Search

Title: Case study of physiotherapeutic treatment of a patient after reconstruction of the anterior cruciate ligament. Objective: This thesis is a case study of the physiotherapeutic care of a patient who underwent reconstruction surgery of the anterior cruciate ligament. The care occurred during an internship at rehabilitation department at FNHK hospital. The thesis includes a comprehensive theoretical introduction to the subject. Summary: This thesis is divided into two parts. The first part describes the anatomy, kinesiology and biomechanics of the knee joint and various surgical approaches to anterior cruciate ligament plastic surgery. The second part is a case study of physiotherapeutic care of a real patient after anterior cruciate ligament reconstruction which lasted nine therapy sessions. The case study concludes with a comparison of the patient's condition before and after rehabilitation, and an evaluation of the effect of the therapy. Key words: knee joint, anterior cruciate ligament, reconstruction, physical therapy, rehabilitation, case study

Povećana prisutnost mikroplastike u ekosustavu povećava njezinu bioraspoloživost ; naime izravno se povećava mogućnost susreta organizama s česticama mikroplastike. Mnogi organizmi, uključujući i ljude, mogu progutati čestice mikroplastike, što potom može izazvati toksične učinke kroz različite načine djelovanja. Mikroplastika može otpustiti otrovne plastifikatore i adsorbirane onečišćujuće tvari (razne toksine iz vode) koji mogu uzrokovati endokrine poremećaje, odgođenu ovulaciju, hepatički stres pa čak i smrt. Također, čestice mikroplastike odlična su baza za kolonizaciju mikroba i potpora njihovu rastu, a neki od mikroba mogu biti patogeni.

Plastika je zbog svoje široke upotrebe prisutna u svim dijelovima okoliša, gdje štetno utječe na različite sastavnice okoliša, a toksični spojevi koje adsorbira prenose se kroz hranidbeni lanac te s vremenom dolaze do čovjeka. Male dimenzije mikroplastike stvaraju poteškoće pri detekciji, identifikaciji, a posebice pri uklanjaju mikroplastike iz okoliša. Potrebno je razviti ili unaprijediti već postojeće metode detekcije i kvantifikacije te provesti zakonsku regulativu kojom bi se smanjilo ispuštanje mikroplastike u okoliš. Plastic, due to its wide use, is present in all parts of the environment, where it unfavorably affects various components of the environment, and the toxic compounds that it adsorbs are transmitted through the food chain and by time reach humans. Small dimensions of microplastics create difficulties in detection, identification and especially in displacement of microplastics from the environment. It is necessary to develop or improve already existing methods of detection and quantification, as well as implement legislation that would reduce the release of microplastics into the environment.

FDM tehnologija 3D tiska sve češće nalazi primjenu u industrijskom okružju. Dva su glavna faktora koja utječu na povećanu primjenu – poboljšanje tehnoloških mogućnosti 3D printera i sve širi raspon dostupnih polimernih i kompozitnih materijala za izradu proizvoda. Autoindustrija je vrlo brzo prepoznala prednosti i nove mogućnosti koje 3D tisak donosi, stoga je to jedno od područja industrije koje najbrže uvodi tehnologiju 3D tiska za prototipiranje i proizvodnju. Potreba za lakšim i čvršćim materijala oduvijek je prisutna u autoindustriji, stoga ne iznenađuje potreba za naprednim materijalima u 3D tisku koji tu potrebu zadovoljavaju. Nagli razvoj materijala rezultirao je širokim rasponom naprednih kompozitnih materijala, te je gotovo nemoguće naći objedinjeni pregled trenutnog stanja dostupnih materijala. Stoga je cilj ovoga rada stvoriti objektivni pregled naprednih kompozita i njihovih mehaničkih karakteristika.

Prilikom arheoloških istraživanja na trasi buduće obilaznice naselja Petrijevci u Osječko - baranjskoj županiji, tijekom proljeća 2018. g., pronađeno je šest fragmenata neolitičke figuralne plastike. Daljnjim istraživanjem utvrđeno je kako se radi o naselju sopotske kulture. Kroz ovaj rad nastoji se povezati pronađene figure sa sličnim nalazima s drugih sopotskih lokaliteta, ali i utvrditi eventualan utjecaj nositelja vinčanske kulture na proizvodnju i funkciju ovih nalaza.

V zadnjih 10 letih je uporaba lesno plastičnih kompozitov wood plastic composites - WPC) za mnogo različnih izdelkov, tako za zunanjo kot tudi notranjo uporabo, zelo narasla. Proizvodnja le-teh poteka na več različnih načinov: izdelujemo jih npr. s stiskanjem, z ekstrudorjem, z vbrizgavanjem v kalup, itd. poleg tega pa lahko s spreminjanjem komponent v mešanici vplivamo na lastnosti kompozita. Z različnimi dodatki/primesmi kot so lepila, barvila, polnila, itd., lahko še dodatno vplivamo na lastnosti kompozita. Spreminjali smo velikosti lesnih iveri ter njihov delež, nato pa z različnimi testi ugotavljali, kako te spremembe vplivajo na lastnosti WPC-ja. Ugotovili smo, da lahko na mehanske in fizikalne lastnosti vplivamo tako z velikostjo iveri kot tudi z njihovim deležem. Z višjim deležem lesnih iveri in večjimi dimenzijami iveri izboljšamo mehanske lastnosti kot so: upogibna trdnost, modul elastičnosti in tlačna trdnost a s tem izgubimo na dimenzijski stabilnosti, nabreku in navzemu vode. Z višjim deležem lesa in večjimi frakcijami lesa omogočimo boljšo sorpcijo vode v notranjost kompozita zato sta delež in velikost iveri pomembna za specifične proizvode, glede na namen uporabe lesno plastičnega kompozita. In the past 10 years, wood plastic composites gained high rise of use for wide range of products for both interior and exterior. There are many different ways of their production, such as: pressing, extrude system, mold injection, etc. Next to different production systems we can also effect the properties of WPC by changing the material used in the mixture. With different additives we can influence the properties of the composite even more. We used different sizes and percentages of wood particles to build a composite. Then we performed different tests and monitored the influence of wood particles on properties of WPC. We found out that we can have influence on mechanical and physical properties with both variables. Using higher percentage and bigger sizes of wood particles we improve mechanical properties such as bending strength, module of elasticity and compressive strength, but we deteriorate the dimension stability, swelling and uptake of water. Using higher percentage and bigger wood particles we get better sorption of water in the interior of composite. That is why the percentage and particle size are very important for specific products regarding the purpose of use of a wood plastic composite

Cilj istraživanja koje je provedeno na plaži Sakarun na Dugom otoku je praćenje morskog makro otpada većeg od 2,5 cm. Prilikom provedbe istraživanja, korištena je metodologija koja je nastala kao rezultat projekta DeFishGear za Jadransko - jonsku regiju. Plaža Sakarun je odabrana kao lokacija za provedbu istraživanja jer spada u tipične krške plaže istočne obale Jadrana. Istraživanje je provedeno u studenom 2019. i u veljači 2020. godine. U tim terminima je provedeno skupljanje otpada u dva godišnja doba, a to su jesen i zima. Prikupljeni podaci analizirani su prema količini, sastavu i izvoru otpada sukladno kategorijama iz DeFishGear metodologije. Plaža je čista prema CCI indeksu, a dominantan materijal u cjelokupnoj količini otpada su umjetni polimerni materijali. Najznačajniji izvori otpada su loše gospodarenje otpadom, turizam i rekreacija. The aim of the research conducted on Sakarun beach on Dugi otok is to monitor marine macro waste larger than 2.5 cm. The methodology developed as result of the DeFishGear project for the Adriatic - Ionian region was used in conducting the research. Sakarun beach belongs to the typical karst beaches of the eastern Adriatic coast. The survey was conducted in November 2019 and in February 2020. Waste collection was carried out in two seasons, namely autumn and winter. The collected data were analysed according to the amount, composition and source of waste according to the categories from the DeFishGear methodology. The beach is clean according to the CCI index, and the dominant materials in the entire amount of waste are artificial polymeric materials. The most significant sources of waste are poor waste management, tourism and recreation.

U ovom završnom radu provedena je analiza utjecaja životnog ciklusa kućanskog aparata u ovom slučaju kuhala za vodu na okoliš i ljudsko zdravlje te ostale kategorije uporabom računalnog programa SimaPro. Usporedbom i analizom dvaju kuhala vidljivo je kako je odabir materijala u izradi kuhala veoma bitan, iz razloga što „pametnim“ odabirom materijala možemo uvelike promijeniti utjecaj na okoliš i ljudsko zdravlje. Također u radu je opisana povijest nastanka LCA (engl. Life cycle-assessment, Life cycle analysis, LCA) analize, opisani su eko indikatori te njihova podjela, standardni eko indikatori te uporaba istih. U završnom radu opisan je računalni program SimaPro te su objašnjene sve njegove dostupne licence. Pri analizi kuhala objašnjen je postupak rada u računalnom programu. In this final paper, an analysis of the impact of the life cycle of a household appliance in this case of a water cooker on the environment and human health and other categories was done using the computer program SimaPro. Comparing and analyzing the two water cookers shows that the choice of materials in the manufacture of cookers is very important, because "smart" choice of materials can greatly change the impact on the environment and human health. The paper also describes the history of LCA (Life cycle-assessment, Life cycle analysis, LCA) analysis, describes eco-indicators and their division, standard eco-indicators and their use. The final paper describes the computer program SimaPro and explains all its available licenses. During the analysis of the cooker, the procedure of working in a computer program was explained.

U disertaciji su predstavljeni rezultati istraživanja kvantifikacije i karakterizacije mikroplastike kod vrste Ostrea edulis (Linnaeus, 1758) duž hrvatske obale Jadrana. Uzorci su prikupljeni na tri lokacije uključujući sjeverni (Limski kanal), srednji (Šibenski kanal) i južni Jadran (Malostonski zaljev). Na svakoj lokaciji je prikupljeno 10 divljih i 10 uzgojnih jedinki. Rezultati pokazuju prisustvo mikroplastike u uzgojnih i divljih jedinki vrste O. edulis na svim područjima uzorkovanja. Analizom su pronađene različite kategorije mikroplastike kod uzgojnih jedinki vrste O. edulis i to fragmenti (0,58 MP/g), vlakna (0,7 MP/g) i peleti (0,04 MP/g). Ukupan broj mikroplastike je varirao od 0,33 to 5,43 komada/jedinci. Prosječne dužine različitih pronađenih kategorija su bile 20,55 μm, 31,88 μm and 456,57 μm. Pronađene čestice mikroplastike analizirane su Micro-Raman spektrometrom. The dissertation presents the results of research on quantification and characterization of microplastics in Ostrea edulis (Linnaeus, 1758) species along Croatian Adriatic coast. Samples were collected from three locations: Mali Ston bay, Šibenik channel and Lim bay. In each area, 10 wild and 10 farmed oysters were collected. The results indicate the presence of microplastics in both farmed and wild oysters in all sampling areas. The analysis showed multiple types of microplastic including fragments (0.58 MP/g), fibers (0.7 MP/g) and other items (0.04 MP/g). The number of total microplastic varied from 0.33 to 5.43 items/individual. The mean sizes of the diferent categories of microplastic particles were 20.55 μm, 31.88 μm and 456.57 μm. Detected microplastic particles were analysed with Micro-Raman spectrometer.

V diplomski nalogi se bom posvetila okoljski problematiki povezani s proizvodnjo, uporabo, predelavo in uničenjem plastike v Evropski Uniji in Sloveniji. Pri analizi se bom opirala na teorijo okoljskih diskurzov, ki mi bodo v pomoč pri povezavi dveh različnih vidikov izbranega problema in sicer političnega in gospodarskega. Okoljsko problematiko se pogosto razume, le kot problem, ki nastane na točno določenem mestu in ga je potrebno rešiti, pri čemer velikokrat pozabimo, da izvor problema ni nujno zgolj trenutno onesnaženje, temveč je povezano s celotno verigo, skozi katero odpadki nastajajo. V nalogi se bom zato osredotočila na vsa področja, ki so povezana s plastiko in onesnaževanjem okolja in poiskala motive, ki se skrivajo za obstoječo zakonodajo in ukrepi, ki jih Evropska Unija in Slovenija sprejemata na področju ravnanja s plastiko. In my thesis I will focus on environmental issues related to the production, use, processing and destruction of plastics in the European Union in Slovenia. In the analysis, I will rely on the theory of environmental discourses to help me connect two different aspects of the chosen problem namely political and economic. Environmental issues are often understood only as a problem that arises in a specific place and needs to be solved, often forgetting that the origin of the problem is not necessarily just current pollution, but is related to the entire chain through which waste is generated. In this paper, I will therefore focus on all areas that have been related to plastics and environmental pollution. I will find the motive behind the existing legislation in accordance with the rules of the European Union in Slovenia in the field of plastic management.

Diplomsko delo obravnava problematiko svetovne prenasičenosti z odpadno plastično embalažo. Slednje se lotevam prek interdisciplinarnega pristopa. Tako najprej predstavim samo plastiko kot material ter obrazložim, zakaj vse je lahko problematična. Zatem kritično pristopim do recikliranja kot tehnološke rešitve za plastično krizo. Pokažem na neučinkovitost oziroma neizvajanje le-tega in orišem dejansko usodo zavrženih odpadkov – trgovanje, sežig in deponiranje. V nadaljevanju skušam razložiti, zakaj posamezniki recikliranje vseeno razumemo kot adekvatno za spoprijemanje s trenutno situacijo. Ugotavljam, da pri recikliranju aktivno sodelujemo ne zgolj zato, ker bi verjeli v njegovo učinkovitost, ampak tudi zaradi določenih moral(istič)nih implikacij. Pri uveljavitvi recikliranja, kot ga poznamo danes, so imele bistveno vlogo korporacije. Slednjim je recikliranje v interesu, saj prek vzpostavljanja zavajajoče predstave o ponovni uporabi zavrženega legitimira vpeljavo izdelkov za enkratno uporabo in omogoča ekspanzijo proizvodnje. Korporacije tega ne počnejo iz lastne grabežljivosti, ampak ker jih v to sili kapitalistični imperativ rasti. Zaključim, da zasmetenost torej izhaja iz samega kapitalističnega načina produkcije, kar pomeni, da jo lahko ustrezno naslovijo zgolj alternative trenutni ekonomski ureditvi. This thesis tackles the issue of world's overload with plastic waste. My approach to the issue is interdisciplinary. First, I present plastic as a material and explain why it can be problematic. After that I critically assess recycling as a technological solution for the current plastic crisis. I show the inefficiency of recycling. the lack of actual execution and demonstrate the true faith of plastic waste – trading, burning and landfilling. Next, I try to explain why individuals still understand recycling as an adequate way to deal with our current waste situation. I discover that we actively participate in recycling not just because we believe in its efficiency, but because of it’s moral(istic) implications. I explain that corporations had a significant role in establishing recycling as we know it today. Recycling is in their best interest, because it establishes a misleading notion that our waste, after being discarded, is used again and so legitimizes the introduction of single use products that allow for ever greater expansion of industrial production. Corporations don’t do this out of their greed, but because they are forced in such actions by capitalism’s growth imperative. Waste problem is then the necessary consequence of capitalist production system, which means that we can only find an appropriate alternative within another economic order.

V zaključni nalogi je obravnavana tematika obrabe orodja za injekcijsko brizganje termoplastov. Predstavljen je postopek brizganja, parametri, ki vplivajo nanj, in možne obrabe samega orodja. Glavni del naloge je podrobna analiza literature ter njena kratka in jedrnata predstavitev. Podane so rešitve, ki se uporabljajo za preventivno ali kurativno odpravljanje obrabe. Največja obraba se pojavlja na kavitetnih vložkih, je abrazijske narave, kaže pa se kot odstopanje končnega izdelka od zahtevanih toleranc. In the final thesis, the topic of wear of thermoplastic injection molding tools is discussed. The injection molding process, the parameters that affect it and the possible wear of the tool itself are presented. The main part of the thesis is a detailed analysis of the literature and a short and concise presentation of it. Solutions used for preventive or curative wear elimination are given. The greatest wear occurs on the cavity inserts, is of an abrasive nature, and manifests itself as a deviation of the final product from the required tolerances.

Plastika je materijal bez kojeg je danas gotovo nemoguće zamisliti život. Najraširenija je jednokratna plastika (plastične boce, slamke, štapići za uši), plastična ambalaža za prehrambene proizvode te plastične vrećice. Veliki ekološki problem predstavlja neadekvatno zbrinjavanje otpada i razlaganje plastike u manje komadiće – mikroplastiku koju možemo pronaći svugdje u okolišu kao i ljudskom i životinjskom organizmu. Kako bi smanjili količinu plastičnog otpada neke su države uvele potpune zabrane korištenja jednokratnih plastičnih vrećica, dok su druge, poput Hrvatske uvele naplatu vrećica debljih od 50 mikrona (lagane plastične vrećice za nošenje), no vrlo lagane plastične vrećice za nošenje (tanje od 15 mikrona) i dalje se daju besplatno te na takvim prodajnim mjestima mora stajati vidljivo upozorenje o racionalnom korištenju ovih vrećica: „Vrećice koristite štedljivo“. U ovom ću radu prikazati rezultate online anketnog istraživanja provedenog među stanovnicima Republike Hrvatske kojem je cilj bio utvrditi uporabu plastičnih vrećica pri kupnji namirnica kao i stavove potrošača o plastičnoj ambalaži za hranu. U anketi su sudjelovala 302 ispitanika. Istraživanje je pokazalo kako je većina ispitanika svjesna opasnosti plastičnog otpada za okoliš te kako u velikoj mjeri koriste platnene vrećice umjesto plastičnih. Pošto u Hrvatskoj kao i u ostalim državama još nema alternativne zamjene za većinu plastične ambalaže, ispitanici se prvenstveno oslanjaju na praktičnost i dostupnost ambalaže, a tek onda na ekološku prihvatljivost. Plastic is a material without which it is almost impossible to imagine life today. The most common are disposable plastics (plastic bottles, straws, ear sticks), plastic packaging for food products and plastic bags. The biggest problem is the inadequate disposal of waste and the decomposition of plastic into a smaller piece - microplastic that is found everywhere in the environment as well as the human and animal organism. In order to reduce the amount of plastic waste, some countries have introduced complete bans on the use of disposable plastic bags, while others, such as Croatia, have introduced charging for bags thicker than 50 microns (lightweight plastic carrying bags), but very lightweight plastic carrying bags (thinner than 15 microns) are still provided free of charge, and at such points of sale there must be a visible sign of the rational use of these bags marked as: "Use the bags sparingly". In this paper, I will present the results of an online survey distributed among the population of the Republic of Croatia. 302 respondents participated in the survey. The aim of the study was to determine the use of plastic bags when buying groceries as well as consumer attitudes about plastic food packaging. The research showed that most of the respondents are aware of the dangers of plastic waste for the environment and that they largely use cloth bags instead of plastic ones. Since in Croatia, as in other countries, there is still no alternative to most plastic packaging, respondents primarily rely on the practicality and availability of packaging and then on environmental acceptance.

Cilj ovog istraživanja je utvrditi prisutnost i količinu plastike u tunama (Thunnus thynnus) ulovljenima na lokacijama Zadarske županije, ribolovne zone B. S obzirom na trenutno stanje ugroženosti okoliša, plastika je sveprisutna. Plastični materijali se razlikuju prema sastavu i gustoći od prirodnih materijala, te sukladno tome uzrokuju oštećenja prilikom gutanja, odnosno unosa u organizam. Kao otpad, plastika, započinje svoj fizički i kemijski proces degradacije pod utjecajem bakterija, UVA i UVB zraka, povišene temperature i u reakciji s vodom. Na taj način ima negativan utjecaj na sva živa bića. Tuna je vrsta koja je, s obzirom na svoje kretanje i način života, izložena plutajućim česticama u vodenom stupcu ili na površini, a koje se u organizam unose na direktan način ili se prenose kroz hranidbenu mrežu. Organizmi su, manje ili više, izloženi gutanju plastike što ovisi o tjelesnoj veličini, načinu hranjenja, poziciji u hranidbenom lancu i staništu na kojem obitavaju, na primjer površini vode, dubokoj vodi, obalnom području, otvorenom moru, vodenom stupcu. Isti čimbenici utječu na vrstu plastičnog otpada i veličinu plastičnih čestica koje možemo očekivati u pojedinoj vrsti organizma. Nažalost dubina na kojoj plastična materija dospijeva u probavni trakt i izvor onečišćenja uglavnom se ne može odrediti. Za potrebe analize prikupljeni su želudci ulovljene ribe te je potom sastav želudaca analiziran vizualnom metodom. Pronađene čestice identificirane su kad god je to moguće, izdvajaju se i testiraju uz pomoć otopine kalijevog hidroksida kako bi se isključile čestice organskog podrijetla. Čestice se pohranjuju u otopinu KOH u koncentraciji od 1M u trajanju od 24 sata. Takvim postupkom otopina otapa organsku materiju dok neorgansku materiju, odnosno čestice plastike, ostavlja neobrađenima. Od 15 analiziranih želudaca u jednom je pronađena plastična nit užeta. U prva tri analizirana želudca pronađen je veliki broj bijelih okruglih čestica za koje se sumnjalo da su stiropor po obliku i mekoći, ali se prilikom testiranja otopinom dokazalo da su organskog podrijetla. The aim of this study is to obtain information on the presence and amount of plastic in tuna (Thunnus thynnus) within the area of Zadar, fishing zone B. Given the current state of the environment, plastic is ubiquitous. Plastic materials are different in composition and density from natural materials and accordingly cause disruptions when ingested. As a waste in the sea, plastic begins its physical and chemical degradation process under the influence of bacteria, UVA and UVB rays, elevated temperatures and in reaction with water. In this way plastic becomes available for the intake by marine organisms which facilitates various negative effects. Fish are especially exposed to floating particles in the water column or on the surface, which are ingested directly into the body or transmitted through the food web. Organisms are more or less likely to accidentally ingest plastic based on their body size, feeding mode, position in the food web, and by the habitat they occupy, e.g. surface vs. deep waters, nearshore vs. offshore vs. within gyres. The same factors also predicts, what kinds of plastic waste and what size particles we can expect in a given species. Unfortunately the actual depth of ingestion and the original source of the plastic can mostly not be determined. Here we sampled stomachs of tuna fish legally caught by a commercial fisherman in the Fishing zone B around Zadar. The tuna stomachs were extracted and the composition of the stomach content was analyzed. Plastic particles found were described and identified when possible, including tests with KOH solution, in concentration of 1M during the period of 24 hours, to accommodate the distinction of particles of natural organic vs. plastic composition. In the 15 analyzed stomachs, few plastic specimens were found, e.g. some threads originating from a plastic rope. We found many white round particles suspected to be styrofoam by sight and softness, but upon reaction with KOH they proved to be of organic origin.

FDM tehnologija 3D tiska sve češće nalazi primjenu u industrijskom okružju. Dva su glavna faktora koja utječu na povećanu primjenu – poboljšanje tehnoloških mogućnosti 3D printera i sve širi raspon dostupnih polimernih i kompozitnih materijala za izradu proizvoda. Autoindustrija je vrlo brzo prepoznala prednosti i nove mogućnosti koje 3D tisak donosi, stoga je to jedno od područja industrije koje najbrže uvodi tehnologiju 3D tiska za prototipiranje i proizvodnju. Potreba za lakšim i čvršćim materijala oduvijek je prisutna u autoindustriji, stoga ne iznenađuje potreba za naprednim materijalima u 3D tisku koji tu potrebu zadovoljavaju. Nagli razvoj materijala rezultirao je širokim rasponom naprednih kompozitnih materijala, te je gotovo nemoguće naći objedinjeni pregled trenutnog stanja dostupnih materijala. Stoga je cilj ovoga rada stvoriti objektivni pregled naprednih kompozita i njihovih mehaničkih karakteristika. U ovom će radu biti ukratko opisan 3D tisak, kratka povijest, glavne metode i načini rada 3D printera, ponajviše Fused Deposition Modeling (FDM) tehnika 3D tiska, i primjena 3D tiska u automobilskoj industriji - od prvog 3D isprintanog auta, preko rješenja rezervnih dijelova do restauracije klasičnih vozila. Na kraju općenitog djela o 3D tisku u autoindustriji, nalaze se neke informacije i fotografije prikupljene osobnim istraživanjem o 3D tisku u firmi Rimac Automobili. Imamo intervju proveden na licu mjesta s glavnim čovjekom zaduženim za 3D tisak u firmi, i za kraj nešto fotografija 3D printera koje koriste i dijelova koje su isprintali. Nakon tog općenitog prvog dijela, rad se fokusira na kompozitne termoplastične polimere i nanokompozite. U tom poglavlju se nalazi mnogo različitih eksperimenata s raznolikim kompozitima, te je svaki sažeto opisan i data su najvažnija svojstva za svaki od njih. Nakon općenitog pregleda naprednih kompozita, rad se fokusira na kompozite ugljičnih vlakana, te su oni puno detaljnije opisani i objašnjeni. Na isti način se u zadnjem poglavlju govori o spojevima polimera i metala. FDM technique for 3D printing keeps finding itself in industrial environments. There are two main factors which caused the spread of its application - advancements of capabilities of 3D printers and a huge increase in available polymer and composite materials for 3D printing. The automotive industry soon recognized these advantages and the new possibilities granted by 3D printing, so it is an industry which is introducing 3D printing very rapidly for prototyping and production. The need for lighter and harder materials has always been present in the automotive industry, therefore the need for advanced materials to be used in 3D printing is not surprising. The sudden development of materials resulted in a wide array of advanced composite materials, and it is nearly impossible to find a united overview of the current state of available materials. Therefore, the goal of this thesis is to create an objective overview of advanced composites and their mechanical properties. In this thesis, the process of 3D printing, its history, main techniques and how they work will be summarized. FDM will be described into more detail, as well as the application of 3D printing in the automotive industry. After the general overview of 3D printing in the automotive industry, there is some information gathered through research at Rimac Automobili, a Croatian supercar company, along with some photos taken there. An interview has been conducted with the person in charge of 3D printing at the company. After that, we are getting more technical with composite thermoplastic polymers and nanocomposites. That chapter contains a wide range of experiments with different composites, where each is summarized and the main properties are given for each one. Finally, the thesis focuses on carbon fiber and metal composites, which are described in detail.

Tema ovog diplomskog rada je tehno-ekonomska analiza potencijalnog pirolitičkog postrojenja koje bi se izgradilo u sklopu realnog poslovnog subjekta. Predmetno poduzeće bavi se gospodarenjem neopasnim otpadom. Uspješnost njihove obrade kreće se od 70% za plastiku pa do 90% i više za papir, karton, metalni otpad i biorazgradivi otpad. Nakon procesa recikliranja poslovnom subjektu godišnje ostane 985 tona ostatnog otpada, a udio ostatnog otpada pirolitički bi se obrađivao. Od ukupno 985 tona, plastika koja bi se obrađivala iznosi 401, 8 tona. Obradivu plastiku čine PS, PP, HDPE, LDPE i ostalo (7). PVC i PET nije poželjno obrađivati zbog loših svojstava u smislu procesa pirolize te ih je potrebno zbrinuti s ostalim otpadnim tokovima. Projekcijom količine nastalog otpada sukladno zahtjevima EU može se uvidjeti da će doći do povećanja količina odvojenog otpada. Sukladno tim zahtjevima, kapacitet potencijalnog postrojenja povišen je na 1 071, 6 tona. Ostali parametri, poput prinosa ulja, ulazne naknade i raznih troškova, određeni su pregledom literature. Svi dostupni parametri su zabilježeni i osrednjeni. Tako osrednjenim parametrima i navedenim kapacitetom provedena je ekonomska analiza i analiza osjetljivosti kojima je utvrđena neisplativost projekta. U ostatku rada navedeni su potrebni koraci za projektiranje ekonomski isplativih postrojenja, njihova usporedba te zaključak. Svi proračuni izvršeni su u programu Excel.

Polimerna (plastična) ambalaža je široko rasprostranjena za pakiranje raznovrsnih namirnica. Ima vrlo dobre osobine za pakiranje te je danas gotovo nezamjenjiva. No to je ujedno ambalaža koja predstavlja ekološki problem te se zbog toga reciklira, a pokušavaju se proizvesti i biorazgradivi materijali. Mišljenje potrošača o polimernoj ambalaži, razvijanje svijesti o dobrim osobinama plastike, ali i o problemu odbačene plastike je prepoznato kao vrlo važno za smanjenje lošeg utjecaja odbačene plastike. Zbog toga se provode istraživanja o stavovima i mišljenju potrošača da bi se lakše razvila strategija „održive plastike“

V projektni nalogi smo določali optimalno betonsko mešanico, pri kateri bi delež agregata zamenjali s polipropilenskimi (PP) mlevci. Nadomestili smo 1,5 %, 2 % in 5 % mase agregata 0/4, ter zamešali še etalon za primerjavo. Nadomestili smo tudi 30 % mase cementa z elektrofiltrskim pepelom. Želeli smo pridobiti beton z izboljšanimi lastnostmi. Ugotovili smo, da je betonu mogoče povečati tlačno in ohraniti upogibno natezno trdnost. Plastics are one of the biggest environmental pollutants, and concrete is (right after water) the most massively used material [2]. In the project work we were choosing the optimal concrete mix, at witch we would substitute a share of aggregate with polypropylene (PP) mills. We substituted 1,5 %, 2 % and 5 % of mass of aggregate 0/4, and mixed an etalon for comparison. We also substituted 30 % mass of cement with fly ash. We wanted to make concrete with improved characteristics. We found that the concrete`s compressive strength can be improved without lowering its tensile strength, and that the most suitable of the samples we made is the one that contains 2 % of substitute.

Embalaža je danes široko uporabljana. Poznamo več vrst embalaže, vsaka ima svoje prednosti in slabosti. Pri uporabi embalaže se pogosto premalo zavedamo nevarnosti, ki jo le-ta lahko predstavlja za naše zdravje. Tako smo se odločili, da na osnovi pregleda obstoječe literature raziščemo, ali je steklo res inertno in kako je z prehajanjem snovi iz plastike in drugih materialov v živila. Ugotovili smo, da je steklo, ki se splošno uporablja za hrambo živil, neoporečno, kar pa ne velja za silikatno in svinčevo steklo. Večje težave so pri plastiki, kjer v hrano prehaja precej oporečnih snovi. V glavnem gre za hormonske motilce, kot so bisfenol A (BPA),bis (2-etilheksil) ftalat (DEHP), dioksini in poliklorirani bifenili (PCB). Ti negativno vplivajo na naše zdravje, saj so kancerogeni, glede na raziskave pa vplivajo tudi na reproduktivno sposobnost. Tudi embalaža iz papirja ni povsem varna, saj se preko in iz papirja v hrano lahko izločajo nevarne tiskarske barve, benzidin in mineralna olja, ki so prav tako dokazano rakotvorne. Pri embalaži iz kovine, ki se pogosto uporablja za izdelavo konzerv, težavo predstavljajo premazi z laki v notranjosti konzerv, ki vsebujejo težke kovine in melamin, med drugim pa tudi hormonske motilce, predvsem BPA. Steklo torej ostaja edina inertna embalaža za živila. Z napredovanjem analitičnih metod je mogoče pričakovati, da se bo seznam neželenih snovi, ki prehajajo iz embalaže v živila, le še povečeval. Food packaging is widely used with diverse materials used for it. Every one of them has its advantages and disadvantages. Despite using it so widely its negative impact on our health is usually underestimated. Because of that it has been decided to research if glass is inert and what the situation is with plastic. The study indicates that glass, which is used as food packaging material, is inert, but the same cannot be claimed for silicate and lead glass. Bigger problems occur with plastic because of migrations of chemicals into food. The migrating chemicals are well-known endocrine disruptors like bisfenol A (BPA), bis(2-ethylhexyl) phthalate (DEHP), dioxins and polychlorinated biphenyls (PCB). They have adverse impacts on our health, because they are carcinogenic and may also cause reproductive problems. Besides plastic and glass, alternative food packaging materials have advantages and disadvantages. It has been realized that there might be migrations of paper ink, benzidine and mineral oils from paper into food. Metal is frequently being used for cans. On the inside they have a coating containing heavy metals, melamine and endocrine disruptors, especially BPA. Glass remains the only inert food packaging material of choice. As a result of analytical improvements, it can be expected that the list of migrating materials will only become longer in the future.

V današnjem času si je nemogoče predstavljati hrano brez embalaže, enako hrano za hišne ljubljenčke. Težko si predstavljamo, kako so naši predniki preživeli brez embalaže, ko pa je danes vse ovito v njo in je eno izmed glavnih komunikacijskih sredstev s kupci. Hišni ljubljenčki so vedno bili del številnih družin. Ljudje vedno bolj razvajamo in gojimo ljubezen do svojih ljubljenčkov, ob tem pa cveti trg embalaže za hišne živali. Danes na trgu zasledimo množico različne hrane in priboljškov, ki se nahajajo v najrazličnejših embalažah. V magistrskem delu smo se osredinili izključno na shranjevanje suhe hrane za hišne živali in embalažo zanjo. Problem, s katerim se soočamo, je način zapiranja odprte embalaže. Ugotovili smo, da je v veliki večini embalaža za to vrsto živil nezadovoljivo opremljena z zapiralnim sistemom, kar posledično vodi k hitrejšemu kvarjenju živil in k lažji penetraciji škodljivih insektov v notranjost embalaže. To pa seveda povzroča znatne denarne izgube za živilsko industrijo kot tudi za nas, potrošnike. Nezaželeni insekti na embalaži povzročijo različne morfološke poškodbe. Te so odvisne od vrste insektov in vrste embalažnega materiala. Glede na problematiko pomanjkljivih zapiralnih sistemov za embalažo smo se odločili, da oblikujemo zapiralni sistem v obliki pokrovčka. Magistrsko delo zajema raziskavo, načrtovanje in izdelavo zapiralnega sistema za embalažo. V teoretičnem delu smo predstavili embalažo, njene funkcije, materiale, ki se uporabljajo za to vrsto blaga, načine zapiranja embalaže in obstoječe raziskave na področju vdora škodljivih insektov v embalažo. Predstavili smo še najpogosteje uporabljene embalažne materiale z različnimi načini zapiranja. V eksperimentalnem delu smo analizirali polimerne materiale, načrtovali in nato izdelali inovativen način zapiranja. Nowadays it is impossible to imagine food without packaging, even when it comes to pet food. It is difficult to imagine how our ancestors survived without packaging, since everything is wrapped in it today and it represents one of the main communication links with customers as well. Pets have always been a big part of many families. People’s love and affection towards their pets grow by the day and we tend to pamper them more and more. With that, the market of pet food packaging has flourished and we can see a vast variety of food and treats in various packaging. In this master's thesis, we focused exclusively on the storage and packaging of dry pet food and the problem that arises there. The problem we primarily face is the way of closing the open packaging. It has been determined that most packaging for such food type is not adequately equipped with a closing system, which leads to faster deterioration of food and easier penetration of harmful insects into the packaging itself. On the other hand, this causes significant money loss for the food industry as well as for the consumers. These unwanted insects cause various types of morphological damage on the packaging, depending on the type of insects and packaging material. Based on the defective closing systems, we decided to form a closing system in the form of a cap. The master thesis deals with the research, design and production of a closing system for packaging. In the theoretical part, we presented the scope of packaging, its functions, materials used for this type of goods, ways of closing the packaging and we included the existing research in the field of penetration of harmful insects into packaging as well. Based on the current state of packaging on the market, we presented the most commonly used packaging materials with different closing methods. In the experimental part, we analysed polymer materials, planned and then produced an innovative closing method.

Izdelki iz plastike se lahko uporabijo na tisoče načinov, vendar je njihova neodgovorna potrošnja pripeljala do številnih posledic, ki postajajo šele sedaj dobro vidne. Plastične vrečke predstavljajo le majhen delež vseh plastičnih odpadkov, a so zaradi svoje vseprisotnosti in brezplačnosti, popoln odraz prej omenjene neodgovorne potrošnje. Iz teh razlogov so številne države začele sprejemati ukrepe, katerih namen je zmanjšati potrošnjo plastičnih vrečk. Na videz enostavno rešitev zaplete dejstvo, da ima vsak ukrep svoje prednosti in omejitve, zato zmanjšanje potrošnje praviloma ni mogoče doseči samo z enim ukrepom, ampak z njihovo kombinacijo. Dodatno k temu pripomore tudi vpliv industrije plastike, ki nasprotuje vsakršnemu omejevanju potrošnje plastičnih vrečk. Za uspešno zmanjšanje potrošnje plastičnih vrečk bo potrebno skupno in usklajeno ravnanje na vseh ravneh, od proizvodnje do potrošnje ter pri vseh vmesnih akterjih. Takšen pristop je izbrala Evropska unija, v kateri se ne osredotočajo le na proizvodnjo in potrošnjo, ampak tudi na preostale dele življenjskega kroga plastičnih vrečk. Hkrati se zavedajo, da so plastične vrečke le del problema, zato želijo zmanjšati tudi potrošnjo ostalih plastičnih proizvodov za enkratno uporabo ter preiti v krožno gospodarstvo. Za zmanjšanje potrošnje plastičnih vrečk je bila v Evropski uniji sprejeta posebna direktiva, na podlagi katere so države članice izbrale ukrep, s katerim bodo ta cilj dosegle. Večina držav članic se je odločila za ekonomske ukrepe. Med njimi je tudi Slovenija. Čeprav je trenutno veljavna ureditev prinesla določene rezultate, je deležna številnih kritik, saj bi lahko bila bolj ambiciozna. Tako se tudi na tem področju pokaže že večkrat viden pojav, ko Slovenija zgolj slepo sledi trendom, namesto da bi jih sama ustvarjala. Plastic products can be used in thousands of ways, but their irresponsible consumption has led to consequences, many of which are only now becoming visible. Although plastic bags represent only a small percentage of all plastic waste they are, due to their ubiquity and the fact that they are free of charge, the perfect reflection of the aforementioned irresponsible consumption. For these reasons, a number of countries have started to take measures aimed at reducing the consumption of plastic bags. A seemingly simple solution is complicated by the fact that each measure has its own advantages and limitations, which is why a reduction in consumption cannot be achieved only with one measure but with their combination. Adding to the complication is the plastics industry’s opposition to any limitation on the consumption of plastic bags. In order to successfully reduce the consumption of plastic bags, a joint and coordinated practice will be needed at all levels, from production to consumption, and from all intermediate players. This approach was chosen by the European Union, which focuses not only on production and consumption, but also on the remaining parts of the life-cycle of plastic bags. At the same time, they are also aware of the fact that plastic bags are only part of the problem, and therefore they also want to reduce the consumption of other plastic disposable products and to achieve the transition into the circular economy. In order to reduce the consumption of plastic bags, a special directive was adopted in the European Union, on the basis of which Member States chose a measure to achieve this goal. Most Member States have opted for economic measures. Among them is Slovenia. Although our current legislation has yielded certain results, it has received numerous criticisms, due to the lack of ambitiousness, especially considering the damage caused by plastic bags to the environment and the support of the public for more stringent measures. Thus, a phenomenon which is often seen is repeated. Slovenia is blindly following trends instead of creating them.

Sadržaj istraživačke studije su definirale potrebne informacije za realizaciju projekta RePlast 3D. Projekt je definiran kao svojevrsna platforma projektiranja i postavljanja malog pokaznog reciklažnog pogona koji bi poslovao u sklopu društvenog poduzeća u javnom ili javno privatnom partnerstvu. Zamišljeni koncept bi imao za cilj usporedno rješavanje dva društvena i ekonomska problema. Prvi je vezan uz problem dugotrajne nezaposlenosti brojnih teže zapošljivih društvenih skupina, a drugi rastuća količina plastičnog otpada za čiju razgradnju su potrebna desetljeća, pa i više stotina godina. Projektna ideja je proistekla iz nastojanja nalaženja novih načina zbrinjavanja rastućih količina plastičnog otpada, bilo onoga na deponijima ili u prirodi (na kopnu, u moru, rijekama i jezerima). Obzirom da je turizam temeljen na očuvanom i čistom krajobrazu u Republici Hrvatskoj i strateško opredjeljenje rješavanje problema plastičnog otpada na lokalnim razinama je imperativ. Rješavanje problema rastućih količina plastičnog otpada u životnom okruženju ima pozitivne reperkusije i na mnoge druge uočene probleme. Jedan od njih je porast mikroplastike u želucima komercijalno važnih ribljih vrsta u Jadranu. Na porast ove koncentracije upozoravaju mnoga recentna istraživanja (EU projekt DeFishGear u kome je sudjelovalo sedam zemalja Jadransko-jonske regije). Jedno drugo istraživanje zagrebačkog PMF-a je utvrdilo da se u probavnom sustavu svake treće glavate želve u Jadranu nalaze ostatci neke vrste plastičnoga otpada. Koncentracija otpada na morskom dnu Jadrana je zabrinjavajuću i među najvišima u Europi. 80% otpada s morskog dna je tu odbačeno s kopna. Količina odbačenog, posebno plastičnog otpada u more je u porastu tijekom turističke sezone. Na globalnoj razini procjene UN-a ukazuju da godišnje u oceanima i morima završi više od 6, 4 metričkih tona plastike. Plastični otpad i pluta morskom površinom. Smatra se da Mediteranom danas pluta više od 1000 tona plastike. Upozoravajuće su procjene fondacije Ellen MacArthur da će do 2050. godine u morima biti više plastičnog otpada nego žive riba. Pored iskorištenog plastičnog otpada svake se godine proizvede novih 250 - 300 milijuna tona plastičnih proizvoda. U naredna se dva desetljeća očekuje udvostručenje ukupne godišnje proizvodnje, a do 2050. godine učetverostručenje. Usprkos rastućoj potražnji za sirovinama u proizvodnji plastičnih proizvoda, trenutno se na globalnoj razini vrlo malo plastičnog otpada reciklira, 40 posto se odlaže na deponije, a za više od trećine se smatra da završava odbačena u more. Problem je utoliko veći jer proces raspadanja plastičnog otpada (ovisno o sastavu) traje od desetak do više stotina godina. Tijekom procesa razgradnje plastičnog otpada razvijaju se različiti toksini slijedom kojih su evidentne posljedice na prirodno okruženje i sve žive organizme. Uvažavajući sve iznesene činjenice plastični otpad je s jedne strane prijetnja čovječanstvu, a s druge potencijalni i nedovoljno iskorišten proizvodni resurs. Orijentiranost zelenom gospodarstvu, što je jedna od direktiva Europske unije podrazumijeva društvo koje reciklira. Proaktivnim djelovanjem se može doprinijeti sprječavanju rasta količine plastičnog otpada, njegovoj reciklaži i ponovnoj uporabi. Plastični otpad u Republici Hrvatskoj najčešće završava na odlagalištima, pa odvojeno prikupljanje ove kategorije otpada predstavlja potencijal za procese reciklaže. Pojedine vrste plastike se mogu reciklirati topljenjem, pri čemu ne dolazi do ispuštanja toksičnih plinova. Grijanjem se plastični materijali omekšavaju, a hlađenjem se vraćaju u prvobitno stanje. Argumenti za reciklažu plastičnog otpada su smanjivanje toksičnih plinova koji završavaju u atmosferi i smanjivanje količina otpada na deponijima. Sukladno EU Direktivi 2008/98/EZ, odnosno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, do 2020. godine Republika Hrvatska bi trebala osigurati uvjete za recikliranje 50% komunalnog otpada od papira, metala, plastike i stakla. Iskoristiva su iskustva model povrata PET ambalaže koja se nakon prikupljanja reciklira. No postoji i PET ambalaža koja se ne otkupljuje, kao i druge vrste plastike koje završavaju na deponijima, u prirodi, moru i kopnenim vodama. Gospodarenje plastičnim otpadom na nacionalnoj razini je potrebno uskladiti s prioritetima te težiti rastu udjela ponovnog korištenja, recikliranja i drugih načina njegove oporabe. Nastavno na tim ciljevima je oblikovana istraživačka studija koja slijedi provedena sukladno standardima izviđajnog istraživanja.

Bisfenol A (BPA) je sveprisutni organski spoj koji se primjenjuje u proizvodnji polikarbonata, epoksi smola i raznih drugih materijala. Polikarbonati se koriste u proizvodnji plastičnih ambalaža za hranu i piće, bočica za djecu, kuhinjskih pomagala, pakiranju lijekova, elektroničke opreme. BPA dospijeva u okoliš, odnosno u tlo i vode, tijekom kemijske proizvodnje, transporta ili prerade te neispravnim odlaganjem proizvoda koji ga sadržavaju. Zanimljiv je zbog štetnog utjecaja na ljudsko zdravlje, životinjski svijet i okoliš te ga je potrebno ukloniti. Biorazgradnja BPA u vodi je jedan od mogućih načina uklanjanja BPA iz okoliša. U ovom radu provedena je biorazgradnja bisfenolom A u vodi bakterijskim kulturama Pseudomonas aeruginosom BSW i Streptomycesom sp. Pokusima su ispitani različiti čimbenici koji utječu na proces biorazgradnje BPA, poput pH- vrijednosti (5, 6 i 7), koncentracije biomase P. aeruginosa BSW i Streptomyces sp. (optička gustoća 0, 1 ; 0, 2 ; 0, 3), koncentracije BPA (od 0 do 15 mg dm-3 ) i temperature (25, 35 i 40°C). Prema dobivenim rezultatima Pseudomonas aeruginosa BSW najviše BPA razgradila je pri temperaturi od 35 °C, pH-vrijednosti 7 i optičkoj gustoći od 0, 3. Streptomyces sp. najviše BPA razgradio je pri temperaturi od 35 °C, pH- vrijednosti 7 i optičkoj gustoći 0, 2. Pri ispitivanju utjecaja različitih početnih koncentracija BPA na njegovu biorazgradnju, Pseudomonas aeruginosa BSW pokazala je najbolje rezultate pri početnoj koncentraciji BPA od 5 mg dm-3 , a Streptomyces sp. pri 7, 5 mg dm-3. Uspoređujući rezultate pokusa s modelom može se ustanoviti da Monodov model dobro opisuje kinetiku procesa.

Plastika je postala važan dio suvremenog života i predstavlja idealni materijal za primjenu u mnogim sektorima, ali isto tako uzrokuje velike probleme u gospodarenju otpadom. Jedan od glavnih razloga zašto je plastični otpad takav problem je iznimno spori tijek prirodne razgradnje. Procjenjuje se da komercijalni polimeri trebaju više od 1000 godina kako bi se u potpunosti razgradili u male molekule. Stoga se istraživanja usmjeravaju prema pronalasku efektivnih metoda koje mogu ubrzati proces prirodne degradacije plastike. Jedno od potencijalnih rješenja je biorazgradnja pomoću gljiva. Stoga je cilj ovog rada, pretraživanjem stručne i znanstvene literature, dati pregled trenutnih spoznaja o ulozi gljiva u procesu razgradnje plastike. Istraživane su različite gljive (Fusarium oxysporum, Aspergillus fumigatus, Lasiodiplodia crassispora, Aspergillus niger, Penicillium sp., Trichoderma harzianum, Geomyces pannorum, Phoma sp., Nectria gliocladioides, Penicillium ochrochloron), koje svojim specifičnim enzimskim sustavima mogu razgraditi teško biorazgradive spojeve. Gljiva Geomyces pannorum je dominantna u biorazgradnji poliuretana koji se pokazao osjetljivijim od drugih sintetičkih polimera, npr. polietilena. Otkriveno je kako rijetka vrsta gljiva iz amazonske prašume, Pestalotiopsis microspore, može živjeti na plastici, trošeći poliuretan i pretvarajući ga u organsku tvar. Jedno od istraživanja pokazuje kako Aspergillus tubingensis, gljiva izolirana iz tla deponijskog područja, svojim enzimima razgrađuje poliuretanske polimerne veze te koristi fizičku snagu svojeg micelija za dodatno razbijanje polimera. Gljive, Agaricus bisporus i Marasmius oreades, izolirane s plastičnih masa nađenih u jezeru također razgrađuju poliuretan, ali ni jedna izolirana vrsta nije mogla razgraditi polietilen. Posebno je zanimljiv projekt “Fungi Mutarium” u kojem se gljive bukovače (Pleurotus ostreatus) i dvolisnice (Schizophyllum commune) koriste za pretvaranje nerazgradive plastike u jestivu hranu za ljude. Zaključno, gljive mogu ubrzati razgradnju plastičnog otpada i biti jedan od potencijalnih izvora enzimske biorazgradnje plastike. Dosadašnja saznanja daju nadu u mogućnost rješavanja problema plastike, no potrebna su daljnja istraživanja koja bi nas približila praktičnoj primjeni.

Mikroplastika, čestice manje od 5 mm, predstavlja sve veći izvor onečišćenja u svijetu, a zbog svojih malih dimenzija teško ju je analizirati i ukloniti. Procjenjuje se da prosječno osam milijuna tona plastike godišnje završi u oceanima i morima. Djelovanjem valova i morskih struja, mikroplastika koja pluta u morskom stupcu, može dospjeti do morskih plaža gdje se nakuplja, a zbog obraštanja, čime postaje teža od vode, velik dio završi i u sedimentu. U ovome radu ispitivano je 5 vrsta plastike iz 7 različitih ambalaža: polietilen tereftalat (PET), polietilen velike gustoće (HDPE), polietilen male gustoće (LDPE), polistiren (PS), te polipropilen (PP). Rad daje pregled spektara, identifikaciju plastičnih ambalaža te izradu baze podataka. U radu se potvrđuje mogućnost upotrebe nove predložene i opisane metode separacije čestica mikroplastike iz sedimenta pomoću natrijevog polivolframata (SPT; Sodium polytungstat). Natrijev polivolframat je teška tekućina koja se koristi za odvajanje materijala različite gustoće pomoću njihovog uzgona, najčešće kod izdvajanja teških minerala. Svojstvo SPT-a u odnosu na slične tekućine koje se upotrebljavaju kod izdvajanja mikroplastike je njegova netoksičnost, čime bi se mogao smanjiti negativan utjecaj na okoliš. U radu se predlaže i opisuje analiza malih čestica mikroplastike, koje se ne mogu snimati ATR metodom zbog svojih dimenzija, pomoću KBr tableta. Tri od sedam snimanja nisu dala zadovoljavajuće rezultate te se ova metoda, bez dodatnog istraživanja i modifikacije, ne može koristiti za analizu mikroplastike. Microplastic, particles less than 5 mm, is an increasing source of pollution in the world, and due its small dimensions it is difficult to analyze and remove it. It is estimated that an average of eight million tons of plastic per year end in the oceans and seas. By the action of waves and sea currents, microplastic that floats in the sea column can reach seaside beaches where it accumulates, and because of flax becomes heavier than water and ends up in sediment. In this paper, 5 types of plastic were tested in 7 different packaging: polyethylene terephthalate (PET), high density polyethylene (HDPE), low density polyethylene (LDPE), polystyrene (PS) and polypropylene (PP). The paper provides an overview of the spectrum, identification of plastic packaging and database creation. This paper confirms the possibility of using a new proposed and described method of separating the microplastic particles from the sediment using sodium polytungstat (SPT). Sodium polytungstat is a heavy liquid used to separate materials of varying densities by their buoyancy, most often when separating heavy minerals. The SPT's properties with respect to the similar fluids used to isolate microplastics is its non-toxicity, which could reduce the negative impact on the environment. The paper proposes and describes the analysis of small particles of microplastic, which can not be recorded by the ATR method because of its dimensions, using KBr tablets. Three out of seven shots did not yield satisfactory results and thus, without further research and modification, this method can not be used for microplastic analysis.

U ovom radu istraţivan je početni obraštaj na četiri vrste plastičnih vrećica: polivinil klorid (PVC), polietilen visoke gustoće (HDPE), polietilen niske gustoće (LDPE) i dvije vrste biorazgradivih vrećica, jedna koja sadrži EPI aditiv (Earth Rated®) dok je druga na bazi škroba (Profissimo kompostabilna). Eksperiment je proveden tijekom ljetne i zimske sezone. Vrijeme potrebno da plastika počne tonuti je 11 dana u ljetnoj sezoni i 13 dana u zimskoj sezoni. Na pet različitih vrsta plastike je utvrđena prisutnost 38 svojti (od kojih 36 svojti dijatomeja, jedna vrsta cilijata i jedna vrsta dinoflagelata). Razlika u broju svojta i biovoluemenu između sezona je zanemariva, međutim razlika u prosječnoj gustoći stanica po sezoni je 15 puta veća ljeti (20509 stanica/cm2) nego zimi (1342 stanica/cm2). Najbrojnije svojte su male dijatomeje reda Pennales. Utvrđena je statistički značajna razlika između materijala PELD i ostalih vrsta plastičnih materijala po morfologiji i biovolumenu svojti

Onečišćenje okoliša pa tako i bacanje smeća u more i oceane predstavlja vrlo velik ekološki problem današnjice. Kad se govori o onečišćenju okoliša, a u ovom slučaju se pri tome misli na čovjekovo izravno ili neizravno onečišćenje nepropisnim odlaganjem smeća u okoliš koje ima pogubne posljedice za zdravlje i život na planetu Zemlji. Upravo ovakvim ljudskim postupanjem stvaraju se pogubni uvjeti za život biljnog i životinjskog svijeta. Osim ugrožavanja biljnog i životinjskog svijeta izravno se ugrožava i ljudsko zdravlje. U ovom radu predstavljena je relevantna literatura koja predstavlja onečišćenje mora i oceana plutajućim smećem kao zdravstveni i bioetički problem te je dan osvrta na tu problematiku.

V diplomskem delu smo želeli pregledati, kako velik vpliv imata plastika in mikroplastika na morske živali, in pokazati, kako obsežna je ta problematika. Po pregledovanju virov lahko zaključimo z nekaj najpomembnejšimi dejstvi. Obstaja kar 5 otokov plastičnih odpadkov v svetovnih oceanih. Velika težava je v tem, da velike količine mikroplastike (brazdasti kiti povprečno 3653 delcev na dan, morski psi orjaki pa povprečno 13.110 delcev na dan) prefiltrirajo filtratorski morski organizmi. Morske ptice, morske želve in morski sesalci pa so najbolj dokumentirane vrste, na katere vplivajo plastični odpadki. Zapletejo se v plastične odpadke ali pa jih zamenjajo za hrano in požrejo, kar povzroči omejeno gibanje, manjšo konzumacijo, poslabšano reprodukcijsko sposobnost, razjede v prebavilih in smrt. Ljudje trenutno še ne poznamo vseh vplivov, ki jih imajo plastični in mikroplastični delci na nas. Trenutno je na voljo malo rešitev in samo učinkovitejše in bolj trajnostno ravnanje z odpadki ne bo pripomoglo k dokončni rešitvi tega problema. Žal tudi biološko razgradljiva plastika ne predstavlja popolne rešitve. V okoljsko problematiko plastičnih in mikroplastičnih odpadkov bo potrebno vložiti še precej raziskovanja in sredstev, da bomo spoznali in se zavedali njene obsežnosti. In B. Sc. thesis we tried to explore impacts of plastic and microplastic on marine animals and show the gravity of this problem. After inspection of all sources, we can point out the most important facts. There are 5 plastic islands in world oceans. The problem is that large amounts of microplastics (fin whales on average 3653 particles per day, basking sharks on average 13,110 pieces per day) are filtered by marine filtrators. Sea birds, sea turtles and marine mammals are the most documented species affected by plastic waste. They entangle in plastic waste or confuse them for food, leading to limited movement, decreased consumption, degraded reproductive capacity, gastrointestinal ulcers and death. We are not yet aware of all the effects that plastic and microplastic particles have on us. There are currently few solutions available.and just using more efficient and more sustainable waste management will not help to fully resolve this problem. Unfortunately, even biodegradable plastic is not a complete solution. A lot of research and resources will have to be invested into the research of environmental problems of plastic and microplastic waste, to understand its scale.

Diplomsko delo obravnava možnost reproduciranja obstoječih plastičnih avtomobilskih delov s pomočjo tridimenzionalnega (3D) optičnega čitalca in 3D tiska. Najprej so predstavljeni trije plastični avtomobilski deli, ki so bili uporabljeni v namen diplomskega dela. Vsi deli so bili vzeti iz notranjosti avtomobilov Volkswagen 1300 (Volkswagen AG Nemčija), letnik 1967 in Volkswagen 1200J (Volkswagen AG Nemčija), letnik 1975. Pri avtomobilih take starosti (starodobniki) se pogosto pojavi težava pri iskanju pristnih nadomestnih delov. Glavni poudarek je bil na tem, da se preveri izvedljivost postopka natančne reprodukcije avtomobilskih delov in hkrati določi najprimernejši način reprodukcije za posamezni avtomobilski del. V ta namen so bili izbrani avtomobilski deli z raznolikimi oblikami in fizikalnimi lastnostmi. Glavni cilj diplomskega dela je bil določiti primerne postopke za izdelavo reprodukcij izvornih plastičnih avtomobilskih delov, ki se nato lahko po potrebi uporabijo kot nadomestni deli. Pri tem so bile upoštevane oblika delov, mehanske lastnosti ter tudi splošna natančnost reprodukcije. Na koncu se je določila najhitrejša in najbolj optimalna pot delokroga od 3D skeniranja do 3D tiska. V diplomskem delu so se pokazali naslednji rezultati: 3D skenirane dele se lahko neposredno 3D tiska samo, če je skenirani del skoraj brez ali popolnoma brez vdolbin. V večini primerov pa je dele po 3D skeniranju treba dodatno obdelati v programu za 3D modeliranje, kot je Blender (Blender Foundation Nizozemska). Za dele s trdo plastiko se je izkazal primeren material polimlečna kislina (krajše PLA) (Ultimaker Nizozemska), ki je izdelan iz obnovljivih virov in je lahek za uporabo s številnimi različnimi vrstami 3D tiska. Za delno prožne oziroma fleksibilne dele pa je primernejši material termoplastični poliuretan 95A (krajše TPU 95A) (Ultimaker Nizozemska), ki nudi lastnosti gume in plastike. Na koncu je bil izveden tudi časovni test 3D tiska, z uporabo različnih podpornih materialov in debelin plasti. Ugotovljeno je bilo, da je razlika v predvidenem času tiska največjega dela (okvirne dimenzije: 2 x 3 x 8 cm) med najkrajšo in najdaljšo možnostjo, skoraj desetkratna (1 ura 31 minut/10 ur 14 minut). The thesis discusses the ability to reproduce the existing plastic car parts using a three-dimensional (3D) scanner and 3D printing. Firstly, the three plastic car parts are presented, which were used for the needs of the bachelor’s thesis. All the parts were taken from the interior of a Volkswagen 1300 (Volkswagen AG Germany), the year 1967 and a Volkswagen 1200J (Volkswagen AG Germany), the year 1975. With the cars of this age (oldtimers), a problem of genuine replacement parts usually appears. The main focus was to check the feasibility of a process that enables precise reproduction of car parts and to determine the most suitable way of reproduction for each part. For that reason, car parts with different shapes and physical properties were chosen. The main goal of the diploma thesis was to determine the most appropriate procedures for the reproduction of the original plastic car parts, which can be used later as replacement parts if needed. Here, the shape of the parts, mechanical properties and also general accuracy were taken into account. Lastly, the fastest and the most optimal way from 3D scanning to 3D print was determined. The thesis has shown the following results: 3D scanned parts can be 3D printed directly if the part is almost or completely without dents. However, in most cases, the parts must be additionally processed after 3D scanning in a program for 3D modeling, such as the Blender (Blender Foundation Netherlands). For the parts with hard plastic, the polylactic acid (PLA Ultimaker Netherlands) turned out as the appropriate. PLA was made from renewable sources and it is easy to use with many different types of 3D print. For partially elastic or flexible parts, thermoplastic polyurethane 95A (TPU 95A Ultimaker Netherlands) is a more suitable material. It has the qualities of both rubber and plastic. In the end, a timing test for 3D print using different support materials and the layer thickness was conducted. It was established that for printing the largest part (approximate dimensions: 2 x 3 x 8 cm) the difference between the shortest and the longest option was almost ten-fold. (1 hour 31 minutes / 10 hours 14 minutes).

HDPE je eden izmed najbolj razširjenih plastičnih materialov za vsakodnevno rabo. Njegova razširjena uporaba za seboj potegne negativne posledice, kot je onesnaževanje okolja. Reciklaža materiala je z vidika trajnostnega razvoja zelo zaželena. S tem namenom je potrebno poznati spremembe lastnosti materiala zaradi recikliranja, glede na osnovni nepredelan material. Ugotavljanje sprememb termičnih lastnosti in poznavanje njihovega pomena je tako potreben podatek, ki ga izkoristimo za ponovno obdelavo odsluženega izdelka. Zaključna naloga je namenjena ugotavljanju termičnih sprememb enkrat recikliranega polietilena visoke gostote v različnih mešanicah z osnovnim materialom in raziskovanju razlogov za morebitne spremembe. V praktičnem delu je pojasnjen postopek testiranja ter analiza na DSC napravi. Ugotovili smo, da enkratno recikliranje nima velikega vpliva na termične lastnosti, kot so temperatura tališča, kristalizacije in stopnja kristaliničnosti. HDPE is one of the most widely used plastic materials for everyday use. Its widespread use is causing negative consequences, such as environmental pollution. Material recycling is highly desirable in terms of sustainable development. For this purpose, it is necessary to know the changes in the properties of recycled material with respect to the base material. Finding changes in thermal properties and knowing their meaning is also necessary information that is used for the reprocessing of the waste product. The main goal of this thesis is intended for the determination of thermal changes of single-recycled high density polyethylene in various mixtures with basic material and exploring the reasons for possible changes. The practical part explains the testing process and the analysis on the DSC device. We found that single recycling has no significant influence on thermal properties, such as melting point, crystallization and degree of crystallinity.

Bisfenol A (BPA) je sveprisutni organski spoj koji se primjenjuje u proizvodnji polikarbonata, epoksi smola i raznih drugih materijala. Polikarbonati se koriste u proizvodnji plastičnih ambalaža za hranu i piće, bočica za djecu, kuhinjskih pomagala, pakiranju lijekova, elektroničke opreme. Epoksi smole koriste se u proizvodnji boja, metalnih konzervi za hranu i piće, bačve za vino i u stomatologiji. BPA dospijeva u okoliš, odnosno u tlo i vode, tijekom kemijske proizvodnje, transporta ili prerade te neispravnim odlaganjem proizvoda koji ga sadržavaju. Zanimljiv je zbog štetnog utjecaja na ljudsko zdravlje, životinjski svijet i okoliš te ga je potrebno ukloniti. Jedan od mogućih načina uklanjanja BPA iz okoliša je procesom bioremedijacije koji se provodi uz primjenu različitih mikroorganizama koji imaju sposobnost razgraditi BPA. U ovom radu provedena je bioremedijacija vode onečišćene bisfenolom A s bakterijskim kulturama Pseudomonas aeruginosom BSW, Pseudomonas putidom i Streptomycesom sp. u šaržnim uvjetima rada. Pseudomonas aeruginosa BSW i Pseudomonas putida izolirane su iz biootpada, odnosno aktivnog mulja, dok Streptomyces sp. izolirao se iz tla. Pokusima su ispitani različiti čimbenici koji utječu na proces bioremedijacije BPA, poput pH- vrijednosti (5, 6 i 7), koncentracije biomase P. aeruginose BSW i Streptomycesa sp. (0, 1 ; 0, 2 ; 0, 3), koncentracije BPA (od 0 do 15 mg dm- 3) i temperature (25, 35 i 40°C). Prema dobivenim rezultatima Pseudomonas aeruginosa najviše BPA razgradila je pri temperaturi od 35 °C, pH-vrijednosti 7 i optičkoj gustoći od 0, 3. Streptomyces sp. najviše BPA razgradio je pri temperaturi od 35 °C, pH-vrijednosti 7 i optičkoj gustoći 0, 2. Pri ispitivanju utjecaja različitih početnih koncentracija BPA na njegovu biorazgradnju, Pseudomonas aeruginosa BSW pokazala je najbolje rezultate pri početnoj koncentraciji BPA od 5 mg dm-3, a Streptomyces sp. pri 7, 5 mg dm-3. U vremenu od dva sata razgradilo se 50 % BPA, a najintenzivnija biorazgradnja bila je unutar 30 minuta.

Title of thesis: The case study of physiotherapeutic treatment of a patient after surgical reconstruction of the anterior cruciate ligament in the knee joint Autor: Tereza Rothová Head of the thesis: Mgr. Michaela Stupková Year of defense: 2018 Objectives: The purpose of the theoretical part of this bachelor thesis is to introduce the anatomy, biomechanics, kinesiology, traumatology and examination of the knee joint, focusing on the anterior cruciate ligament. Then to introduce the possibilities of conservative and surgical treatment of its rupture and physiotherapeutic care after surgical reconstruction of the ligament. The goal of the practical part is to present the case study of physiotherapeutic treatment of a patient after surgical reconstruction of the anterior cruciate ligament in his right knee joint. Method: This bachelor thesis consists of two parts, theoretical and practical. The first part is concerned with theoretical knowledge about the knee joint. The second part contains entry and leaving examination of a patient and a description of therapeutic units. This part was created during bachelor practice at Centrum léčby pohybového aparátu (Centre for treatment of motion apparatus) under the supervision of Bc. Veronika Pechová. Results: Since the condition of the patient has...

Delo zajema razvoj in izdelavo 3D-tiskalnika od zasnove ohišja do prilagojevanja programske opreme za pravilno delovanje s podanimi parametri. Obsega izbiro materialov, konstrukcijske rešitve problemov prenosa moči iz motorja na jermen ali navojno vreteno. Zastavljeni cilji diplomske naloge so izdelati tiskalnik za ciljno nalaganje materiala, z avtomatsko kalibracijo mize, zaprto ohišje z možnostjo tiska več vrst materialov, na tiskalnik priključen zaslon LCD z bralnikom spominskih kartic in možnost spremljanja poteka tiska preko kamere. Opisan je priklop celotne elektronike, programske rešitve in prilagajanje programske opreme za potrebe izbrane konfiguracije tiskalnika. V rezultatih so podane končne rešitve, preverili smo ali tiskalnik doseže svoje možne največje hitrosti tiska in če jih, na kolikšni poti, ter primerjali kako temperaturno stabilna je tiskalna glava in razlike v stabilnosti v primeru odprtega in zaprtega tipa 3D-tiskalnika. The work covers the development and assembly of a 3D printer from the design of the housing to adjustment of the software to function properly within the specified parameters. It covers the selection of materials for components, structural solutions for the problems of transferring the power from the motor to the drive belt or threaded spindle. The goals are design and manufacture of fused deposition modeling (FDM) 3D printer, automatic calibration of print bed, enclosure for the printer, option of printing several types of materials, implementation of the LCD screen with a memory card reader and monitoring the progress of printing via the web camera. It describes the connection of the entire electronics, software solutions and customization of software for the selected printer configuration. In results we further verified if the printer reaches its maximum possible speeds of the print and on what length of path it reaches maximum speed, and compared the temperature stability of the print head and the difference in temperature stability in the case of open and closed type of 3D printer.

V diplomskem delu obravnavamo vplive onesnaževanja morja s plastiko in težave, ki jih to povzroča. Plastika je v današnjem času del človeškega vsakdana. Uporablja se zato, ker je lahka, uporabna in cenovno zelo ugodna, zato njena uporabnost iz leta v leto narašča. Zaradi trpežnosti se kemično zelo težko reciklira. Ker je ločevanje drago, plastični odpadki marsikdaj pristanejo v naravi. Za potrebe pisanja diplomskega dela smo analizirali sekundarne vire, ki govorijo o plastičnih odpadkih, težavah z njimi in njihovih negativnih vplivih na živali in ljudi. Ker se količine plastike v morju letno povečujejo, smo se osredotočili tudi na mehanizme, ki preprečujejo vnos plastike v morje. Ugotovili smo, da plastika negativno vpliva na morje oziroma okolje, živali in ljudi. Ko se plastika razgradi, v morje spusti škodljive snovi, ali pa jo ribe in preostale morske živali zaužijejo, še preden se razgradi. Tako so mlade ribe že tako navajene plastike, da jo imajo rajši kot hrano. Zaradi prehranjevanja s plastiko težko rastejo in se razvijajo, kar vpliva tudi na njihovo vedenje. To je samo še en razlog, zakaj ribe težko preživijo. Plastika pa je nevarna tudi za nas, saj izloča bisfenol A in ftalate. To so zelo nevarne snovi, ki se začnejo izločati s staranjem plastike in ob njeni izpostavljenosti visokim temperaturam. Ljudje nismo toliko ozaveščeni o škodljivostih, ki smo jim izpostavljeni, niti ne o tem, kako bi lahko preprečili nastanek toliko ton plastičnih odpadkov, ki pristanejo v naravi. Zavzeti bi se morali za naravo in se truditi za zmanjšanje vnosa plastike v okolje. Prav tako bi se vsak posameznik moral zavedati posledic, ki nastajajo ob onesnaževanju narave. In the thesis we addressed the effects and problems of polluting the sea water with plastic. The artificial item has became a part of daily human life in present times. Plastic is used because it is light, very useful and cheap, that’s why its use is growing on yearly bases. Due to its durability it is chemically really hard to recycle. Whereas the separation of plastic waste is expensive, a problem occurs where all the plastic waste lands in nature. For the purpose of writing the thesis, we analyzed secondary sources, which talked about plastic waste, problems and negative effects that they have on animals and human beings. Because the amount of plastic, which ends up in sea water, is higher every year, we also focused on the mechanisms that prevent plastic waste to get in to the sea. We discovered that plastic waste has negative effects on the sea, nature, animals and humans. When plastic decomposes, it leaves harmful substances in the sea or fish and other sea creatures eat them. That’s why the little or baby fishes are so used to plastic, that they prefer it instead of real food. Due to feeding on plastic, there growth and developing is significantly more difficult, which also effects their behavior. This is just one out of many reasons why fish survive more difficulty. Furthermore, plastic in dangerous even for us humans, since it releases bisphenol A and phthalates, which are very dangerous for human beings. Secretion occurs with aging of plastic and if it’s exposed to high temperatures. Humans aren’t aware enough of the harmfulness that we are expose to, as well as how we could prevent the occurrence of so many tons of plastic, which lands in nature in the end. We should stand up for nature and act in the direction of reducing pollution of the environment with plastic waste. Every individual should also be aware about the consequences that occur with the contamination of the environment.

V zadnjih desetletjih se je na najrazličnejših področjih našega življenju uveljavila uporaba plastike. Razlog za to je predvsem v njenih lastnostih in cenovni dostopnosti. Zaradi kompleksnih oblik se je pojavila potreba po spojitvi posameznih delov. Homogeno spojitev lahko dosežemo le z postopkom varjenja. Diplomsko delo je vsebinsko razdeljeno na šest poglavij. Najprej predstavim spojino polipropilen in postopek pridobitve polizdelkov. V drugem delu so predstavljeni različni načini varjenja umetnih mas in njihova področja uporabe. Tematika tretjega dela je izgradnja prvega stroja za varjenje enega samega izdelka. Razložen je postopek izračuna moči grelnih teles in ustreznih pogonskih sklopov. Zaradi potrebe podjetja po novem stroju za varjenje več različnih izdelkov sem v četrtem poglavju opisal razvoj večjega in bolj izpopolnjenega stroja. Osredotočil sem se na gretje, servo pogone, uporabniški vmesnik, varnost in delovanje. V petem poglavju se nahaja primerjava med strojema in nato sledijo še ugotovitve. Because of its low price and qualities, the use of plastics is a big part of different areas of our lives. The need for fusing different parts has surfaced due to complexity of shapes. Homogenous fusion can only be achieved by welding. This thesis is divided into six chapters. At first, we look at compound polypropylene and the process of obtaining semifinished products. In the second part, different ways of welding plastics and their scopes are presented. The theme of the third part is the building of the first machine, used for welding only one product. The process of calculating the power of heating elements and relevant drive trains is explained. Because of the company’s need of a new machine for welding different products, in the fourth chapter, we explain the development of a bigger, more advanced machine. We focus on heating, servo drive, user interface, safety and operation. In the fifth chapter, there is a comparison between both machines, followed by findings.

V diplomskem delu sem se opredelila za področje v likovni umetnosti, ki se imenuje kiparstvo. V nadaljnjem izboru možnosti, ki jih nudi kiparsko oblikovanje, sem izbrala področje relief oziroma reliefno oblikovanje. Zaradi bogate in obsežne ustvarjalnosti v reliefu skozi zgodovino sem bistvo diplomske naloge navezala na temo pripovednosti in skupaj z glavno temo oblikovala v neločljivo celoto. Cilj celotne raziskave je raziskati različne načine pripovedovanja zgodb, jih povezati s preteklostjo in s sedanjostjo. To mi je dalo široko paleto izhodišč, teorij in zaključkov. Kot pomembna vez s človekom v preteklosti je religiozna vsebina več kot pravšnja. To je rdeča nit umetniškega izražanja, saj povezuje človeka s središčem, tistim, kar je, on sam. Pripovednost v reliefu je ena pomembnejših nalog, ki jih je imelo tovrstno izražanje v preteklosti. V sami predstavitvi reliefa je poudarek na zgodovinsko ikonografski analizi, kar se nadaljuje tudi v osrednjem delu, ki govori o reliefih znanega slovenskega kiparja Ivana Zajca. Ob tej priložnosti smo si ogledali domači kraj Krško in opazovali bogato kulturno dediščino mesta. Za uspešno izvedbo učne ure smo izbrali avtentično učenje, kar spodbuja inovativnost in kritično mišljenje pri učencih. Tako smo se lotili problema, ki se navezuje na situacije, pojave iz okolja in narave, ter skušali pravilno odgovoriti na vprašanja, da bi našli odgovor in vzbudili v sebi in pri otrocih kakovostno spraševanje o reliefu na splošno. Izdelovanje reliefa v vzgojno-izobraževalnem procesu daje učencem vrsto možnosti v sami izvedbi, pri izbiri materiala, motiva, namena, velikosti, barve ali glazure in še bi lahko naštevali. Prav tako je odličen primer, kjer učenci lahko v vsakdanjem okolju najdejo različne reliefe, naravne in umetniške, ter jih povežejo in znanje uporabijo pri ustvarjalnem delu v likovno pedagoškem procesu. Prav v tem pogledu sem uporabila zgodbo z bogato pravljično pripovednostjo kot glavni motiv v lastnih izdelkih. Izdelala sem reliefne plošče v mavcu in jih pobarvala. In the thesis I selected an area in art, which is called sculpture. Between the options of sculptural designing I chose relief design. The history of relief sculpturing is very variegated. That is why I have chosen the subject of the narrativity. I wanted to present the different ways of storytelling and also combine the history and present. This way I gained a wide selection, positions, theories and conclusions. Due to the connection of man and religion, was the chosen topic the right one. This also represents the threats of artistic expression, since it links the man with the center of their sense. Narration in relief is one of the most important tasks which this type of expression had in the past. Focus on the presentation of the relief is based on the historical iconographic analysis. We used the same way of presentation on the main part, which speaks about the well known Slovenian sculptor Ivan Zajec. This opportunity has allowed us to preview hometown Krško and researched colorful heritage of the town. For successful lessen, we have chosen authentic learning. The reason, that such learning encourages innovation and critical thinking in pupils. We tackled the problem which relates to the situation, events from the environment and nature. We also tried to correctly answer the questions that we could find the answer and ourselves and children encouraged quality questions about the relief and also in general. Making a relief in the educational process gives the children a wide range of options in implementation process, or choosing different materials, subjects, purpose, size, color of glaze and also a lot more. It also represents an excellent example, how we can in our daily environment, find different reliefs, natural or artistic, and connect them. This knowledge can be used in creative work in the visual art process. This is why my fist choice was this rich fairytale story as the main subject. I made a relief panels in the plaster and painted them.

Park prirode Telašćica i Eolski arhipelag su izuzetno zanimljiva područja . Unatoč njihovim razlikama, povezuje ihstatus područja pod posebnom morskom zaštitom te iznimna bioraznolikost. Provedenim istraživanjem određene su količine plastičnog materijala u plitkomorskim sedimentima Uvale Telašćica i u sedimentima na 30 m dubine na području Eolskog Arhipelaga. Rađene su kvalitativne i kvantitativne analize mikro, mezo i makroplastike pronađene u uzorcima i granulometrijske analize sedimenta. Napravljena je usporedba s postojećim podacima i postavljena su nova pitanja za buduća istraživanja. Ukupno je analizirano 11056.4 g sedimenta od kojih je 3276.4 g iz Parka prirode Telašćica i 7780.0 g s Eolskog arhipelaga. U uzorcima iz Hrvatske pronađeno je 878 plastičnih čestica, u prosjeku 29 čestica po uzorku dok je u Italiji pronađeno 2645 plastičnih čestica, u prosjeku 80 čestica po uzorku. U ukupnoj količini izoliranog materijala iz oba istraživanja, s obzirom na oblik, dominirali su filamenti dok su boja i veličinska klasa bile varijabilne. Nature Park of Telašćica and Aeolian archipelago are important areas of great biodiversity, one with a current (Telašćica) and the other with a future (Aeolie) status of Marine protected area (MPA). In both areas survey was conducted to determine the total amount of plastic materials present in marine sediments. Quantitative and qualitative analysis of micro-, meso-, and macro- plastics and granulometric composition analysis were made. Results were compared with existing data, opening new questions for future investigations. A total amount of 11.056.4 g of sediment was analysed, respectively 3.276.4 from Telašćica bay and 7.780.0 g form Aeolian archipelago. A total amount of 878 plastic items were found in Croatian samples (29 plastic items per sample) and a total amount of 2645 plastic items were found in sediments for the Italian archipelago (80 plastic items per sample). According to shape, in all analysed material, filaments were the most abundant, while according to colour and size the results were variable.

This thesis deals with the problems of eating disorders. Objective of the thesis is definition of eating disorder, a description of the individual faults an as a practical part there is an artistic creation of specific disorders. Theoretical part includes characteristics, division and insight into history. There are described four forms of eating disorders: anorexia, bulimia, obesity and bigorexia. In the practical part is the visual processing of transformation of two excessive eating disorders- anorexia and bigorexia. It is treated as a sculpture ceramic including drawing.

This thesis looks into the persona of a sculptor Otto Gufreund and his two styles of work - cubism and civilism. It aims to introduce to the reader the artist, his work and the historical background of the 1st half of the 20th century. The thesis is divided into two sections. The theoretical segment covers the characteristics of sculpture and sculptural portrait and examines the history of cubism and civilism. Then it further looks into the life of Otto Gutfreund and analyses his work. The practical part of the thesis contains two sculptural portraits. Each in a style reflecting the artist and carried over to the current era.

Trenutna proizvodnja cementa suočena je s dva značajna problema. Prvi je proizvodnja velike količine stakleničkih plinova, oko 5 % ukupnih globalnih CO2 emisija ljudskog podrijetla, a drugi je visoka cijena goriva, uglavnom ugljena. Proizvođači cementa su stoga pod sve većim pritiskom da smanje potrošnju fosilnih goriva i s njima povezanim emisijama stakleničkih plinova. Utvrđeno je da je djelomična zamjena ugljena alternativnim gorivima, poput biomase i goriva dobivenih obradom otpada, može imati važnu ulogu u smanjenju CO2 emisija. Kako je zbrinjavanje otpada na odlagalištima zadnja opcija u strategiji upravljanja otpadom, energetska oporaba goriva dobivenog obradom otpada, poznatijeg kao kruto gorivo iz otpada (engl. solid recovered fuel - SRF), ima veliki potencijal u cementnoj industriji. Spaljivanje visokog udjela SRF-a u cementnim kalcinatorima još se uvijek suočava sa značajnim izazovima, poglavito jer je dobro poznato da upotreba alternativnih goriva u postojećim plamenicima mijenja oblik plamena, profil temperatura unutar peći, te izgorenost samog goriva koje se koristi. Korištenjem računalne dinamike fluida (engl. computational fluid dynamics - CFD) moguće je prethodno ispitivati i kontrolirati proces izgaranja različitih vrsta goriva. CFD simulacije su se tokom godina pokazale kao moćan alat za razvoj i optimizaciju kemijskih procesa te samih uređaja unutar kojih se te kemijske reakcije odvijaju. One mogu pokazati neke važne karakteristike strujanja fluida i miješanja više faza koje je teško eksperimentalno istražiti i stoga je CFD, zajedno sa eksperimentima i teorijom, postao sastavni dio istraživanja procesa izgaranja goriva. Glavna tema ovog rada bila je postizanje fizički točne i numerički učinkovite metode za simuliranje termo-kemijskih procesa koji se odvijaju unutar cementnog kalcinatora. To je podrazumijevalo dobro poznavanje najmodernijih modela izgaranja krutih goriva kao što su modeli za izgaranje ugljena, biomase i goriva iz čvrstog otpada, kao i pravilno definiranje endotermnog procesa kalcinacije. Kako bi se ispravno numerički proučavala uloga i interakcija izgaranja krutih goriva i termičkog raspadanja vapnenca unutar cementnog kalcinatora, upotrijebljeni su novi i poboljšani fizikalni i kemijski modeli. Nadalje, kako bi se provjerila točnost numeričkog modeliranja, novi modeli su se opsežno analizirali, a numerički dobiveni rezultati svakog novog modela su bili uspoređeni s dostupnim eksperimentalnim podacima. Primjenjivost razvijenog numeričkog modeliranja prikazana je na tri različite trodimenzionalne geometrije realnih industrijskih cementnih kalcinatora, koje su se koristile za detaljne numeričke simulacije. The present cement production is facing two main problems. The first one is the production of large amount of greenhouse gases, around 5 % of world’s anthropogenic CO2 emissions, and second one is the high fuel prices, mainly coal. The cement producers are therefore under increasing pressure to reduce their fossil fuel consumption and associated greenhouse gases emissions. It was found that partial substitution of coal by alternative fuels like waste derived fuels and biomass may play a major role in the reduction of CO2 emissions. As waste disposal at landfills is the last option in the waste management strategy, energy recovery of waste derived fuels, commonly known as solid recovered fuels – SRF, in the cement industry has a high potential. Incineration of high share of SRF in cement calciners still faces significant challenges, mainly because it is well known that the use of alternative fuels in existing pulverized burners alters the flame shape, the temperature profile inside the furnace, and the burnout of the fuels used. A possibility for the ex-ante control and investigation of the incineration process are computational fluid dynamics - CFD simulations. CFD simulations have shown to be a powerful tool during the development and optimisation of chemical engineering processes and involved apparatuses. They can show some important flow characteristics and mixing phenomena, which cannot be experimentally investigated, and because of that CFD together with experiments and theory, has become an integral component of combustion research. The main focus of this work was to achieve a physically accurate and numerically efficient method for simulation of thermo-chemical processes occurring inside a cement calciner. This implied good knowledge of state-of-the-art solid fuel combustion models, such as coal, biomass and solid recovered fuel combustion model, as well as proper definition of the endothermic calcination process. In order to correctly numerically study the role and interaction of solid fuel combustion and limestone calcination within cement calciner, new and improved physical and chemical models were introduced. To verify the accuracy of the modelling approach, the new models were extensively analysed, and the numerical predictions of each new model was compared with experimental data. To represent the applicability of the modelling approach, three different three dimensional geometries of real industrial cement calciners were used for the numerical simulations.