Search

The results do not confirm the influence of the type of secondary education completed on intercultural sensitivity, world music preferences or on preferences for visual artwork from different cultures. Neither was the influence of participants’ year of study on their level of intercultural sensitivity confirmed, but we did confirm that older students show greater preferences for world music and visual artwork from different cultures when compared to younger students. Furthermore, the study confirmed a connection between intercultural sensitivity, on the one hand, and preferences for world music and visual artwork from different cultures, on the other.

In modern school, students become active subjects in their education. The aim of this research was to determine the status of the school subject of Visual Arts in the eyes of students, therefore we studied student opinion, perception and experience related to Visual Arts classes. A total of 192 students participated in the research, including 78 fourth-grade students (40.6%) and 114 eighth- grade students (59.4%). The research was conducted in several Croatian villages and smaller towns in Split-Dalmatia County and Sibenik-Knin County. We used a survey questionnaire containing six hypotheses and research questions: results processing was done by the use of percentages, arithmetic mean, and standard deviation, as well as a t-test for independent samples. The research results show that more than half of the surveyed students would like to have the weekly number of lessons of Visual Arts increased. Although they love to participate in classes, unfortunately as many as 70% of them never visit museums and exhibitions to communicate with the contents of Visual Arts, and when they do go to cultural institutions, they are mostly taken there by their parents. The research proved that fourth-grade students of primary school perceive the subject better than eighthgrade students and assess different aspects of Visual Arts classes with higher grades. No gender differences were observed in the perception of the subject of Visual Arts. Finally, we notice that most students consider Visual Arts an important and useful subject in their education, and most students are happy to attend Visual Arts classes as this makes them feel relaxed.

Da bi otrok razvil pozitivni odnos do ljudi različnih kultur, je treba medkulturno občutljivost spodbujati že od zgodnjega otroštva. Cilj tega raziskovanja je bil preučiti preference učencev do japonske, kitajske, indijske in afriške umetnosti ter aboriginske umetnosti v povezavi z umetniškimi usmeritvami zahodne kulture. Raziskava, v kateri je sodelovalo 130 učencev, starih šest, deset in štirinajst let, je potekala v osnovni šoli ter v predšolski ustanovi v Sinju. Glede na rezultate raziskave je statistično pomemben vpliv starosti in kulture ter njune interakcije. Pri ugotavljanju razlik v preferencah otrok do likovne umetnosti različnih kultur glede na spol smo ugotovili, da v preferencah ni razlike med spoloma, vendar se dekleta in fantje znotraj skupin razlikujejo glede na preference do različnih likovnih umetnosti. Otroci imajo od umetnostnih smeri zahodne kulture raje renesanso kot realizem ter impresionizem kot realizem, predromaniko kot realizem, raje imajo barok, renesanso, impresionizem in predromaniko kot abstraktne umetnosti ter renesanso.

This paper focuses on the importance of visual arts in the education of students, while also analyzing the need for using a work of visual art as material in teaching visual arts. The works of Marc Chagall, one of the most significant artists of the 20th century, were chosen for the purpose of the research. The aim of the paper was to reveal the visual and verbal reactions of students to the works of Marc Chagall in teaching visual arts, using the method of aesthetic transfer and game activities during contact between the students and the artworks. For this purpose, we conducted a study involving students in the first and third grades of the “Spinut” primary school in Split, the Republic of Croatia. Based on the works they made, we confirmed the hypotheses that students would gladly accept the works of Marc Chagall and successfully express themselves when inspired by this artist.

Cilj ovog rada bio je istražiti koliko učitelji prepoznaju likovno nadarene učenike mlađe školske dobi. U istraživanju je sudjelovalo 150 učitelja razredne nastave iz Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije u Hrvatskoj. Zadatak učiteljica bio je iskreno odgovoriti na anketna pitanja vezana uz karakteristike likovno nadarenog djeteta. Rezultati su pokazali kako su učitelji upoznati s karakteristikama likovno nadarene djece. Također, utvrdili smo da postoji statistički značajna razlika u identificiranju likovno nadarenih učenika mlađe školske dobi s obzirom na trajanje radnog staža. Naime, mlađe sudionice s manje radnog iskustva slabije identificiraju likovno nadarene učenike od starijih učiteljica s više iskustva i manje obrazovanja. Nije uočen značajan utjecaj mjesta stanovanja u identificiranju likovno nadarenih učenika mlađe školske dobi. Zaključili smo da je iskustvo bitan faktor u identifikaciji likovno nadarenih učenika.

The nature of the relation between the art and art teaching is dialectical. Art teaching is unthinkable and unrealizable without art substances, and a work of art can't achieve its full sense without educated person capable of experience. Starting from that fact came the idea to explore the perception of the art works at the children in the early school age, in this case at the children in the first and the second grade of the primary school, their preferences and the attitude towards the works of art. It was tried to figure out how much children of the lower school age like to view the works of art and the preferences of the pupils of the lower school age (first and second grades of primary schools) according to work of arts of traditional or modern artistic expression (controlling the influence of the variable — gender), drawings or paintings, figurative or abstract presentation. Children of early school age in a higher percentage choose paintings in relation to drawings (81 % of the pupils of the first grade and 79% of the second grade). Most of the children of the lower school age (69% of the pupils of the first grade and 76% of the second grade) prefer figurative in relation to abstract expression. Most of the children of the lower school age like to view art work. Likovna umetnost in pouk likovne vzgoje sta po svoji naravi v dialektičnem odnosu, saj poučevanje likovne vzgoje ni mogoče brez umetniških vsebin, prav tako pa likovno delo ne dosega temeljnega cilja, če ne razvijamo posameznikovih sposobnosti likovnoestetskega doživljanja. Da bi utrdili to povezavo, smo preučevali percepcijo likovnih del pri učencih razredne stopnje v prvem in drugem razredu osnovne šole. Posebej nas je zanimal odnos učencev do likovnih del. Cilj raziskave se je navezoval predvsem na ugotavljanje odnosa učencev zgodnjega šolskega obdobja do umetniških del tradicionalnega in sodobnega likovnoumetniškega izraza. V raziskavi je sodelovalo 172 učencev prvih in drugih razredov osnovne šole (n = 172). Ob spremljanju odnosa do umetniških del tradicionalnega in sodobnega likovnoumetniškega izraza smo ugotavljali morebitne razlike med spoloma, in sicer glede na risbo ali sliko ter glede na figurativno ali abstraktno umetnost.

Metoda estetskog transfera primjenjuje se pri upoznavanju učenika s likovnim djelom. To je tip kvalitativne metode koja podrazumijeva opservaciju ili analitičko prometranje. Pri upotrebi ove metode, prezentacija umjetničkih djela trebala bi biti takva da promatrača (učenika) dovede u interakciju s umjetničkim djelom, kako bi se doživljaji urezali u sjećanje, postali iskustvo, osjećaj i asocijacija. Osnovno pravilo vezano za reprodukciju umjetničkih djela jest da moraju biti realistična i visoke kvalitete, tako da se u reprodukciji ne gubi puno originalnog sadržaja. U ovom istaživanju primijenjena je metoda estetskog transfera, te su zabilježena reakcije učenika trećih i četvrtih razreda osnovne škole na stvaralaštvo slikara Vincenta van Gogha. Istraživanje je provedeno na uzorku od 216 ućenika, a u njemu su sudjelovali učenici trećih i četvrtih razreda osnovne škole, i to 105 učenika trećih razreda te 111 učenika četvrtih razreda. Među ispitanicima bilo je 117 dječaka i 99 djevojčica. Učenicima su bila prikazana četiri umjetnikova djela. Rezultati istraživanja pokazuju pozitivne reakcije djece na stvaralaštvo ovog umjetnika, ali i na razlike u reakcijama s obzirom na dob i spol učenika. Istraživanje je ukazalo i na potrebu širenja likovnih spoznaja učenika da bi njihov emocionalni, likovni i kreativni razvoj bio što uspješniji.

Promišljajući umjetnost u odgoju i obrazovanju djece i mladih, ova knjiga se bazira na mjestu i važnosti likovnog djela u nastavi likovne kulture, te primjene metode estetskog transfera u radu s djecom predškolskog uzrasta, učenicima prva četiri razreda osnovne škole i djece s posebnim potrebama. U knjizi su prezentirani rezultati četiri istraživanja reakcija djece na likovna djela poznatih hrvatskih suvremenih umjetnika Emanuela Vidovića, Marina Tartaglie i Ede Murtića. Rezultati istraživanja donose izuzetno zanimljive reakcije djece na umjetnička djela ovih umjetnika, te ekspresivne dječje uratke nastale primjenom metode estetskog transfera, koji ujedno predstavljaju i najveću znanstvenu vrijednost ove knjige.

Cilj ovog rada bio je ustvrditi smjerove razvoja u nastavi likovnog odgoja današnjice, te produbiti saznanja o primjeni umjetnosti u školama. Iz aspekta brojnih značajnih umjetnika, kritičara umjetnosti te učitelja, došlo je do značajnih spoznaja na polju umjetnosti i umjetničkog odgoja općenito. U radu su istaknuti esencijalni zaključci o edukacijskom sustavu te o nekim netradicionalnim pristupima nastavnom planu i programu zadržavajući teorijske strukture. S druge strane pak, podatci govore o ključnim čimbenicima koji potiču duboke osjećaje ranjivosti oko često zanemarivanih umjetničkih područja. Utjecaj društvenih, političkih i ekonomskih uvjeta često se odvija na neprimjerene načine, suprotno suvremenom razmišljanju i pisanju o umjetnosti i obrazovanju, koje se češće osvrće na fenomenološke i eksperimentalne mogućnosti bez kojih umjetnost ne bi bila moguća.

Knjiga sistematizira Arheološke parkove u Hrvatskoj, prezentira koncepciju muzeja "na otvorenom", te analizira današnje stanje arheoloških parkova i lokaliteta u Hrvatskoj. Također donosi pregled arheoloških parkova u Hrvatskoj, kategorizira ih po stupnju prezentiranosti za javnost i istražuje njihov odgojno obrazovni aspekt.

U razrednim odjeljenjima osnovnih škola sve se više uz učenike koji nemaju razvojnih poteškoća susreću učenici sa specifičnim poteškoćama u učenju, te specifičnim poremećajima u ponašanju i kontroli svoga ponašanja. Uz tradicionalnu ulogu učitelja koja se temelji na planskom ostvarivanju ciljeva i zadataka pojedinih nastavnih predmeta sve se više ističe i uočava nova uloga učitelja u prepoznavanju i pomoći učenicima s različitim razvojnim poteškoćama koji teško usvajaju predviđene nastavne sadržaje. Adekvatan pristup učenicima s poteškoćama u pružanju pomoći, zahtjeva nove kompetencije učitelja, stoga je neophodno istaknuti važnost edukacije učitelja u pristupima učenicima s poteškoćama u različitim nastavnim predmetima. Ovim istraživanjem s učitelja razredne nastave utvrdili smo koliko se učitelji razredne nastave osjećaju pripremljenima za rad s učenicima s poteškoćama unutar nastavnih predmeta Matematika i Likovna kultura. Smatramo kako će rezultati ovoga istraživanja poboljšati edukaciju studenata Filozofskog fakulteta u Splitu u okviru metodika nastave Matematike i Likovne kulture

Museums are informal environments for learning, where learning is truly initiated and processed through curiosity, observation and the activity. This kind of a learning process can be different from the processes in formal learning surroundings. A special opportunity offered by the museums is the experimental nature of learning which is based on encounters with actual objects. In informal environments the cognitive and the affective learning are connected and can upgrade each other. The aim of this study was to explore students' opinions about learning at the museum, the efficiency of this kind of work and the positive connotations to children's education. The effect of the "gender" variable at forming the attitude was also explored. The number of the participants in this research was 380 students of which 140 were male and 240 were female students. The students generally highly valued the importance of this kind of learning, and they consider it efficient, and thus a necessary part of the students' education. The results gained in this way should promote and encourage the expansion of cooperation between museums and educational institutions., Muzeji su neformalna okruženja za učenje, u kojima je učenje istinski motivirano i procesirano preko znatiželje, promatranja i raznih aktivnosti. Proces takva učenja može biti drugačiji od procesa učenja koje vežemo uz formalna okruženja. Posebna prilika koju muzeji nude jest eksperimentalna priroda učenja koja se temelji na susretima sa stvarnim objektima. U neformalnim okruženjima kognitivno i afektivno učenje su povezani i mogu se nadograditi. Cilj ovog rada bio je istražiti stavove studenata o učenju u muzeju, njegovoj učinkovitosti i pozitivnim konotacijama na odgoj i obrazovanje djece. Istraživan je utjecaj varijable spola na oblikovanje stavova. U istraživanju je sudjelovalo 380 studenata, od toga 140 muškaraca i 240 žena. Studenti su visoko ocijenili značaj takva načina učenja, smatraju ga učinkovitim i potrebnim u odgoju i obrazovanju učenika. Dobiveni rezultati trebali bi aktualizirati temu poticanja sveobuhvatnije suradnje muzeja i odgojno-obrazovnih ustanova.

Etnografska baština nam pokazuje materijalnu, društvenu i duhovnu kulturu pojedinog naroda. Njena važnost je neupitna i stoga je trebamo sačuvati za generacije koje dolaze. Važnu ulogu u očuvanju etnografske baštine, ali i u razvoju svijesti o njenom očuvanju imaju škole, odnosno učitelji. Stoga smo proveli istraživanje o upotrebi etnografskih motiva u nastavi Likovne kulture. Istraživanje je provedeno na uzorku od 211 učitelja razredne nastave na području Splitsko-dalmatinske županije. Rezultati pokazuju da većina učitelja koristi etnografsku baštinu u nastavi Likovne kulture, ali je to još uvijek rijetko. Iz rezultata je također vidljivo da su učitelji svjesni važnosti utjecaja etnografske baštine na razvoj identiteta učenika, učeničke ljubavi prema zavičaju te nacionalne svijesti učenika.

Uključivanje djece u umjetničke procese, uz istodobno ugrađivanje elemenata njihove vlastite kulture u obrazovanje, razvija u svakom pojedincu smisao za stvaralaštvo i inicijativu, bogatu imaginaciju, emocionalnu inteligenciju, sposobnost kritičkog mišljenja, smisao za samostalnost, te slobodu mišljenja i djelovanja. Odgoj za i kroz umjetnost također potiče kognitivni razvitak i pridonosi da ono što i kako učenici uče odgovara potrebama modernih društava u kojima žive. Ovo istraživanje potaknuto je idejom da se djeci predškolskog uzrasta predoči slikarstvo Jacksona Pollocka. Rezultati pokazuju da djeca dobro reagiraju i prihvaćaju takav način umjetničkog izražavanja, jer je imanentan i samom djetetu, te mu pruža mogućnost da izrazi svoje emocije putem likovnog jezika. Međutim djeci u vrtićima ili galerijama ne pokazujemo umjetnička djela kako bi ih precrtavali, već im ih predstavljamao kako bi u kontaktu s umjetnošću obogatili njihov estetski razvoj, razvili pozitivan stav prema umjetnosti istovremeno ih potičući na vlastiti likovni izričaj.

Svrha je ovoga rada bila istražiti položaj nastavnog predmeta Likovna kultura kroz evaluaciju, refleksiju i stavove učenika osmih razreda osnovne škole. Istraživanje je izvršeno na uzorku od 303 učenika osnovnih škola Splitsko-dalmatinske županije. Iz ovog istraživanja ističemo najvažnije rezultate: 54, 5% učenika zadovoljno je sadašnjom satnicom nastave Likovne kulture i smatra je dovoljnom za izvođenje nastave, dok sudjelovanje u likovnim aktivnostima voli 34, 3%, i jako voli 22, 4% učenika što je gotovo polovica naših ispitanika. Rezultati istraživanja pokazuju da najveći postotak njih 30, 0% učenika izjavljuje da je u okvirima ovog nastavnog predmeta naučio koristiti likovne tehnike i materijale. Veliki postotak učenika nema naviku posjećivati (njih 57, 8%) muzeje, galerije niti odlaziti na likovne izložbe, a 54, 1% učenika smatra osrednji utjecaj nastave Likovne kulture na formiranje njihovog osobnog likovnog ukusa. Bavljenje likovnim aktivnostima uže ili šire obitelji učenika pozitivno utječu na procjenu vrijednosti nastavnog predmeta Likovna kultura. Varijable spol i školski uspjeh ne utječu na učeničku procjenu vrijednosti nastavnog predmeta.

U članku se razmatra problematika trodimenzionalnog oblikovanja unutar nastave likovne kulture u nižim razredima osnovne škole. U teorijskom dijelu rada problematizira se potreba planiranja većeg broja sati trodimenzionalnog oblikovanja u operativnim programima nastave likovne kulture, dok se u empirijskom dijelu rada donose rezultati učeničke procjene trodimenzionalnog oblikovanja u likovnoj nastavi. Rezultati pokazuju kako se trodimenzionalno oblikovanje u likovnoj nastavi rijetko realizira o čemu svjedoči 86% anketiranih učenika, a 90.6% učenika željelo bi češće oblikovati na satima likovne kulture. Od likovnih tehnika trodimenzionalnog oblikovanja učenici najviše preferiraju glinamol i plastelin, a upravo te tehnike učitelji i najviše koriste u trodimenzionalnom oblikovanju. Od likovnih područja rada učenici jednako preferiraju slikanje i trodimenzionalno oblikovanje, stoga se apelira na veću zastupljenost takva načina rada u planiranju likovnih aktivnosti.

Zadatak ovog istraživanja je empirijska provjera praktično stečenih znanja u radu s učenicima od 5. do 8. razreda osnovne škole iz predmeta likovna kultura. Verifikacija tih spoznaja provedana je kroz pokusno istraživanje koje je predhodilo ovom istraživanju. Ciljevi ovog istraživanja su bili: poboljšanje motivacije učenika za predmet, inoviranje NPP-a i predmetne metodike. Rezultati pokusnog istraživanja bili su poticaj za organizaciju istraživanja na relevantnom uzorku. Izvori prikupljanja podataka su učenici i učenice završnih razreda triju osnovnih škola (432 ispitanika, od toga 51, 6% učenica i 48, 4% učenika), podjednak broj iz svake škole, što čini trećinu populacije učenika tih škola. Podatci su prikupljeni Anonimnim upitnikom zatvorenog tipa, posebno konstruiranim za tu svrhu i testiranim u pokusnom istraživanju – INPLK-MU8/2005. U obradi i analizi podataka korišteni su statistički postupci Hi kvadrat i Spirmanova metoda rang korelacije. Tehnikom Hi kvadrata utvrđena je značajnost razlika među ispitanicima na prvoj (0, 05) i drugoj (0, 01) razini značajnosti. Korelacije između rangova, također na objema znanstvenim razinama, testirane su Spirmanovom metodom rang- korelacije. Rezultati su na znanstveno prihvatljivoj razini potvrdili rezultate u pokusnim istraživanjima i tako ih učinili validnijim i operativno upotrbljivim kod inovacija programa predmeta likovna kultura u osnovnoj školi te dograđivanja metodike ovog predmeta. Metodologija ovog istraživanja može biti inspirativna za organiziranje novih istraživanja te vrste, koja prema našim spoznajama, u nas nisu provedena, a trebalo bi ih svakako nastaviti u budućnosti.

Primjeri kulturne baštine koja je na nekom području stvorena izravna su posljedica znanja i mudrosti kojom su raspolagali ljudi toga vremena. Zavičajna mudrost je kumulativna i stvarana stoljećima i milenijima, a naša je ljudska i moralna obaveza da je prenosimo drugim naraštajima. Važnost kulturne i etnografske baštine, ali ne samo kao materijalnih ostataka u vidu predmeta za upotrebu, već zavičajne mudrosti koju u sebi nose ti predmeti, prepoznata je u trenutku kada je odlučeno sačuvati od zaborava jedan segment tradicijske kulturene baštine i osmisliti etno-muzej na području Slivna. Posjet muzeju mora dovesti do spoznaje o svrsi, poruci i značenju pojedinih izložaka, te je stoga moguće osmisliti niz različitih radionica, igraonica i projekata koji uključuju djecu u rad muzeja. Konačni smisao i cilj toga je poticaj na samostalno individualno posjećivanje muzeja. Govoreći o etnografskoj zbirci u Slivnu i materijalnim artefaktima koje ona sadrži, neupitna je pedagoška iskoristivost u odgojno-obrazovnom procesu s pozicije metodičkog pristupa u mnogim nastavnim predmetima. U procesu integracije nastave kakav zagovara HNOS, te većeg uključivanja djece u istraživački rad na terenu, jedan je takav objekt idealan da se u njemu provede integrirana nastava. Važno je naglasiti da iako pedagoška djelatnost u muzejima i povezanost škole i muzeja, još nije na zadovoljavajućoj razini, važnost edukativne i komunikacijske sprege te dvije važne kulturne i odgojne ustanove ipak se sve više prepoznaje u našoj sredini.

U radu je riječ o pilot-istraživanju koje je nastalo iz želje da se empirijski provjere spoznaje stečene tijekom desetogodišnjeg učiteljskog iskustva u radu s učenicima ove dobi iz predmeta likovna kultura. U radu su izneseni rezultati ovog istraživanja. Ispitanici su bili učenici OŠ „Skalice“ od V. do VIII razreda djevojčice i dječaci – njih 193, odabrani slučajnim izborom i predstavljaju polovicu populacije. Kontroliran je utjecaj spola, dobi, ukupnog uspjeha i uspjeha iz predmeta – na procjene ispitanika. U obradi podataka korišteni su Hi kvadrat test i Spirmanova metoda rang korelacije. Najvažniji rezultati pokazuju da su ispitanici u vrlo visokom stupnju (96%) izrazili spremnost da se uključe u unapređenje odgojno-obrazovnog procesa u predmetu likovna kultura i ispitani učenici ispoljili su najveći afinitet prema likovnom području crtanje, potom prema slikanju i modeliranju- ravnopravno.

Razvojem dječjeg govora dolazi i do razvoja verbalne agresije koju svako dijete iskuša u jednom periodu svog života. Agresivno ponašanje kod djece jedan je od najčešćih problema s kojima se nose roditelji i struka. Kod djece ona je normalan dio rasta i razvoja. Agresija može biti urođena ili potaknuta nekim vanjskim (životnim) čimbenicima. Najčešće je potaknuta nekim vanjskim čimbenicima koji u čovjeku stvaraju bijes, a agresivnost se odnosi na osobinu ličnosti čovjeka. Ona kao takva najčešće ima nekakav cilj kod agresora. Kod djece predškolske dobi to je uglavnom dobitak neke materijalne stvari ili dominacija nad vršnjacima. Veliki utjecaj ima genetsko nasljeđe, vršnjačke skupine kao i masovni mediji kojima su djeca u današnje vrijeme sve više okružena. Uočavanje ranih znakova agresivnog ponašanja i pravovremeno djelovanje može pozitivno utjecati na razvoj emocionalnog djetetovog stanja.

Muzeji osim svoje uloge u kulturnom razvoju društva, imaju i obrazovnu funkciju u koju se posljednjih godina sve više ulaže. Glavni za provođenje aktivnosti unutar edukativnih odjela muzeja su muzejski pedagozi, čija je zadaća osmisliti različite kreativne i interaktivne radionice i nove pristupe, namijenjene posjetiteljima različitih dobnih skupina s posebnim fokusom na one najmlađe koji tek ulaze u ovaj svijet. U sklopu ovog rada, putem radionice provedene u obliku storytellinga, na edukativno – zabavan način uveli smo učenike DV „Grigor Vitez“ i DV „Kaštela“ u svijet kulturne baštine. Rezultati i reakcije predškolske djece pokazali su kako je ovakav interaktivan pristup odlična potvrda teorije u praksi i savršen način za usvajanje znanja o muzejskom predmetu, ali i poticanje kreativnosti i stvaranje pozitivnih emocija., In addition to their role in the cultural development of society, museums also have an educational function, which has been increasingly invested in in recent years. Museum pedagogues are in charge of carrying out activities within the museum's educational departments, and their task is to develop various creative and interactive workshops and new approaches, intended for visitors of different age groups, with a special focus on the youngest who are just entering this world. As part of this master thesis, through a workshop conducted in the form of storytelling, we introduced the students of DV “Grigor Vitez” and DV “Kaštela” with the world of cultural heritage in an educational and fun way. The results and reactions of preschool children showed that this kind of interactive approach is an excellent confirmation of theory in practice and a perfect way to acquire knowledge about museum objects, but also to stimulate creativity and create positive emotions.

Razvod, jedan od najvećih izazova današnjice, nedvojbeno negativno utječe na sve članove, kako uže, tako i šire obitelji. No, ukoliko se razvode parovi s djecom, negativni učinci još su i veći, bilo da se radi o tek rođenom djetetu, predškolcu ili tinejdžeru. Razvod na svako dijete ima individualan učinak, međutim, ipak postoje pojedine bihevioralne, socijalne i komunikacijske karakteristike koje povezuju svu djecu razvedenih roditelja. Stoga je istraživanje u ovom radu provedeno s ciljem njihove identifikacije. Istraživanje je provedeno u razdoblju od 15.11.2022. do 04.12.2022. godine na 54 odgojiteljice koje imaju najmanje 10 godina radnog iskustva u struci. Rezultati upućuju na brojne negativne učinke razvoda roditelja na djecu rani i predškolske dobi, a očituju se kroz antisocijalna ponašanja zamijećena u igri s vršnjacima, potom devijantna ponašanja poput svađe, sukobljavanja i agresivnih ispada te kroz pesimizam, promjene raspoloženja i prijavljivanje boli i mučnina bez valjane liječničke dijagnoze. Također se pokazalo kako djeca razvedenih roditelja većinom odbijaju komunicirati o razvodu, kako s vršnjacima, tako i s odgojiteljima, skloni su često spominjati roditelja koji s njima više ne stanuje u istom kućanstvu i imitirati svoje roditelje u igri i komunikaciji s drugom djecom. Još jedan značajan nalaz leži u činjenici da djeca koja dolaze iz visokokonfliktnih brakova imaju manje negativne posljedice razvoda i lakše o njemu komuniciraju nego djeca iz niskokonfliktnih brakova., Divorce, one of the biggest challenges today, undoubtedly has a negative effect on all family members, both immediate and extended families. However, if couples with children divorce, the negative effects are even larger, whether it is a newborn child, a preschooler or a teenager. Divorce has an individual effect on each child, however, there are certain behavioral, social and communication characteristics that connect all children of divorced parents. Therefore, the research in this thesis was carried out with the aim of their identification. The research was conducted in the period from October 14, 2022. until October 20, 2022. on 54 preschool educators who have at least 10 years of professional experience. The results point to numerous negative effects of parental divorce on children of early and preschool age. Those are manifested through antisocial behaviors observed in play with peers, deviant behaviors such as arguments, confrontations and aggressive outbursts, and through pessimism, mood changes and reports of pain and nausea without a valid medical diagnoses. It was also shown that the children of divorced parents mostly refuse to communicate about the divorce, both with peers and educators, they tend to often mention the parent who no longer lives in the same household with them and imitate their parents in play and communication with other children. Another significant finding lies in the fact that children from high-conflict marriages have less negative consequences of divorce and communicate about it more easily than children from low-conflict marriages.

Neosporan je utjecaj medija na cjelokupan razvoj djece predškolskog uzrasta, te se postavlja pitanje je li taj utjecaj pozitivan ili negativan. Prema dosadašnjim istraživanjima 90,2% roditelja djece predškolskog uzrasta svakodnevno koristi medije, dok 98,8% roditelja tvrdi da njihova djeca koriste neku vrstu medija (Ciboci, Kanižaj, Labaš, 2014). Sve je veći broj istraživanja koja ukazuju na važnost komunikacije s djecom prilikom korištenja bilo kojeg medija. S djecom je potrebno razgovarati o medijskom sadržaju zbog toga što samo 10-15% djece razgovara s roditeljima o tome što su gledala, slušala ili pročitala (Košir, Zgrabljić, Ranfl, 1999; prema Tolić, 2013). Rezultati ankete provedene za potrebe ovoga rada pokazali su koliko vremena djeca provode koristeći medije, koje medije djeca najčešće koriste te stavove roditelja o pozitivnim i negativnim utjecajima medija na djecu., People were born to move, and dance is life itself, an art in which man is at the centre. The aim of this paper was to present dance therapy and its positive effects on humans and preschool children. In order to achieve this, we must first demonstrate what dance is, how dance has evolved throughout history, and the role dance pedagogues play in it. The action, technique, benefits, principles, and effectiveness of dance therapy are presented. The application of dance therapy emphasizes its beneficial effects. The MotionComposer system is presented as an essential tool in the application of dance therapy for people with disabilities because it enables music to be expressed through movement. The use of dance therapy in a preschool institution is shown through five preschool dance therapy activities. The goals of the dance therapy program are a sense of self, impulse control/interpersonal space boundaries, social skills, and adjustment/transition skills. The importance of dance and movement therapy for children of preschool age was emphasized because dance as a therapy deals with all components of the child's growth and supports developmental progress in children. The thesis is concluded with a discussion of the teacher's role, emphasizing the value of an educator who actively and consciously guides students, encourages them to explore their potential, and establishes the ideal environment for the growth of their skills.

Ovaj diplomski rad temeljen je na znanstvenim činjanicama i na provedenom istraživanju. Na početku rada spominje se animalistika u likovnoj umjetnosti. Motiv životinje prikazan je kroz povijesna razdoblja. Karakteristike njegovog prikazivanja za svako pojedino umjetničko razdoblje i pravac ukratko su opisane i predstavljene u ovom dijelu rada. Animalistički motivi su se u umjetnosti prikazivali još od doba špiljskog slikarstva, a njihov razvoj pratimo sve do modernog doba umjetnosti u kojem umjetnici istražuju nesvakidašnje načine izražavanja u prikazu životinja. Nakon kratkog pregleda povijesnog prikaza animalističkih motiva slijedi poglavlje o dječjem likovnom izražavanju općenito. Od trenutka rođenja dijete aktivno istražuje svoju okolinu kako bi učilo o sebi i svijetu oko sebe. Kada dijete dostigne željeni stupanj psihofiziološkog razvoja dolazi do likovnog istraživanja i izražavanja. Tijekom vremena pokazalo se da se određeni oblici, pojave i interpretacije djece često pojavljuju u dječjem likovnom izričaju, što možemo promatrati kao konstante i pravilnosti. Sudjelovanje u dječjim umjetničkim aktivnostima od najranije dobi može imati mnoge pozitivne učinke. Potiču fokus i razvoj koncentracije i koncentracije, opuštanje i lučenje hormona sreće u cijelom organizmu, ali i razvoj kognicije, motorike, socijalnih vještina i kreativnosti. Kreativnost se razvija korištenjem različitih materijala, eksperimentiranjem i rješavanjem problema u umjetničkom procesu, što potiče razvoj divergentnog mišljenja. Kreativnost zauzima posebno mjesto u području umjetnosti, te se može reći da bez kreativnosti nema umjetnosti. Dječje likovno izražavanje treba poticati na njima prikladan način, bez bespotrebnog uplitanja u njihov rad. Kontkst ustanove, kako materijalni tako i socijalni, bi trebao djecu poticati i stvarati intrizičnu motivaciju za ovakvu vrstu izražavanja. Djeca uće čineći, istražuju, igraju se i konstrukti su u stvaranju svog znanja. Treba uzeti u obzir i individualnost svakog djeteta, njihove potrebe, želje, interese, mogućnosti i sposobnosti kako bi se što kvalitetnije pristupilo djetetu kako u likovnim aktivnostima tako i općenito u cijelokupnom odgojno obrazovnom procesu. Kroz provedeno istraživanje u kojem je prikazano i analizirano 45 radova djece u dobi od 3 do 7 godina prikazani su rezultati i zaključci istog. Djeca su crtala i slikala različite motive životinja. Motivi su najčešće bili mačka ili pas, međutim ni oni se nisu često ponavljali. U samostalnim aktivnostima su se više isticala mlađa djeca, kod kojih se pojavio malo veći broj 32 animalističkih motiva. Kod organiziranih aktivnosti prednjačila su djeca u dobi od 5 do 7 godina kod kojih se pojavio veći broj radova s motivima životinja. Različit pristup ovoj temi se može objasniti činjenicom individualnosti, ali i različitim pristupima odgajatelja, raznovrsnim poticajima i okruženjem te kontekstom istraživanja. Razlike u prikazivanju motiva životinje po dobi i prevladavanja animalističkih motiva kod određene dobi su se pojavile uslijed različitih izbora i preferencija djece. Starija djeca više vole organizirane aktivnosti i u njima se bolje snalaze. Rado prihvaćaju poticaje na koje mogu obzirom na svoj razvojni status lakše odgovoriti. Mlađa djeca češće ne sudjeluju u organiziranim aktivnostima, ali se zato kod njih motivi životinje pojavljuju uslijed slobodnog likovnog izražavanja. Istraživanje je osim odgovora na postavljena istraživačka pitanja pokazalo raznovrsnost i ljepotu dječjeg izražavanja i stvaranja. Radost koju djeca pokazuju kroz proces likovnog izažavanja, postavljanje pitanja, manipuliranje poticajima, zajedničko riješavanje problema i socijalzacija koja se događa pokazuju kako su likovne aktivnosti bitan dio odgojno obrazovnog procesa. Kroz njih se djeca izražavaju, uče, stvaraju i razvijaju. One su često pokazatelj dječjeg unutrašnjeg stanja, njihovih emocija, interesa i sposobnosti. Na osnovu njih može se uočiti i potencijalni problem, a likovnost može poslužiti i kao sredstvo terapije kod riješavanja određenih razvojnih poteškoća., This graduation thesis is based on scientific facts and research. At the beginning of the work, animalistics in fine art is mentioned. The animal motif is shown throughout historical periods. The characteristics of its presentation for each individual artistic period and direction are briefly described and presented in this part of the work. Animalistic motifs have been shown in art since the age of cave painting, and we follow their development all the way to the modern age of art in which artists explore unusual ways of expression in the depiction of animals. After a brief overview of the historical depiction of animalistic motifs, there follows a chapter on children's artistic expression in general. From the moment of birth, the child actively explores its environment in order to learn about itself and the world around it. When the child reaches the desired level of psychophysiological development, art research and expression begins. Over time, it has been shown that certain forms, phenomena and interpretations of children often appear in children's artistic expression, which we can observe as constants and regularities. Participation in children's art activities from an early age can have many positive effects. They encourage focus and the development of concentration and concentration, relaxation and the secretion of happiness hormones throughout the body, but also the development of cognition, motor skills, social skills and creativity. Creativity is developed by using different materials, experimenting and solving problems in the artistic process, which encourages the development of divergent thinking. Creativity occupies a special place in the field of art, and it can be said that without creativity there is no art. Children's artistic expression should be encouraged in a way that suits them, without unnecessary interference in their work. The context of the institution, both material and social, should encourage children and create intrinsic motivation for this type of expression. Children learn by doing, explore, play and are constructs in creating their knowledge. The individuality of each child, their needs, wishes, interests, possibilities and abilities should be taken into account in order to approach the child as qualitatively as possible both in art activities and in general in the entire educational process. Through the conducted research in which 45 works of children between the ages of 3 and 7 were presented and analyzed, the results and conclusions of the same were presented. The children drew and painted different motifs of animals. The motifs were most often a cat or a dog, but they were not repeated often either. Younger children stood out more in independent activities, where a slightly larger number of animalistic motifs appeared. When it came to 34 organized activities, children between the ages of 5 and 7 took the lead, with a larger number of works with animal motifs appearing. The different approach to this topic can be explained by the fact of individuality, but also by the different approaches of educators, various incentives and environment, and the context of the research. Differences in the presentation of animal motifs by age and the predominance of animalistic motifs at a certain age appeared due to different choices and preferences of children. Older children prefer organized activities and do better in them. They gladly accept incentives to which they can respond more easily due to their developmental status. Younger children do not participate in organized activities more often, but that's why animal motifs appear with them as a result of free artistic expression. In addition to answering the research questions, the research showed the variety and beauty of children's expression and creation. The joy that children show through the process of artistic expression, asking questions, manipulating incentives, solving problems together and the socialization that takes place show that artistic activities are an essential part of the educational process. Through them, children express themselves, learn, create and develop. They are often an indicator of children's inner state, their emotions, interests and abilities. Based on them, a potential problem can be identified, and art can also be used as a means of therapy in solving certain developmental difficulties.