Search

Cilj. Cilj je istraživanja utvrditi obilježavaju li i kako hrvatske narodne knjižnice Tjedan zabranjenih knjiga, manifestaciju koja, obično u posljednjem tjednu rujna, slavi slobodu čitanja. Pristup/metodologija/dizajn. Najprije su, pretraživanjem mrežnih stranica knjižnica, kao i njihovih Facebook profila, pronađene knjižnice koje obilježavaju Tjedan zabranjenih knjiga. Dodatno je, prema točno određenim ključnim riječima, pretražen i Google. Nakon toga provedena je sadržajna analiza prikupljenih vijesti i objava. Istraživanje je najprije provedeno tijekom listopada 2021. godine, a potom ponovljeno krajem rujna i početkom listopada 2022. godine. Cilj je bio utvrditi jesu li u međuvremenu još neke narodne knjižnice obilježile tu manifestaciju. Rezultati. Istraživanjem se utvrdilo da samo dvadeset narodnih knjižnica (od njih 234) obilježava Tjedan zabranjenih knjiga, što čini samo 8,55 % svih narodnih knjižnica. Najstarija mrežno dostupna vijest o obilježavanju te manifestacije datira iz 2011. godine, iz čega zaključujemo da se Tjedan zabranjenih knjiga u nas obilježava tek posljednjih desetak godina, a ondje gdje se obilježava čini se to često bez kontinuiteta. Način obilježavanja također je još uvijek vrlo skroman pa je uočeno samo nekoliko kreativnijih primjera. Iz navedenog se može zaključiti da se Tjedan zabranjenih knjiga u hrvatskim narodnim knjižnicama još ne obilježava u većoj mjeri te da taj projekt u nas nije u potpunosti zaživio. Ograničenja. Zbog velikog broja knjižnica u Hrvatskoj istraživanje je ograničeno samo na narodne knjižnice. Također, iako se koristilo nekoliko načina evidentiranja knjižnica koje obilježavaju Tjedan zabranjenih knjiga, kao i različite strategije pretraživanja, vrlo je vjerojatno da one nisu jedine. Praktična primjena. U radu su predstavljene različite mogućnosti i načini obilježavanja Tjedna zabranjenih knjiga. Rad je ujedno poziv ostalim knjižnicama da se priključe proslavi slobode čitanja i otvorenog pristupa informacijama. Društveni značaj. Rad upućuje na važnu ulogu narodnih knjižnica, kao i knjižnica općenito, u borbi protiv cenzure pisane riječi, kao i u zagovaranju ideje slobode čitanja i intelektualnih sloboda općenito te tako i na njihovu važnu ulogu u izgradnji i razvoju demokratskog društva. Originalnost/vrijednost. Originalnost rada ogleda se u tome što se u njemu predstavlja istraživanje čija tematika nije dovoljno zastupljena u Hrvatskoj. Do sada još nije učinjeno slično istraživanje o obilježavanju Tjedna zabranjenih knjiga u Hrvatskoj. Članak nastao je na temelju diplomskog rada Katarine Baričević koji je značajno dorađen. Rad pod naslovom „Tjedan zabranjenih knjiga u hrvatskim knjižnicama“ obranjen je na Filozofskom fakultetu u Osijeku 28. listopada 2021. Mentorica je bila profesorica Jelena Lakuš.

U Hrvatskoj su knjižnice nakon raspada socijalističke Jugoslavije doživjele velike promjene svojih fondova knjižne građe. Izlučene su velike količine bivšim režimu važne literature, a ušla su mnoga dotad neželjena djela. Ta promjena fonda knjižnica bila je samo jedan od izraza velikog ideološkog obrata koji je osim knjižnica snažno utjecao i na školske predmete povijest i hrvatski jezik. Cilj ovog rada je istražiti kako je propast SFRJ utjecala na fond hrvatskih knjižnica. Testira se od odgovornih često postavljena teza da je otpis knjižne građe 1990-ih bio isti kao obično. Također analizira se koja je točno knjižna građa izlazila iz hrvatskih knjižnica, a koja je u njih ulazila. Rad čine 3 glavne cjeline. Prvi dio se kroz treće i četvrto poglavlje bavi okolnostima društvenih promjena koje su uzrokovale promjene u knjižnicama i obrazovanju. Nakon toga je u drugom dijelu u narednim poglavljima riječ o raznim načinima kako je promjena države utjecala na fond knjižnica. U trećem dijelu se kroz zadnja poglavlja donose rezultati anketa provedenih s knjižničarima, a u zaključku se daju konačni odgovori na pitanja vezana za utjecaj društvenih promjena na stanje u knjižnicama. After the disintegration of socialist Yugoslavia, libraries in Croatia underwent major changes concerning their book funds. Large amounts of literature that were important to the former regime have been removed, and many previously unwanted books have emerged. This change in the libraries’ collections was just one of the expressions of a great ideological turn that, in addition to the libraries, strongly influenced the school subjects of history and the Croatian language. The aim of this thesis is to investigate how the collapse of the SFRY affected the fund of Croatian libraries. This thesis tests the possibility that the write-off of books in the 1990s was the same as usual which is often claimed by those responsible. It also analyses which books came out of Croatian libraries, and which came into it. The thesis consists of 3 main units. The first part, through the third and fourth chapters, deals with the circumstances of social changes that have caused changes in libraries and education. After that, in the following chapters of the second part, we talk about the various ways in which the change of state affected the library fund. In the third part, throughout the last chapters, the results of surveys conducted with librarians are presented, and in the conclusion, the final answers to questions related to the impact of social change on the situation in libraries are given.

Cilj/svrha. Cilj je ukazati na društveni utjecaj narodnih knjižnica u kriznoj situaciji suočavanja s pandemijom bolesti COVID-19, a u kontekstu njihove pozicije u suvreme- nom gospodarsko-razvojnom i političko-upravljačkom konceptu pametnih gradova čije je polazište da su informacije, znanje, digitalizacija i tehnologija (intelektualni kapital) pokretači gospodarstva i cjelokupnog društvenog razvoja. Pristup/metodologija. Koristit će se metoda benchmarking ili usporedbe hrvatske prakse, u kojoj knjižnice uglavnom nisu prepoznate kao dio koncepta i strategija pamet- nih gradova, s praksom knjižnica u Singapuru koje prednjače u svijetu po svojoj uklju- čenosti u nacionalnu strategiju pametne nacije. Analizom objava na društvenim mre- žama uspoređuju se poslovne strategije kojima su se singapurske i odabrane hrvatske narodne knjižnice služile u odnosima s javnošću tijekom prvog vala pandemije bolesti COVID-19 u prvoj polovici 2020. godine. Nastoji se dobiti uvid u načine zadržavanja društvenog utjecaja knjižnica tijekom zatvaranja knjižničnih zgrada za korisnike i na- stojanja da u digitalnom ili elektroničkom obliku obavljaju vitalne informacijske, obra- zovne, kulturne i socijalne uloge i zadaće koje definiraju njihov položaj u suvremenom društvu. Predmet su usporedbe objave na Twitteru narodnih knjižnica u Singapuru te na Facebooku dviju narodnih knjižnica u Hrvatskoj koje djeluju u tzv. vodećim hrvatskim pametnim gradovima – Gradske knjižnice Rijeka i Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica. Rezultati. Rad će rezultirati novim spoznajama o djelovanju knjižnica u kriznim situacijama u zemlji i inozemstvu s obzirom na povezanost njihove prakse s pozicijom u strateško-razvojnim konceptima i planovima sredina u kojima djeluju. Praktična primjena. Uvid u djelovanje knjižnica tijekom pandemije bolesti CO- VID-19 prilog je razmatranju praksi knjižnica u kriznoj situaciji s jedne strane, a podlo- ga za poboljšanje planiranja upravljanja krizom u hrvatskim knjižnicama kako na naci- onalnoj razini tako i u lokalnim sredinama. Originalnost/vrijednost. Ovim se radom prvi put u hrvatskom knjižničarskom dis- kursu analizira značaj knjižnica u kriznoj situaciji s obzirom na njihovu poziciju u kon- ceptu i strategiji pametnih gradova / pametnih društava / pametnih nacija.

Narodne knjižnice kao baštinske ustanove imaju zadatak identificirati, sakupljati, očuvati i učiniti dostupnim kulturnu baštinu u svrhu jačanja kulturnog identiteta i povijesti naroda, prijenosa znanja te povezivanja zajednice korisnika, ali i onih potencijalnih. Cilj rada je identificirati vrste aktivnosti koje se provode u narodnim knjižnicama u Hrvatskoj na primjeru tradicionalne prehrane u svrhu očuvanja i promocije takvih znanja i vještina. Svrha je rada ukazati na važnost tradicionalne prehrane kao dijela nematerijalne kulturne baštine u hrvatskim narodnim knjižnicama. Public libraries as heritage institutions have the task of identifying, collecting, preserving and making available cultural heritage in order to strengthen the cultural identity and history of the people, transfer knowledge and connect the user community, but also to connect those potential. The aim of this paper is to identify the types of activities carried out in public libraries in Croatia on the example of traditional food in order to preserve and promote such knowledge and skills. The purpose of this paper is to point out the importance of traditional food as part of the intangible cultural heritage in Croatian public libraries.

Knjižnice kao kulturne ustanove igraju važnu ulogu u izgradnji identiteta svakog društva. Njihova osnovna funkcija je prikupljanje i čuvanje pisane građe i davanje pristupa svojim fondovima. No, različite vrste knjižnica imaju različite uloge u društvu. Nacionalne knjižnice sakupljaju cjelokupni fond neke države, sveučilišne i školske knjižnice pružaju potporu odgojno-obrazovnim procesima, dok specijalne knjižnice podupiru rad znanstvenih ili kulturnih institucija. Narodne knjižnice, pak, pružaju najširi spektar usluga najvećem dijelu društva i zbog toga se analizira njihova prostorna distribucija unutar RH kroz različite pokazatelje razvijenosti i iskorištenosti. Mreža narodnih knjižnica u RH je relativno dobro razvijena, dok su potencijali razvoja vidljivi u širenju same usluge i povećanju broja korisnika. Libraries as cultural institutions play an important part in the construction of a society's identity. Their primary function consists of collection and preservation of written material and allowing access to their stock. However, different types of libraries have different roles in society. National libraries collect the entire written output of a country, university and school libraries support educational work and special libraries support the work of scientific and cultural institutions. Public libraries, on the other hand, provide the broadest spectrum of services to the largest amount of people. For that reason, the spatial distribution of public libraries in Croatia is analyzed through different indicators of development and utilization. The system is relatively well-developed, with clear areas of further improvement in expanding services and widening the user base.

Cilj. Cilj je rada prikazati rezultate istraživanja o provedbi aktivnosti popularizacije znanosti u narodnim knjižnicama u RH. Pristup/metodologija/dizajn. U istraživanju je korištena metoda ankete uz primjenu online anketnog upitnika koji se sastojao od 15 pitanja (11 zatvorenog i 4 otvorenog tipa). Hipoteze istraživanja su da se aktivnosti popularizacije znanosti provode redovno u narodnim knjižnicama u RH i da postoje ograničenja prostora, financijskih sredstava i broja zaposlenika koja određuju načine provedbe aktivnosti popularizacije znanosti. Poziv za sudjelovanje u istraživanju stoga je poslan na adrese e-pošte svih narodnih knjižnica u RH, tj. ukupnu populaciju narodnih knjižnica u RH. Rezultati. Rezultati istraživanja potvrdili su postojanje aktivnosti popularizacije znanosti u narodnim knjižnicama u RH. U istraživanju su utvrđeni problemi koji su ujedno temeljna područja upravljanja knjižnicama: ograničeni prostor, ograničena financijska sredstva i ograničen broj zaposlenika narodnih knjižnica nužnih za još kvalitetniju provedbu aktivnosti popularizacije znanosti. Za tu vrstu aktivnosti zainteresirane su različite dobne skupine korisnika. Aktivnosti promocije znanosti iniciraju samo narodne knjižnice koje ih provode najčešće u suradnji sa znanstvenicima s hrvatskih fakulteta i instituta te s novinarima. Teme koje su pokrivene u aktivnostima popularizacije znanosti pokrivaju širok spektar područja ljudskog djelovanja koji može zainteresirati širok krug slušatelja. Utvrđen je i pozitivan stav narodnih knjižnica za odvijanje aktivnosti popularizacije znanosti u narodnim knjižnicama. Ograničenja. U istraživanju nisu sudjelovale sve narodne knjižnice u RH; za dublje razumijevanje pojedinih aspekata provedbe aktivnosti popularizacije znanosti u budućnosti će biti potrebna dodatna istraživanja koja bi uključivala korisnike narodnih knjižnica koristeći se pritom anketama i intervjuima. Praktična primjena. Pomoć narodnim knjižnicama u planiranju budućih aktivnosti popularizacije znanosti na temelju spoznaja o načinima provedbe spomenutih aktivnosti te zajedničkim djelovanjem narodnih knjižnica prema svojim fi nancijerima u svrhu poboljšanja uvjeta provedbe aktivnosti popularizacije znanosti. Društveni značaj. Uloga narodnih knjižnica u promociji znanosti te partnerstvo i suradnja s akademskom zajednicom i pripadnicima medija. Originalnost/vrijednost. U RH nedostaju istraživanja o promociji znanosti, a pogotovo o ulozi i suradnji narodnih knjižnica u toj važnoj društvenoj aktivnosti kojom se rad znanstvenika približava široj javnosti.

Cilj. Cilj istraživanja u ovome radu bio je utvrditi postojanje sadržaja i usluga namijenjenih isključivo djeci na internetskim stranicama dječjih knjižnica u Hrvatskoj te odgovoriti na sljedeća istraživačka pitanja: postoje li i koje su vrste sadržaja (prema predstavljenom japanskom modelu) dostupne putem internetskih stranica dječjih knjižnica u Hrvatskoj i postoje li i koje su usluge za djecu dostupne putem internetskih stranica dječjih knjižnica u Hrvatskoj? Pristup/metodologija/dizajn. U ovom je istraživanju provedena analiza online sadržaja internetskih stranica dječjih knjižnica u Hrvatskoj u sklopu svih dostupnih internetskih mjesta (bez iznimaka) narodnih knjižnica u Hrvatskoj. Ustanovljen je ukupan broj od 193 dostupna internetska mjesta narodnih knjižnica. Kriterij odabira internetskih stranica dječjih knjižnica u Hrvatskoj u ukupnom broju dostupnih internetskih mjesta narodnih knjižnica bile su one internetske stranice dječjih knjižnica u Hrvatskoj koje su nedvojbeno nudile online sadržaje i usluge namijenjene djeci, njih ukupno 32. Prilikom analize sadržaja internetskih stranica dječjih knjižnica u Hrvatskoj primijenjen je model CIRRI (Core Information Reference Research Instruction (CIRRI) Contents Model) koji su osmislili Kanazawa, Maruyama i Motoki. Rezultati. Provedeno istraživanje ukazuje na činjenicu kako u odnosu na ukupan broj narodnih knjižnica u Hrvatskoj ne postoji znatan broj narodnih knjižnica koje na svojim internetskim stranicama nude sadržaje i usluge namijenjene djeci. Od svih dostupnih internetskih mjesta narodnih knjižnica u Hrvatskoj koje su pregledane i analizirane, bilo je moguće izdvojiti njih ukupno 32, a među izdvojene 32 rijetke su bile one internetske stranice dječjih knjižnica u Hrvatskoj koje su sadržajima i uslugama namijenjene isključivo djeci. Mnoge od njih teško je locirati u sklopu internetskih mjesta narodnih knjižnica jer nisu bile vidljivo istaknute, nisu bile redovito ažurirane i često su služile samo kao pokazatelji postojanja dječje knjižnice u prostorima narodne knjižnice te postojanja pojedinih stalnih programa pojedinih narodnih knjižnica za djecu koji se odvijaju u prostoru knjižnice. Rijetke su one internetske stranice dječjih knjižnica u Hrvatskoj za koje se može reći da zadovoljavaju potrebe djece za informacijama, znanjem i zabavom. Analizom sadržaja internetskih stranica dječjih knjižnica u Hrvatskoj moguće je zaključiti kako postoji znatan prostor za napredak u ponudi i organizaciji online sadržaja i online usluga za djecu. Praktična primjena. Rezultate istraživanja moguće je primijeniti u procesu oblikovanja budućih internetskih stranica narodnih knjižnica uz pomoć primjera postojećih vrsta online sadržaja i online usluga.

Cilj. Cilj je članka ukratko opisati projekt „65 plus“, koji se u Knjižnicama grada Zagreba provodi od 2008. godine, a namijenjen je društvenoj integraciji osoba starije životne dobi i njihovu aktivnom uključivanju u kulturna i društvena zbivanja zajednice u kojoj žive. Pristup. U prvom dijelu članka analizira se osnovni zakonodavni i stručni okvir unutar kojega se provode knjižnične usluge za osobe treće životne dobi te se upućuje na promjene demografskih kretanja u svjetskoj populaciji. Drugi dio članka donosi detaljniji pregled aktivnosti u sklopu sedam programa objedinjenih u projekt „65 plus“: Knjigom do vrata, Slikosat, Sat informacijske pismenosti, Susreti generacija, Učionica bez granica, Izložba 65 plus i Vježbaonica. Rezultati. Pregled programa koji se provode u sklopu projekta „65 plus“ pokazuje kako brojnost i raznovrsnost programa te sustavnost u njihovu provođenju dugoročno pridonose poboljšanju kvalitete života i društvenoj integraciji starijih osoba, povećavaju kvalitetu boravka u umirovljeničkim domovima, senzibiliziraju javnost za potrebe starijih osoba, upućuju na znanje, iskustvo i mudrost starijih osoba te tim korisnicima približavaju knjižnicu kao mjesto na kojem mogu zadovoljiti svoje potrebe za informiranjem, kulturom, razonodom, obrazovanjem i druženjem. Originalnost/vrijednost. Osim što donosi detaljan prikaz aktivnosti namijenjenih starijim osobama koje se u posljednjih deset godina provode u sklopu projekta „65 plus“ Knjižnica grada Zagreba, članak upućuje i na važnost promišljanja o uvođenju novih ili unapređivanju postojećih knjižničnih programa za starije osobe.

Cilj je rada prikazati rezultate istraživanja dostupnosti i karakteristika digitalnih zbirki u narodnim knjižnicama u Hrvatskoj. Svrha je rada potaknuti strucnu javnost na stvaranje zajednickih kriterija za razvoj digitalnih zbirki s ciljem olaksavanja pristupa digitalnoj građi korisnicima i potaknuti opcu javnost na koristenje postojecih digitalnih zbirki ukazivanjem na njihovu kvalitetu. Rad se sastoji od dva dijela. Prvi dio rada definira narodne knjižnice, digitalne zbirke, digitalne knjižnice i digitalizaciju kao temeljne pojmove rada i kao uvod u drugi dio rada. Drugi dio rada predstavlja rezultate istraživanja, tj. analize i usporedbe svih dostupnih digitalnih zbirki u narodnim knjižnicama u Hrvatskoj. U provedbi istraživanja koristene su metode analize sadržaja i usporedbe na temelju unaprijed pripremljenih kriterija ciji je popis nastao analizom slicnosti karakteristika digitalnih zbirki u knjižnicama sirom svijeta u pripremnoj fazi istraživanja. Rezultate istraživanja moguce je primijeniti u razvoju buducih digitalnih zbirki, sto ujedno predstavlja jednu od aktualnih tema i trajnih aktivnosti knjižnica sirom svijeta.

The purpose of this paper is to determine and describe the library culture in Croatian public libraries. Semi-structured interviews with 14 library directors (ten public and four academic) were conducted. The tentative discussion topics were: definition of quality, responsibility for quality, satisfaction with library services, familiarization with user perspective of library and librarians, monitoring of user expectations and opinions. These interviews incorporate some of the findings of the project Evaluation of library and information services: public and academic libraries. The project investigates library culture in Croatian public and academic libraries and their preparedness for activities of performance measurement. The interviews reveal that library culture has changed positively in the past few years and that library leaders have positive attitude towards quality and evaluation activities. Library culture in Croatian libraries is a relatively new concept and as such was not actively developed and/or created. This article looks into the library culture of Croatian libraries, but at the same time investigates whether there is any trace of culture of assessment in them. Also, this article brings the latest update on views, opinions and atmosphere in Croatian public and academic libraries. Cilj je rada prikazati i analizirati 14 intervjua provedenih 2011. godine s voditeljima narodnih i visokoškolskih knjižnica u Hrvatskoj (deset narodnih i četiri visokoškolske) u sklopu znanstvenog projekta Vrednovanje knjižničnih službi i usluga: narodne i akademske knjižnice. S ravnateljima knjižnica razgovaralo se o različitim aspektima povezanim s knjižničnom kvalitetom, s ciljem definiranja vrsta kulture u tim knjižnicama. Za istraživanje su se koristili polustrukturirani intervjui, a teme o kojima se razgovaralo bile su definicija kvalitete, odgovornost za kvalitetu, zadovoljstvo knjižničnim uslugama, poznavanje mišljenja korisnika o knjižničnim uslugama i knjižničarima te iščekivanja korisnika. Intervjui provedeni tijekom projekta pokazuju da se knjižnična kultura znatno promijenila unazad nekoliko godina te da su voditelji knjižnica počeli pridavati znatnu pozornost aktivnostima vezanim uz mjerenje i vrednovanje poslovanja. Intervjui opisani u ovom radu ukazuju na početak recesije u Hrvatskoj i na naglašenije iskazivanje nedostataka financijskih sredstava od strane ispitanika u uzorku. Rad donosi nove i neobjavljene rezultate istraživanja intervjua s 14 voditelja knjižnica, a temeljni mu je doprinos da kroz istraživanje knjižnične kulture propitkuje postojanje kulture vrednovanja u hrvatskim knjižnicama.

Planiranje aktivnosti u knjižnici, kao i planiranje njezina razvoja, temeljne su funkcije upravljanja njome. Bit planiranja je u određivanju ciljeva i načina njihova ostvarenja na temelju triju pitanja: gdje smo sada, kamo želimo stići i kako to želimo postići. Svrha planiranja je stvaranje pogleda na buduće aktivnosti i razvoj knjižnice radi boljeg usmjeravanja rada u njoj ; postizanje njezine veće fleksibilnosti u promjenjivoj okolini u kojoj postoji, boljeg koordiniranja rada, smanjivanja neizvjesnosti njezina poslovanja, usmjerenosti prema budućnosti itd. Na taj se način, uz racionalizaciju pristupa određivanju prioriteta u poslovanju knjižnice, nastoji odrediti najvažnije aktivnosti, projekte i programe koji mogu poboljšati sliku o knjižnici u javnosti, učiniti je zanimljivijom korisnicima i kvalitetnijom u skladu s važećim standardima, smjernicama, preporukama, ali i u usporedbi s drugim knjižnicama. U sklopu funkcije planiranja strateški planovi imaju posebno mjesto. Njihova je uloga u planiranju dugoročno opisati pravce razvoja i gledati prema budućnosti, zbog čega su specifični te je za njih teže prikupiti podatke. Strateški planovi u sebi sadrže karakteristike natjecateljstva, zbog čega su potrebni svim knjižnicama kako bi ih mogle predstaviti zainteresiranoj javnosti i drugim knjižnicama kao vlastiti pogled na razvoj knjižnice kroz primjenu odgovarajućih ljudskih i materijalnih resursa, uvažavajući prednosti i nedostatke same knjižnice, predvidljive promjene u neposrednoj okolini u kojoj postoji i omogućavajući sustavno donošenje odluka uz naglasak na inovacijama. Da bi bio uspješan, strateški plan mora biti u skladu s okolinom u kojoj se odvija rad knjižnice, mora postavljati realne zahtjeve u odnosu na njezine resurse i mora biti provediv. Konačno, strateški planovi knjižnicama nude kontinuiranost podrške u njihovu razvoju, uz mogućnost revizije – kako bi se postigla točnost strateških planova u dužemu vremenskom razdoblju te kako bi se osigurale sustavnost i stabilnost u radu i razvoju knjižnice, čime se ujedno pomaže stvaranju kulture kvalitete u razvoju knjižnica kao njihove trajne orijentacije. Stoga će ovaj rad u fokusu imati planiranje s naglaskom na strateško planiranje u knjižnicama uz analizu strategija odabranih narodnih knjižnica u Hrvatskoj kao primjera dobre prakse.

Hrvatske narodne knjižnice dio su globalne knjižnične mreže pa su, kao i drugdje u svijetu, zahvaćene informacijsko- komunikacijskim promjenama. Pitanje je, međutim, kako se knjižničari s time nose, pokazuju li interes za nove komunikacijske tehnologije i prenošenje dijela djelatnosti na internet i web 2.0 alate, konkretno, službene internetske stranice knjižnica i društvene mreže kao njihovu nadogradnju. Cilj ovoga rada bio je utvrditi razinu aktivnosti na službenim internetskim stranicama hrvatskih narodnih knjižnica, utvrditi i analizirati stanje i aktivnost hrvatskih narodnih knjižnica na društvenim mrežama, percepciju društvenih mreža kao komunikacijskog alata i stav hrvatskih knjižničara prema društvenim mrežama, razlike između knjižničara i korisnika u percepciji knjižničnih usluga na društvenim mrežama, stav korisnika prema društvenim mrežama u uslugama narodnih knjižnica, te komunikaciju na relaciji knjižničar-korisnik-knjižničar. Četiri postavljene hipoteze koje su trebale dati odgovore na postavljena pitanja, kvantitativnim su istraživanjem, izvršenim metodama anketiranja i promatranja i dobivenim rezultatima, obrađenim nizom postupaka, u konačnici i potvrđene. Rezultati istraživanja doveli su do nekoliko vrlo indikativnih zaključaka – više od polovice hrvatskih narodnih knjižnica nemaju aktivne niti mrežne stranice, knjižničari nisu dovoljno obučeni za rad sa suvremenim informacijsko- komunikacijskim alatima u koje pripadaju i društvene mreže, a koje donosi web 2.0, te da je takvo stanje odraz nedovoljnog broja stručnih djelatnika, posebice informatičara, ali i određene doze nezainteresiranosti i neshvaćanja pozicije u kojoj se narodne knjižnice nalaze. Službene mrežne stranice u današnje su vrijeme uvriježen način komunikacije s javnošću, a implementacija alata weba 2.0 pa tako i društvenih mreža, nadogradnja je i osuvremenjivanje već postojećih mrežnih usluga. Slaba razvijenost knjižničnih mrežnih stranica u Hrvatskoj ukazuje na dublji problem nego što je samo nekorištenje alata weba 2.0 i društvenih mreža i on zahtijeva uključivanje cjelokupne stručne zajednice, uključujući i krovne ustanove i strukovne udruge u rješavanje ovog problema. Jedini način da se to postigne je izrada općeg strateškog plana i/ili smjernica za razvoj knjižničnih službi i usluga narodnih knjižnica u web 2.0 okruženju i njegova realizacija praksi.

Sažetak dostupan u časopisu.

Social media phenomenon has changed the way people communicate. Facebook has become the world’s most popular social networking site. It did not take long for libraries, as cultural and educational institutions, to recognize its importance and start using it for the promotion of their activities and improvement of their services. The purpose of this research is to determine the frequency and types of Croatian public libraries’ presence on Facebook. The paper analyses the nature of their presence, metric indicators, and activities on selected Facebook applications. The results are compared to previous studies conducted in Croatia and in the world. The conclusion brings a number of fundamental recommendations concerning the presence of public libraries on Facebook., Fenomen društvenih medija promijenio je način komunikacije pojedinaca, ali i ustanova. Facebook je postao najkorištenija svjetska društvena mreža, a knjižnice, kao kulturne i obrazovne ustanove, ubrzo su prepoznale njegovu važnost i počele ga koristiti kako bi promicale svoje aktivnosti i unaprijedile poslovanje. Cilj je istraživanja utvrditi učestalost i načine na koje se hrvatske narodne knjižnice koriste Facebookom. Analizirane su vrsta prisutnosti, metrički pokazatelji i aktivnosti knjižnica na pojedinim aplikacijama. Rezultati su uspoređeni s prethodnim istraživanjima provedenim u Hrvatskoj i u svijetu. U zaključku se daje nekoliko temeljnih preporuka vezanih uz prisutnost narodnih knjižnica na Facebooku.

Pravo na naknadu za javnu posudbu temelji se na međunarodnoj Direktivi 91/100 EEZ o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe iz 1992. i na Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima RH iz 2003. Suradnjom Ministarstva kulture, županijskih matičnih narodnih knjižnica i Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, izgrađen je središnji IT sustav za ujedinjavanje podataka radi provedbe prava na naknadu za javnu posudbu. Potpisivanjem Ugovora o uvjetima za utvrđivanje naknade radi ostvarivanja prava autora na naknadu za javnu posudbu i Ugovora o uvjetima i načinu isplate troškova za održavanje sustava praćenja javne posudbe, Društvo hrvatskih književnika stvorilo je uvjete za implementaciju prava autora na naknadu radi korištenja autorskih djela posredovanjem javnih knjižnica za 2013., The legal basis for the Public Lending Right in Croatia are the EU Directive 91/100/EEC on Lending and Rental Right from 1992 and the Croatian Copyright and Related Rights Act of 1 October 2003. Through the joint action of the Ministry of Culture of the Republic of Croatia, the county central public libraries, and the National and University Library in Zagreb, the central IT system for collecting the data on public lending was established with the aim of implementing the Public Lending Right. Furthermore, on the initiative of the public libraries two agreements were concluded and signed by the Croatian Writers’ Association: the Agreement on Terms of Establishing the Compensation Fee for Public Loan for the Authors and the Agreement on the Terms and Mode of Paying the Expenses of Maintaining the System of Public Lending Right, and thus the necessary pre-conditions for the implementation of the public lending right were established.

Svrha ovoga istraživanja je bila istražiti informacijsko ponašanje korisnika narodnih knjižnica u Hrvatskoj prilikom traženja informacija o Europskoj uniji (EU), te utvrditi koje informacije najviše zanimaju korisnike, na koje načine dolaze do njih, kako ih evaluiraju i koje su poteškoće na koje nailaze prilikom traženja navedenih informacija. Nadalje, istraživanjem se nastojalo utvrditi kakvi su stavovi ispitanika o EU, te što jasnije navedene rezultate predstaviti budućem čitatelju. Korištena metoda ispitivanja pomoću upitnika, unutar kojeg su bila uglavnom pitanja zatvorenog tipa. Upitnik je poslan putem pošte u sve matične narodne knjižnice županija u našoj zemlji te u najmanju knjižnicu unutar svake županije. Rezultati provedenog istraživanja pokazuju da korisnici narodnih knjižnica najčešće do informacija o EU dolaze slučajno putem medija (TV, radio, novine). Značajno je da tek 13% ispitanika informacije o EU traže u svojim narodnim knjižnicama. Informacije koje najčešće traže su vezane za gospodarstvo Republike Hrvatske, utjecaj članstva RH u EU na njihov svakodnevni život, zaposlenje i poslovne prilike te obrazovanje. Potrebno je istaknuti kako ispitanici navode preveliku količinu dostupnih informacija kao najveći problem prilikom traženja konkretnih informacija. Ispitanici su uglavnom dobro upoznati s osnovnim pojmovima o EU. Pri pretraživanju informacija ispitanici većinom znaju točno što traže, ali još uvijek ih veliki broj do informacija dolazi samo slučajnim putem, odnosno pasivno.

The purpose of this paper is to determine and describe the library culture in Croatian public libraries. Semi-structured interviews with 14 library directors (ten public and four academic) were conducted. The tentative discussion topics were: definition of quality, responsibility for quality, satisfaction with library services, familiarization with user perspective of library and librarians, monitoring of user expectations and opinions. These interviews incorporate some of the findings of the project Evaluation of library and information services: public and academic libraries. The project investigates library culture in Croatian public and academic libraries and their preparedness for activities of performance measurement. The interviews reveal that library culture has changed positively in the past few years and that library leaders have positive attitude towards quality and evaluation activities. Library culture in Croatian libraries is a relatively new concept and as such was not actively developed and/or created. This article looks into the library culture of Croatian libraries, but at the same time investigates whether there is any trace of culture of assessment in them. Also, this article brings the latest update on views, opinions and atmosphere in Croatian public and academic libraries., Cilj je rada prikazati i analizirati 14 intervjua provedenih 2011. godine s voditeljima narodnih i visokoškolskih knjižnica u Hrvatskoj (deset narodnih i četiri visokoškolske) u sklopu znanstvenog projekta Vrednovanje knjižničnih službi i usluga: narodne i akademske knjižnice. S ravnateljima knjižnica razgovaralo se o različitim aspektima povezanim s knjižničnom kvalitetom, s ciljem definiranja vrsta kulture u tim knjižnicama. Za istraživanje su se koristili polustrukturirani intervjui, a teme o kojima se razgovaralo bile su definicija kvalitete, odgovornost za kvalitetu, zadovoljstvo knjižničnim uslugama, poznavanje mišljenja korisnika o knjižničnim uslugama i knjižničarima te iščekivanja korisnika. Intervjui provedeni tijekom projekta pokazuju da se knjižnična kultura znatno promijenila unazad nekoliko godina te da su voditelji knjižnica počeli pridavati znatnu pozornost aktivnostima vezanim uz mjerenje i vrednovanje poslovanja. Intervjui opisani u ovom radu ukazuju na početak recesije u Hrvatskoj i na naglašenije iskazivanje nedostataka financijskih sredstava od strane ispitanika u uzorku. Rad donosi nove i neobjavljene rezultate istraživanja intervjua s 14 voditelja knjižnica, a temeljni mu je doprinos da kroz istraživanje knjižnične kulture propitkuje postojanje kulture vrednovanja u hrvatskim knjižnicama.

U radu se predstavljaju rezultati istraživanja provedenog s ciljem utvrđivanja uloge hrvatskih narodnih knjižnica u suvremenomu multikulturalnom okruženju. Glavni je cilj istraživanja bio saznati na koji način hrvatske narodne knjižnice odgovaraju na izazove multikulturalnog društva, posebice u odnosu na prisutne etničke i nacionalne manjine. Podaci su prikupljeni uz pomoć kvantitativne metodologije (online upitnik) u drugoj polovici 2011. godine. Istraživanje je (djelomično) potvrdilo polaznu pretpostavku da su ispitanici (ravnatelji narodnih knjižnica) svjesni važne uloge svojih ustanova u multikulturalnom društvu, no da istovremeno hrvatske narodne knjižnice relativno slabo nude i promiču posebne usluge i građu za manjinske pripadnike svojih korisničkih zajednica. Budući da u Hrvatskoj do sada nije bilo sličnih istraživanja ovakvog obuhvata ovaj rad, i predložene preporuke, mogu pomoći hrvatskim narodnim knjižnicama u osmišljavanju i pružanju službi i usluga za multikulturalne zajednice, ali i potaknuti ih na suradnju sa značajnim knjižnicama i ustanovama u zemlji i inozemstvu. The paper presents the results of a study which examined the role of Croatian public libraries in the contemporary multicultural society. The main goal of the study was to find out how Croatian public libraries respond to challenges of their multicultural communities, particularly with the ethnic and national minorities. The data were gathered using the quantitative methodology (online questionnaire) in the second half of 2011. The results partially confirmed one of the authors’ hypotheses: the respondents (Croatian public libraries’ directors) are generally aware of the important role that a public library has in the modern multicultural society. However, it was also established that public libraries in Croatia, at the moment, do not provide (or promote) multicultural services as actively as expected. This is the first such study conducted in Croatia and its results, and resulting guidelines, can help public libraries in developing multicultural library collections and services, but also encourage them to collaborate more actively with all relevant institutions in their communities and wider, in order to provide better services for their users.

Tema je diplomskog rada promocija narodnih knjižnica putem društvenih mreža, a cilj je istraživanja utvrditi koliko ih narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj koriste u svojoj promociji i koje su to društvene mreže. Kako je promocija dio marketinških aktivnosti, u teorijskom dijelu se polazi od definiranja marketinga s težištem na posebnosti neprofitnog marketinga u čijem se djelokrugu nalazi knjižnica kao neprofitna ustanova unutar područja kulture i umjetnosti. U radu se pojašnjava pojam društvenih mreža, povijesni razvoj i pravila ponašanja na društvenim mrežama. Ispituje se popularnost društvenih mreža, što ih to čini pogodnim promocijskim alatom i kako knjižnice mogu iskoristiti pogodnosti koje pruža otvaranje profila ustanove na društvenim mrežama. Istraživanjem promocije narodnih knjižnica putem društvenih mreža su obuhvaćane 183 narodne knjižnice u Hrvatskoj, uključujući Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu. Istraživanjem se trebalo utvrditi koliko narodnih knjižnica u Hrvatskoj ima svoje profile, koje su to društvene mreže, kako su povezane s web stranicama knjižnica te koliko narodne knjižnice koriste mogućnosti novih tehnologija za besplatnu promociju, približavanje određenoj populaciji korisnika i privlačenje istih. Za istraživanje su odabrane kvantitativne metode istraživanja i postupci prikupljanja podataka pretraživanjem interneta. Istraživanjem su prikupljeni podatci o (ne)postojanju osobnih web stranica narodnih knjižnica u RH, (ne)postojanju poveznica za postojeće profile na društvenim mrežama, društvenim mrežama na kojima su prisutne narodne knjižnice te koliko narodnih knjižnica ima profil na određenoj društvenoj mreži. Analiza rezultata provedenog istraživanja potvrđuje postavljenu hipotezu da narodne knjižnice RH u većim urbanim središtima više koriste društvene mreže kao oblik besplatne promocije, ali su postoci korištenja mali.

Sažetak dostupan u časopisu.

Knjižnice u svijetu i Hrvatskoj sve češće koriste Facebook za komunikaciju s korisnicima i promicanje svojih aktivnosti. U radu se izlažu rezultati istraživanja hrvatskih narodnih knjižnica na Facebooku, analiziraju se vrsta njihove prisutnosti, metrički pokazatelji te aktivnosti knjižnica i korisnika na pojedinim aplikacijama tijekom vremenskog razdoblja od dva mjeseca. Rezultati su uspoređeni s ranijim istraživanjima provedenim u Hrvatskoj i u svijetu. U zaključku se iznosi nekoliko temeljnih preporuka vezanih uz prisutnost knjižnica na Facebooku. Cilj je istraživanje pretvoriti u longitudinalno i proširiti ga na sve vrste knjižnica i druge društvene mreže. Tako bi se trajno pratio razvoj hrvatskih knjižnica u komunikacijskom i informacijskom okruženju.

Sažeci dostupni uz rad.

Knjižnice se danas nalaze u obveznom sastavu svih društvenih struktura demokratskih zemalja. Kao mjesni prilaz znanju dostupan svim građanima, narodne knjižnice društvo približavaju idealima mira, socijalne pravde i socijalne kohezije te omogućuju cjeloživotno učenje koje je u mnogočemu pokretačka snaga društva za ostvarivanje napretka kroz informiranje, edukaciju i razonodu. Ovakve idealističke misli o pučkim ili narodnim knjižnicama javljaju se u Engleskoj u osamnaestom stoljeću pod utjecajem empirističke filozofije, te se proširuju na Njemačku i Francusku pod utjecajem prosvjetiteljstva. Engleska je od samih početaka razvoja knjižnica bibliotekarsko središte u kojemu pučka knjižnica najprije doživljava društvenu afirmaciju. Politička afirmacija se, međutim, dogodila tek u dvadesetom stoljeću. U Americi se narodne knjižnice javljaju u osamnaestom stoljeću zbog tamošnjeg entuzijazma i romantičnih uvjerenja Amerikanaca kako knjižnica može nadomjestiti manjak obrazovanja svih članova društva u svakoj životnoj dobi. Zato američke knjižnice vrlo brzo postaju ključni dio tamošnjeg odgojno-obrazovnog sustava. U devetnaestom se stoljeću učvršćuje uloga narodnih knjižnica u društvu u svijetu, dok u dvadesetom stoljeću one doživljavaju punu afirmaciju. U Hrvatskoj se pučke knjižnice pojavljuju u počecima u okviru ilirskih čitaonica koje su, doduše, većim dijelom bili politički mehanizmi pružanja otpora stranoj dominaciji te promicanja hrvatskog nacionalnog, gospodarskog, kulturnog i političkog identiteta. Dvadeseto stoljeće donosi potpunu afirmaciju narodnih knjižnica u svijetu, unaprjeđenje službi i usluga te popularizaciju narodnih knjižnica inovacijama i primjerenim pristupom ciljanim skupinama društva.

U radu se predstavljaju rezultati velikog istraživanja provedenog s ciljem utvrđivanja uloge hrvatskih narodnih knjižnica u suvremenom multikulturalnom okruženju. S jedne strane, ispitano je na koji način hrvatske narodne knjižnice odgovaraju na izazove multikulturalnog društva, a s druge, analizirane su potrebe hrvatskih građana pripadnika triju najbrojnijih jezičnih manjina u Osječko-baranjskoj županiji (slovačke, mađarske i srpske) za informacijama i građom na maternjem jeziku, s posebnim naglaskom na korištenje narodnih knjižnica. Rad donosi samo dio prikupljenih rezultata i to one koji se odnose na informacijsko ponašanje pripadnika srpske nacionalne manjine i na multikulturalne usluge narodnih knjižnica u Osječko-baranjskoj županiji. Podaci su prikupljeni u dvije etape tijekom 2010. i 2011. godine uz pomoć kvantitativne metodologije (tiskani upitnik za pripadnike nacionalnih manjina i online upitnik za ravnatelje narodnih knjižnica). Rezultati su pokazali da pripadnici srpske manjine imaju potrebu za različitim informacijama i građom na svom materinjem jeziku, ali i da relativno slabo u tu svrhu koriste knjižnice jer svoje informacijske potrebe češće zadovoljavaju putem izvora kao što su TV, novine i internet. Ispitanici iz narodnih knjižnica u pravilu su svjesni važne uloge tih ustanova u multikulturalnom društvu no istovremeno relativno slabo nude i promiču posebne usluge i građu za manjinske pripadnike svojih korisničkih zajednica. Nadalje, unatoč činjenici da u Republici Hrvatskoj postoji Središnja knjižnica za Srbe ispitanici gotovo u pravilu nisu njezini članovi. Nažalost, čak i ispitane narodne knjižnice s njom slabo surađuju, kao i s knjižnicama iz matične zemlje manjinskog naroda. Budući da u Hrvatskoj do sada nije bilo sličnih istraživanja ovaj rad može pomoći hrvatskim narodnim knjižnicama u osmišljavanju usluga i izgradnji knjižničnih zbirki za multikulturalne zajednice, ali i potaknuti na suradnju s relevantnim knjižnicama i institucijama u zemlji i inozemstvu.

U novije vrijeme knjižnice u Hrvatskoj sve više pozornosti posvećuju postupcima mjerenja svoje uspješnosti, a sve sa ciljem pospješivanja kvalitete svojih usluga. Rad definira pojmove 'organizacijska kultura' i 'kultura vrednovanja', te, na temelju odabranih rezultata projekta Vrednovanje knjižničnih službi i usluga: narodne i akademske knjižnice analizira i propitkuje postojanje kulture vrednovanja u hrvatskim narodnim i visokoškolskim knjižnicama. Pored toga, u radu će se pokušati ukazati na to što još treba napraviti da bi se organizacijska kultura hrvatskih knjižnica u potpunosti pretvorila u kulturu vrednovanja, krajnjem cilju svih dionika procesa unaprjeđivanja kvalitete poslovanja.

U radu se razmatra problematika zavičajnih zbirki u hrvatskim narodnim knjižnicama i to na sljedeći način: u prvome jedijelu rada izložen pregled dosad objavljenih teorijskih radova hrvatskih autora o zavičajnim zbirkama u narodnim knjižnicama, prikazani su hrvatski zakonski i podzakonski akti koji donose propise vezane uz zavičajne zbirke u narodnim knjižnicama ; u drugome dijelu rada predstavljeni su statistički podatci o zavičajnim zbirkama u narodnim knjižnicama - prikazan je broj narodnih knjižnica koje imaju zavičajne zbirke, broj knjiga u svescima, zatim podatci o nabavi i korištenju građe, za što su korišteni statistički podatci prikupljeni u Hrvatskome zavodu za knjižničarstvo u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Prikaz 8. savjetovanja za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj.

Knjižnice se danas nalaze u obveznom sastavu svih društvenih struktura demokratskih zemalja. Kao mjesni prilaz znanju dostupan svim građanima, narodne knjižnice društvo približavaju idealima mira, socijalne pravde i socijalne kohezije te omogućuju cjeloživotno učenje koje je u mnogočemu pokretačka snaga društva za ostvarivanje napretka kroz informiranje, edukaciju i razonodu. Ovakve idealističke misli o pučkim ili narodnim knjižnicama javljaju se u Engleskoj u osamnaestom stoljeću pod utjecajem empirističke filozofije, te se proširuju na Njemačku i Francusku pod utjecajem prosvjetiteljstva. Engleska je od samih početaka razvoja knjižnica bibliotekarsko središte u kojemu pučka knjižnica najprije doživljava društvenu afirmaciju. Politička afirmacija se, međutim, dogodila tek u dvadesetom stoljeću. U Americi se narodne knjižnice javljaju u osamnaestom stoljeću zbog tamošnjeg entuzijazma i romantičnih uvjerenja Amerikanaca kako knjižnica može nadomjestiti manjak obrazovanja svih članova društva u svakoj životnoj dobi. Zato američke knjižnice vrlo brzo postaju ključni dio tamošnjeg odgojno-obrazovnog sustava. U devetnaestom se stoljeću učvršćuje uloga narodnih knjižnica u društvu u svijetu, dok u dvadesetom stoljeću one doživljavaju punu afirmaciju. U Hrvatskoj se pučke knjižnice pojavljuju u počecima u okviru ilirskih čitaonica koje su, doduše, većim dijelom bili politički mehanizmi pružanja otpora stranoj dominaciji te promicanja hrvatskog nacionalnog, gospodarskog, kulturnog i političkog identiteta. Dvadeseto stoljeće donosi potpunu afirmaciju narodnih knjižnica u svijetu, unaprjeđenje službi i usluga te popularizaciju narodnih knjižnica inovacijama i primjerenim pristupom ciljanim skupinama društva.

Polazeći od činjenice da u Hrvatskoj nema sustavnog rješenja problema knjižničnih usluga za osobe s posebnim potrebama, u radu se predstavljaju preliminarni rezultati istraživanja provedenog u okviru projekta “Knjižnične usluge za osobe s posebnim potrebama – utvrđivanje problema čitanja i pisanja kod osoba s poremećajem u ponašanju i izrečenim odgojnim mjerama u Republici Hrvatskoj”, koji je 2004. godine, u suradnji s Hrvatskom udrugom za disleksiju, Hrvatskim zavodom za knjižničarstvo Nacionalne i sveučilišne knjižnice i IFLA-inom Sekcijom za knjižnice za osobe s posebnim potrebama, pokrenula Komisija za knjižnične usluge za osobe s posebnim potrebama Hrvatskoga knjižničarskog društva. Metodologija rada na projektu, iako provjerena na užoj skupini osoba s poteškoćama u čitanju i pisanju i s poremećajem u ponašanju, može se primijeniti kao dio istraživanja u proširenju Nacionalne strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom, s krajnjim ciljem poboljšanja kvalitete knjižničnih usluga za osobe s posebnim potrebama u narodnim, školskim te specijalnim knjižnicama poput knjižnica odgojnih domova i kaznenih ustanova., As there still seems to be no systematic approach in Croatia to the issues of library services for persons with special needs, the paper presents the preliminary results of the research conducted within the project «Library services for the persons with special needs –determining the problem of reading and writing causing the changes in the behaviour of juvenile attending the young offenders institutions and penal institutions in Croatia». The project was initiated in 2004 by the Committee for Library Services for Persons with Special Needs and Disabilities (Crotian Library Association) in co-operation with Croatian Dyslexia Association, Croatian Institute for Librarianship (National and University Library) and IFLA Section for Libraries Serving Disadvantaged Persons. Even though it had been tested and verified on a smaller group of persons with difficulties in reading and writing and with behaviour disorders, the methods and activities applied in this Project should be viewed as an extention of the National strategy of the unique policy for the disabled, the main goal of which is the improvement of the quality of library services for persons with special needs and disabilities in public, school and special libraries such as libraries of the young offenders institutions and penal institutions.

Ubrzo nakon pojave knjižničnih usluga za djecu u zemljama razvijenoga narodnog knjižničarstva i u hrvatskim se narodnim knjižnicama razvijaju posebne službe i usluge za djecu. U radu se daje pregled razvoja dječjeg knjižničarstva u Hrvatskoj od 1950-ih do 2005., te se, na osnovi podataka koje je 2004. godine prikupila Komisija za dječje knjižnice Hrvatskoga knjižničarskog društva, prikazuje stanje u dječjim knjižnicama. Spomenuti podaci pokazali su znatnu razliku u razvijenosti dječjih knjižnica u Hrvatskoj, kako u pogledu pojedinih djelatnosti tako i s obzirom na kontekst u kojem djeluju. To ukazuje na potrebu za donošenjem osnovnog standarda kojim bi se preciznije odredili minimalni uvjeti za obavljanje djelatnosti, koja bi se trebala više usmjeriti na potrebe i prava korisnika dječje knjižnice. Postavljanje jasne strategije rada, kao dijela strategije razvoja narodnih knjižnica u cjelini, također je preduvjet razvoja i uspješnijeg obavljanja djelatnosti u području dječjeg knjižničarstva u Hrvatskoj., Following the emergence of library services for children in countries with a developed public library system, Croatian public libraries started developing special sections and services for children. This paper provides a review of the development of children’s library services in Croatia from 1950’s to 2005, describing the situation in children’s libraries based on the data presented in 2004 by the Commission for Children’s Libraries of the Croatian Library Association. The latter indicated a significant difference in the development of children’s libraries in Croatia, both in terms of specific activities and in terms of the context in which they operate. This suggests a need for setting the basic standards which would define in more detail the conditions for performing activities focused more on the needs and rights of the users of children’s libraries. The development of a clear operating strategy for children’s services, as part of the general public libraries strategy, is yet another precondition for the development and successful operation in the field of children’s library services in Croatia.