Search

Najznačajniji pritisak na području doline Neretve koji može negativno utjecati na održivost poljoprivrednih površina i cijelog ekosustava je zaslanjivanje tala, što je povezano sa stupnjem zaslanjenosti površinske i podzemne vode. Hidrogeološka struktura aluvijalne doline Neretve vrlo je složena te uvjetuje kompleksne procese kretanja vode. Zbog neposredne blizine mora i okršenih vapnenačkih stijena vodonosnika rijeke, prodor morske vode u dolinu Neretve je vrlo izražen i do nekoliko 10-taka km. Posljedica toga su povremeno ili trajno zaslanjeni izvori vode koji se koriste za navodnjavanje, a što može imati brojne negativne posljedice za agrobiocenozu delte. Primarno su ugrožena tla u kojima zbog visokih koncentracija klorida i natrija dolazi do strukturnih promjena, a pojava pokorice i alkalizacija tala jedni su od dijagnostičkih znakova koji ukazuju na smanjenje plodnosti i uporabne vrijednosti tla. U takvom ionskom okolišu kod većine nehalofitnih biljnih vrsta dolazi do brojnih nespecifičnih i specifičnih promjena. Nespecifične promjene usko su povezane s vodnim stresom, a odnose se na promjene u osmotskoj ravnoteži između biljke i tla, gubitku turgora i smanjenju stope rasta. Neki od specifičnijih učinaka posljedica su toksičnosti pojedinačnih iona koji mogu izazvati promjene u staničnoj strukturi, inhibiciju fotosinteze, smanjenje sinteza klorofila, promjene u mineralnoj ishrani biljke te promjene u metabolizmu N. Takvo tlo postaje medij koji ograničava rast poljoprivrednih kultura. Prinosi mogu biti smanjeni i za više od 50% što izravno umanjuje ekonomsku dobit poljoprivrednih proizvođača. Također, brojna znanstvena istraživanja su pokazala da u zaslanjenim uvjetima biljka može pojačano primati i akumulirati određene elemente koji su štetni za ljudsko zdravlje. Stoga se neizostavno nameće potreba za uspostavom kontrole nad daljnjim procesima zaslanjivanja vode i tla u dolini Neretve kako bi se iskoristio puni potencijal ovog područja za održivu poljoprivrednu proizvodnju, ali i zaštitili prirodni resursi što je i glavni cilj ovoga monitoringa. U ovom dokumentu prikazani su rezultati monitoringa koji je proveden u 2021. godini.

Najznačajniji pritisak na području doline Neretve koji može negativno utjecati na održivost poljoprivrednih površina i cijelog ekosustava je zaslanjivanje tala, što je povezano sa stupnjem zaslanjenosti površinske i podzemne vode. Hidrogeološka struktura aluvijalne doline Neretve vrlo je složena te uvjetuje kompleksne procese kretanja vode. Zbog neposredne blizine mora i okršenih vapnenačkih stijena vodonosnika rijeke, prodor morske vode u dolinu Neretve je vrlo izražen i do nekoliko 10-taka km. Posljedica toga su povremeno ili trajno zaslanjeni izvori vode koji se koriste za navodnjavanje, a što može imati brojne negativne posljedice za agrobiocenozu delte. Primarno su ugrožena tla u kojima zbog visokih koncentracija klorida i natrija dolazi do strukturnih promjena, a pojava pokorice i alkalizacija tala jedni su od dijagnostičkih znakova koji ukazuju na smanjenje plodnosti i uporabne vrijednosti tla. U takvom ionskom okolišu kod većine nehalofitnih biljnih vrsta dolazi do brojnih nespecifičnih i specifičnih promjena. Nespecifične promjene usko su povezane s vodnim stresom, a odnose se na promjene u osmotskoj ravnoteži između biljke i tla, gubitku turgora i smanjenju stope rasta. Neki od specifičnijih učinaka posljedica su toksičnosti pojedinačnih iona koji mogu izazvati promjene u staničnoj strukturi, inhibiciju fotosinteze, smanjenje sinteza klorofila, promjene u mineralnoj ishrani biljke te promjene u metabolizmu N. Takvo tlo postaje medij koji ograničava rast poljoprivrednih kultura. Prinosi mogu biti smanjeni i za više od 50% što izravno umanjuje ekonomsku dobit poljoprivrednih proizvođača. Također, brojna znanstvena istraživanja su pokazala da u zaslanjenim uvjetima biljka može pojačano primati i akumulirati određene elemente koji su štetni za ljudsko zdravlje. Stoga se neizostavno nameće potreba za uspostavom kontrole nad daljnjim procesima zaslanjivanja vode i tla u dolini Neretve kako bi se iskoristio puni potencijal ovog područja za održivu poljoprivrednu proizvodnju, ali i zaštitili prirodni resursi što je i glavni cilj ovoga monitoringa. U ovom dokumentu prikazani su rezultati monitoringa koji je proveden u 2020. godini. U razdoblju od siječnja do prosinca 2020. godine ukupno je prikupljeno i u laboratoriju ispitano: 318 uzoraka vode i 56 uzoraka tla. Rezultati su grupirani prema mjernim područjima – melioracijskim jedinicama na području donjeg toka rijeke Neretve da bi se analizirao i prikazao prostorni i vremenski trend promjena u vodama i tlu.

Značajke tla na projektnim područjima idejnog projekta sustava navodnjavanja Rugvica i Lupoglav utvrđene su na temelju detaljnih terenskih i laboratorijskih pedoloških istraživanja te postojećih studijskih podataka iz arhive na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Terenska pedološka istraživanja provedena su sukladno kriterijima i normativima izrade pedoloških karata mjerila 1:10.000. U okviru tih istraživanja na terenu je vršeno sondiranje terena, otvaranje pedoloških profila i uzorkovanje tla za laboratorijske analize, te mjerenje infiltracije vode u tlo.

Najznačajniji pritisak na području doline Neretve koji može negativno utjecati na održivost poljoprivrednih površina i cijelog ekosustava je zaslanjivanje tala, što je povezano sa stupnjem zaslanjenosti površinske i podzemne vode. Hidrogeološka struktura aluvijalne doline Neretve vrlo je složena te uvjetuje kompleksne procese kretanja vode. Zbog neposredne blizine mora i okršenih vapnenačkih stijena vodonosnika rijeke, prodor morske vode u dolinu Neretve je vrlo izražen i do nekoliko 10-taka km. Posljedica toga su povremeno ili trajno zaslanjeni izvori vode koji se koriste za navodnjavanje, a što može imati brojne negativne posljedice za agrobiocenozu delte. Primarno su ugrožena tla u kojima zbog visokih koncentracija klorida i natrija dolazi do strukturnih promjena, a pojava pokorice i alkalizacija tala jedni su od dijagnostičkih znakova koji ukazuju na smanjenje plodnosti i uporabne vrijednosti tla. U takvom ionskom okolišu kod većine nehalofitnih biljnih vrsta dolazi do brojnih nespecifičnih i specifičnih promjena. Nespecifične promjene usko su povezane s vodnim stresom, a odnose se na promjene u osmotskoj ravnoteži između biljke i tla, gubitku turgora i smanjenju stope rasta. Neki od specifičnijih učinaka posljedica su toksičnosti pojedinačnih iona koji mogu izazvati promjene u staničnoj strukturi, inhibiciju fotosinteze, smanjenje sinteza klorofila, promjene u mineralnoj ishrani biljke te promjene u metabolizmu N. Takvo tlo postaje medij koji ograničava rast poljoprivrednih kultura. Prinosi mogu biti smanjeni i za više od 50% što izravno umanjuje ekonomsku dobit poljoprivrednih proizvođača. Također, brojna znanstvena istraživanja su pokazala da u zaslanjenim uvjetima biljka može pojačano primati i akumulirati određene elemente koji su štetni za ljudsko zdravlje. Stoga se neizostavno nameće potreba za uspostavom kontrole nad daljnjim procesima zaslanjivanja vode i tla u dolini Neretve kako bi se iskoristio puni potencijal ovog područja za održivu poljoprivrednu proizvodnju, ali i zaštitili prirodni resursi što je i glavni cilj ovoga monitoringa. U ovom dokumentu prikazani su rezultati monitoringa koji je proveden u 2019. godini.

Značajan poticaj u razvoju poljoprivredne proizvodnje u Republici Hrvatskoj moguće je ostvariti kroz bolju učinkovitost dreniranog poljoprivrednog zemljišta, čija ukupna površina prema dodatnim istraživanjima koja su provedena u ovom Projektu – studiji iznosi 166.541, 5 ha. Posebice je to važno s aspekta boljeg korištenja dreniranog zemljišta za potrebe navodnjavanja. Težište u ovoj Studiji-Projektu je na procjeni pogodnosti i mjerama uređenja dreniranog poljoprivrednog zemljišta, odnosno potrebnoj revitalizaciji sustava odvodnje za primjenu (potrebu) navodnjavanja u Republici Hrvatskoj (RH). Naime, literaturni izvori o pogodnosti dreniranog poljoprivrednog zemljišta za potrebe navodnjavanja se od lokacije do lokacije dosta razlikuju, tako da je na osnovu istih teško utvrditi pravo stanje na široj razini županije, a posebice RH. Prema osnovnoj pedološkoj karti RH (OPK, 1:50.000) na prostoru koje obuhvaća drenirano poljoprivredno zemljište (DPZ) izdvojeno je ukupno oko 95 kartiranih jedinica, koje su izvorno pripadale u red (klasu) hidromorfnih i/ili semihidromorfnih tala. Treba svakako naglasiti da su ova tla prije izvođenja hidromelioracijskih sustava u pogledu gospodarenja imala ozbiljnih ograničenja, pri čemu je osnovni limitirajući faktor predstavljala prekomjerna vlažnost tla, kao posljedica kraće i/ili duže prisutnosti zadržavanja površinskih i/ili podzemnih voda. Zbog određenih propusta u predloženim koncepcijskim rješenjima kao i tijekom samog izvođenja projektiranih sustava detaljne odvodnje, na znatnom dijelu hidromelioriranog poljoprivrednog zemljišta, posebice u domeni „teških“ tala nije na zadovoljavajući način riješen njihov temeljni problem, odnosno suvišna vlažnost. Kao posljedica navedenih propusta u postmeliorativnoj fazi gospodarenja na znatnom dijelu ovih tala (zemljišta) i dalje je prisutno otežano i nedohodovno gospodarenje, koje je posebice izraženo tijekom humidnih godina. Temeljem navedenog, a uvažavajući i osnovna ograničenja (faktore) dreniranih tala (zemljišta) po pitanju njihovih osnovnih fizikalno- hidrauličkih i kemijskih obilježja kao i stanja funkcionalnosti izvedenih sustava detaljne i osnovne odvodnje, postavlja se ozbiljno pitanje koliko su ova tla i u kojoj mjeri pogodna za primjenu navodnjavanja u RH. Zato držimo opravdanim izradu ove Studije- Projekta s temeljnim ciljem adekvatne procjene pogodnosti s potrebnim mjerama uređenja dreniranog poljoprivrednog zemljišta za primjenu navodnjavanja u Republici Hrvatskoj.

Najznačajniji pritisak na području doline Neretve koji može negativno utjecati na održivost poljoprivrednih površina i cijelog ekosustava je zaslanjivanje tala, što je povezano sa stupnjem zaslanjenosti površinske i podzemne vode. Hidrogeološka struktura aluvijalne doline Neretve vrlo je složena te uvjetuje kompleksne procese kretanja vode. Zbog neposredne blizine mora i okršenih vapnenačkih stijena vodonosnika rijeke, prodor morske vode u dolinu Neretve je vrlo izražen i do nekoliko 10-taka km. Posljedica toga su povremeno ili trajno zaslanjeni izvori vode koji se koriste za navodnjavanje, a što može imati brojne negativne posljedice za agrobiocenozu delte. Primarno su ugrožena tla u kojima zbog visokih koncentracija klorida i natrija dolazi do strukturnih promjena, a pojava pokorice i alkalizacija tala jedni su od dijagnostičkih znakova koji ukazuju na smanjenje plodnosti i uporabne vrijednosti tla. U takvom ionskom okolišu kod većine nehalofitnih biljnih vrsta dolazi do brojnih nespecifičnih i specifičnih promjena. Nespecifične promjene usko su povezane s vodnim stresom, a odnose se na promjene u osmotskoj ravnoteži između biljke i tla, gubitku turgora i smanjenju stope rasta. Neki od specifičnijih učinaka posljedica su toksičnosti pojedinačnih iona koji mogu izazvati promjene u staničnoj strukturi, inhibiciju fotosinteze, smanjenje sinteza klorofila, promjene u mineralnoj ishrani biljke te promjene u metabolizmu N. Takvo tlo postaje medij koji ograničava rast poljoprivrednih kultura. Prinosi mogu biti smanjeni i za više od 50% što izravno umanjuje ekonomsku dobit poljoprivrednih proizvođača. Također, brojna znanstvena istraživanja su pokazala da u zaslanjenim uvjetima biljka može pojačano primati i akumulirati određene elemente koji su štetni za ljudsko zdravlje. Stoga se neizostavno nameće potreba za uspostavom kontrole nad daljnjim procesima zaslanjivanja vode i tla u dolini Neretve kako bi se iskoristio puni potencijal ovog područja za održivu poljoprivrednu proizvodnju, ali i zaštitili prirodni resursi što je i glavni cilj ovoga monitoringa. U ovom dokumentu prikazani su rezultati monitoringa koji je proveden u 2018. godini.

Najznačajniji pritisak na području doline Neretve koji može negativno utjecati na održivost poljoprivrednih površina i cijelog ekosustava je zaslanjivanje tala, što je povezano sa stupnjem zaslanjenosti površinske i podzemne vode. Hidrogeološka struktura aluvijalne doline Neretve vrlo je složena te uvjetuje kompleksne procese kretanja vode. Zbog neposredne blizine mora i okršenih vapnenačkih stijena vodonosnika rijeke, prodor morske vode u dolinu Neretve je vrlo izražen i do nekoliko 10-taka km. Posljedica toga su povremeno ili trajno zaslanjeni izvori vode koji se koriste za navodnjavanje, a što može imati brojne negativne posljedice za agrobiocenozu delte. Primarno su ugrožena tla u kojima zbog visokih koncentracija klorida i natrija dolazi do strukturnih promjena, a pojava pokorice i alkalizacija tala jedni su od dijagnostičkih znakova koji ukazuju na smanjenje plodnosti i uporabne vrijednosti tla. U takvom ionskom okolišu kod većine nehalofitnih biljnih vrsta dolazi do brojnih nespecifičnih i specifičnih promjena. Nespecifične promjene usko su povezane s vodnim stresom, a odnose se na promjene u osmotskoj ravnoteži između biljke i tla, gubitku turgora i smanjenju stope rasta. Neki od specifičnijih učinaka posljedica su toksičnosti pojedinačnih iona koji mogu izazvati promjene u staničnoj strukturi, inhibiciju fotosinteze, smanjenje sinteza klorofila, promjene u mineralnoj ishrani biljke te promjene u metabolizmu N. Takvo tlo postaje medij koji ograničava rast poljoprivrednih kultura. Prinosi mogu biti smanjeni i za više od 50% što izravno umanjuje ekonomsku dobit poljoprivrednih proizvođača. Također, brojna znanstvena istraživanja su pokazala da u zaslanjenim uvjetima biljka može pojačano primati i akumulirati određene elemente koji su štetni za ljudsko zdravlje. Stoga se neizostavno nameće potreba za uspostavom kontrole nad daljnjim procesima zaslanjivanja vode i tla u dolini Neretve kako bi se iskoristio puni potencijal ovog područja za održivu poljoprivrednu proizvodnju, ali i zaštitili prirodni resursi što je i glavni cilj ovoga monitoringa. U ovom dokumentu prikazani su rezultati monitoringa koji je proveden u 2017. godini.

Najznačajniji pritisak na području doline Neretve koji može negativno utjecati na održivost poljoprivrednih površina i cijelog ekosustava je zaslanjivanje tala, što je povezano sa stupnjem zaslanjenosti površinske i podzemne vode. Hidrogeološka struktura aluvijalne doline Neretve vrlo je složena te uvjetuje kompleksne procese kretanja vode. Zbog neposredne blizine mora i okršenih vapnenačkih stijena vodonosnika rijeke, prodor morske vode u dolinu Neretve je vrlo izražen i do nekoliko 10-taka km. Posljedica toga su povremeno ili trajno zaslanjeni izvori vode koji se koriste za navodnjavanje, a što može imati brojne negativne posljedice za agrobiocenozu delte. Primarno su ugrožena tla u kojima zbog visokih koncentracija klorida i natrija dolazi do strukturnih promjena, a pojava pokorice i alkalizacija tala jedni su od dijagnostičkih znakova koji ukazuju na smanjenje plodnosti i uporabne vrijednosti tla. U takvom ionskom okolišu kod većine nehalofitnih biljnih vrsta dolazi do brojnih nespecifičnih i specifičnih promjena. Nespecifične promjene usko su povezane s vodnim stresom, a odnose se na promjene u osmotskoj ravnoteži između biljke i tla, gubitku turgora i smanjenju stope rasta. Neki od specifičnijih učinaka posljedica su toksičnosti pojedinačnih iona koji mogu izazvati promjene u staničnoj strukturi, inhibiciju fotosinteze, smanjenje sinteza klorofila, promjene u mineralnoj ishrani biljke te promjene u metabolizmu N. Takvo tlo postaje medij koji ograničava rast poljoprivrednih kultura. Prinosi mogu biti smanjeni i za više od 50% što izravno umanjuje ekonomsku dobit poljoprivrednih proizvođača. Također, brojna znanstvena istraživanja su pokazala da u zaslanjenim uvjetima biljka može pojačano primati i akumulirati određene elemente koji su štetni za ljudsko zdravlje. Stoga se neizostavno nameće potreba za uspostavom kontrole nad daljnjim procesima zaslanjivanja vode i tla u dolini Neretve kako bi se iskoristio puni potencijal ovog područja za održivu poljoprivrednu proizvodnju, ali i zaštitili prirodni resursi što je i glavni cilj ovoga monitoringa. U ovom dokumentu prikazani su rezultati monitoringa koji je proveden u 2016. godini. U razdoblju od siječnja do prosinca 2016. godine ukupno je prikupljeno i u laboratoriju ispitano: 336 uzoraka vode i 56 uzoraka tla. Rezultati su grupirani prema mjernim područjima – melioracijskim jedinicama na području donjeg toka rijeke Neretve da bi se analizirao i prikazao prostorni i vremenski trend promjena u vodama i tlu.