Search

Konvencija o pravima osoba s invaliditetom donijela je, na međunarodnoj razini, novi pristup pravima osoba s invaliditetom i obvezala države stranke na promjene i na pravnoj i na političkoj razini. Republika Hrvatska ju je ratificirala i na taj način zasigurno dovela u nesklad propise o skrbništvu s njezinim zahtjevima. U radu autorice, nakon prikaza relevantnih odredaba Konvencije i Fakultativnog protokola, preispituju ponajprije obiteljskopravnu razinu zaštite ljudskih prava osoba lišenih poslovne sposobnosti, koje kao osobe s invaliditetom podliježu zaštiti ove Konvencije, te predlažu smjer promjena instituta skrbništva.

U radu se razrađuju mogući načini uvođenja registra bračnih ugovora u hrvatski pravni sustav i prilagodbe koje bi nakon toga u postojećem zakonodavstvu trebalo izvršiti. Autori predlažu kako bi registar trebalo ustrojiti te tko bi ga i na koji način trebao voditi. U predloženim rješenjima naglašava se slojevita zaštita podataka iz ugovora čime se u velikoj mjeri isključuje neovlašteno i nedopušteno zadiranje u osobne podatke subjekata bračnih ugovora. U središnjem dijelu rada analiziraju se učinci registracije bračnih ugovora i razmatraju se pitanja odgovornosti, posljedica i sankcija u slučaju zlouporabe podataka iz registra, kako od strane nesavjesnih korisnika tako i od strane voditelja registra. Uz problem registracije ugovora o uređenju imovinskopravnih odnosa sklopljenih između izvanbračnih drugova i partnera u istospolnim zajednicama razmatra se i pitanje registracije bračnih ugovora s međunarodnim obilježjem. U posljednjem dijelu rada izlažu se sustavi registracije bračnih ugovora u europskim državama te se nastoji ukazati na rješenja koja bi mogla poslužiti pri definiranju oblika i sadržaja budućega hrvatskog registra bračnih ugovora.

Nasljedno pravo izvanbračnog druga je novina našeg nasljednog prava. Ono je posljedica određenih mijena u obiteljskopravnim odnosima koje su svoj odraz imale ne samo u obiteljskom nego i u građanskom pravu. Izvanbračni je drug izjednačen u nasljednim pravima s bračnim drugom pod uvjetom da su ispunjene zakonske pretpostavke postojanja izvanbračne zajednice. Dakle, izvanbračni je drug, jednako kao i bračni, zakonski nasljednik u I. i II. nasljednom redu. Poteškoća koja se može pojaviti glede nasljednog prava izvanbračnog druga je pitanje trajanja izvanbračne zajednice. Pri tome je najčešće sporan početak trajanja izvanbračne zajednice, no s obzirom na to da bi ona trebala postojati u trenutku ostaviteljeve smrti, ponekad sporan može biti i prestanak izvanbračne zajednice. U radu se razmatraju i pitanja imovine izvanbračnih drugova koja može biti vlastita i zajednička, a to je značajno ne samo zbog nasljeđivanja nego i zbog moguće diobe za života izvanbračnih drugova. Zajednička imovina izvanbračnih drugova može se nazvati izvanbračnom stečevinom, temeljem analogije s bračnom stečevinom. Izvanbračni su drugovi suvlasnici izvanbračne stečevine u jednakim dijelovima. U radu se istražuju i poredbeno-pravna rješenja glede nasljednog prava izvanbračnog druga.