Search

In the process of development of a new solar collector the creation of a prototype is a key step in verification of the new design and a basis for further improvements to the design. Due to the novel geometry and materials used in the extrusion process for the prototype collector’s parts and the inability to run the experimental extrusion in many iterations, the parts available for the prototype had significant deviations from the required tolerances and desired geometry. This presented a problem for the assembly of the prototype as the envisioned standardized fittings would not conform to the obtained geometry of the parts. It was therefore necessary to use 3D scanning to obtain the exact size and geometry of every single part with sufficient precision to enable 3D modelling of the necessary fittings required to assemble a prototype collector. Due to the application of this method, a prototype collector could be assembled using 3D printed fittings and tested. This paper provides an overview of the insights and practical considerations that were discovered in this process and suggests improvements in the process which could potentially save time and resources for future projects.

Predavanje Aditivne tehnologije: Izazov novih industrija održano u sklopu okruglog stola u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti obuhvaćalo je trendove i ekonomske aspekte u aditivnoj proizvodnji, te prikaz mogućnosti aditivne proizvodnje u raznim industrijama kroz načinjene proizvode. Poseban osvrt je dan na primjenu aditivne proizvodnje u medicini te izradi implantanata koja su načinjena u Republici Hrvatskoj u suradnji Fakulteta/autora s Kliničkim bolničkim centrima u Hrvatskoj.

Where is additive manufacturing in medicine in Croatia? The answer to this question has been answered through examples of application of additive production in few cranioplastic surgery, neurosurgery and maxillofacial surgery that was done in cooperation of CaTeh (Center for Additive Technologies, Zagreb) and hospital in Osijek, Rijeka and Dubrovnik.

Aditivna proizvodnja se primjenjuje u mnogim industrijama, pa tako i u području koje bi mogli nazvati tekstilna industrija. Posebnost primjene aditivne proizvodnje za odjeću i obuću je prvenstveno u neograničenom dizajnu i omogućavanju izrade individualnih proizvoda komplicirane geometrije.

U sklopu EU projekta Sharing economy predstavljen je networking u aditivnoj proizvodnji.

Aditivna proizvodnja se sve više primjenjuje u projektima razvoja od početne ideje do gotove funkcionalne tvorevine. Razlozi su višestruki, ali valja istaknuti mogućnost relativno brze proizvodnje tvorevina komplicirane geometrije na temelju računalnog 3D modela tvorevine. Danas je nezamislivo raditi razvoj nove tvorevine bez primjene aditivne proizvodnje bilo da je riječ o dizajnu tvorevina u tekstilnoj industriji ili arhitekturi. U radu je napravljen kratki pregled nekih primjera primjene aditivne proizvodnje u tekstilnoj industriji, te je opisan postupak ispisivanja mlazom fotopolimera (Polyjet). U drugom dijelu rada dane su prednosti primjene tog postupka na primjeru ženske torbice.

Modern demands on the market are putting more and more constraints on product development and production. Besides request for increasing product quality and flexibility level in product development and production, at the same time demands on costs and especially development and production time reduction are imposed. Additional trend, as a part of megatrends which are associated with development of human population in global terms, and which is more visible in certain market segments, is abandoning mass production in favour of small series or even single (personalized) production which leads toward changing of production paradigm to produce specific necessary product, just in the moment when it is necessary, and all in the frame of the new industrial revolution, Industry 4.0, which is in impetus, in order to be able to satisfy such market demands. Since second half of 1980’s, modern additive manufacturing processes are permanently being developed. Main characteristic of these processes is adding the material, mostly layer-by-layer, until the whole product is finished, based only on 3D CAD model of product, without need for additional tools. Such principle enables the production of products with very complicated geometries, which would be very difficult or even impossible to produce with traditional production procedures. Work describes the basic principles of additive manufacturing technologies, their meaning in modern approaches to product development and production and predictions of their future developments.

Pojava postupaka 3D tiskanja krajem prošlog stoljeća izazvala je revoluciju u proizvodnji prototipnih, pojedinačnih i maloserijskih proizvoda. Glavna je značajka tih postupaka dodavanje materijala, najčešće sloj po sloj, do izrade cijelog proizvoda. Takvo načelo proizvodnje omogućuje pravljenje vrlo komplicirane geometrije proizvoda koju bi drugim, klasičnim postupcima proizvodnje bilo vrlo teško ili nemoguće načiniti. Razvoj novih proizvoda je postao nezamisliv bez upotrebe 3D tiskanja odnosno aditivne proizvodnje. U današnje vrijeme na značaju dobiva sve više brza izrada alata postupcima aditivne proizvodnje. Medicina je također idealno područje koje opravdava primjenu aditivne proizvodnje, zbog svoje potrebe za individualnim i pojedinačnim proizvodima oblikovanima po mjeri i zahtjevima svakog pacijenta u svrhu što uspješnijeg liječenja. Jedna od glavnih prednosti razvoja i primjene postupaka 3D tiskanja, suradnja je stručnjaka iz različitih područja na zajedničkim projektima, što omogućuje dodatan napredak na tom polju. Takvi projekti omogućuju uključivanje novih stručnjaka koji nalaze svoj interes u novom području istraživanja i imaju drukčije poglede na rješavanje postavljenih problema, što otvara potpuno nove vidike. Uz interdisciplinarnost, koja zahtijeva maksimalno iskorištavanje potencijala postupaka aditivne proizvodnje, ne smije se smetnuti s uma ni odgovarajuće obrazovanje budućih stručnjaka, koji će inovativnim i kreativnim idejama pomicati granice mogućnosti razvoja i proizvodnje novih proizvoda. Takve pomake mogu im omogućiti jedino postupci aditivne proizvodnje. U predavanju biti će predstavljene tehničke osnove najzastupljenijih aditivnih postupaka i odgovoreno na pitanja: gdje se može iskoristiti aditivna proizvodnja i koje mogućnosti pruža? Gdje je Hrvatska u svijetu primjene, jesmo li zakasnili ili držimo korak?

Na predavanju je predstavljena primjena aditivnih tehnologija u medicini, te šta je na tom području npravljeno kroz Centar za aditivne tehnologije u Zagrebu.

Suvremeni zahtjevi na tržištu postavljaju sve oštrije zahtjeve na razvoj proizvoda i njihovu proizvodnju. Uz zahtjeve na povišenjem kvalitete proizvoda, smanjenjem troškova razvoja, fleksibilnosti tijekom razvoja i skraćenja vremena razvoja proizvoda, postavljaju se i dodatni zahtjevi kao dio megatrendova koji su posljedica razvoja čovječanstva u globalnim razmjerima. Jedan od očitih trendova je napuštanje masovne proizvodnje u korist maloserijske ili pojedinačne (personalizirane) proizvodnje koji vode ka promjeni proizvodne paradigme. Rad opisuje primjenu aditivne tehnologije PolyJet Matrix za izradu personaliziranog implantata u području kranioplastike.

Na predavanju su upoznati slušatelji s aditivnim postupcima prerade plastike i metala. Izloženi su primjeri primjene aditivne proizvodnje koji su proizašli iz centra za aditivne tehnologije - CaTEh na Fakultetu strojarstva i brodogradnje

Na prezentaciji su predstavljeni projekti Centra za aditivnu proizvodnju, te budućnost aditivne proizvodnju u Republici Hrvatskoj.

Razvoj novog proizvoda posebno je složen, jer uključuje razumijevanje mnogih područja oblikovanja, od estetskog oblikovanja do poznavanja mehaničkih i uporabnih svojstava proizvoda. Također posebnost polimernih materijala, a i njihova prerada predstavlja poteškoće pri razvoju samog proizvoda. U današnje vrijeme, aditivni postupci, pogotovo za male serije sve više zamijenjuju klasične postupke prerade. Također značajnim razvojem niskobudžetnih printera moguće je načiniti proizvod komplicirane geometrije u kratkom vremenu i niske cijene na temelju želja svakog pojedinca.

High market demands that is oriented to the manufacturing of complicated products within short time at low cost have led to the increasing application of additive manufacturing, especially for small or individual series. These technologies can assist in identifying the basic mistakes that are expensive to correct if they are detected when the product has already started.However, parts are not cheap, and decision how to produce them to obtain maximum benefit, sometimes is difficult. Besides of the cost of materials also the cost of machine and postprocessing plays a significant role in the price of the produced part. Recently low-budget machines appear on the market. Those machines are mainly based on Fused Deposition Modeling (FDM). For each additive process, because of its advantages and disadvantages it is necessary to design a particular product to obtain maximum benefit of the procedure and the available machine. In this paper it is shown some principles how to design and produced housing with fused deposition modeling.

Nanocomposites are materials in which at least one phase is in nanometer dimensions (dimensions of the particle, platelet or fibre modification are in the range of 1–100 nm). According to a much better and restrictive definition, the real nanocomposites are fundamentally new materials (hybrids) in which the components or structures of nanometer dimensions contribute to truly new properties that the classic composites do not have Seeking for new materials with better properties, scientists are lately more and more dealing with nanocomposites. Important class of nanocomposite materials are polymer layered silicates, in which layered filler (mostly modified natural clay minerals) is dispersed in polymer matrix. Many of parameters (i.e. type of polymer matrix, type and amount of nanofiller, and a number of process parameters as melting parameters, screw speed, number and shape of mixing screws etc.) affect properties of nanocomposites. The aim of the investigation was to determine the influence of compounding conditions, screw rotation speed and mixing temperature on flexural properties of PA12/clay nanocomposites.

Prednosti primjene aditivnih postupaka u medicini su brojne, ali najbitnije da je moguće dobiti personalizirane tvorevine (tj. riječ je o individualnim tvorevinama koje su načinjene po mjeri za određenog pacijenta) bilo da je riječ o usadcima koji se ugrađuju u tijelo ili o protezama.

Suvremeni zahtjevi tržišta postavljaju sve strože zahtjeve pred procese razvoja i proizvodnje. Uz zahtjev za povišenje kvalitete proizvoda i razine fleksibilnosti pri razvoju i proizvodnji, istodobno se nameću zahtjevi za sniženje troškova, a posebice za skraćenje vremena razvoja i proizvodnje. Dodatni trend koji je sve uočljiviji u pojedinim segmentima tržišta je napuštanje masovne proizvodnje u korist maloserijske, a vrlo često i pojedinačne (personalizirane) proizvodnje. Kako bi se udovoljilo takvim zahtjevima na tržištu, od druge polovine 80-ih godina prošlog stoljeća razvijaju se i primjenjuju suvremeni postupci aditivne proizvodnje. Glavna je značajka tih postupaka dodavanje materijala, najčešće sloj po sloj, do izrade cijele tvorevine. Povijesno gledajući, suvremeni postupci aditivne proizvodnje prošli su nekoliko faza s obzirom na njihovu primjenu, a time i terminologiju. U začetku primjene ti su se postupci uglavnom koristili za brzu izradu prototipova (e. Rapid Prototyping – RP). Pojam brzo treba shvatiti uvjetno, jer je vrijeme potrebno za proizvodnju (prototipova) uvjetovano veličinom proizvoda i debljinom slojeva od kojih se proizvod sastoji. U pravilu, za proizvodnju je potrebno od nekoliko minuta pa do nekoliko dana. To samo po sebi nije brzo, no usporedi li se s klasičnim postupcima izrade prototipova ili klasičnom proizvodnjom, svakako postoji vremenska rezerva. Proizvodi načinjeni tim postupcima s kraja prošlog stoljeća uglavnom su se rabili za unaprjeđivanje procesa razvoja proizvoda. Sljedeći je korak u primjeni suvremenih aditivnih postupaka brza izrada čitavih alata i kalupa ili njihovih ključnih elemenata (e. Rapid Tooling – RT). Riječ je o primjeni postupaka aditivne proizvodnje za izradu polimernih, keramičkih ili metalnih alata i kalupa koji zbog načela slojevite gradnje omogućuju bitno skraćenje vremena proizvodnje geometrijski najzahtjevnijih dijelova alata i kalupa. Dodatno, kada je riječ o kalupima za injekcijsko prešanje polimera, RT postupci omogućuju izradu optimiranih kanala za temperiranje koji idealno prate oblik kalupne šupljine (e. conformal cooling), čime je moguće bitno skratiti vremena ciklusa injekcijskog prešanja i povisiti kvalitetu proizvoda. Udžbenik je namijenjen studentima, prije svega tehničkih fakulteta, kako bi im se približile mogućnosti koje pruža aditivna proizvodnja, no isto tako namijenjen je i znanstvenicima te stručnjacima iz prakse koji se bave razvojem proizvoda, proizvodnjom i njezinim optimiranjem.

Primjeri primjene aditivne proizvodnje u medicini.

Aditivni postupci u medicini nalaze se na visokom 3. mjestu od ukupne primjene u svim područjima. U Republici Hrvatskoj se počela primjenjivati u kranioplastici i neurokirurgiji.

Niskobudžetni 3D printeri, temeljeni na postupku taloženja i očvršćivanja (eng. Fused Deposition Modeling – FDM), postaju sve više dostupni gotovo svakome tko želi “tiskati” svoje ideje. Na tržištu niskobudžetnih 3D printera postoji veći broj uređaja s različitim mogućnostima podešavanja parametara. Jedan od najvažnijih parametara za ocjenu kvalitete 3D tiskanih dijelova je dimenzijska stabilnost nakon tiskanja (iznos stezanja) i dimenzijska točnost 3D tiskanog dijela. Kako bi se mogli pripremiti računalni modeli koji će rezultirati tiskanim dijelovima točnih dimenzija, potrebno je analizirati utjecaj pojedinih podesivih parametara na 3D printeru na dimenzije tiskanog dijela. U okviru rada, načinjena je analiza na izradi dijela s referentnom geometrijom. Analiza je obuhvatila utjecaj temperature i brzine glave za tiskanje niskobudžetnog 3D printera na dimenzijsku točnost tiskanog dijela.

U prezentaciju su predstavljeni pilot projekti koji su rađeni aditivnim postupcima za Hrvatske tvrtke, te je opisan uspješno završen projekt IPA III c: Additive Technologies for the SMEs

The concept of materials coming from nature with environmental advantages of being biodegradable and/or biobased (often referred to as bioplastics), is very attractive to the industry and to the consumers. Bioplastics already play an important role in the fields of packaging, agriculture, gastronomy, consumer electronics and automotive, but still they have a very low share in the total production of plastics (less than 1%). Biodegradable plastics are often perceived as the possible solution for the waste problem, but biodegradability is just an additional feature of the material to be exploited at the end of its life in specific terms, on specific landfill and in specific time, which is often forgotten. They should be used as a favoured choice for the applications that demand a cheap way to dispose of the item after it has fulfilled its job (e.g. for food packaging, agriculture or medical products). The paper will present the opportunities and future challenges of biodegradable plastics, regarding processing, properties and their preferred end of life option, composting.

Glavni cilj projekta Dodajalne izdelovalne tehnologije za mala in srednja podjetja (MSP) je bil povečanje potenciala za konkurenčnost in inovativnost hrvaških podjetij v proizvodnem sektorju. Načrt za uresničevanje tega cilja je obsegal tri temeljne aktivnosti: vzpostavitev platforme za prenos znanja o dodajalnih izdelovalnih tehnologijah (3D-tiskanju) v MSP prek Centra za aditivne tehnologije na Fakulteti za strojništvo in ladjedelništvo Vseučilišča v Zagrebu ; izvedbo obsežnega šolanja o dodajalnih izdelovalnih tehnologijah v regionalnih središčih na Hrvaškem ; in 41 brezplačnih mini pilotnih projektov za ciljno skupino MSP, s katerimi je bil poglobljen prenos znanja ter opravljen poskus dokazovanja učinkovitosti dodajalnih izdelovalnih tehnologij na značilnih in konkretnih primerih uporabe.

From the point of environmental protection, the protection of rivers, lakes, seas and oceans is very important. The general problem in the seas and oceans are the discarded plastic products, floating or sunk. Much of the plastics found the marine environment comes from industrial products, consumed or used before being thrown away with their packaging. Plastics are a big threat to the ocean environment for two main reasons. First, because of their volume – they represent 75-80% of marine litter. But also, because of their advantages: light weight – they are easily carried by currents ; and resistance to biodegradation – they build up over time. The need to reduce the quantities of discarded non-degradable plastics in the seas has led to the development of marine degradable materials that degrade completely after a certain time after having been discarded into water. The paper analyses the possibility of processing the marine degradable material using the injection moulding process, the testing of mechanical properties, and the applicability of the material for manufacturing of products that come into close contact with food.

Plastični proizvodi imaju vrlo loš imidž u javnosti, što posebno vrijedi za polietilenske vrećice. Iako u samom otpadu sudjeluju s vrlo malim postotkom, vrlo su vidljive u okolišu u koji dospijevaju uglavnom nepažnjom čovjeka, stoga je Europska unija dala preporuku o smanjenju uporabe polietilenskih vrećica tanjih od 50 μm. Najboljom alternativom nerazgradljivim polietilenskim vrećicama najčešće se smatraju biorazgradljive plastične vrećice, bez obzira na to jesu li načinjene od fosilnih izvora ili od uzgojina. Međutim, pritom se često zanemaruje da su za biorazgradnju nužni određeni uvjeti (temperatura, mikroorganizmi itd.) koji vrlo često na mjestu odlaganja biorazgradljivog proizvoda (okoliš, odlagalište, ...) nisu ispunjeni, pa se takav proizvod u dogovorenom vremenu neće razgraditi. Poseban problem predstavljaju oksorazgradljive vrećice (koje često proizvođači pogrešno reklamiraju biorazgradljivima), a radi se o vrećicama od konvencionalnih polimernih materijala kojima se dodaju dodatci koji potiču razgradnju vrećice djelovanjem topline i sunčeve svjetlosti. Međutim, materijali s takvim dodatcima samo fragmentiraju, tj. usitnjavaju se na sitne djeliće, a ne razgrađuju biološki jer se materijal s takvim dodatcima ne razgrađuje djelovanjem živih mikroorganizama, što je definicija biorazgradnje. U radu će biti dan osvrt na oksorazgradljive i biorazgradljive plastične materijale i njihov utjecaj na recikliranje plastičnih proizvoda.

Nanocomposites are materials, which have been studied since 90th years of last century, but manufacture of nanoscale materials is at least a 100-year-old industry (particles of carbon black as fillers in automotive tires). The field of nanotechnology is one of the most popular areas for current research and development in virtually all technical disciplines. Seeking for new materials with better properties, scientists are lately more and more dealing with nanocomposites. Important class of nanocomposite materials are polymer layered silicates, in which layered filler (mostly modified natural clay minerals) is dispersed in polymer matrix. Many of parameters (i.e. type of polymer matrix, type and amount of nanofiller, and a number of process parameters as melting parameters, screw speed, number and shape of mixing screws etc.) affect properties of nanocomposites. The paper deals with mechanical properties of polyamide 12/clay nanocomposites prepared by a melt-intercalation technique. The aim of the investigation was to determine the influence of compounding conditions, screw rotation speed and mixing temperature on tensile properties of PA12/clay nanocomposites.

Suvremeni zahtjevi tržišta postavljaju sve strože zahtjeve pred procese razvoja i proizvodnje. Uz zahtjev za povišenje kvalitete proizvoda i razine fleksibilnosti pri razvoju i proizvodnji, istodobno se nameću zahtjevi za sniženje troškova, a posebice za skraćenje vremena razvoja i proizvodnje. Dodatni trend koji je sve uočljiviji u pojedinim segmentima tržišta, napuštanje je masovne proizvodnje u korist maloserijske, a vrlo često i pojedinačne (personalizirane) proizvodnje (posebice karakteristično za medicinu).

Na prezentaciji je dan pogled u budućnost i megatrendovi, pogotovo sa stajališta proizvodnje. U drugom dijelu opisani su postupci aditivne proizvodnje i primjeri primjene.

Ftalati (diesteri ftalatne kiseline) kemijski su spojevi, koji se prvenstveno koriste kao plastifikatori ili omekšavala, tj. u svrhu poboljšanja savitljivosti različitih vrsta plastika. Njihova prisutnost je otkrivena u prehrambenim proizvodima u koje dospijevaju migracijom iz okoline. Tijekom zadnjih desetak godina, ftalati su u fokusu svjetske javnosti zbog mogućih štetnih učinaka kako na okoliš, tako i na ljudsko zdravlje. Ftalati mogu imati toksičan učinak na jetru, bubrege i reproduktivni sustav te mogu djelovati kao endokrini disruptori. Također, mogu oštećivati respiratorni sustav, uzrokujući astmu i rinitis te štetno djelovati na kožu. U Republici Hrvatskoj do sada nije bilo provedeno istraživanje ovakvog obujma koje je istraživalo prisutnost ftalata, napose u krutoj hrani te je ovo prvo takve vrste. Za potrebe ovog znanstvenog mišljenja ftalati su u hrani određivani primjenom vezanog sustava plinske kromatografije i spektrometrije masa (GC- MS). Ukupno je bilo analizirano 43 uzorka različitih prehrambenih proizvoda na prisutnost 7 različitih ftalata. U 14 uzoraka je utvrđena prisutnost barem jednog ftalata te je slijedom toga napravljena procjena rizika koja je uključivala izračun izloženosti ftalatima putem prehrane te usporedbu s postavljenim TDI vrijednostima za pojedine ftalate. Kako su se sve vrijednosti izloženosti kretale unutar TDI vrijednosti, zaključeno je da ne postoji potencijalan rizik utjecaja ftalata na zdravlje ljudi u ispitivanim uzorcima ove studije.

Sve je veća suradnja dva važna područja ljudske djelatnosti, medicine i tehnike. Jedno od tih područja je aditivna proizvodnja. Aditivni postupci (e. Additive manufacturing - AM) su postupci kojima je moguće izraditi dijelove relativno komplicirane geometrije na temelju računalnog 3D modela proizvoda u relativno kratkom vremenu. Uz potrošačke proizvode i automobilsku industriju, primjena aditivnih postupaka u medicini danas se sve više razvija i zauzima s 15 % treće mjesto. Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje osnovan je Centar za aditivne tehnologije – CaTeh koji omogućuje svim korisnicima edukaciju na području aditivnih postupaka i izradu proizvoda od plastike i metala.

Opisane su prednosti primjene sljedećih skupina materijala i pripadajućih tehnologija u izvedbi dijelova kinetičkih arhitektonskih konstrukcija: aluminijske i magnezijske legure, polimerni, kompozitni materijali, ćelijasti materijali i metalne pjene, pametni, obnovljivi, biomimetički i nanomaterijali

In case of injection moulded parts, it must be noted that 75 % of faults in their lifetime are initiated in the process of developing and designing the parts. Moreover, in the conventional product development process, approximately 80 % of faults generated during early phases of product design are recognized during production or quality control. In the later development process phases it is very difficult and costly to correct those faults. The range of possible savings of the product development and production is few times larger in the initial phases of product development than later, during product design and production. This means, that during product development process, it is necessary to make correct decision as soon as possible. One of possible, effective and already proven tools is application of Rapid Prototyping (RP) processes, which enable obtaining physical models in early stage of product development. Those models can be used in order to prevent faults in product design and function, as well as for good communication between experts involved in product development and production. The paper will present few examples of successful application of RP processes, and actual benefits of application of prototypes in polymer products development process.

With additive manufacturing it is possible to create products with complicated geometry from 3D data in very short time, which is very difficult or even impossible to do with other manufacturing technologies. However, there are many limitations, primarily in the selection of plastic materials and available colours. Also the problem occurs for different additive processes in the appearance of the final surface.Thus, the process selective laser sintering – SLS uses plastic powder that gives a high surface roughness and products can be made only in one colour – white. The paper will provide a brief overview of SLS, processes of colouring and different surface treatment of polyamide products made by SLS after surface treatment and without it.

Marine littering is one of the major ecological threats. The amount of plastic floating in oceans is increasing ; in some parts of oceans there are already 6 times more small plastic parts than plankton. Plastic floating in sea is great absorber of heavy metals, pesticides, PCBs and other toxins that accumulate in marine animals and consequently in humans. The most common sources of pollution are the ships (35 % to 85 %), i.e. people who throw various products into the sea, lost fishermen's nets, and waste from the rivers or brought by the wind. The need to reduce the quantities of plastics has led to the development of marine degradable materials, which after having been discarded into water (sea, lake, and river) degrade completely after a certain time. The paper analyzes the possibility of processing the marine degradable material using the injection moulding process, and the testing of mechanical properties has been performed.

Plastične cijevi se zbog svojih izvrsnih karakteristika primjenjuju već dugi niz godina. Osim primjene za distribuciju vode, gdje su se pokazale idealnim rješenjem koje omogućuje sigurnu distribuciju pitke vode od izvora do potrošača, plastične cijevi našle su svoje mjesto u primjenama za plinovode, kanalizaciju, za zaštitu podzemnih kabela, za vodovodne cijevi u domaćinstvima za toplu i hladnu i vodu, te podno grijanje. Europske zemlje su 30-ih godina prošlog stoljeća bile među prvima koje su počele primjenjivati plastične cijevi. Prve plastične cijevi bile su od poli(vinil-klorida), a ubrzo se počeo primjenjivati polietilen. Kontinuirani razvoj materijala poboljšao je njegovu uporabljivost što je dovelo do naglog povećanja primjene za cjevovode za vodu i plin. Početkom 70-ih godina pojavile su se cijevi od umreženog polietilena (PE-X), a 80-ih godina od polietilena postojanog povišenim temperaturama (PE-RT). Osim najčešćih materijala, PVC-a i PEHD- a, za izradbu cijevi primjenjuju se i klorirani poli(vinil-klorid) (PVC-C), polipropilen (PP) i akrilonitril/butadien/stiren (ABS). Plastični materijali primjenjuju se i za izradbu višeslojnih cijevi u kombinaciji s metalnim materijalima (primjerice aluminijem), a česti su i vlaknima ojačani kompoziti.

Nanocomposites are multiphase materials where at least one of the constituent has one dimension less than 100 nm. For its characteristic properties nanocomposites are nowadays increasingly being used in technique, and certainly will take a significant share in materials production in the future. Polymer layered silicates are an important class of nanocomposite materials. These structures may be formed by annealing layered silicate particles, whose surfaces have been chemically modified to render them organophilic, with a polymer melt. This process is called melt-intercalation. During intercalation, polymer molecules leave the bulk melt and enter the galleries between the silicate layers. The paper deals with preparation of polyamide 12/clay nanocomposites by a melt-intercalation process. We studied several types of modified and unmodified montmorillonite clays in various concentrations. The influence of compounding conditions, screw rotation speed and compounding time were investigated too. The aim of the investigation was to determine the optimum combination of compounding parameters which assure satisfy level of intercalation and uniform distribution of nanofillers, and in the same time does not lead to thermal degradation of nanocomposite.

Injection moulding is one of the most important processes of plastics and rubber compounds processing. It enables the production of very complex plastics and rubber parts, even parts made of different plastics and rubber compounds, in one cycle. The system for injection moulding of polymers consists of different elements such as the mould, injection moulding machine and device for mould temperature regulation (tempering), and additional elements: dryers, robots, etc. For successful injection moulding, optimisation of moulded part material selection as well as elements of the injection moulding system is necessary. All of the mentioned factors consume significant amounts of energy. The paper presents the analysis of energy consumption in injection moulding systems, as well as the possibilities of energy savings in injection moulding process, starting with material selection, in order to obtain a more energy effi cient process.

Products made by additive technologies are increasingly replacing the products made by classical procedures of polymer processing, e.g. injection moulding. The current market requires the products to be of good mechanical properties, low prices, and complicated geometry. With the procedure such as Fused Deposition Modelling it is possible to produce a product of relatively low price and good mechanical properties. In practice it is impossible to avoid manufacturing of products in different orientation in working area of machine, and using the products in various atmospheric conditions (e.g. UV radiation) either intentionally or unintentionally. It is therefore necessary to determine how orientation of products and UV light, after a longer exposure, affects the final mechanical properties of the products.

Pri razvoju tvorevina, odnosi se to i na razvoj inovacija od ideje do gotovog proizvoda, teži se proizvodnji visokokvalitetnih tvorevina u što kraćem vremenu, uz što niže troškove. Na tržištu su u prošlosti postojale većinom masovne, identične tvorevine. Međutim marketinška se koncepcija tvrtki okrenula krajnjem korisniku i njegovim zahtjevima. Na području razvoja tvorevina moguće je zamijetiti nekoliki trendova. Konstruiranju se posvećuje sve veća pažnja, sve je češća pojedinačna i maloserijska proizvodnja, potrebno je sve više voditi računa o zaštiti okoliša, općenito je skraćen vijek tvorevine na tržištu, prisutan je trajni pad cijena tvorevina na tržištu uslijed vrlo jake konkurencije, pri razvoju tvorevina potrebno je pridržavati se različitih propisa i normi, zahtijeva se interdisciplinarni pristup njihovu razvoju.