Search

U radu su prikazani rezultati praćenja sadržaja olova, kadmija i mangana u lebdećim česticama u zraku Zagreba, te njihova usporedba s hrvatskim graničnim vrijednostima, graničnim vrijednostima Europske unije i preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.

Mjesečni uzorci ukupne taložne tvari sakupljani su tijekom tri godine č1999-2001.) u Zagrebu na pet mjernih mjesta /centar (C), sjeverni (N), južni (S), istočni (E) i zapadni (W) dio grada/ uređajem po Bergerhoffu. U svim uzorcima određena je ukupna taložna tvar koja je zatim analizirana na sadržaj klorida, nitrata i sulfata, te olova kadmija i talija. Tijekom tri godine mjerenja količina ukupne taložne tvari kretala se od 18 do 518 mg/čm2d), količina klorida u ukupnoj taložnoj tvari od 0 do 20, 42 mg/čm2d), nitrata od 0 do 10, 66 mg/čm2d) i sulfata od 1, 00 do 20, 24 mg/čm2d), a sadržaj olova kretao se od 9 do 93 μ g/m2d, kadmija od 0, 13 do 13, 72 μ g/m2d, a talija od 0 do 12, 86 μ g/m2d. U Uredbi o preporučenim i graničnim vrijednostima kakvoće zraka nisu propisane preporučene i granične vrijednosti za anione, već samo za metale čolovo, kadmij i talij). Sadržaj olova i kadmija je u cijelom mjernom razdoblju bio ispod preporučene vrijednosti, dok je sadržaj talija na četiri mjerna mjesta bio iznad preporučene, ali ispod granične vrijednosti, a na jednom mjernom mjestu ispod preporučene vrijednosti čistočni dio grada).

Isopoda-jednakonošci su organizmi (člankonošci) koji žive na površini tla i hrane se organskim raspadnim produktima (detritus). Svrha rada bila je ustanoviti povezanost koncentracije olova i kadmija u tlu i u jednakonošcima. Odabrane su dvije lokacije za sakupljanje uzoraka u Hrvatskom Zagorju, jedna u šumi i druga na livadi kraj prometne ceste. Određeni su pH, organska tvar, olovo, kadmij, mangan, željezo, bakar i cink u tlu, te olovo i kadmij u jednakonošcima. Uzorci tla su ekstrahirani s 20% HNO3 nakon čega su metali određeni metodom atomske apsorpcijske spektrometrije (AAS) plamena uz D2 korekciju pozadine. Uzorci jednakonožaca su suho spaljeni na 450 0C i otopljeni u 4% HNO3. Olovo i kadmij u jednakonošcima analizirani su elektrotermalnom AAS metodom. Rezulrati su pokazali da postoji značajna razlika u masenim udjelima olova između dviju odabranih lokacija. Više olova nađeno je na livadi uz prometnicu nego u šumi (43, 3&plusmn ; ; 2, 34 prema 34, 6&plusmn ; ; 0, 97mg/kg suhe tvari ; aritmetička sredina&plusmn ; ; standardna pogreška). Maseni udjeli olova u jednakonošcima bili su također značajno viši na lokaciji uz prometnicu nego u šumi (4, 22&plusmn ; ; 0, 370 prema 2, 40&plusmn ; ; 0, 192). Maseni udjeli kadmija u tlu i jednakonošcima bili su, obrnuto, značajno niži uz prometnicu (0, 180&plusmn ; ; 0, 011 prema 0, 417&plusmn ; ; 0, 011 u tlu i 0, 411&plusmn ; ; 0.032 prema 0, 757&plusmn ; ; 0, 080 u jednakonošcima). Nađeno je da postoji pozitivna i značajna korelacija između masenih udjela olova (0, 669 ; P

The aim of this study was to measure mass fractions of mercury, arsenic, lead and cadmium in common edible fresh fish and shellfish from various areas of Adriatic Sea. The attempt was also made to estimate intake of these elements through sea food consumption by general population. Samples were either wet digested for mercury and arsenic, or dry ashed for lead and cadmium analysis. Total mercury was measured by cold vapor atomic absorption spectrometry (CV AAS) and total arsenic, lead and cadmium by electrothermal atomic absorption spectrometry (ET AAS) with deuterium background correction. For arsenic measurements palladium nitrate was used as matrix modifier. Quality control of the methods was done by analysis of dogfish muscle - certified reference material DORM-2. Mean values obtained for mercury, arsenic, lead and cadmium in collected common edible fish (mackerel, horse mackerel, sardine, anchovy and hake) were 0.215, 3.323, 0.019 and 0.008 mg/kg fresh weight, respectively. The respective mean values in shellfish were 0.158, 5.48, 0.136 and 0.136 mg/kg. The mass fractions of analyzed elements were below acceptable levels for human consumption set by Croatian Ministry of Health, except for total arsenic. An attempt was made to assess intake of examined trace elements through seafood by general population. It was compared with Provisional Tolerable WEEKLY Intake recommended by the Joint FAO/WHO Expert Committee on Food Additives and discussed

Kristalne strukture u kojima nekom manjem fragmentu asimetrične jedinice nije moguće pripisati jedan ravnotežni položaj su relativno česte. Takav fragment je nesređen tj. nalazi se u disorderu koji može biti statički ili dinamički. Sakupljanjem podataka pri više temperatura može se razlikovati statički od dinamičkog disordera. U kompleksnom spoju cis-bis(dimetilsulfoksid)bis(1, 3-difenil-1, 3-propandionato)kadmij(II) dvije molekule dimetilsulfoksida su koordinirane na kadmij preko atoma kisika. Jedna molekula dimetilsuolfoksida nalazi se u disorderu. Da bi ustanovili radi li se o statičkom ili dinamičkom disorderu napravljeno je šest difrakcijskih eksperimenata pri 100 K, 150 K, 200 K, 250 K, 300 K, 330 K. Ustanovljeno je da se pri 100 K disorder gubi i da s povećanjem temperature sve više dolazi do izražaja. Pri 300 K omjer okupancija dviju orijentacija je 0, 82:0, 18. Zbog toga je disorder interpretiran kao dinamički. Na temelju najjednostavnijeg modela Boltzmannove raspodjele pricijenjena je razlika energija dviju orijentacija na 4, 9 kJ/mol. Isto tako, ustanovljeno je da se ta molekula dimetilsulfoksuda u kristalu nalazi u šupljini između dva fenilna prstena.

Cadmium concentrations were measured in samples of mineral mixtures used in beef cattle feed in the states of São Paulo, Paraná, Mato Grosso, Mato Grosso do Sul and Goiás, Brazil. Cadmium content was determined by inductively coupled plasma atomic emission spectrometry. Of the 37 analyzed samples, 33 had values greater than 0.5 ppm (range, Koncentracije kadmija bile su mjerene u uzorcima mineralnih mješavina rabljenih kao dodatak u hrani za tov junadi u državama Sao Paulo, Parana, Mato Grosso, Mato Grosso do Sul i Goias u Brazilu. Koncentracije kadmija bile su određene metodom atomske emisijske spektrometrije induktivno spregnutom plazmom. Od ukupno 37 pretraženih uzoraka u 33 uzorka potvrđene su veće koncentracije od 0,5 ppm (od

Svrha rada bila je odrediti koncentracije otrovnih i esencijalnih metala u bubrezima, kostima i zubima jelena (Cervus elaphus). Rabljena je atomska apsorpcijska spektrometrija ; plamena tehnika (za Cd, Zn, Cu i Fe), elektrotermička tehnika (za Pb) i tehnika hladnih para (za ukupnu Hg). U bubrezima su nađene visoke koncentracije toksičnih metala kadmija i žive i te su vrijednosti prelazile maksimalno dopustive koncentracije za konzumiranje. Koncentracije olova u burežnom tkivu bile su niske. Nađene su statistički značajne pozitivne korelacije vrijednosti koncentracija kadmija odnosno olova u bubrezima s dobi kao i cinka u miješanim uzorcima kostiju i zubi s dobi. Na temelju tih preliminarnih nalaza zaključeno je da zbog onečišćenja otrovnim metalima jelenji bubrezi nisu pogodni za prehranu iako uneseni u uobičajenim konzumnim količinama najvjerojatnije ne bi izazvali štetne zdravstvene učinke.

Analiza sadržaja kadmija provedena je na dagnjama Mytilus galloprovincialis iz Kaštelanskog zljeva. Cilj istraživanja bio je saznati postoji li gradijent zagađenja od istočnog dijela zaljeva koji je najzagađeniji, prema sjeveru i da li je cijeli zaljev više zagađen od referentne postaje na Bistrini, Malostonski zaljev. Koncentracije kadmija u cijelom Kaštelanskom zaljevu su bile slične, te su se kretale od 0, 26 do 1, 38 ug Cd/g suhog tkiva. Značajno niže koncentracije kadmija bile su na samo jednoj postaji u zaljevu. Začuđujuće je da su koncentracije kadmija bile najviše na referentnoj postaji gdje je izmjereno između 1, 99 i 4, 14 ug Cd/g suhog tkiva, što je značajno više od koncentracija u zaljevu. Teško je odrediti razlog viših koncentracija kadmija u dagnjama s referentne postaje, ali mogući razlozi su da su dagnje bile manje i imale niže kondicijske indekse, a blizina ušća Neretve bi također mogla imati utjecaj. Postoji negativna korelacija između koncentracije kadmija i težine suhog tkiva dagnje, dakle čim je dagnja manja, tim je viša koncentracija kadmija u suhom tkivu. Analiza indeksa kondicije je pokazala da postoji korelacija između kondicije dagnje i koncentracije kadmija. Rezultat nije pokazivao statističku značajnost, ali postoji trend prema negativnoj korelaciji, gdje dagnje s nižim kondicijskim indeksom sadrže višu koncentraciju kadmija.

A survey of cadmium (Cd) levels in poultry meat from polluted area of Eastern Slovakia is presented. Samples of poultry tissue (72 samples of breast muscle, leg muscle, liver and heart) were analysed for the presence of Cd on atomic absorption spectrophotometer (Unicam Solar 939). Mean values of cadmium in breast and leg muscle, liver and heart were 0.019; 0.021; 0.061; 0.099 mg/kg, respectively. On the basis of presented results of cadmium analyses it follows that its levels in poultry meat are below the highest permissible hygienic limits for Cd (muscle 0.1mg/kg; internal organs 0.5 mg/kg - Codex Alimentarum of the Slovak Republic No. 981/1996). The presented results are higher than those in unpolluted areas. The regular monitoring and control of poultry meat guarantee that a consumer is protected against unfavourable higher values of cadmium., Prikazani su rezultati određivanja kadmija u mesu peradi uzgajane u zagađenim područjima istočne Slovačke. Razine kadmija određene su u 72 uzorka mesa peradi (grudnog mišićja, mišićja noge, srčanog mišića i jetre) atomsko-apsorpcijskom spektrofotometrijom (Unicam Solar 939). Srednja vrijednost kadmija u grudnom mišićju iznosila je 0,019 mg/kg, u mišićju noge 0,021 mg/kg, jetri 0,061 mg/kg, te u srčanom mišiću 0,099 mg/kg. Na temelju dobivenih rezultata autori zaključuju da su količine dokazanog kadmija niže od najviših dozvoljenih vrijednosti prema pravilniku o ispravnosti mesa (za mišićno tkivo 0,1 mg/kg, za unutarnje organe 0,5 mg/kg - Codex alimentarium Republike Slovačke broj 981/1996). Količine kadmija bile su više u odnosu na nezagađena područja. Redovito praćenje kvalitete mesa peradi jamči potrošaču sigurnu zaštitu od visoke količine kadmija sadržanog u tkivu.

U radu su prikazani rezultati praćenja olova, kadmija i mangana u ukupnim lebdećim česticama, žive (aerosoli + živine pare) u zraku, te olova, kadmija i talija u taložnoj tvari tijekom 2001. godine, na tri mjerne postaje u neposrednoj blizini odlagališta otpada Jakuševec. Izmjerene masene koncentracije određivanih metala varirale su tijekom godine, ali su bile relativno niske. Masene koncentracije olova, kadmija i mangana u ukupnim lebdećim česticama, te olova u ukupnoj taložnoj tvari na sve tri mjerne postaje i kadmija u ukupnoj taložnoj tvari na dvije mjerne postaje bile su ispod preporučene vrijednosti (PV). Izmjerene masene koncentracije žive na sve tri postaje, kadmija u ukupnoj taložnoj tvari na jednoj mjernoj postaji i talija u ukupnoj taložnoj tvari na dvije mjerne postaje, bile su iznad PV, ali ispod granične vrijednosti (GV). Količine talija u ukupnoj taložnoj tvari bile su iznad GV na jednoj mjernoj postaji.

Cilj rada bio je ispitati utjecaj dodatka kalcija i kadmija na tijek fermentacije i reološka svojstva ABT kulture od kravljeg i kozjeg mlijeka. Mlijeko je prije inokulacije toplinski obrađeno UHT postupkom. Inokulacija je provedena DVS ABT kulturom na 37 0C. Kationi su dodavani u obliku otopina CdCl2 i CaCl2 u koncentracijama: 0, 15 ; 0, 30 ; 0, 50 ; 0, 75 i 1, 00 mmol/L. Fermentacija je u uzorcima s kadmijem praćena tijekom 6 sati, u uzorcima s kalcijem u kravljem mlijeku 5, 5 sati, a s kalcijem u kozjem mlijeku 5 sati. tijekom tog vremena praćene su promjene kiselosti, kemijskog potencijala i reoloških parametara. rezultati dobiveni za uzorke s kadmijem pokazuju da do fermentacije nije došlo. Kadmij ion se pokazao kao snažan inhibitor rasta mliječno kiselih bakterija za proizvodnju ABT kulture. Posljedica toga bio je izostanak grušanja. Nasuprot tome, dodatak kalcija povoljno je djelovao na teksturalne osobine ABT kulture. Taj je utjecaj bio jače izražen u kravljem mlijeku. Od svih ispitivanih proizvoda (bez obzira na vrstu mlijeka) najbolja reološka svojstva imao je uzorak s dodatkom 0, 50 mmol CaCl2.

U ovom radu je procjenjena povezanost koncentracija progesterona, kadmija i željeza u posteljičnom tkivu s ovisnosti o pušenju cigareta. Utvrđen je statistički značajan učinak pušenja cigareta. U posteljicama pušečica u odnosu na nepušačice nađene su snižene koncentracije progesterona, povećane koncentracija kadmija i snižene koncentracije željeza.

Roe deer tissues (muscle, liver and kidney: 21 samples severally) collected (without regard to sex and age of donors) in the northern region of Croatia in the period 1990-1995 were analysed for cadmium. This toxic heavy metal occurred in low concentration in muscle tissue, although livers and especially kidneys were more heavily contaminated. Forty-three per cent of liver samples and 90% of kidney samples exceeded maximal permissible values and were unfit for human consumption. Concentrations in mg/kg on wet weight basis were: 0.003-0.065, 0.015-2.306 and 0.223-27.686 for muscle liver and kidney, respectively. The values obtained were compared with available literature data., Uzorci tkiva srneće divljači (po 21 uzorak mišićnog, jetrenog i bubrežnog tkiva) sakupljeni u sjevernom dijelu Hrvatske (Medvednica, Vrbovec, Kupčina, Tuhelj, te Ðurđevac i Slatina) u razdoblju od 1990.-1995. analizirani su na sadržaj kadmija. Uzorci nisu sakupljani sustavno s obzirom na dob i na spol. Kadmij je dokazan u maloj koncentraciji u mišićnom tkivu, ali su jetra i bubrezi bili značajno kontaminirani. Koncentracija je prelazila zakonom maksimalno dopuštene vrijednosti u 43% uzoraka jetrenog tkiva i čak 90% uzoraka bubrežnog tkiva. Raspon koncentracija kadmija izražen u mg/kg vlažne težine uzorka iznosio je: za mišićno tkivo 0,003-0,065; za jetreno tkivo 0,015-2,306; za bubrežno tkivo 0,223 27,686. Dobiveni rezultati uspoređeni su s koncentracijom kadmija u uzorcima srneće divljači u drugim europskim zemljama.

Onečišćenje okoliša toksičnim metalima kao što su kadmij i olovo zahtijeva pojačan oprez na uzgajalištima kamenica širom svijeta. U radu je prikazan utjecaj različitih čimbenika na tkivne koncentracije navedenih zagađivača u jestivu dijelu školjkaša, te razmotrena upotreba tih organizama kao pokazatelja stupnja onečišćenja okoliša. Također su prikazani poznati toksični učinci kadmija i olova na organizam kamenica.

Levels of Cd, Pb, Hg and As were detremined by ICP-MS in 190 samples of higher fungi belonging to 52 species collected in the Šalek Valley in the 2000. Our findings were as follows: (1) Heavy metal levels (HML)are significantly higher in the caps of mushrooms in comparison with stems. (2) Fungi have tremendous bio-accumulative potential, therefore HML in fruiting bodies are from one order magnitude (Pb) to four orders of magnitude (As) higher in comparison with other forest fruits from the same locations. (3) Thehighest HML were determined in the followinf species: Cd - Agaricus arvensis and A. silvicola, As - A. silvicola, Coprinus atramentarius, Boletinus cavipes and Lepista nuda,Hg - A. campestris and L. nuda, Pb - Macrolepiota mastoidea, Lycoperdon perlatum and Calvatia utriformis. (4) Mushrooms should be eaten with great care due to very high contents of Hg and particulary Cd (e.g., the weekly intake rate for adult in the Šalek Valley should not exceed 50 g of Agaricus species, or 500 g of Armillaria mellea, Lepista nuda, M. procera or Boletus edulis). (5) A monitoring program of the most problematic elements in mushrooms, which is essential for performing reliable risk assessment for higher links of the food chain, must be established all over the country.

U radu je ispitan utjecaj dodatka dvovalentnih iona kalcija i kadmija na teksturu, odnosno tijek fermentacije i reološka svojstva pri proizvodnji jogurta od kravljeg i kozjeg mlijeka. Korišteno je mlijeko obrađeno UHT ppostupkom. Inokulacija je provedena na temperaturi 38, 5 0C s 2% aktivirane jogurtne kulture. Nakon inokulacije dodan je 1 ml odabrane otopine kationa. Kationi su dodavani u obliku CaCl2 i CdCl2 u koncentracijama od 0, 15 ; 0, 30 ; 0, 50 ; 0, 75 i 1, 00 mmol/L. fermentacija je u svim uzorcima, kod obje vrste mlijeka praćena tijekom 4 sata ; mjerenjem pH vrijednosti, titracijske kiselosti, elektrokemijskog potencijala i reoloških svojstava. rezultati rada pokazali su da dodatak kalcija povoljno utječe na teksturalne osobine jogurta od kozjeg i kravljeg mlijeka. U uzorcima s dodatkom kadmija nije došlo do fermentacije, te stoga ni do grušanja.

Povećana količina kadmija, kao vrlo toksičnog ne-esencijalnog elementa, otpuštena u okoliš ljudskom aktivnošću predstavlja potencijalnu opasnost za ekosustave.

The uptake and distribution of selected heavy metals were followed and related to cytotoxicity using various parameters of proliferation and viability of cultured cells. The effects of short-term lead exposure on DNA synthesis were reversible, indicating that lead does not significantly influence genetic cellular function. In contrast, nickel effects persisted, indicating that DNA is one of the main nickel targets. Heavy metals affected all cycle phases, but those related to preparation and commencement of DNA synthesis were the most susceptible. Tolerance appeared in chronic exposure to lead and cadmium. Lead combined with X-rays had additive effect, while manganese acted synergistically and appeared to inhibit the DNA repair processes. Zinc and manganese showed a protective effect against the toxic effects of cadmium. Similar antagonistic interaction was seen for nickel v. manganese cytotoxicity. This model system makes it possible to compare heavy metal effects at the cellular level and to identify cellular targets and metabolic processes., Dan je pregled istraživanja in vitro na staničnim kulturama sisavca koja su bila provedena pojedinačno ili u suradnji laboratorija koautorica članka, Laboratorija za celularnu biologiju Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu i suradnog laboratorija u Institutu za higijenu i zdravstvenu ekologiju Sveučilišta u Giessenu. Namjera rada bila je dati primjere kakvi se rezultati mogu dobiti primijenjenim tehnikama i metodama na staničnim kulturama. Iznijeti su samo najvažniji rezultati na području istraživanja olova, kadmija, mangana i nikla koji su dobiveni ili suradnim istraživanjem ili komplementarnim istraživanjima u oba laboratorija. Ovim su primjerima istaknuti i dobri znanstveni i osobni odnosi koje je polučila znanstvena suradnja dvaju laboratorija. U staničnim kulturama praćeno je unošenje i razdioba metala u stanicama te njihovi citotoksični učinci koji su procjenjivani na temelju različitih pokazatelja stanične proliferacije i vijabilnosti. Učinci kratkotrajne izloženosti olovu na sintezu DNK bili su reverzibilni, što pokazuje da olovo ne utječe značajno na gensku staničnu funkciju. Nasuprot tomu, učinci nikla na DNK bili su trajni, što upućuje na to da je to jedno od glavnih ciljnih djelovanja ovog metala. Ispitivanja djelovanja na stanični ciklus pokazala su da otrovni metali imaju učinke na sve stanične faze, ali da su najosjetljivije faze u kojima se priprema i počinje sinteza DNK. Pri kroničnoj izloženosti olovu ili kadmiju pojavljuje se tolerancija zbog procesa prilagodbe. Pri združenim izloženostima rendgenskim zrakama, olovo ima uvijek aditivni učinak, dok je djelovanje mangana sinergističko i čini se da inhibira procese popravka DNK. U kombiniranim pokusima cink i mangan pokazuju zaštitno djelovanje na učinke kadmija, a slično antagonističko djelovanje nikla opaža se pri citotoksičnim učincima mangana. Prikazani primjeri pokazuju da se upotrijebljeni pokusni model može primijeniti za usporedbe učinaka otrovnih metala na staničnoj razini, kao i za utvrđivanje ciljnih staničnih dijelova i metaboličkih procesa.

Godine 1998. započeto je s mjerenjem Pb, Cd i Tl u ukupnoj taložnoj tvari na pet postaja u Zagrebu, i to u centru, te u sjevernom, južnom, istočnom i zapadnom dijelu grada. U mjesečnim uzorcima ukupne taložne tvari određeni su metali olovo, kadmij i talij metodom spektrometrije atomske apsorpcije. Mjerenja su nastavljena. Rezultati dvogodišnjeg mjerenja uspoređeni su s graničnim vrijednostima prema Uredbi o preporučenim i graničnim vrijednostima kakvoće zraka i Zakonu o zaštiti zraka, a pokazuju da su količine taložne tvari i promatranih onečišćenja u ukupnoj taložno tvari relativno niske, pa se zrak na području Zagreba može svrstati u I. kategoriju kakvoće zraka, osim u centru grada s obzirom na ukupnu taložnu tvar i sadržaj talija u njoj. Mjerenja se nastavljaju.

Rad uspoređuje razne metode pripreme uzoraka dijetetskih proizvoda za analizu metala i metaloida. Mikrovalna digestija pokazala se je kao najbolji postupak pripreme uzoraka za određivanje svih analizirnih metala i metaloida.

U ovom radu je istraženo djelovanje teških metala bakra i kadmija na hemocite slatkovodnog školjkaša Dreissena polymorpha Pallas mikronukleus testom...

U ovom radu je istraženo djelovanje teških metala bakra i kadmija na hemocite slatkovodnog puža Planorbarius corneus L. metodom mikronukleus-testom...

Odrasle dagnje Mytilus galloprovincialis izložene su povišenoj koncentraciji kadmija (147 ľg/l) u morskoj vodi tijekom 20 dana. Pobudna sinteza metalotioneina, biomarkera, praćena je u probavnoj žlijezdi i škrgama dagnji nakon uzastopnih petodnevnih izlaganja u usporedbi s kontrolnim dagnjama koje nisu izlagane kadmiju, kako bi se odredila pogodnost tih tkiva u svrhu biomonitoringa. Koncentracija metalotioneina nakon 20 dana, određena spektrofotometrijski u uzorcima obrađenim organskim otapalima, viša je u probavnoj žlijezdi, iako se u škrgama opaža veći porast u odnosu na konstitutivnu razinu. Metodom klasične tekućinske kromatografije i elektroforezom u poliakrilamidnom gelu u uzorcima probavne žlijezde dagnji u metalotioneinskoj frakciji razlučene su dvije komponente koje prema molekulskoj masi odgovaraju monomeru (10 000) i dimeru (20 000) metalotioneina. Njihove spektrofotometrijske karakteristike pokazuju da se tijekom vremena izlaganja povećava udio dimerne komponente u ukupnoj količini metalotioneina.

Razvijen je novi program (EARSOFT – "ElectroAnalytical Research Software") koji omogućava grafički prikaz elektrokemijskih mjernih podataka i njihovu obradu. Predloženi postupci obrade voltamograma i pseudopolarograma smanjuju smetnje eksperimentalnih mjerenja. Razvijen je program (PseudoSOFT) za automatsko mjerenje pseudopolarograma u neprekidnom trajanju eksperimenta i do nekoliko dana. Također, program omogućava i automatiziranu promjenu sastava osnovnog elektrolita. Parametri pseudopolarograma reverzibilnih (Tl(I), Cd(II), Pb(II)), kvazireverzibilnih (Zn(II)) i ireverzibilnih (CdNTA, CdEDTA) elektrokemijskih reakcija (formalni potencijal, konstanta brzine elektrokemijske reakcije i koeficijent prijenosa elektrona) u dobrom su slaganju s polarografskim mjerenjima. Iz pomaka potencijala pseudopolarograma pri koncentraciji metala od 1x10^-7 mol L^-1 određene su konstante stabilnosti labilnih kompleksa talija, olova i kadmija s kloridom. Pseudopolarografska mjerenja u modelnim otopinama i morskoj vodi pokazala su dobro razdvajanje redukcijskih valova slobodnog i labilno kompleksiranog kadmija od inertnog CdNTA kompleksa. Iz omjera struja kompleksiranog i nekompleksiranog kadmija određena je konstanta stabilnosti CdNTA kompleksa (logK = 9,82). Predložena je metoda određivanja konstanti stabilnosti metalnih kompleksa u sustavima kod kojih se mijenja reverzibilnost redoks reakcije. Valjanost metoda potvrđena je određivanjem konstanti stabilnosti kompleksa bizmuta s kloridom. Kritički su ocjenjene prednosti i poteškoće pseudopolarografskih mjerenja u modelnim otopinama i u prirodnim vodama pri koncentracijama tragova metala

Površinske ravnoteže pri adsorpciji organskih kiselina i teških metala na metalne okside interpretirane su na osnovi simultanih adsorpcijskih i elektrokinetičkih mjerenja prema modelu površinskih reakcija. Potvrđeno je da, u sustavu salicilna kiselina/hematit, dolazi do adsorpcije salicilatnog iona nabojnog broja 1. Salicilatni ioni vezani za površinu pokazuju izražen “efekt kišobrana”, tj. svaki razmjerno veliki organski ion pokriva oko četiri do šest površinskih OH skupina onemogućujući ih pritom u daljnjem adsorpcijskom procesu. Unutar električkog međupovršinskog sloja salicilatni ioni su smješteni u plohi koja ujedno predstavlja i početak difuznog sloja. Adsorpcija olova i kadmija na getit, kao i elektrokinetička svojstva tih sustava, mjerena su kao funkcija pH i također interpretirana prema modelu površinskih reakcija. Nađeno je da su specije olova (PbOH+) i kadmija (CdOH+) s nabojnim brojem +1 vežu na negativno nabijena površinska mjesta. Određene su konstante adsorpcijske ravnoteže, kapaciteti C1, udaljenost klizne plohe, kao i potencijali u 0-plohi. Pokazano je da interpretacija samo adsorpcijskih rezultata može dovesti do pogrešnih zaključaka o mehanizmu vezivanja i strukturi električkog međupovršinskog sloja, a da uključivanje i elektrokinetičkih mjerenja u interpretaciju bitno povećava pouzdanost rezultata.

The aim of our investigation was to determine heavy metal content in tissues of two years old market carp, grown up in fishpond near Našice, Croatia. Tissue samples (muscle, liver, kidney, gill) from eight fishes angled in summer 1997. were analysed for lead, mercury, cadmium and arsen concentration by atomic absorption spectrophotometry method (AAS). Arsen concentration in all samples was considerably lower from minimal concentration allowed according to the Law of the Republic of Croatia (MCA, 2 mg/kg). Mercury content, too, did not exceed Croatian MCA value (0, 5 mg/kg), although in two muscle samples it tends to reach it. If compared with MCA value in Republic Bohemia for the muscle mercury content in peaceful fishes (0, 1 mg/kg), five samples mounted it considerably, one value being three times as high. Lead tissue concentration was also not higher from Croatian MCA (1, 0 mg/kg), although one muscle and one kidney sample almost reached it. When compared with German MCA (0, 5 mg/kg), three muscle, five gill, four liver and seven kidney samples were higher. According to the MCA in Netherlands (0, 3 mg/kg), three muscle, five gill, four liver and seven kidney samples were higher. The worst founding concerns cadmium concentration, which is under the allowed limit only in muscles, while in kidney only two samples are under the Croatian MCA (0, 1 mg/kg), and only one under the British and Bohemian MCA (0, 05 mg/kg). In liver, cadmium concentration was not increased in five samples according to Croatian MCA, and only in one according to British and Bohemian MCA. One kidney and one gill sample had as much as four times as high cadmium concentration compared with Croatian MCA, and only in one gill sample had as much as four times as high compared with British and Bohemian MCA. Moreover, a significant positive correlation (p

Analiziran je maseni udio žive i kadmija u mišićnom, jetrenom, bubrežnom i moždanom tkivu 31 primjerka zeca odstreljenih u kontinentalnom dijelu RH u razdoblju od 1977. do 1996. godine. Najvišu razinu žive i kadmija sadržavalo je bubrežno tkivo, koje, kao ni jetreno tkivo, nisu preporučljivi za konzumaciju. Koncentracija žive u bubrežnom tkivu je statistički značajno viša u uzorcima odstreljenim prije 1992. godine, kad je zabranjena upotreba fungicida na bazi žive u RH.

Kemijska reaktivnost metalotioneina ispitana je u svrhu određivanja koncentracijskih konstanti stabilnosti, te kapaciteta metalotioneina (MT) za kompleksiranje kadmija. Primjena elektrokemijskih tehnika u ovim istraživanjima ima izuzetnu prednost zbog toga što elektrokemijski signal ovisi o onim veličinama o kojima ovise brzina i doseg kemijske reakcije, a to su koncentracija reaktanata, difuzijski koeficijenti kemijskih oblika, konstante ravnoteže i konstante brzine nastajanja odnosno disocijacije određenih kemijskih oblika. Za ostvarenje ovih ciljeva korišteni su komercijalno dostupni metalotionein zečje jetre i metalotioneinski fragment mišje jetre, te metalotioneinske frakcije izolirane i pročišćene iz tkiva dagnje, Mytilus galloprovincialis. Pri amperometrijskim titracijama MT sa Cd^2+ u otopini NaCl (0, 59 mol dm^-3, pH = 7, 9 ; 25 °C) koje su praćene tehnikom DPASV zabilježeni su specifični anodni signali kod potencijala od oko -0, 67 V prema potencijalu referentne elektrode (Ag/AgCl, sat. KCl). Nastajanje kompleksa Cd(MT) direktno se prati mjerenjem povećanja visine specifičnih anodnih signala. Pri tome se iz uzoraka mora ukloniti ditiotreitol (DTT), dodan kao reducens pri izolaciji, jer se DTT natječe kao ligand za ione Cd^2+ i "maskira" nastajanje kompleksa Cd(MT). Na temelju podataka amperometrijskih titracija mjerenih tehnikom DPASV, i to modificiranom metodom van den Berg-Ružić-Lee, određena su kompleksirajuća svojstva metalotioneina. Linearna ovisnost I_Cdion/I_Cd(MT) prema [Cd]_ion upućuje da se interakcija između iona Cd^2+ i molekula metalotioneina ostvaruje preko jednog tipa funkcijskih skupina, tj. preko SH-skupina cisteina. Kapacitet kompleksiranja (c_L) može se odrediti s većom točnošću nego konstanta stabilnosti (K^') kompleksa Cd(MT) zbog načina obradbe signala i propagacije pogreške.

It has been suggested earlier that terrestrial woodlices might be useful biological indicators of environmental pollution. The aim of this study was therefore to find out the correlation between lead and cadmium concentration in soil and order Isopoda - woodlices (Isopoda, Crustacea). Samples of soil and woodlices were collected on two locations in northern Croatia. In each location 29 samples of woodlices and soil were collected for lead and cadmium determination. Soil was extracted with concentrated HNO3 and woodlices were dry ashed at 450 oC. Concentrations of lead and cadmium were determined by atomic absorption spectrometry. Percent of organic matter and pH of soil was also measured. Lead and cadmium in soil and woodlices were correlated. Results obtained showed that soil pH varied between 6.1 and 8.6 and organic matter content between 10.6 and 37.7%. Mean  SE concentrations of lead in soil were 39.2 1.38 and in woodlices 3.31 0.24 mg/kg dry weight. Respective concentrations of cadmium were 0.299 0.021 and 0.496 0.029. Correlation between lead in soil and woodlices was linear and statistically significant (r=0.669) as well as the correlation between cadmium in soil and woodlices (r=0.438). These results indicate that woodlices might be an indicator of soil contamination with lead or cadmium. OLOVO I KADMIJ U TLU I JEDNAKONOŠCIMA Raniji literaturni podaci ukazuju da bi jednakonošci mogli biti dobar pokazatelj onečišćenja okoliša. Svrha ovog istraživanja bila je utvrditi povezanost između koncentracija olova i kadmija u tlu i jednakonošcima (Isopoda, Crustacea). U tu svrhu sakupljeni su uzorci tla i jednakonožaca na dvije lokacije u sjevernoj Hrvatskoj. Na svakoj lokaciji sakupljeno je 29 uzoraka tla i jednakonožaca za analitičko određivanje koncentracije olova i kadmija. Tlo je ekstrahirano s koncentriranom HNO3, a jednakonošci su suho spaljeni pri 450 oC. Kvantitativna analiza olova i kadmija provedena je metodom atomske apsorpcijske spektrometrije. Postotak organske tvari i pH tla je također izmjeren. Povezanost između elementa u tlu i jednakonošcima istražena je izračunavanjem njihove korelacije. Dobiveni rezultati pokazuju da se pH tla kreće između 6, 1 i 8, 6, a sadržaj organske tvari između 10, 6% i 37, 7%. Aritmetičke sredine  standardne pogreške koncentracija olova u tlu i jednakonošcima su 39, 2 1, 38 odn. 3, 31 0, 24 mg/kg suhe tvari. Koncentracije kadmija u tlu i jednakonošcima su 0, 299 0, 021 odn. 0, 496 0, 029 mg/kg. Korelacija između koncentracija olova u tlu i jednakonošcima je linearna i statistički značajna (r=0, 669). Povezanost koncentracija kadmija u tlu i jednakonošcima je također linearna i značajna (r=0, 438). Ovi rezultati ukazuju da bi jednakonošci mogli biti pokazatelji kontaminacije tla olovom odn. kadmijem.

U uvodu autor ukazuje na štetno djelovanje kadmija na ljudsko zdravlje, čimbenike o kojima ovisi primanje kadmija od strane biljke, te problem transporta kadmija u tlu. Cilj istraživanja je bio utvrditi ukupan kadmij i cink u dreniranom i nedreniranom tlu, raspodjelu kadmija i cinka po frakcijama, sadržaj kadmija i cinka u različitim biljnim dijelovima, te njihovo ispiranje u podzemne i površinske vode. Pokus je bio postavljen po split-plot metodi u tri ponavljanja na agroekološkoj postaji Kapelna u blizini Donjeg miholjca tijekom 1997-1999 godine.Istraživanjima je utvrđeno da gnojidba kadmijem značajno utječe na količinu ukupnog kadmija u tlu. Najveća količina kadmija utvrđena je u oraničnom sloju tla 0-30 cm, a najniža u sloju 75-100 cm. Više koncentracije kadmija u oraničnom sloju utvđene su u nedreniranom tlu, a u podoraničnom sloju kod dreniranog tla. Najveći dio kadmija u kontrolnoj varijanti vezan je u rezidualnoj i Fe i Mn oksidnoj frakciji. U karbonatnoj i organskoj frakciji vezano je manje od 10 posto kadmija. Najveći dio cinka vezan je u rezidualnoj frakciji, a najmanji u karbonatnoj i zamjenjivoj frakciji. Gnojidba kadmijem i cinkom značajno je utjecala na njihov sadržaj u različitim dijelovima kukuruza, ozime pšenice i ozimog ječma. Signifikantno veće koncentracije kadmija i cinka utvrđene su u podzemnoj vodi varijanta gnojenih kadmijem i cinkom. Prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (N.N 46/94) koncentracije kadmija i cinka nisu prelazile maksimalno dozvoljene koncentracije za I i II kategoriju voda.

Mjerenje fagocitozne aktivnosti hemocita u vrsti Lymnaea stagnalis pokazalo se pogodnom metodom za praćenje utjecaja različitih koncentracija teških metala. Teški metali su djelovali na smanjenje fagocitozne aktivnosti hemocita. Ustanovljena je veća toksičnost bakra od kadmija. Vrsta L. stagnalis pokazala se kao povoljniji test organizam za utvrđivanje toksičnosti teških metala, nego vrsta Planorbarius corneus.

Osim cjelovite biološke i prehrambene vrijednosti u svezi njihova sastava i građe, namirnice moraju biti sigurne, tj. higijenski ispravne i na svaki drugi način prikladne za zdravu prehranu ljudi. Ispravnost namirnica ovisi o potpunoj zdravstvenoj kontroli uzgoja životinja i kontroli u industrijskim pogonima uzduž cijelog prehrambenog lanca (HACCP pristup). U ovom radu se ističe neophodnost sustavne kontrole rezidua (monitoring) tj. naglašava se na koji način propusti u prehrani životinja mogu utjecati na pojavu nedopuštenih količina zagađivala u njihovim tkivima ugrožavajući ne samo njihovo zdravlje, nego i naše. Primjerice, kao rezultat hranjenja svinja krmivima onečišćenih kadmijem, sulfonamidima i karbadoksom utvrđena je nazočnost tih toksičnih supstancija u bubregu (kadmij), jetri (karbadoks i kadmij) i mišiću (karbadoks i sulfonamidi). Po svemu navedenom očito je da je monitoring rezidua temeljna odrednica i sastavnica veterinarskog javnog zdravstva, a time i glavna komponenta u očuvanju zdravlja pučanstva.

Kadmij i rezidua navedenih triju herbicida u osušenom cvijetu industrijski uzgojene kamilice bili su povišeni iznad preporučenih podnošljivih vrijednosti. Rezultati su razmotreni s obzirom na postojeću zakonsku regulativu o herbicidima u Republici Hrvatskoj i postojećim preporukama FAO/WHO te na procjenu pojedinačnog i zbirnog toksikološkog rizika u ljudi. Kritički je razmotrena i odbačena uobičajena poljodjelska praksa pretjerane uporabe herbicida. Preporuča se prospektivna primjena biljaka kao prirodnih indikatora onečišćenja čovjekova okoliša te za procjenu toksikološkog opterećenja u čovjekovu prehrambenom lancu. Cadmium and all three enumerated herbicide residues in dried samples of industrially grown true chamomile were found to be above the suggested and accepted tolerance values. The results are discussed with regard to the current Croatian regulation and FAO/WHO recommendations on herbicides and to human toxicology risk assessment. The paper gives a critical evaluation of the herbicide overuse in agricultural practice and strongly discouraged such practice. The authors advocate prospective use of plants as natural indicators of environmental contamination and toxicological burden of the human food chain.

Urban soil may be a source of occupational exposure to various pollutants in gardening and land cultivation. This paper presents data of a one-year follow-up of lead, cadmium, nickel, chromium, and vanadium in the environment of the city of Bologna. Samples of soil and leaves were collected at three locations; gardens from the inner-city high-traffic area, parks in moderatetraffic area, and parks in suburban, low-traffic area. The top and deeper layers of soil and leaves were mainly polluted by lead at all locations, which corresponded to the traffic density. Personal samplers recorded greater concentrations of airborne metals than did the area samplers but the values kept below the threshold limit established by the American Conference of Governmental Industrial Hygienists for the working environment. Due to cumulative nature and interactive effects of toxic metals with other toxic and essential elements, long-term exposure to metals in the urban environment may be a health risk for occupationally exposed gardeners., Gradsko tlo može biti izvorom profesionalne izloženosti različitim onečišćivačima u vrtlara, uključujući otrovne teške metale koji se talože iz onečišćenog zraka na tlo i lišće. U radu su prikazani podaci jednogodišnjeg praćenja koncentracija olova, kadmija, niklja, kroma i vanadija u talijanskom gradu Bologni. Uzorci tla i lišća skupljani su na tri mjesta s različitom gustoćom prometa; u središtu grada s velikom gustoćom prometa, u parkovima s umjerenim prometom u okolišu i u prigradskim parkovima sa slabim prometom. Na svim lokacijama gornji i dublji slojevi tla bili su podjednako onečišćeni ponajprije olovom i to je bilo u svezi s prometnom gustoćom. Koncentracije metala u zraku utvr|ene u filtrima osobnih skupljača bile su više od koncentracija u skupljačima na tlu. Vrijednosti metala u zraku bile su niže od graničnih vrijednosti utvr|enih za radni okoliš od Američke konferencije vladinih industrijskih higijeničara (American Conference of Governmental Industrial Hygienists). Zaključeno je da vrtlari, u usporedbi s općim stanovništvom, i pri niskim razinama izloženosti u gradskom okolišu imaju povećan zdravstveni rizik za štetna djelovanja otrovnih metala i drugih onečišćivača okoliša zbog dugotrajne izloženosti u svezi s njihovim radom.

Isopoda-jedankonošci u Hrvatskoj nisu dovoljno istraženi, te se ovim radom željela djelomično nadopuniti praznina u njihovu poznavanju. Proučavana je fauna kopnenih jednakonožaca u okolici Sv. Ivana Zeline kroz dvije godine. Uzorkovano je 1078 primjeraka jednakonožaca, među kojima je utvrđeno 16 vrsta, 9 rodova, 16 porodica, podreda Oniscoidea. Taj broj vrsta predstavlja svega 11% do sada poznatih svojti kopnenih jednakonožaca Hrvatske. Vrste su razvrstavane u 6 zoogeografskih cjelina od kojih su 25% kozmopolitske vrste. Terenska istraživanja obavljena su na dvije postaje. Jedna je bila livada uz cestu na kojoj prevladava red Arrhenatheretalia, a druga u šumi Sušak gdje prevladava zajednica Querco-Carpinetum croaticum-Epimedio-Carpinetum betuli. Od 30 skupljenih uzoraka tla i jednakonožaca, 29 je analizirano u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada metodom atomske apsorpcijske spektrometrije (AAS). Analizom teških metala olova i kadmija u tlu i jednakonošcima nađeno je da postoji korelacija između masenih udjela olova u tlu i u jednakonošcima (na obje postaje), dok hipoteza o povezanosti kadmija u tlu i jedakonošcima nije potvrđena.

Kadmij i rezidua navedenih triju herbicida u osušenom cvijetu industrijski uzgojene kamilice bili su povišeni iznad preporučenih podnošljivih vrijednosti. Rezultati su razmotreni s obzirom na postojeću zakonsku regulativu o herbicidima u Republici Hrvatskoj i postojećim preporukama FAO/WHO te na procjenu pojedinačnog i zbirnog toksikološkog rizika u ljudi. Kritički je razmotrena i odbačena uobičajena poljodjelska praksa pretjerane uporabe herbicida. Preporuča se prospektivna primjena biljaka kao prirodnih indikatora onečišćenja čovjekova okoliša te za procjenu toksikološkog opterećenja u čovjekovu prehrambenom lancu., Cadmium and all three enumerated herbicide residues in dried samples of industrially grown true chamomile were found to be above the suggested and accepted tolerance values. The results are discussed with regard to the current Croatian regulation and FAO/WHO recommendations on herbicides and to human toxicology risk assessment. The paper gives a critical evaluation of the herbicide overuse in agricultural practice and strongly discouraged such practice. The authors advocate prospective use of plants as natural indicators of environmental contamination and toxicological burden of the human food chain.

Određene su koncentracije olova, žive i kadmija u tkivima bizamskog štakora

Temeljem određenih koncentracija kadmija (Cd) i olova (Pb) u mišičnom tkivu i jetri oslića, trlje blataricei arbuna ulovljenih na 48 postaje istočne obale Jadranskog mora zaključeno je da su prosječne vrijednosti Cd u mišićnom tkivu i jetri ispitivanih vrsta niže od nađenih u Mediteranu, dok je Pb unutar vrijednosti za ribe priobalja. Jetra sadrže Cd od 3 do 8 puta više u mišićja, dok je sadržaj Cd i Pb između raznih spolova, odnosno veličina (starosti) analiziranih primjeraka. Rezultati ukazuju da je naše obalno područje Jadranskog mora na nekim dijelovima onečišćeno olovom, dok je vrlo čisto s obzirom na kadmij.

Bunarske vode su značajan izvor pitke vode u područjima gdje nije razvijena vodoopskrba.U ovom radu ispitano je stanje vodoopskrbe šest sela i jedanaest zaseoka na području desne obale Kupe.Područje je bilo zahvaćeno ratnim razaranjima, te su kuće spaljene ili porušene.Domaćinstva su imala vlastite bunare (47), od kojih je 36 nađeno zatrpano, a iz ostalih jedanaest bunara uzeti su uzorci vode za analizu. Analiza uzoraka vode pokazala je da voda nije za piće (onečišćenja teškim metalima, amonijakom, organskim tvarima i motornim uljima).

U stacionarnim ("batch") i protočnim uvjetima procesa ionske zamjene ispitani su različiti čimbenici koji utječu na djelotvornost uklanjanja iona nekih teških metala (kadmij, olovo, cink) iz otopina uporabom zeolita A kao kationskog izmjenjivača. Za stacionarne uvjete procesa zamjene ispitivani su utjecaji: koncentracije zamjenjivih iona u otopini, koncentracije Na^+ iona u otopini i temperature na brzinu zamjene M^2^+ iona (M^2^+ = Cd^2^+, Pb^2^+ i Zn^2^+) iz otopina s Na^+ ionima iz zeolita A, kao i na ravnotežno stanje procesa zamjene. Na temelju podataka dobivenih mjerenjem koncentracija M^2^+ i Na^+ iona u čvrstoj i tekućoj fazi pri ravnotežnim uvjetima zamjene, određen je odnos između korigiranog koeficijenta selektivnosti K(M) i udjela iks_e_M_(_s_) zamjenjivih iona u čvrstoj fazi zeolita A. Vrijednosti termodinamičkih konstanti ravnoteže izračunatih iz odnosa K(M) i iks_e_M_(_s_) rabljene su za izračunavanje reakcijskih prirasta standardne Gibbsove energije, standardbe entalpije i standardne entropije procesa zamjene. Razvijen je eksperimentalni postupak procesa zamjene kationa iz otopine s kationima iz tankog sloja zeolita u protočnom sustavu i izveden teorijski model koji opisuje promjene masa zamjenjivih iona u tankom sloju zeolita i u tekućoj fazi, u raznim uvjetima procesa zamjene u protočnom sustavu. Uporabljivost modela ispitana je analizom kinetika procesa zamjene Pb^2^+ i Zn^2^ iona iz otopine s Na^+ ionima iz tankog sloja zeolita A i uspoređivanjem izmjerenih vrijednosti m_M_(_s_) (masa Pb^2^+ i/ili Zn^2^+ iona iz otopine zamijenjenih s Na^+ ionima iz zeolita A) i ro_M_(_a_q_) (masena koncentracija Pb^2^+ i/ili Zn^2^+ iona preostalih u otopini) s vrijednostima m_M_(_s_) i ro_M_(_a_q_) izračunatim na temelju modela. Slaganje između izmjerenih i izračunatih vrijednosti m_M_(_s_) i ro_M_(_a_q_) potvrdilo je valjanost modela za opis kinetike zamjene kationa iz otopine s Na^+ ionima iz tankog sloja zeolita A u protočnom procesu.

Metalotioneini su proteini male molekulske mase, koji imaju vrlo izraženo svojstvo vezanja metala i visoki sadržaj cisteinskih ostataka (D.H. Hamer, Ann. Rev. Biochem. 55(1986) 913-951). Biološki neophodni metali bakar i cink, te toksični metali kao što su kadmij, živa i srebro induciraju sintezu metalotioneina i vežu se na njega. U tkivu dagnje (Mytilus galloprovincialis) ugrađuje se znatna količina metala, zbog čega se ovi morski bezkralježnjaci koriste kao bioindikatori za sustavno praćenje zagađenosti morske vode metalima (Th.P.O,Connor, NOAA/ORCA21, Rockville MD, 1992). U tkivima dagnje, a pogotovo u probavnoj žlijezdi, inducira se specifična vrsta proteina, a to je metalotionein. Zbog široke rasprostranjenosti u kralježnjaka kao i u beskralježnjaka, metalotioneini se smatraju potencijalnim biomarkerima zagađivanja okoliša metalima (G. Roesijadi, Comp. Biochem. Physiol. 113C(1996)117-123). Ovim projektom predlažemo da se istraži kemijska reaktivnost metalotioneina izoliranih iz dagnji, o čemu u svjetskoj znanosti nedostaju podaci. Cilj predloženih istraživanja je određivanje stehiometrijskog odnosa ukupno vezanih metalnih iona po molekuli proteina, zatim koncentracijskih konstanti stabilnosti te brzine disocijacije metal-tionein kompleksa, odnosno utjecaja drugih metalnih iona i liganada na početni sastav metal-tionein kompleksa. Za ostvarenje ciljeva istraživanja izolirat ćemo i pročistiti izoforme metalotioneina iz tkiva dagnje primjenom provjerenih biokemijskih postupaka (J. Pavičić i suradnici,Mar.Chem. 36(1991)249-265). Kemijsku reaktivnost metalotioneina istražit ćemo primjenom voltametrijskih tehnika koje imaju visoku osjetljivost određivanja te mogućnost razlikovanja dviju grupa kemijskih oblika metala - labilnih i inertnih (B. Raspor i J. Pavičić, Fres.Z. Anal. Chem. 354(1996)529-534). Udio labilnih prema inertnim kemijskim oblicima metala sa i bez dodatka metalotioneina ispitat ćemo primjenom različitih načina pobude radne elektrode, koja će biti viseća živina kap, te ćemo primijeniti različite načine obrade eksperimentalnih rezultata (B. Raspor, J. Pavičić, Croat. Chem. Acta 70(1997)247-257). Iz pregleda svjetske literature slijedi da metalotioneini izolirani iz dagnje nisu karakterizirani s obzirom na stehiometrijski odnos vezanih metala po molekuli proteina, na konstante stabilnosti i brzinu disocijacije metal-tionein kompleksa, što predstavlja sadržaj ovog prijedloga. Predložena istraživanja imaju dvojaku važnost: 1) doprinose temeljnom znanju o kemijskoj reaktivnosti ove specifične i inducibilne vrste proteina; 2) u primijenjenim istraživanjima doprinose razumijevanju uloge metalotioneina u biološkim sustavima, zbog čega je neophodno temeljito izučiti reaktivnost metalotioneina u uvjetima međusobnog djelovanja biološki neophodnih i toksičnih metala.

Korišten je test zadržavanja neutralnog crvenila u lizosomima kao indikator njihove destabilizacije odnosno jačine stresa uzrokovanog djelovanjem kationa bakra i kadmija na slatkovodnog puža Planorbarius corneus, L.. Za određivanje destabilizacije lizosomalne membrane korišteni su hemociti te vrste. Istraživanja su pokazala da do oštećenja lizosomalne membrane dolazi nakon 14 dana izlaganja životinja koncentraciji od 10 ug po litri bakra koja je dozvoljena u našim vodama III i IV kategorije. Oštećenje lizosomalne membrane uzrokovano kadmijem zamječene su kod koncentracije od 500 ug na litru već sedmog dana pokusa.

Određen je broj izoformi metalotioneina (MT) u probavnoj žlijezdi kontrolnih i kadmiju izloženih dagnji Mytilus galloprovincialis. Također je istraživan polimorfizam unutar populacije dagnji. Metodološkim problemima izolacije MT izoformi posvećena je izuzetna pozornost. Odrasle dagnje M. galloprovincialis izložene su tijekom 14 dana djelovanju povišene koncentracije kadmija (200 mikrog/L) u protočnoj morskoj vodi. Kontrolne dagnje držane su istovremeno u odvojenim bazenima bez dodatka kadmija. Izolacija MT izoformi izvršena je primjenom klasične tekućinske kromatografije na koloni. Zbog visokog sadržaja kadmija i tiolnih skupina, spektralnih svojstava i specifičnog ponašanja tijekom kromatografije, smatra se da izolirani niskomolekularni proteini pripadaju skupini metalotioneina. U dagnji izloženih povišenoj koncentraciji kadmija frakcija koja veže metal rastavljena je na dvije komponente molekulske mase oko 10 000 i 20 000, označene kao MT10 i MT20. Svaka od ovih komponenti pomoću DEAE ionsko-izmjenjivačke kromatografije dalje je razlučena na četiri subkomponente. U kontrolnim uzorcima utvrđeno je postojanje konstitutivnih MT izoformi koje vežu Zn i Cu i vjerojatno su uključene u održavanju homeostaze ovih metala. Nije potvrđeno postojanje alelskih varijanti unutar populacije dagnji.

The study compares nitric acid and ethylenediaminetetraacetic acid (EDTA) extraction of forest soils for the analysis of trace metals Fe, Mn, Zn, Cu, Pb, and Cd. Fifty forest soil samples from ten different locations were extracted using both methods. The two extraction procedures were compared through regression analysis for each element. All elements were analysed by flame atomic absorption spectrometry method (AAS). The results show that both extracting procedures are only partially effective for most of the measured trace elements in soil. The extraction with diluted HNO3 was incomplete, as large amounts of siliceous material remained undigested. Recoveries obtained by this method for Fe, Mn, Zn, Cu, Pb, and Cd on certified reference material (San Joaquin Soil) were 34, 79, 47, 56, 71, and 102%, respectively. EDTA extraction was even less effective and is considered to reflect the quantity of bioavailable metals. The respective recoveries were 2, 45, 7, 20, 38 and 74%. The regression analyses performed for EDTA-extractable vs. HNO3-extractable metals of forest soils showed high and significant correlation for all examined metals, except Fe., Cilj rada bio je usporedba dvaju postupaka ekstrakcije šumskog tla za analizu Fe, Mn, Zn, Cu, Pb i Cd. Ekstrakcija dušičnom kiselinom provedena je s pomoću 20%-tne kiseline stajanjem preko noći na sobnoj temperaturi. U drugom postupku ekstrakcija s pomoću 0,05 mol/L otopine EDTA provedena je tijekom jednog sata na automatskoj tresilici. Kao standardni referentni materijal upotrijebljen je SRM 2709 – San Joaquin Soil. Svi metali, izuzev kadmij, u referentnom uzorku, određivani su metodom atomske apsorpcijske spektrometrije (AAS) plamena, a kadmij je određen metodom elektrotermalne AAS. Pedeset uzoraka šumskog tla skupljeno je na deset različitih lokacija Varaždinske županije. Uzorci su ekstrahirani s pomoću obje metode. Provedena je regresijska analiza između oba postupka ekstrakcije za svaki metal. Rezultati pokazuju da obje metode samo djelomično ekstrahiraju većinu metala u tragovima iz tla. Dušičnom kiselinom kadmij se može potpuno ekstrahirati iz tla, dok je ekstrakcija ostalih metala nepotpuna. Iz standardnoga referentnog materijala ovom se metodom ekstrahira 34% Fe, 79% Mn, 47% Zn, 56% Cu, 71% Pb i 102% Cd. Ekstrakcija s pomoću otopine EDTA još je manje djelotvorna te se pretpostavlja da ekstrahirana količina metala znači sveukupnu biološku raspoloživost pojedinog elementa u tlu. Ovom metodom ekstrakcije dobiveno je 2, 45, 7, 20, 38 odnosno 74% od ukupne količine gore navedenih metala u tlu. Regresijske analize provedene za koncentracije metala dobivene EDTA ekstrakcijom šumskog tla prema koncentracijama metala dobivenim ekstrakcijom dušičnom kiselinom pokazuju visoku i značajnu korelacijsku povezanost za sve metale osim za željezo.

Mnogi elementi su esencijalni za više biljke, uglavnom kao integralni dio metaloenzima ili kao vezni element između enzima i supstrata. U posljednje vrijeme je sve veći interes za ispitivanje prisutnosti toksičnih elemenata u tragovima u višim biljkama. Jedan značajan moment je njihova akumulacija u tkivima zrna u razvoju. Količina akumuliranih toksičnih elemenata u zrnu od interesa je za fiziologiju bilja i ishranu ljudi. Cilj naših istraživanja bio je dobiti podatke o akumulaciji kadmija, kroma, olova i kositra tijekom zriobe zrna kukuruza u istim topografskom i agrotehnološkim uvjetima kroz dvije uzastopne vegetacijske godine. Mikroelementi su određeni metodom atomske apsorpcione spektroskopije. Rezultati analize varijance pokazuju da zrno kukuruza u ranom stadiju mliječne zriobe sadrži značajno manju količinu toksičnih elemenata u tragovima, izraženih na svježu supstancu, nego zrno u stadiju pune zrelosti. S druge strane, količina sva četiri elementa u suhoj tvari zrna ostaje konstantna tijekom zriobe. Ovi podaci ukazuju da se akumulacija kadmija, kroma, olova i kositra podudara s akumulacijom suhe tvari zrna. Nema razlike između sorti ni između vegetacijskih godina.

Procjenjivana je izloženost metalima u trudnica gradskog stanovništva Zagreba u ovisnosti o prehrani, navikama pušenja i zanimanju. Mjerene su posteljične koncentracije otrovnih metala, kadmija, olova i žive, i esencijalnih elemenata, željeza, cinka i bakra, u posteljicama 208 zdravih rodilja. Statističkom obradom nađene su povišene koncentracije kadmija i olova u pušačica, a živa je bila viša u žena koje redovito jedu ribu. Nije utvrđena profesionalna izloženost metalima. Povišene posteljične koncentracije kadmija i olova u pušačica mogu biti uzročno povezane s nađenim nižim vrijednostima porođajnih težina negoli u nepušačica.

A microwave digestion method for mushrooms, developed in the study, allows fast preparation of samples and reduces the contamination risk in the process of determining trace metals. Concentrations of six trace elements, Fe, Mn, Cu, Zn, Pb, and Cd were measured in 50 samples of different species of edible mushrooms (fam. Boletaceae) using atomic absorption spectrometry after microwave and dry ashing procedure. The methods were validated through certified Standard Reference Material SRM 1577b (Bovine Liver) which was treated and analysed using the same procedures as for the mushrooms. The samples were either digested with concentrated HNO3 in closed Teflon PFA vessels in a microwave oven, or ashed in quartz crucibles at 450 °C. The respective recoveries of Fe, Mn, Zn, Cu, Pb, and Cd obtained by measuring SRM were 112, 107, 104, 115, 111 and 95% after microwave digestion procedure and 86, 101, 109, 111, 98, and 110% after dry ashing procedure. The correlation between concentrations obtained by the two different methods of sample preparation was high for all metals., Cilj rada bio je razviti pogodnu metodu razaranja organskih uzoraka s pomoću mikrovalova i usporediti rezultate s klasičnom metodom suhog spaljivanja u mufolnoj peći. Djelotvornost obiju metoda spaljivanja provjerena je usporedbom rezultata iste metode primijenjene na standardni referentni materijal goveđe jetre. Pedeset uzoraka gljiva različitih rodova vrganjevki sakupljeno je na deset lokacija Varaždinske županije. Provedena je korelacijska analiza između oba postupka spaljivanja za svaki metal. Suho spaljivanje gljiva izvedeno je u kvarcnim lončićima u peći za spaljivanje pri 450 °C preko noći. Nakon spaljivanja pepeo je otopljen u dušičnoj kiselini. Mikrovalno spaljivanje gljiva provedeno je s pomoću dušične kiseline u zatvorenim teflonskim posudama u mikrovalnoj pećnici. Kao standardni referentni materijal upotrijebljen je SRM 1577b – goveđa jetra. Svi metali određivani su metodom atomske apsorpcijske spektrometrije (AAS) plamena, osim olova koje je određeno elektrotermalnom AAS. Korelacija između koncentracija dobivenih s pomoću različitih metoda razaranja uzoraka gljiva statistički je značajna za sve određivane metale (koeficijent korelacije r=0,748–0,953). Rezultati pokazuju da je mikrovalno razaranje pouzdana i brza metoda za razaranje organskih uzoraka.

Razrađene su metode za određivanje bakra, cinka, kadmija, mangana i olova u uzorcima vode za piće. Bakar, kadmij, mangan i olovo određeni su metodom atomske apsorpcijske spektrometrije (AAS) uz elektrotermalnu atomizaciju, a cink metodom AAS uz atomizaciju u plamenu. Ispitana je točnost, preciznost, granice detekcije i područje linearnosti navedenih metoda. Metode su primijenjene za procjenu kvalitete vode za piće s područja Velike Gorice. Uočeno je da su koncentracije Cu, Cd, Mn i Pb niže, a Zn viša od preporučene granice, ali ispod razine izloženosti opasne za ljudsko zdravlje.