzgojima Europske Unije - Središnji savez uzgajivača lipicanske pasmine – okrugli stol.

Već su se prošle godine i natjecatelji i publika uvjerili da je vožnja zaprežnim kolima u državnom prvenstvu Hrvatske prevazišla amatersku razinu. Vozačima i njihovim suvozačima do prošle godine nisu nametnuta stroga pravila u odijevanju, a utakmice su se vozile isključivo s konjima upregnutim u svatovska kola, kapije su bile isključivo pomične. No, ovaj vid sporta, izvan Hrvatske, itekako ima stroga pravila ne samo u odvijanju utakmica u dresurnoj vožnji, vožnji kroz kapije i daleko najtežoj discplini – maratonu, koja podrazumijeva prolaz kroz čvrste, fiksne prepone, vodu, mostove i slično, već je njegovo održavanje nezamislivo bez uporabe pravog sportskog rekvizita – fijakera. U to se uvjerilo i 60-tak članova konjogojskih udruga koji su ove godine organizirano posjetili svjetsko prvenstvo u vožnji četveroprega u mađarskom gradu Kecskemetu. I što na kraju Prvenstva reći? Iskrene čestitke sjajnim vozačima i njihovim konjima, svim organizatorima Prvenstvenih utakmica (pogotovo maratonskih vožnji), revijalnih, te juniorskih utakmica na kojima leži budućnost zaprežnog sporta. Iskrene čestitke i svima onima koji su na bilo koji način doprinijeli razvitku zaprežnog sporta u Hrvatskoj.

Lipicanci na ponos cijele Hrvatske. U 2002.- godini korišten je lipicanac 947 Favory Allegra iz Lipice, Slivenija, a u 2004. 3148 Maestoso Fagaras… Ove godine, državna ergela je napokon pronašla i kvalitetnog pastuha deficitarne linije Neapolitano.