Search

Budući da je stopa razvoda braka u Republici Hrvatskoj u konstantnom porastu, sve veći broj djece odrasta u necjelovitim obiteljima. U skladu s tim, raste interes za utvrđivanje posljedica koje razvod ostavlja, a od posebne je važnosti ispitati odnose između reakcija na razvod roditelja i kvalitete funkcioniranja u bliskim odnosima u odrasloj dobi. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos između kvalitete privrženosti roditeljima i ljubavnom partneru te straha od intimnosti u ljubavnim vezama kod odraslih osoba čiji su roditelji razvedeni. U tu svrhu provedeno je online korelacijsko istraživanje na prigodnom uzorku od 344 sudionika u dobi od 18 do 54 godine. Prosječna dob koju su sudionici imali za vrijeme razvoda roditelja iznosila je 11 godina, a na pitanja o vlastitim reakcijama na razvod roditelja odgovarali su retrospektivno. Sudionici su popunili Upitnik iskustva razvoda roditelja, Upitnik percipirane socijalne podrške tijekom razvoda, Upitnik komponenata straha od intimnosti te Skraćenu verziju Brennanovog Inventara iskustava u bliskim vezama. Osim latentne strukture navedenih mjernih instrumenata, analizirane su i spolne razlike na korištenim varijablama, njihove međusobne korelacije te prediktivni doprinos različitih vlastitih reakcija na iskustvo razvoda roditelja, privrženosti partneru i roditeljima objašnjenju varijance straha od intimnosti. Spolne razlike u strahu od intimnosti u ljubavnoj vezi nisu utvrđene, ali je utvrđeno da muškarci referiraju o, u prosjeku, manje negativnih emocionalnih posljedica razvoda braka roditelja te iskazuju veću percipiranu socijalnu podršku tijekom razvoda. Rezultati su pokazali da je kod sudionika, kao i kod sudionica u ovom istraživanju, strah od intimnosti u ljubavnoj vezi pozitivno povezan s većom izraženošću negativnih reakcija na razvod braka te s dimenzijama izbjegavanje i anksioznost u odnosu s partnerom, ocem i majkom. Nadalje, u oba poduzorka percipirana socijalna podrška tijekom razvoda negativno je povezana s većom izraženošću negativnih reakcija na razvod, strahom od intimnosti u ljubavnoj vezi te s dimenzijama izbjegavanje i anksioznost u odnosu s partnerom, ocem i majkom. U poduzorku muškaraca utvrđen je značajan pozitivan doprinos izbjegavanja u odnosu s partnerom i ocem objašnjenju varijance straha od intimnosti u ljubavnim vezama. Kod žena je utvrđen značajan pozitivan doprinos izbjegavanja i anksioznosti u odnosu s partnerom te izbjegavanja u odnosu s majkom objašnjenju varijance straha od intimnosti. As the rate of divorce in the Republic of Croatia is constantly increasing, there is an increasing number of children growing up in incomplete families. In accordance with that, there is a growing interest in determining the consequences that divorce has in functioning and psychological well-being of children, and it is of particular importance to identify the relationships between reactions to parental divorce and the quality of functioning in close relationships in adulthood. Accordingly, the aim of this research was to examine the relationship between quality of parental and romantic attachment and the fear of intimacy in romantic relationship of adults whose parents are divorced. For this purpose, an online correlation survey was conducted on a convenience sample of 344 participants in the age 18-54. The average age of participants at the time of parental divorce was 11 years and on the questions about their own reactions on parental divorce they answered retrospectively. Participants completed the Experience of Parental Divorce Scale, Perceived Social Support Scale, Fear of Intimacy Components Questionnaire and Modified Version of Brennan’s Experiences in Close Relationships Inventory. Apart from the latent structure of the instruments, gender differences were analysed on the used variables, their intercorrelations and predictive contribution of different own negative reactions to the parental divorce and the attachment to partner and parents in explaining the variance of the fear of intimacy. Gender differences in the fear of intimacy in romantic relationship were not found, but it is observed that male participants refer about, in average, less negative emotional consequences of the divorce and show greater perceived social support during the divorce. Results also revealed, that in male participants, as well as in female participants in this study, fear of intimacy in romantic relationship is positively correlated with negative reactions to divorce and the dimensions of avoidance and anxiety in relationships with partner, father and mother. Moreover, on both subgroups, perceived social support during the divorce is negatively correlated with negative reactions to divorce, fear of intimacy in romantic relationship and dimensions of avoidance and anxiety in relationships with partner, father and mother. On the subgroup of men, there was significant positive contribution of avoidance in relationships with partner and father in explaining the variance of the fear of intimacy in romantic relationships. On the subgroup of women, significant positive contribution of avoidance and anxiety in relationship with partner and avoidance in relationship with mother in explaining of the fear of intimacy variance was observed.

Prijateljstvom se može nazvati trajan odnos između dvije osobe kojeg obilježavaju odanost, prisnost i uzajamna privlačnost. Većina dosadašnjih istraživanja u području bliskih odnosa usmjerila se prema obiteljskim i romantičnim odnosima dok je znatno manje istraživanja pokušalo zahvatiti područje prijateljstva. Iz perspektive teorije privrženosti, pojedinac tijekom života formira višestruke veze privrženosti dok u adolescenciji raste vjerojatnost da će upravo odnosi s vršnjacima poprimiti funkcije privrženosti. Budući da mnogi instrumenti u ovom području obuhvaćaju koncepte povezane s kvalitetom prijateljskih veza i zapravo nemaju fokus na privrženosti kao takvoj, nužna je potreba za daljnjim razvojem valjanih mjera ovog konstrukta. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti faktorsku strukturu prevedene Adolescent Friendship Attachment Scale (AFAS ; Wilkinson, 2008.), konstruirane i validirane kao mjere privrženosti u bliskoj prijateljskoj vezi u adolescenciji. Skala je primjenjena kod 294 studenta Sveučilišta u Zadru (239 žena i 55 muškaraca, prosječne dobi 21, 5 godinu). Postupkom eksploratorne faktorske analize izdvojena su tri faktora (Sigurnost, Anksioznost i Izbjegavanje) koji objašnjavaju 49, 7% ukupne varijance rezultata što je u skladu s podacima izvorne validacijske studije. Rezultati na sve tri subskale umjereno koreliraju, pri čemu su rezultati na subskali Izbjegavanja i Anksioznosti u pozitivnoj korelaciji, dok rezultati na subskali Sigurnosti i Anksioznosti te subskali Sigurnosti i Izbjegavanja negativno koreliraju. Potvrđena je očekivana značajna razlika po spolu: djevojke su ostvarile više rezultate na dimenziji Sigurnosti dok su mladići iskazali veće Izbjegavanje i Anksioznost u prijateljskoj vezi. Budući da su rezultati ovdje prikazanog istraživanja preliminarnog karaktera, nužne su daljnje provjere konvergentne kao i diskriminativne valjanosti prikazane mjere privrženosti u bliskoj prijateljskoj vezi.

Većina mjera privrženosti u odrasloj dobi operacionalizira privrženost kao stabilnu osobinu, što potvrđuju i istraživanja stabilnosti stilova privrženosti. Ipak, još prema Bowlbyjevoj teoriji privrženosti i nekim suvremenim razmišljanjima stil privrženosti ne može biti shvaćen isključivo u kontekstu stabilnosti, na što ukazuju i tumačenja privrženosti koja polaze od tzv. radnih modela i dinamičnih bihevioralnih sistema. Drugim riječima, može se pretpostaviti da stil privrženosti ipak u nekoj mjeri varira temporalno i ovisno o situaciji, što potvrđuju i neke studije koje su pokazale da životni događaji (poglavito ono vezani uz interpersonalne gubitke) i eksperimentalna aktivacija shema privrženosti u definiranim bliskim vezama dovode do privremenih promjena u razinama sigurnosti/nesigurnosti a što povratno značajno utječe na percepciju, očekivanja i ponašanje. Pokušaji mjerenja privremenih fluktuacija u mislima, osjećajima i ponašajnim tendencijama koje leže u podlozi procesa privrženosti novost su u ovom području, dok u Hrvatskoj za sada još nije bilo takvih pokušaja. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti faktorsku strukturu prevedene State adult attachment measure (SAAM) (Gillath, Hart, Noftle i Stockdale, 2009.), konstruirane i validirane kao mjere privrženosti kao stanja. Skala je primjenjena kod 294 studenta Sveučilišta u Zadru (239 žena i 55 muškaraca, prosječne dobi 21, 59 godina). Postupkom eksploratorne faktorske analize (uz varimax rotaciju) izolirana su tri faktora: izbjegavanje, traženje blizine i sigurnost čime je potvrđena trofaktorska struktura SAAM-a. Struktura mjere privrženosti kao stanja odgovara trima nezavisnim dimenzijama, od kojih Traženje blizine i Izbjegavanje stoje u ortogonalnom odnosu. Rezultati na subskali Sigurnosti i Izbjegavanja umjereno negativno koreliraju, dok je dobiven obrnuti obrazac korelacija za rezultate na Sigurnosti i Traženju blizine. Izgleda da konstrukt privrženosti kao stanja po strukturi generalno odgovara opisu privrženosti kao stabilne osobine, međutim stoji jasan zahtjev za provjerom konvergentne kao i diskriminativne valjanosti ovdje prikazane mjere tog konstrukta.

Cilj istraživanja bio je ispitati privrženost obitelji, te karakteristike ljubavnih iskustava i privrženost u ljubavnim odnosima s obzirom na cjelovitost primarne obitelji i percipiranu kvalitetu odnosa među roditeljima. Prvi problem bio je ispitati razlikuje li se privrženost sudionika članovima obitelji s obzirom na to je li sudionik dijete rastavljenih roditelja, te potječe li iz cjelovite obitelji s kvalitetnim ili nekvalitetnim odnosom među roditelja. Drugi problem bio je ispitati razlikuju li se sudionici iz ova tri tipa primarnih obitelji po karakteristikama svojih ljubavnih veza, zadovoljstvu svojim ljubavnim iskustvima te privrženosti ljubavnim partnerima. U istraživanju je sudjelovalo 432 učenika i učenica srednjih škola iz Karlovca. Primijenjen je instrument koji se sastojao od dvije verzije Inventara iskustava u bliskim vezama (Kamenov i Jelić, 2003) – jedne kojom se ispituje privrženost članovima obitelji, a druge koja ispituje privrženost ljubavnim partnerima, te pitanja o čestini pozitivnih interakcija među roditeljima i pitanja o učestalosti i intenzitetu roditeljskih svađa. Rezultati provedenih višestrukih analiza varijanci ukazuju da karakteristike primarne obitelji u većoj mjeri određuju karakteristike bliskih odnosa s članovima obitelji nego s ljubavnim partnerima, te da su dobivene razlike određene i spolom sudionika istraživanja. Djevojke iz loše funkcionirajućih obitelji pokazale su se više anksioznima oko odnosa s članovima obitelji nego svi ostali sudionici, a također i više izbjegavaju bliskost s članovima obitelji, što je inače karakteristično za mladiće. Korelacijske analize dimenzija privrženosti s indeksom kvalitete braka roditelja i indeksom teškoća u odnosima među roditeljima pokazale su u uzorku djevojaka značajnu povezanost i anksioznosti i izbjegavanja bliskosti s oba ova indeksa. Što više teškoća u braku roditelja djevojke percipiraju, to je veća i njihova anksioznost oko odnosa s članovima obitelji i izbjegavanje bliskosti s njima. No, izbjegavanje bliskosti još je više povezano s percepcijom manje čestine pozitivnih interakcija među roditeljima. Ovo posljednje je ujedno i jedini nalaz koji je dobiven i u uzorku mladića. Privrženost u ljubavnim vezama pokazala se mnogo manje povezanom s karakteristikama primarne obitelji – jedini značajan nalaz je da djevojke iz primarnih obitelji koje dobro funkcioniraju pokazuju manju anksioznost u ljubavnim vezama nego djevojke iz drugih tipova obitelji. Nisu dobivene razlike u zadovoljstvu dosadašnjim ljubavnim iskustvima, broju veza ni trajanju veza sudionika iz različitih tipova obitelji, no dobivene su očekivane spolne razlike.

Usamljenost je posljedica percipiranja razlike između željene i ostvarene razine odnosa s drugim ljudima te može biti povezana s nedovoljnom kvantitetom (socijalna usamljenost) ili kvalitetom (emocionalna usamljenost) postojećih odnosa. Dječja usamljenost dugo je vremena bila zanemarivan problem budući da se smatralo da djeca nisu sposobna za istinske odnose s drugima pa stoga ni za osjećaj njihova nedostatka, no s vremenom se došlo do spoznaje da je usamljenost, osim što je stvaran problem u životu neke djece, također i prediktor budućih problema u socijalnome funkcioniranju. Na djetetov osjećaj usamljenosti mogu utjecati slabi ili neadekvatni odnosi s vršnjacima ili s roditeljima, kao i neka njegova druga iskustva i doživljaji. Prethodnim istraživanjima dobiveno je da su djeca koja su sigurnije privržena majci tijekom srednjeg djetinjstva rjeđe usamljena te da imaju više recipročnih prijateljstava. Iako odnos s roditeljima i kasnije ostaje vrlo važan, u predadolescentskom razdoblju djeca postaju manje sklona roditeljima pokazivati svoje osobne osjećaje, a to u većoj mjeri čine u odnosima s vršnjacima i prijateljima. Uz primjetno povećavanje važnosti bliskih vršnjačkih odnosa, prihvaćenost od strane vršnjačke skupine i dalje ima bitnu ulogu. Navedene karakteristike socijalnog razvoja dovode do promjena u uzrocima, kao i u dječjem doživljaju vlastite usamljenosti. Istraživanje je provedeno na učenicima četvrtih i sedmih razreda zagrebačkih osnovnih škola. Cilj istraživanja jest upoznati se s pojavnošću različitih tipova usamljenosti te s njihovim korelatima. Nastoji se ispitati međusobni odnos emocionalne, socijalne i usamljenosti u odnosu s roditeljima te se također nastoji spoznati uloga privrženosti u svakoj od ovih usamljenosti. Osim toga ispituje se percepcija razloga emocionalno i/ili socijalno usamljene djece za njihovu vlastitu usamljenost. Utvrđene su i spolne te dobne razlike u usamljenosti i ostalim mjerama, kao i u njihovome međusobnome odnosu, a rezultati su komentirani u skladu s teorijskim objašnjenjima i nalazima srodnih istraživanja.

Knjiga se sastoji od 7 poglavlja: Psihologija životnog vijeka: Kratki osvrt na njezinu povijest i probleme ; Samoregulacija razvoja u odrasloj dobi ; Neki aspekti i implikacije negativnih vjerovanja o starenju i starim osobama ; Procesi prilagodbe u odrasloj dobi ; Zadovoljstvo životom odraslih osoba ; Prisni odnosi u odrasloj i starijoj dobi ; Privrženost u odrasloj dobi.

Usamljenost se javlja onoliko često koliko i prehlada tijekom zime. Weiss (1973) kao predstavnik interakcionističkog pristupa ističe da je usamljenost rezultat nerealizirane želje za vrlo specifičnim oblicima odnosa, odnosno usamljenost ovisi o percepciji pojedinca da njegove potrebe nisu zadovoljene u odnosima koje ima s drugima. Weiss (1973) je identificirao šest takvih potreba, tzv. socijalnih zaliha (socijalnih dobitaka): vođenje, potvrđivanje vlastite vrijednosti, socijalna integracija, privrženost, briga za druge i pouzdani oslonac. Dakle, specifičnost funkcije svakog odnosa je u tome da svaki odnos, s obzirom na dobitke koje osigurava pojedincu, ne može biti zamijenjen nekom drugom vrstom odnosa. Tako će se zbog nedostatka emocionalno privrženog odnosa javiti emocionalna usamljenost, a zbog neuključenosti u zadovoljavajuću socijalnu mrežu javit će se socijalna usamljenost. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi koje od socijalnih zaliha značajno doprinose pojavi socijalne usamljenosti i emocionalne usamljenosti u domeni obiteljskih i ljubavnih odnosa. Na uzorku od 201 srednjoškolca i 202 studenta primijenili smo Skalu socijalne i emocionalne usamljenosti (Ćubela Adorić i Nekić, 2004) i Skalu socijalnih zaliha (Cutrona i Russell, 1987). Rezultati istraživanja pokazuju da postoje značajni efekti dobi i spola na ispitivane varijable. S obzirom na postojeće razlike, daljnjim analizama utvrdili smo koje socijalne zalihe značajno pridonose objašnjenju socijalne i emocionalne usamljenosti u domeni obiteljskih i ljubavnih odnosa posebno za srednjoškolce i studente i posebno za mladiće i djevojke. Rezultati pokazuju da je socijalna integracija osobito važna socijalna zaliha za pojavu socijalne usamljenosti. Za usamljenost u obitelji ističu se vođenje i pouzdani oslonac, dok su za usamljenost u ljubavi osobito važne privrženost i briga za druge.