Search

Cilj je ovoga istraživanja ispitati odnos između atribucija pretilosti i stavova prema pretilim osobama kod studenata medicine te ispitati moderira li učestalost i kvaliteta kontakta s pretilim osobama ranije navedeni odnos. U istraživanju je sudjelovalo 360 studenata medicine, od toga 261 studentica i 96 studenata prosječne dobi od 21,88 (SD = 2,12) godina. Istraživanje je bilo online, a sudionici su ispunjavali pitanja vezana uz demografske podatke, skalu atribucija uzroka pretilosti, skalu stavova prema pretilim osobama, kao i pitanja o učestalosti i kvaliteti kontakta s pretilim osobama. Dobiveni rezultati pokazuju da je atribucija uzroka pretilosti unutarnjim faktorima povezana s negativnijim stavovima prema pretilim osobama. Učestaliji i kvalitetniji kontakti povezani su s pozitivnijim stavovima prema pretilim osobama. Nisu dobivene značajne interakcije između atribucija uzroka pretilosti i kontakta na stavove prema pretilim osobama. Dobiveni rezultati komentirani su u kontekstu efekata koje negativni stavovi studenata imaju na pretile osobe te važnosti kontakta kao sredstva za smanjenje tih negativnih stavova., The aim of this study is to examine the relationship between the attributions of obesity and attitudes towards obese people in medical students and to examine whether the frequency and quality of contact with obese people moderates this relationship. The study involved 360 medical students, 261 female students and 96 male students, with an average age of 21.88 (SD = 2.12) years. The survey was online, and the participants filled out questions related to demographics, the causes of obesity scale, anti-fat attitudes scale, as well as questions about the frequency and quality of contact with obese people. The obtained results show that the attribution of the cause of obesity by internal factors is associated with more negative attitudes towards obese people. More frequent and high-quality contacts are associated with more positive attitudes towards obese people. No significant interactions were obtained between attributions of causes of obesity and contact on the attitudes towards obese people. The obtained results are commented in the context of the effects that students' negative attitudes have on obese people and the importance of contact in reducing these negative attitudes.

The thematic issue of Psychological Topics is devoted to contemporary themes and trends in social psychology and covers research and theoretical contributions to a wide variety of important topics in the field. As the field of social psychology is very broad, so are the topics in this issue. The themes in this issue also show the characteristics of the times in which we live. Out of a total of 10 papers in the Special Issue, three explore the COVID-19 topic. The positive consequences of COVID-19, groups more exposed to the negative consequences of COVID-19, what contributes to greater vaccination readiness and how attitudes towards vaccination affect close relationships were addressed. The importance of the relationship, this time between yoga instructor and student, was emphasized by the authors who studied the effects of yoga on well-being. Well-being was the focus of another paper. It explores the short-term and long-term effects of news exposure on well-being. Readers of the Special Issue can read about the attention that psychologists pay to monitoring the state of human rights. Three papers focus on replications and extensions of key studies, but in different areas: self-handicapping, impression formation, and Turing decision. It has also been shown that the experience of acting and guided immersion is important for the empathy. The papers explored the topics through experiments, correlation studies, qualitative reviews, but also through triangulation studies linking quantitative and qualitative approaches. The authors come from Croatia, Slovenia, Serbia, Hungary, Poland, the Netherlands, Sweden, the UK, and Japan. We hope that this issue will allow readers a valuable insight into the current research in social psychology. We would like to express our sincere gratitude to all the authors who contributed to this thematic issue, and to the reviewers. Also, we would like to thank Editor-in-Chief for the opportunity to present the field of social psychology in this Special Issue, and the entire Editorial Board for their help in the technical preparation of the paper.

Pandemija COVID-19 je uvelike promijenila život ljudi unazad dvije godine. Cjepivo se pojavilo u vrlo kratkom roku. Unatoč tome, u Republici Hrvatskoj cijepljenje nije napredovalo dinamikom koju su priželjkivali stručnjaci medicinske struke. Stoga je cilj ovog istraživanja prikazati motive za cijepljenjem i necijepljenjem. Istraživanje je provedeno online na prigodnom uzorku od 1806 sudionika (76, 3 % žena, 23, 0 % muškaraca i 0, 7 % sudionika koji su izabrali odgovor “Drugo”) od kojih 39, 92 sudionika nije primilo niti jednu dozu cjepiva u trenutku sudjelovanja u istraživanju. Podaci prikazani u ovom radu dio su većeg istraživanja spremnosti na cijepljenje provedenog u razdoblju od 6. do 13. siječnja 2022. Sudionici su birali između 13 ponuđenih razloga za necijepljenje i 12 mogućih razloga za cijepljenje (u oba slučaja, uključujući “ne odnosi se na mene“). Mogli su odabrati više mogućih razloga kao i napisati razloge kroz otvoreni odgovor. Sudionici su dali 3784 razloga za necijepljenje (1073 odgovora su „ne odnosi se na mene“ ili ukazivanje da su cijepljeni). Najčešće odabrani razlog je „Smatram da cjepivo nije dovoljno istraženo“ (542 odabira), a 59 odgovora su napisali sami sudionici (najduži ima 177 riječi). Pojedini sudionici su birali i do osam razloga, a neki su odabrali više ponuđenih odgovora i dopisali svoj odgovor. Za cijepljenje je navedeno ukupno 5673 razloga (od toga 589 odgovora je bilo „ne odnosi se na mene“). Najviše puta (783) su sudionici birali „Smatram da ću tako smanjiti mogućnost da doživim nepoželjne posljedice COVID- a“. Odgovora koje su sami sudionici napisali bilo je 64, ali samo 13 se odnosilo na razloge cijepljenja. Preostali dopisani odgovori su iskazivali odbijanje cijepljenja poput odgovora „NIKADA ME NEĆETE UCJENITI NA CJEPIVO, NIIIIKAAAADA“. Iz navedenog se može zaključiti da su razlozi za necijepljenje povezani uz zabrinutost sudionika oko kvalitete cjepiva ili nepovjerenje u različite nositelje odgovornosti za borbu s pandemijom, dok su razlozi za cijepljenje usmjereni na zaštitu svog ili zdravlja bližnjih od COVID-19 bolesti.

The Croatian version of 7C vaccination readiness scale and the new Attitudes Against Socializing with (Non-) Vaccinees Scale have been applied online. The aim of this study was to explore their psychometric properties and whether online application is justified. The study involved 1806 participants (76.3% female) with an average age of 35.95 years (SD = 11.66). In order to examine the psychometric characteristics of the 7C vaccination readiness scale, a confirmatory factor analysis was conducted with the assumption of a bifactor model. Based on the modification indices, the final model suggests the measurement error covariances for the first two Complacency items, which both address the need for vaccination, and for the first and third Compliance items, which both address the need to punish non-vaccinees. This final model has a satisfactory fit (χ2 = 1728.24 ; p < .001 ; GFI = 0.910 ; CFI = 0.958 ; TLI = 0.951 ; RMSEA = 0.069 (0.066-0.072)). The reliabilities of the factors are satisfactory (.73 to .97) with the exception of the reliability for the Calculation (.60), which will be further commented on in the paper. An exploratory factor analysis was performed for the Attitudes Against Socializing with (Non-)Vaccinees Scale, which had 13 items in its original form. The analysis suggested a version with 11 items distributed in Attitudes against socializing with non-vaccinees (eight items ; α = .93) and Attitudes against socializing with vaccinees (three items, α = .70) and explained 66.89% of the variance. The data suggest satisfactory psychometric characteristics of these scales and the appropriateness of their online application. The challenging items and the possibilities of eliminating these challenges will be discussed thouroughly

The aim of this study was to examine whether there are differences in the performance on simple and complex mathematical tasks depending on the personality traits and the presence of an audience. After completing the personality questionnaire, within the first experimental session, participants (N=70) solved one set of simple and one set of complex mathematical tasks. In the second session participants solved another set of simple and another set of complex tasks. In one of the sessions, participants were solving tasks in front of the audience, while in the other session the audience was absent. The results indicate that presence of an audience facilitates performance of those participants low on neuroticism, but only when they are solving simple tasks.

Prekomjerna tjelesna težina i pretilost kod djece i adolescenata postaju jedan od glavnih problema javnog zdravstva 21. stoljeća. Upravo su mladi ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom izloženi stigmatizaciji koja ima negativne efekte na njihovo psihičko i fizičko zdravlje. Cilj je ovoga istraživanja ispitati efekte stigmatizacije bazirane na tjelesnoj težini na psihičko i fizičko zdravlje adolescenata te provjeriti moderatorsku ulogu osobina ličnosti i socijalne podrške u navedenom odnosu. U istraživanju je sudjelovalo 327 djevojaka i 244 mladića prosječne dobi od 16 godina. Ispitan je doživljaj stigmatizacije zbog tjelesnog izgleda, osobine ličnosti petofaktorskoga modela, socijalna podrška, tjelesni simptomi te depresivnost, anksioznost i stres. Dobiveni rezultati ukazuju na značajne pozitivne korelacije između stigmatizacije i anksioznosti, depresije, doživljaja stresa te tjelesnih simptoma. Što se osobina ličnosti tiče, neuroticizam je pozitivan prediktor anksioznosti, depresivnosti i tjelesnih simptoma, dok su ekstraverzija i savjesnost negativni prediktori anksioznosti i depresivnosti. Ekstraverzija i savjesnost zaštitni su čimbenici u odnosu između stigmatizacije i tjelesnog zdravlja. Podrška obitelji, osim što ima efekt na sve tri ispitane kriterijske varijable, pokazuje se i kao značajna moderatorska varijabla u odnosu između stigmatizacije i tjelesnog odnosno psihičkog zdravlja. Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da stigmatizacija ima efekt kako na psihičko zdravlje tako i na fizičko te da su osobine ličnosti i socijalna podrška važne moderatorske varijable u odnosu između stigmatizacije i zdravlja adolescenata.

Migrantska kriza vrlo je aktualna tema kako u Hrvatskoj, tako i u Europi. Način na koji nam je ona predstavljena može značajno utjecati na naše stavove prema migrantima. Stoga je cilj ovoga istraživanja bio ispitati kako promjena naslova i ključnih riječi u novinskim člancima, odnosno efekt oblikovanja utječe na stavove adolescenata prema migrantima. Isto tako ispitan je doprinos osobina ličnosti petofaktorskoga modela, desničarske autoritarnosti, religioznosti i spola stavovima prema migrantima. U istraživanju su sudjelovala 102 adolescenta prosječne dobi od osamnaest godina. Istraživanje je provedeno u dva navrata. U prvom su dijelu sudionici ispunjavali upitnike desničarske autoritarnosti, osobina ličnosti (BFI) i stavova prema tražiteljima azila te je provjereno jesu li religiozni. U drugom je dijelu sudionicima prezentiran novinski članak s pozitivnim, negativnim ili neutralnim sadržajem vezanim uz migrantsku krizu. Nakon toga su adolescenti ponovno ispunili upitnik stavova prema tražiteljima azila. Dobiveni rezultati pokazuju da mladići, kao i autoritarniji sudionici imaju negativnije, a ugodniji i ekstravertiraniji pojedinci pozitivnije stavove prema migrantima prije manipulacije (prvi dio). Također je dobiveno da su sudionici izloženi pozitivno oblikovanom članku u drugom dijelu istraživanja imali pozitivnije stavove prema migrantima, a oni izloženi negativno oblikovanom članku negativnije stavove. Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da se efekt oblikovanja javlja i u kontekstu migrantske krize kod mladih ljudi te da pri ispitivanju stavova adolescenata treba voditi računa o nekim individualnim karakteristikama poput spola i osobina ličnosti.

Jedan od ciljeva provedbe projekta e-Škole odnosi se na utvrđivanje utjecaja provedbe projekta na razvoj digitalnih kompetencija učenika te na stavove i iskustva učenika vezane uz informacijsko-komunikacijsku tehnologiju (IKT), uključujući učenike s teškoćama. U sklopu ovog cilja istraživanja formuliran je i cilj koji se odnosi na utvrđivanje potreba učenika s teškoćama za specijaliziranom opremom. Ciljna skupina ovog dijela istraživanja je specijalizirana osnovna škola - Centar za odgoj i obrazovanje Krapinske Toplice. Digitalne kompetencije, stavovi i iskustva vezani uz IKT kod učenika s poteškoćama u razvoju u okviru ovog projekta ispitani su kvantitativnim metodama (kroz procjene učenika od strane roditelja i nastavnika) i kvalitativnim metodama istraživanja, kroz fokus grupe u kojima su sudjelovali djelatnici Centra. Kroz fokus grupe dodatno su prikupljeni podaci o korištenju IKT-a u pripremi za nastavu i u nastavi te o potrebi za korištenjem specijalizirane opreme i programa. Ispitivanje je provedeno u dva navrata: na početku i na kraju provedbe projekta. Neki od rezultata dobivenih kroz fokus grupe s djelatnicima pokazuju da djelatnici kao i u prvom ispitivanju vide mnogobrojne prednosti korištenja IKT-a u učenju i poučavanju (npr. bolja motiviranost učenika, dostupnost raznolikih sadržaja, lakša prilagodba materijala i sadržaja, vizualizacija i preglednost sadržaja itd.) te puno manje nedostataka nego u inicijalnom ispitivanju te smatraju da su neki nedostaci, iako postoje, zapravo pod kontrolom nastavnika. Sudionici u završnom, kao i u početnom ispitivanju, ističu potrebu za dovoljnim brojem specijaliziranih tipkovnica i miševa, IKT uređaja i opreme, komunikatora te potrebu za zaštitom opreme od mogućeg uništavanja i digitalnim udžbenicima. Rezultati kvantitativnog prikupljanja podataka pokazuju da se učenici rijetko bave IKT aktivnostima u školi, a najučestalija aktivnost u početnom mjerenju je traženje i korištenje zabavnih sadržaja i igranje igrica. Uz navedene aktivnosti, u završnom mjerenju najučestalija aktivnost je učenje uz pomoć edukativnih programa, igara i kvizova. Prema procjenama nastavnika i roditelja, učenici nemaju izražene pozitivne stavove prema korištenju IKT-a niti u početnom niti u završnom mjerenju. Roditelji i nastavnici različito procjenjuju digitalne kompetencije djece pri čemu su roditelji skloniji procjenjivati da njihovo dijete posjeduje određenu digitalnu kompetenciju u odnosu na nastavnike.

Živimo u društvu u kojem postoje negativni stavovi prema različitim manjinskim grupama, primjerice osobama homoseksualne spolne orijentacije ili osobama prekomjerne tjelesne težine. Brojne su odrednice negativnih stavova prema stigmatiziranim grupama. Tako različita istraživanja pokazuju da su neke osobine ličnosti, poput autoritarnosti, otvorenosti za iskustva i ugodnosti, povezane s negativnim stavovima. Cilj je ovoga istraživanja ispitati doprinos podudarnosti u osobinama ličnosti bračnih partnera (osobine ličnosti petofaktorskog modela i autoritarnost) u objašnjenju stavova prema osobama homoseksualne spolne orijentacije i osobama prekomjerne tjelesne težine, nakon kontrole pojedinačnih osobina ličnosti oba partnera. U istraživanju su sudjelovala 103 bračna para. Svaki je partner ispunio Petofaktorski upitnik ličnosti, Skraćenu skalu desničarske autoritarnosti, Revidiranu skalu stavova prema osobama prekomjerne tjelesne težine i Skalu stavova prema osobama homoseksualne spolne orijentacije. Iz rezultata provedenih hijerarhijskih regresijskih analiza može se zaključiti da su kod muškaraca značajni prediktori stava prema osobama homoseksualne spolne orijentacije vlastite osobine ličnosti i to visoka ekstraverzija i autoritarnost. Negativan prediktor stava prema osobama prekomjerne tjelesne težine kod muškaraca je njihova ugodnost. Osobine ličnosti supruge kao niti podudarnost u osobinama ličnosti bračnih partnera nisu se pokazali značajnim prediktorima stava kod muškaraca. Kod žena su rezultati nešto drugačiji. Naime, provedene analize upućuju na važnost podudarnosti u osobinama ličnosti u objašnjenju stavova žena prema osobama homoseksualne spolne orijentacije pri čemu je najvažnija podudarnost u neuroticizmu. Dobiveni rezultati imaju implikacije u kontekstu smanjenja negativnih stavova prema različitim stigmatiziranim grupama.

Ziel dieser Studie war es die Einstellungen der Kinder zu Roma zu untersuchen, in Abhängigkeit vom Geschlecht der befragten Kinder und vom Kontakt mit dieser stigmatisierten Gruppe. Außerdem wurde das Verhältnis zwischen den Persönlichkeitsmerkmalen der Eltern, Einstellungen der Eltern und den Einstellungen der Kinder gegenüber Roma untersucht. 45 Mädchen und 61 Jungen, sowie deren Eltern nahmen an der Untersuchung teil. Die Hälfte der Kinder besucht die Schule zusammen mit Roma-Kindern und die andere Hälfte besucht eine Schule, in der kein einziges Kind dieser Ethnie angehört. Die Kinder und die Eltern haben die Sozialdistanz-Skala gegenüber Roma beantwortet. Die Eltern haben außerdem die Autoritarismus-Skala und den Fünf-Faktoren-Modell Fragebogen zur Ermittlung des Persönlichkeitstyps beantwortet. Die Studie hat ergeben, dass Jungen, die eine Schule ohne Roma-Kinder besuchen, eine größere Sozialdistanz aufweisen, als Schülerinnen derselben Schule. Bei Kindern, die die Schule zusammen mit Roma-Kindern besuchen, war das Ergebnis genau umgekehrt. Die Sozialdistanz der Eltern kann anhand der Schule, die deren Kind besucht, und anhand ihres Autoritarismus vorhergesagt werden. Die Sozialdistanz der Kindes kann anhand der besuchten Schule und anhand der Extroversion der Eltern vorhergesagt werden., Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati stav djece prema Romima ovisno o kontaktu koji imaju s tom stigmatiziranom skupinom i spolu djeteta. Također je ispitana povezanost osobina ličnosti roditelja s vlastitim i dječjim stavovima prema Romima. U istraživanju je sudjelovalo 45 djevojčica i 61 dječak te njihovi roditelji. Polovica djece pohađa školu zajedno s pripadnicima romske etničke manjine, dok druga polovica djece pohađa školu bez ijednog Roma. Djeca i roditelji ispunjavali su Skalu socijalne distance prema Romima s time da su roditelji još ispunili Skalu autoritarnosti i Petofaktorski upitnik ličnosti. Dobiveni rezultati pokazuju da dječaci koji pohađaju školu bez Roma imaju veću socijalnu distancu od djevojčica iz iste škole, no kada pohađaju školu zajedno s Romima, situacija je obrnuta. Roditeljsku socijalnu distancu moguće je predvidjeti na temelju škole koju dijete polazi i autoritarnosti, a dječju socijalnu distancu na temelju škole koju djeca pohađaju te na temelju ekstraverzije njihovih roditelja., The aim of this study was to examine whether there were differences in children’s attitudes toward Roma with regard to gender and contact with the mentioned stigmatized group. Also, the aim was to examine the relationship between parents` personality traits, their attitudes and children's attitudes toward Roma. The study was conducted on 45 girls and 61 boys and their parents. Half of the children attend school together with Roma children, while the other half attend school without Roma children. Both children and parents gave answers using a Social distance scale. Right-wing Authoritarianism Scale and Big Five Inventory were used only on the parents. The obtained results show that boys attending school without Roma have a greater social distance than girls from the same school, but when they attend the school together with Roma, the situation is reversed. Parental social distance can be predicted based on the school that the child attends and their authoritarianism. Child's social distance can be predicted based on the school the child is attending and the extraversion of their parents.

Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati preferencije djece u dobi od 5 do 7 godina prema različitom tjelesnom izgledu dječaka i djevojčica te ispitati odnos između slike tijela majke i njezinih stavova prema pretilim osobama i dječjih preferencija prema različitom tjelesnom izgledu. Ispitano je ukupno 100 parova djece i majki. Kod majki su ispitani negativni stavovi prema pretilim osobama, percepcija tjelesnog izgleda slikovnim podražajima te izbjegavajuća ponašanja vezana uz sliku tijela, dok je kod djece pomoću slikovnih podražaja ispitana preferencija prema različitoj tjelesnoj težini (ispodprosječnoj, prosječnoj i iznadprosječnoj tjelesnoj težini). Dobiveni rezultati su pokazali da su djevojčice i dječaci kao poželjniju i žensku i mušku siluetu birali onu mršaviju (ispodprosječne i prosječne tjelesne težine) u odnosu na onu prekomjerne tjelesne težine. Dječaci su preferirali mušku siluetu prosječne tjelesne težine u odnosu na onu ispodprosječne, dok je kod ženskih silueta postojala jednaka preferencija ispodprosječno i prosječno teških silueta. Kod djevojčica nije dobivena razlika u preferenciji ispodprosječno i prosječno teških muških ni ženskih silueta. Također, preferencija biranja kod djece nije bila povezana ni s majčinim negativnim stavovima prema pretilima, kao ni s njezinom percepcijom tjelesnog izgleda i izbjegavajućim ponašanjima vezanima uz sliku tijela. Dobiveni su rezultati komentirani u kontekstu različitih teorija predrasuda kod djece.

This study explored five-factor personality traits and their higher order factors as predictors of the age of cigarette smoking initiation and current smoking status among 457 primary school girls and 443 boys, aged 10 to 16 years. Cox proportional hazards regression analyses showed that five-factor personality traits predicted the age of smoking initiation. Neuroticism predicted earlier and Conscientiousness later age of smoking initiation in girls, while Neuroticism and Extraversion predicted earlier, and Conscientiousness later age of smoking initiation in boys. Personality traits also predicted current smoking status. Girls were more likely to smoke if lower on Conscientiousness, and boys if lower on Conscientiousness and higher on Extraversion and Neuroticism. Regarding higher order factors, alpha factor predicted the age of the first smoking experience and current smoking status in girls, while in boys, both factors predicted both criteria, and additionally their interaction predicted current smoking status. Implications of these results for health education and intervention programs are discussed.

Negativni stavovi prema homoseksualnim osobama samo su jedni od mnogih koji se često iskazuju prema manjinskim grupama. Mnoge su odrednice negativnih stavova prema stigmatiziranim grupama, a osobine ličnosti svakako su jedne od njih. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati odnos između osobina ličnosti petofaktorskoga modela, autoritarnosti i stavova prema homoseksualcima. U istraživanju je sudjelovalo 583 studenta (443 studentice i 139 studenata) raznih fakulteta u Republici Hrvatskoj prosječne dobi od 21 godine. Ispitanici su ispunjavali upitnik kojim se ispituju osobine ličnosti petofaktorskoga modela, skala autoritarnosti i skala stavova prema homoseksualnim osobama. Dobiveni rezultati pokazuju značajnu negativnu povezanost otvorenosti prema iskustvima i negativnim stavovima prema homoseksualnim osobama te pozitivnu između savjesnosti i autoritarnosti s negativnim stavovima. Osim toga, autoritarnost je posredujuća varijabla u odnosu između otvorenosti i savjesnosti te stavova prema homoseksualnim osobama. Dobiveni nalazi razmatrani su u kontekstu sadašnjih modela i rezultata istraživanja.

Information and communication technology (ICT) can lead to improved student learning and better teaching methods. During recent years, digital competence has become a key concept in the discussion of what kind of skills and understanding students should have in the knowledge society. The purpose of this study was to investigate determinants of students` attitudes toward ICT in learning, as well theirs perceived digital competences. A sample of 1256 elementary school and 1494 high school students from 20 schools (13 elementary schools and 7 high schools) completed several online questionnaires. The data were collected in spring and autumn 2015. as a part of a larger baseline study conducted within the first phase of the “e- Schools” pilot project (CARNet). Results of hierarchical regression analysis showed that significant predictors for perception of benefits of ICT use in learning were perception of benefits and risks of ICT use in general, perception of school value and self-efficacy and intrinsic interests for ICT use. The most important predictor of risks perception of ICT use in learning was risk perception of ICT use in general which is expected since they are very similar constructs. Single best predictor of students’ perceived digital competence is perceived self-efficacy, followed by perception of advantages in using ICT activities. Those students who see more advantages in using ICT activities (as opposed to those students who perceive more risks in using ICT activities) and who perceive themselves as more self-efficient also have better self-assessed digital competence.

Istraživanja međuetničke tolerancije u Hrvatskoj pokazuju da su Romi, od svih etničkih manjina, najčešća žrtva negativnih stavova. Mnoga istraživanja bave se pitanjem smanjenja negativnih stavova, a rezultati pokazuju da je osnova za smanjenje negativnih stavova prema drugim grupama upravo kontakt s njima. Poznato je da se negativni stavovi javljaju već u ranoj dječjoj dobi, što upućuje na potrebu za što ranijom intervencijom, a isto tako neka istraživanja ukazuju na važnost roditelja kao modela za oblikovanje stavova. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati razlike u stavovima djece prema Romima ovisno o vrsti kontakta koje imaju s navedenom grupom i ovisno o spolu djeteta, kao i povezanost dječjih stavova s roditeljskim stavovima te roditeljskim osobinama ličnosti. U istraživanju je sudjelovalo 106 djece iz dviju osnovnih škola, prosječne dobi od 8 godina te njihove majke ili očevi. Od ukupnog broja djece, njih 52 pohađa osnovnu školu u kojoj nema ni jednog romskog djeteta, dok njih 54 pohađa osnovnu školu koju pohađaju i Romi. Uz demografske podatke, djeca su rješavala upitnik socijalne distance, a roditelji su uz navedene upitnike ispunjavali i skale vezane uz osobine ličnosti (autoritarnost i BFI). Dobiveni rezultati t-testova pokazuju značajne razlike u socijalnoj distanci djece prema Romima, gdje djeca koja pohađaju školu koju pohađaju i romska djeca imaju značajno manju socijalnu distancu od djece koja nemaju romskih učenika u svojoj školi. Rezultati pokazuju i da djeca koja se druže s Romima te djeca koja imaju prijatelje romske etničke manjine imaju i značajno manju socijalnu distancu prema Romima za razliku od djece koja Rome samo viđaju na školskim hodnicima ili u razredima, ali se s njima ne druže. U školi koju pohađaju i Romi, nisu dobivene značajne spolne razlike u socijalnoj distanci prema pripadnicima romske etničke manjine, dok u školi bez romske djece dječaci pokazuju značajno veću socijalnu distancu od djevojčica. Izračunom dvosmjerne analize varijance dobiven je značajan glavni efekt vrste škole na stavove prema Romima, kao i značajna interakcija spola djeteta i vrste škole, tako što su dječaci u školi bez romske djece imali značajno negativnije stavove prema Romima od dječaka iz druge škole, dok kod djevojčica značajne razlike nisu dobivene. Što se tiče roditeljskih karakteristika, rezultati pokazuju da ni roditeljske osobine ličnosti ni roditeljska socijalna distanca nisu značajni prediktori dječje socijalne distance prema Romima. Dobiveni rezultati mogu pomoći u osmišljavanju različitih programa koji imaju za cilj smanjenje negativnih stavova prema Romima s posebnim naglaskom na uspostavljanje kontakata.

Cilj je ovoga istraživanja ispitati čimbenike koji su povezani s rizičnim zdravstvenim ponašanjima adolescenata (konzumacijom cigareta i alkohola) u okviru modela prototipova/ spremnosti na rizična ponašanja (Gibbons i Gerrard, 1995, 1997).U ispitivanju je sudjelovao 341 učenik srednjih škola, prosječne dobi 16.39 godina. Istraživanje je provedeno u nekoliko faza u kojima su primijenjeni različiti mjerni instrumenti, a kojima su se nastojali obuhvatiti relevantni rizični čimbenici, kao i aktualna rizična ponašanja.Dobiveni rezultati upućuju na postojanje povezanosti između percepcije ranjivosti, spremnosti na konzumaciju i subjektivnih normi s učestalosti konzumacije cigareta i alkohola. Dobiveni su moderatorski efekti spremnosti na konzumaciju u odnosima između konzumacije cigareta od strane roditelja i učestalosti korištenja cigareta adolescenata, procjene prototipova i učestalosti pušenja cigareta te reakcije roditelja na konzumaciju cigareta/alkohola i učestalosti korištenja navedenih supstanci kod njihove djece. Navedeni rezultati upućuju na važnost situacijskih i socijalnih čimbenika u ispitivanju konzumacije cigareta i alkohola.

U literaturi se spominju dva različita pristupa koja pokušavaju objasniti razloge zbog kojih se pojedinci rizično ponašaju. Prema prvom pristupu postoje određeni stabilni izvori individualnih razlika koji predodređuju ili olakšavaju razvoj i održavanje određenih ponašanja. Drugi je pristup usmjeren na analizu kognitivnih, afektivnih i motivacijskih procesa, koji u interakciji sa situacijskim i kontekstualnim faktorima objašnjavaju rizična ponašanja. Cilj je ovog istraživanja ispitati ulogu dispozicijskih i socijalnih faktora u objašnjenju učestalosti konzumacije cigareta i alkohola kod adolescenata. Na uzorku od 126 srednjoškolaca (prosječne dobi 15.38 godina) ispitan je doprinos osobina ličnosti Petofaktorskog modela, percepcija konzumacije cigareta i alkohola kod prijatelja i roditelja, kao i percipirane reakcije prijatelja i roditelja u objašnjenju trenutne konzumacije cigareta i alkohola, kao i one mjerene dvije godine kasnije. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza pokazuju da promatrani skup prediktorskih varijabli bolje objašnjava konzumaciju alkohola nego cigareta. Što se trenutne konzumacije alkohola tiče, kao značajni pozitivni prediktori ističu se konzumacija alkohola od strane prijatelja i roditelja, kao i percipirana reakcija prijatelja. Za konzumaciju alkohola mjerenu dvije godine kasnije, savjesnost se pokazuje kao zaštitni faktor, a pozitivna reakcija prijatelja na konzumaciju alkohola kao rizični faktor. Konzumacija cigareta od strane roditelja, kao i reakcija prijatelja pozitivni su prediktori trenutne učestalosti konzumacije cigareta. Otvorenost za iskustva je negativan, a neuroticizam i reakcija prijatelja su pozitivni prediktori učestalosti konzumacije cigareta dvije godine kasnije. Iako rezultati upućuju na donekle različitu ulogu dispozicijskih i socijalnih faktora ovisno o vrsti rizičnog ponašanja i dobi adolescenata, može se zaključiti da je pozitivna reakcija prijatelja važna i za trenutnu učestalost rizičnih ponašanja i za onu dvije godine kasnije. Uloga roditelja kao modela za konzumaciju važna je samo za trenutna rizična ponašanja, dok osobine ličnosti imaju odgođeni efekt. Rezultati ovog istraživanja mogu pomoći roditeljima, učiteljima i drugim stručnjacima koji rade s djecom i adolescentima da lakše identificiraju one pojedince s povećanim rizikom za štetna zdravstvena ponašanja.

Prekomjerna tjelesna težina danas predstavlja ozbiljni zdravstveni problem, a osim toga pretile osobe su nerijetko diskriminirane i neprihvaćene od društva. Često diskriminacija upravo dolazi od strane medicinskog osoblja, poslodavaca, učitelja, itd. Istraživanja pokazuju da su neke osobine ličnosti povezane s negativnim stavovima prema stigmatiziranim grupama (poput autoritarnosti i niske ugodnosti), te da kontakt može dovesti do smanjenja negativnih stavova prema navedenim skupinama. Cilj je ovog istraživanja bio ispitati razlikuju li se studenti različitih fakulteta u stavovima prema pretilim osobama, percepciji uzroka pretilosti te u osobinama ličnosti. Provjereno je koje osobine ličnosti predviđaju negativne stavove prema pretilim osobama, te dovodi li kontakt do smanjenja negativnih stavova ovisno o fakultetu na kojem ispitanici studiraju. Osim toga, ispitana je povezanost između indeksa tjelesne mase (BMI) studenata, njihovog zadovoljstva vlastitom tjelesnom težinom i stavova prema pretilim osobama. Online je istraživanje provedeno na uzorku od 445 ispitanika (Ž=363, M=82). Prosječna dob ispitanika je 22 godine (SD=3.87). Ispitanici su ispunjavali pitanja vezana uz spol, visinu, težinu, fakultet na kojem studiraju, zadovoljstvo vlastitom tjelesnom težinom, kontakt, pristupanje pretilim osobama u budućnosti, upitnik ličnosti, skalu stavova prema pretilim osobama i percepciju uzroka pretilosti. Dobiveni rezultati pokazuju da se studenti „pomagačkih“ (psiholozi, logopedi, liječnici) i „nepomagačkih“ (ekonomisti, inženjeri, pravnici) zanimanja ne razlikuju u stavovima prema pretilim osobama, ali studenti „pomagačkih“ zanimanja u većoj mjeri pretilost pripisuju socijalnim uzrocima (npr. pronalaženje prijatelja, poteškoće u pronalasku posla) te da su savjesniji i ekstravertiraniji. Zadovoljstvo vlastitom tjelesnom težinom pozitivno je povezano s negativnim stavovima prema pretilim osobama, a negativno povezano s BMI. Muški ispitanici imaju negativnije stavove prema pretilim osobama. Također, rezultati pokazuju da su osobine ličnosti povezane sa stavovima prema pretilim osobama, pri čemu manje neurotične, manje ekstravertirane i manje ugodne osobe „nepomagačkih“ zanimanja imaju negativnije stavove. U navedenim zanimanjima učestaliji kontakt s pretilim osobama u socijalnoj okolini pokazao se kao važan čimbenik za smanjenje negativnih stavova. Što se „pomagačkih“ zanimanja tiče, osobine ličnosti nemaju značajan doprinos u objašnjenju negativnih stavova prema pretilim osobama, ali i u ovom se slučaju kontakt ističe kao važna varijabla za smanjenje negativnih stavova. Studenti koji imaju negativnije stavove prema pretilim osobama i sami procjenjuju da će s manjom lakoćom pristupati pretilim osobama u svom profesionalnom životu. Dobiveni rezultati mogu pomoći u osmišljavanju različitih programa koji imaju za cilj smanjenje negativnih stavova prema pretilim osobama s posebnim naglaskom na uspostavljanje kontakata s osobama prekomjerne tjelesne težine i kod „pomagačkih“ i „nepomagačkih“ zanimanja.

U okviru projekta "e-Škole: Cjelovita informatizacija školskih poslovnih i nastavnih procesa u svrhu stvaranja digitalno zrelih škola za 21. stoljeće" Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNet, istraživački tim Centra za primijenjenu psihologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci provodi istraživanje u 20 škola koje su prve uključene u projekt. Cilj je ovog istraživanja ispitati stavove, motivaciju i iskustva učenika i nastavnika vezano uz upotrebu informacijsko- komunikacijskih tehnologija (IKT) kako bi se definiralo postojeće stanje prije projektnih aktivnosti razvoja e-usluga za nastavne procese i primjene IKT-a u učenju i poučavanju. Sukladno tome, konstruirani su online upitnici za učenike i nastavnike koji su primijenjeni na uzorku učenika i nastavnika 7. i 8. razreda osnovnih i 1. i 2. razreda srednjih škola. Svrha je ove radionice, pored predstavljanja postupka konstrukcije skala i izrade konačne verzije upitnika te preliminarnih rezultata istraživanja, rasprava o dobivenim rezultatima s ciljem informiranja i usmjeravanja daljnjih aktivnosti projekta informatizacije, posebice u preostalih 130 škola odabranih za pilot projekt e-Škole.

U posljednjih nekoliko godina brojne su škole počele uvoditi inovativne informacijsko- komunikacijske tehnologije (IKT) u nastavu. Većina je istraživanja pokazala da učenici uglavnom imaju pozitivne stavove prema implementaciji IKT-a u nastavu (npr. Dündar i Akçayırb, 2014), iako su i učenici i njihovi roditelji svjesni i mogućih opasnosti elektroničkih medija (npr. Pregrad, Tomić Latinac, Mikulić i Šeparović, 2011). Važno je istražiti opravdava li uvođenje novih tehnologija očekivanja koja imaju učenici i roditelji, odnosno postoji li razlika u stavovima roditelja i njihove djece koja tek započinju s upotrebom novih tehnologija u nastavi i onih koji imaju dugogodišnje iskustvo korištenja. Stoga je cilj ovog istraživanja bio usporediti stavove prema korištenju iPad-a u nastavi, ali i općenitije stavove prema korištenju IKT-a, kod učenika viših razreda osnovne škole i njihovih roditelja. Primijenjen je upitnik stavova te su uspoređeni stavovi učenika petog razreda i njihovih roditelja, od kojih se polovica odlučila za korištenje iPad-a u nastavi (22 učenika), a polovica nije (21 učenik). Njihovo mišljenje uspoređeno je s mišljenjem učenika završnih razreda iste škole (7. i 8. razred) i njihovih roditelja, od kojih polovica koristi (33 učenika), a polovica ne koristi iPad u nastavi (33 učenika). Očekivano, ustanovljeno je da učenici i roditelji koji su se odlučili za korištenje iPad-a u nastavi imaju pozitivnije stavove prema upotrebi iPad-a u nastavi, ali i prema IKT-u općenito, te vide manje negativnih efekata IKT-a (npr. na socijalne odnose). Međutim, kod roditelja se javio i interakcijski efekt koji ukazuje na to da iako u stavovima roditelja učenika petih razreda postoji značajna razlika, kod roditelja učenika završnih razreda te razlike nema, jer roditelji učenika završnih razreda koji koriste iPad imaju manje pozitivan stav od roditelja učenika petih razreda koji su se tek odlučili za korištenje iPad-a u nastavi.

Cilj je ovoga istraživanja ispitati ulogu dispozicijskih i socijalnih faktora u objašnjenju učestalosti konzumacije cigareta i alkohola kod adolescenata u dvije vremenske točke u razmaku od dvije godine. Na uzorku od 126 srednjoškolaca prosječne dobi od 15 godina ispitan je doprinos osobina ličnosti Petofaktorskoga modela, percepcija konzumacije cigareta i alkohola kod prijatelja i roditelja, kao i percipirane reakcije prijatelja i roditelja u objašnjenju trenutačne konzumacije cigareta i alkohola (T1), kao i one mjerene dvije godine kasnije (T2). Dobiveni rezultati pokazuju da je pozitivna reakcija prijatelja važna i za trenutačnu učestalost konzumacije cigareta i alkohola, kao i za onu mjerenu dvije godine kasnije. Uloga roditelja kao modela za konzumaciju važna je samo za trenutačna rizična ponašanja. Efekti osobina ličnosti dobiveni su za konzumaciju alkohola u obje točke mjerenja te za konzumaciju cigareta u T2. Rezultati ovoga istraživanja upućuju na važnost roditelja i prijatelja kao modela u oblikovanju navedenih ponašanja te mogu pomoći u identifikaciji onih pojedinaca koji, s obzirom na osobine ličnosti, imaju povećan rizik za štetna zdravstvena ponašanja.

Živimo u društvu u kojem postoje različite predrasude prema manjinskim grupama, a predrasude prema homoseksualnim osobama samo su jedne od mnogih. Brojne su odrednice negativnih stavova prema stigmatiziranim grupama, a osobine ličnosti su svakako jedne od njih. Veliki broj osobina ličnosti je povezan s predrasudama (poput autoritarnosti, savjesnosti), ali istraživanja pokazuju da taj odnos nije jednostavan te da različite osobine ličnosti u međusobnoj interakciji mogu imati efekte na predrasude. Ono što ohrabruje jest da kontakt sa članovima stigmatiziranih grupa dovodi do smanjenja predrasuda bez obzira na osobine ličnosti. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati efekte osobina ličnosti Petofaktorskog modela i autoritarnosti na predrasude prema homoseksualcima, kao i moderatorske efekte autoritarnosti u odnosu između dimenzija Petofaktorskog modela i predrasuda. Isto se tako željelo ispitati dovodi li interpersonalni kontakt s homoseksualnim osobama do smanjenja predrasuda kontrolirajući osobine ličnosti. U istraživanju je sudjelovalo 583 studenta (443 studentice i 139 studenta) različitih fakulteta u Republici Hrvatskoj prosječne dobi od 21 godine. Ispitanici su ispunjavali upitnik kojim se ispituju osobine ličnosti Petofaktorskog modela, skalu autoritarnosti, skalu stavova prema homoseksualnim osobama, kao i to imaju li u svojoj socijalnoj okolini kontakt s homoseksualnim osobama. Dobiveni rezultati pokazuju da su otvorenost za iskustva i savjesnost povezane s predrasudama, pri čemu su otvoreniji i manje savjesni pojedinci iskazali manje predrasuda. Najsnažnijim pozitivnim prediktorom predrasuda pokazala se desničarska autoritarnost. Također je utvrđeno da autoritarnost moderira odnose otvorenosti, neuroticizma te ugodnosti i predrasuda. Visoko autoritarni pojedinci koji su ujedno i visoko otvoreni, neurotični ili ugodni imaju manje predrasuda prema homoseksualnim osobama. Naposljetku, dobiveno je i da ispitanici koji imaju manje kontakata s homoseksualnim osobama imaju i više predrasuda prema njima. Rezultati ovog istraživanja mogu pomoći u identifikaciji pojedinaca koji imaju izraženije negativne stavove prema homoseksualnim osobama, ali isto ukazuju na važnost kontakta u smanjenju predrasuda prema ovoj stigmatiziranoj grupi.

Two studies examined five-factor personality traits as predictors of the onset of smoking and the frequency of smoking among primary and secondary school children. Study 1 was conducted on 508 primary school girls and 512 boys, aged from 10 to 16 years. There were no gender differences regarding the onset of smoking. Cox Proportional-Hazards Regression analyses showed that five-factor personality traits significantly predicted the onset of smoking in both samples. Neuroticism significantly predicted earlier and conscientiousness later onset of smoking in girls, while neuroticism and extraversion predicted earlier and conscientiousness later onset of smoking in boys. Study 2 examined the relationship between five-factor personality traits and smoking frequency on 121 secondary school boys and 209 girls. MANOVA conducted on the sample of boys did not show any significant effects of personality traits on smoking frequency. However, on the sample of girls, extraversion and consciousness exerted significant effects on the frequency of smoking. Extraversion was significantly higher and consciousness lower in girls who smoked more frequently compared to girls who did not smoke. The results are discussed in the context of life- history theory and the role of personality traits in developmental changes related to adaptation in adolescence.

Konzumacija cigareta je rašireno rizično zdravstveno ponašanje s kojim se najčešće započinje u adolescenciji. Mnogobrojna istraživanja pokušavaju definirati koji su to faktori zaslužni za započinjanje i održavanje navedenog ponašanja. Jedan od faktora rizika je percepcija sličnosti s tipičnim vršnjakom koji puši cigarete. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati postoji li efekt sličnosti s opisanim vršnjakom na percepciju osobne ranjivosti na negativne posljedice konzumacije cigareta, procjenu prototipa vršnjaka, spremnost i namjeru konzumacije cigareta. U istraživanju je sudjelovao 91 učenik koji povremeno konzumira cigarete. Sudionici su pročitali opis tipičnog vršnjaka koji konzumira cigarete i potom su trebali procijeniti koliko im se taj vršnjak sviđa te koliko im je sličan. Osim toga procjenjivali su u kojoj mjeri su osobno ranjivi na negativne posljedice konzumacije cigareta, kolika im je spremnost te namjera konzumacije cigareta u budućnosti. Dobiveni rezultati pokazuju da sudionici koji se percipiraju sličnijima s opisanim prototipom procjenjuju sebe ranjivijma na negativne posljedice konzumacije cigareta, prototip vršnjaka procjenjuju pozitivnije i imaju veću namjeru pušiti i u budućnosti. Nalazi ovog istraživanja pokazuju da pri osmišljavanju programa prevencije svakako treba voditi računa o percepciji sličnosti s ciljnom osobom koja se rizično ponaša, a što je onda povezano i s većim sviđanjem takve osobe.

Ovaj je rad kratak pregled dosadašnjih istraživanja i relevantnih teorijskih pristupa koji se javljaju u području ispitivanja rizičnih zdravstvenih ponašanja. Prikazana su dva široka pristupa: prvi pristup ispituje vezu osobina ličnosti i rizičnih ponašanja, i drugi koji ispituje mehanizme i procese zbog kojih se pojedinci rizično ponašaju. U okviru su drugog pristupa prikazane dvije skupine modela. To su socijalno-kognitivni modeli (socijalno-kognitivna teorija, model uvjerenja vezanih uz zdravlja, teorija motivacije za zaštitom, teorija razložne akcije, teorija planiranog ponašanja) i modeli faza (model procesa usvajanja mjera opreza i transteorijski model promjene ponašanja). Opisan je i model prototipova/spremnosti na rizična ponašanja, koji predstavlja novinu u odnosu na prethodno spomenute modele jer upućuje na važnost socijalnih situacija koje mogu potaknuti pojedinca na rizično ponašanje.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati efekte dvaju pokazatelja kroničnog organizacijskog stresa (preopterećenosti i konflikta uloge te nejasnosti uloge), zaokupljenosti poslom i dviju dimenzija organizacijske odanosti (afektivno-normativne i instrumentalne) na profesionalno sagorijevanje i tjelesne simptome. U prospektivnom istraživanju, u kojem je drugo mjerenje slijedilo četiri godine nakon prvog, sudjelovalo je 118 medicinskih sestara/tehničara iz različitih bolničkih odjela KBC-a Rijeka. U prvom su mjerenju prikupljeni podaci koji se odnose na organizacijski stres, zaokupljenost poslom, organizacijsku odanost te profesionalno sagorijevanje i percepciju subjektivnih tjelesnih simptoma, a u drugom podaci o zdravstvenim ishodima (profesionalnom sagorijevanju i percepciji tjelesnih simptoma). Rezultati su analizirani hijerarhijskim regresijskim analizama u kojima su kao kriteriji korišteni percepcija tjelesnih simptoma i tri komponente profesionalnog sagorijevanja mjerene u drugom dijelu ispitivanja. U svakoj od analiza u prvi je korak uključena varijabla iz prvog mjerenja istovjetna kriterijskoj, dok su u drugi korak uključene varijable percipiranog stresa, organizacijske odanosti i zaokupljenosti poslom također mjerene u prvom dijelu istraživanja. Rezultati su pokazali da različite kombinacije varijabli organizacijskog stresa, odanosti i zaokupljenosti poslom prediciraju tri tipa profesionalnog sagorijevanja i nakon kontrole zavisnih varijabli mjerenih četiri godine ranije. Dobiveni rezultati interpretirani su u svjetlu potencijalno zaštitne uloge varijabli koje značajno predviđaju pojedine zdravstvene ishode.

Cilj je ovog istraživanja bio ispitati djeluju li osobine ličnosti pojedinca na njegov doživljaj bračne kvalitete i izraženost psihičkih simptoma ; djeluju li osobine ličnosti jednog bračnog partnera na doživljaj bračne kvalitete i izraženost psihičkih simptoma drugog bračnog partnera i djeluje li slaganje osobina ličnosti bračnih partnera (operacionalizirano kao apsolutne razlike i kao profil sličnosti) na pojedinčev doživljaj bračne kvalitete i izraženost psihičkih simptoma (podudarnost). U istraživanju je sudjelovalo 90 bračnih parova koji su ispunili Upitnik petofaktorskog modela ličnosti, Indeks bračne kvalitete i Ljestvicu izraženosti psihičkih simptoma. Iz rezultata provedenih hijerarhijskih regresijskih analiza može se zaključiti da su za bračnu kvalitetu i izraženost psihičkih simptoma muškaraca bitne njegove osobine ličnosti, a ne i osobine ličnosti supruge kao niti podudarnost u osobinama ličnosti bračnih partnera bez obzira na to jesu li one operacionalizirane kao apsolutne razlike ili kao profili sličnosti. Kod žena su rezultati nešto drugačiji: provedene analize ukazuju na važnost samo osobina ličnosti muškaraca u procjeni bračne kvalitete žena dok u izraženosti psihičkih simptoma žena važnu ulogu igraju kako vlastite osobine ličnosti tako i osobine ličnosti bračnog partnera. Međutim, podudarnost u osobinama ličnosti (bez obzira na način njene operacionalizacije) nema značajan doprinos objašnjenju varijance niti jednog promatranog kriterija kod žena.

Research has shown that prototypes and willingness to perform risky behavior plays a great role in adolescents` decision to start engaging in behaviors which are dangerous for their health, such as smoking – most popular risky health behavior among adolescents. This study explores adolescents` perception of smoker prototypes and differences between perceptions of smoker prototypes and subjects real and ideal self-images. The goal of this study was also to investigate the relationship between prototype of the smoker, willingness and intention to smoke and smoking status among 95 high school students aging between 15 and 19 years. The results show that 47% students never smoke, and that 53% students use cigarettes sometimes or every day. There are no gender differences in smoking, but there is a gender difference in the perception of smoker prototypes. The girls evaluate smoker prototype as more socially acceptable (for example more popular, more attractive). Smoker prototype does not represent goal state for adolescents because no differences between smoker prototype perception and perception of real and ideal self-images have been found. There is a difference between perception of real and ideal self-images. Students prefer having traits which are indicators of good accommodation and social acceptance. The results also show that only intention to smoke is a significant predictor of smoking status. Perception of smoker prototype and willingness to smoke are not significant predictors of smoking status which is contrary to our assumptions.

The aim of the present study was to examine the effects of the two indices of chronic organizational stress (work conflict and overload, and role ambiguity) job involvement and two indices of job commitment (affective-normative and instrumental commitment) on professional burnout and subjective health complaints. Subjects and procedure: Questionnaire data were collected from 120 hospital nurses from various hospital wards in a two-wave prospective study. There were two measurements, the first one taking place four years before the second one. The first measurement time (Time 1) included measures of organizational stress (Perceived organizational stress inventory ; Hudek-Knežević, Krapić & Rajter, 2005), job involvement (Job involvement scale ; Lodahl & Kejner, 1965) and job commitment (Organizational commitment questionnaire ; Maslić-Seršić, 2000) as well as professional burnout questionnaire MBI ; Maslach burnout Inventory ; Maslach & Jackson, 1986) and subjective health complaints (SCH ; Subjective health complaints scale ; Eriksen, Ihlebaek & Ursin, 1999). At the second measurement time (Time 2) the same variables were measured. Analyses: The results were analyzed using several hierarchical regression analyses. In the first step of each analyses a subjective health outcome variable measured at Time 1 was entered as a control for the same criterion variable of subjective health outcome measured at Time 2, while in the second step the indices of organizational stress, job involvement and job commitment measured at the first measurement point were included as predictors. As criterion variables three indexes of professional burnout and one index of subjective health complaints measured at Time 2 were analyzed. Results: The results show that various combinations of organizational stress, job commitment and job involvement variables predict each of the three indices of professional burnout and subjective health complaints as criterion variables, even after controlling for the same subjective health outcome variable measured four years before. The results will be discussed focusing on the potentially protective role of the variables that proved to significantly predict subjective health.

U razdoblju adolescencije se mladi ljudi susreću s mnogobrojnim promjenama u različitim sferama svog života i stoga je za njih jako važno efikasno se suočiti sa stresom. Cilj ovog istraživanja je ispitati efekte Eysenckovih crta ličnosti, kognitivnih procjena, strategija suočavanja sa stresnim situacijama vezanim uz školu na raspoloženja. Istraživanje je provedeno na uzorku od 545 učenika osnovnih i srednjih škola. Učenici su u prvom djelu ispitivanja ispunjavali upitnik ličnosti, a u drugom djelu su se trebali dosjetiti najstresnije situacije koja im se dogodila u posljednjih mjesec dana. Potom su trebali procjeniti koliko je ta situacija za njih bila stresna i prijeteća, jesu li je mogli kontrolirati, kako su se suočili s tom situacijom i kako su se osjećali nakon nje. Empirijski, istraživanje proširuje postojeća saznanja time što upućuje na simultano djelovanje Eysenckovih crta ličnosti. Isto tako upućuje na doprinos varijabli kognitivnih procjena i njihovu važnost za strategije suočavanja u situacijama vezanim uz školu. Teorijski, ovo istraživanje daje podršku Lazarusovom transakcijskom modelu stresa i suočavanja, dok se praktični doprinos ovog istraživanja odnosi na mogućnost provođenja intervencija u smislu mijenjanja, odnosno treninga efikasnih mehanizama suočavanja kako bi se omogućilo bolje funkcioniranje, odnosno prilagodba adolescenata.

Stres je uobičajen u životima ljudi, pa tako i u životima adolescenata. Istraživanja pokazuju da učestalije doživljavanje stresa doprinosi percepciji izraženijih tjelesnih simptoma kod mladih te da su, za razliku od velikih stresnih životnih događaja, svakodnevne stresne situacije bolji prediktori psihološkoga i tjelesnoga zdravlja adolescenata. Cilj je ovoga istraživanja ispitati odnos između izražavanja emocija, suočavanja sa stresnim situacijama vezanim uz školu, percepcije tjelesnih simptoma i raspoloženja na uzorku adolescenata. Istraživanje je provedeno na uzorku od 545 učenika osnovnih i srednjih škola, a sastojalo se od dva dijela. U prvom su dijelu sudionici ispunjavali Ljestvicu izražavanja emocija, a u drugom su se trebali dosjetiti najstresnije situacije vezane uz školu te procijeniti kako su se suočili s tom situacijom, kako su se nakon nje osjećali i jesu li na sebi percipirali tjelesne simptome u razdoblju od sedam dana nakon doživljenoga stresa. Dobiveni rezultati pokazuju da izbjegavanje unutar kraćih vremenskih perioda dovodi do bolje prilagodbe, tj. pozitivnijega raspoloženja, ali da dugoročno dovodi do negativnijih efekata na zdravlje. Emocijama se usmjereno suočavanje pokazalo kao neadaptivan način suočavanja sa stresnim situacijama vezanim uz školu jer ono doprinosi negativnijem raspoloženju i percepciji većega intenziteta tjelesnih simptoma. Izražavanje je emocija pozitivan prediktor tjelesnoga zdravlja, ali je i važan moderator veza između suočavanja i raspoloženja.

U razdoblju adolescencije se mladi susreću s mnogobrojnim promjenama u različitim sferama svog života i stoga je za njih važno efiksno se suočiti sa stresom. Mnoge situacije i socijalni odnosi vezani uz školu mogu biti izvori stresa za adolescente: ispitivanje znanja, neuspjeh na ispitu, preveliki zahtjevi učitelja i sukobi s njima. Cilj je ovog istraživanja ispitati spolne i dobne razlike u strategijama suočavanja sa stresnim situacijama vezanim uz školu te provjeriti koje to situacije u školskom okruženju predstavljaju izvor stresa. Istraživanje je provedeno na uzorku od 545 učenika osnovnih i srednjih škola. Učenici su se trebali dosjetiti najstresnije situacije koja im se dogodila u posljednjih mjesec dana i potom procijeniti kako su se suočili s tom situacijom. Istraživanje pruža spoznaju o tome kako se strategije suočavanja razvijaju s dobi te postoje li spolne razlike u pojedinim načinima suočavanja sa stresom vezanim uz školu. Odnosno, rezultati istraživanja pokazuju da postoji glavni efekt spola i dobi na emocijama usmjereno suočavanje te glavni efekt dobi na suočavanje izbjegavanjem. Djevojke u većoj mjeri koriste emocijama usmjereno suočavanje, kao i učenici sedmih razreda osnovne i prvih razreda srednje škole. Mlađi adolescenti u većoj mjeri koriste suočavanje izbjegavanjem. Situacije koje predstavljaju izvor stresa su: dobivanje nedovoljne ocjene, sukobi s kolegama iz razreda, nastavnicima i roditeljima, nepravedno ocjenjivanje itd.

The mediating and moderating effects of various sources of stressful events (stress connected to relations with parents/family, teachers, friends/peers and achievement) and coping styles (problem-focused, emotion-focused and avoidance coping) between dimensions of the five-factor model of personality and perceived frequency of physical symptoms were examined on the representative sample of 948 students from the fifth to the eight grade of elementary school using hierarchical regression and path analyses. The results of hierarchical regression analyses show that stressful events connected to relations with teachers and parents/family significantly moderate the effects of neuroticism on physical symptoms. The frequency of physical symptoms increases more as a function of stress intensity connected to relations with teachers in adolescents high in neuroticism than in emotionally stable adolescents, while with the increase of stress intensity connected to relations with parents/family the frequency of physical symptoms increases more in emotionally stable adolescents. Considering coping styles, only problem-focused coping moderates the effect of neuroticism on physical symptoms, so that in emotionally stable individuals the increase of problem-focused coping is related to a decrease, while in individuals high in neuroticism to the increase of the frequency of physical symptoms. The results of two path analyses show that stressful events connected to the relations with parents/family and teachers partly mediate positive effects of neuroticism and negative effects of conscientiousness on the frequency of physical symptoms. Stressful events connected to relations with parents/family and friends/peers mediate the negative effects of extraversion, while stressful events connected to relations with parents/family to a lesser extent mediate positive effects of openness/intellect on the frequency of physical symptoms. Regarding coping styles, emotion-focused coping partly mediates positive effect of extraversion, and avoidance coping positive effects of neuroticism on physical symptoms.

U razdoblju adolescencije se mladi ljudi susreću s mnogobrojnim promjenama u različitim sferama svog života i stoga je za njih jako važno efikasno se suočiti sa stresom. Mnoge situacije i socijalni odnosi vezani uz školu mogu biti izvori stresa za adolescente ; ispitivanje znanja, neuspjeh na ispitu, preveliki zahtjevi učitelja i sukobi s njima... Cilj ovog istraživanja je ispitati efekte crta ličnosti koje zahvaćaju različite aspekte emocionalnog funkcioniranja, kognitivnih procjena, strategija suočavanja sa stresnim situacijama vezanim uz školu na raspoloženja. Istraživanje je provedeno na uzorku od 545 učenika osnovnih i srednjih škola. Učenici su u prvom djelu ispitivanja ispunjavali upitnike ličnosti, a u drugom djelu su se trebali dosjetiti najstresnije situacije koja im se dogodila u posljednjih mjesec dana. Sudionici su potom trebali procijeniti koliko je ta situacija za njih bila stresna i prijeteća, jesu li je mogli kontrolirati, kako su se suočili s tom situacijom i kako su se osjećali nakon nje. Rezultati ovog istraživanja proširuju postojeća znanja time što upućuju na simultano djelovanje Eysenckovih dimenzija ličnosti i izražavanja i potiskivanja emocija. Također upućuju na važnost kognitivnih procjena za strategije suočavanja. Ovo istraživanje daje podršku Lazarusovu modelu stresa i suočavanja, ali također pruža spoznaju o tome kako se strategije suočavanja razvijaju s dobi, te postoje li spolne razlike u pojedinim načinima suočavanja sa stresom vezanim uz školu. Praktični doprinos ovog istraživanja odnosi se na mogućnost provođenja intervencija u smislu mijenjanja, odnosno treninga efikasnih mehanizama suočavanja kako bi se omogućilo bolje funkcioniranje, odnosno prilagodba adolescenata.

Pretpostavlja se da je emocionalno plakanje oblikovano da bi se moglo usmjeriti prema figurama privrženosti, kako bi signalizirala nemogućnost nošenja sa situacijom. Istraživanja pokazuju kako plakanje uspješno promovira pomagačko ponašanje i smanjuje agresivne tendencije okoline. Mehanizam putem kojeg se to odvija je vjerojatno signalizacija bespomoćnosti i submisivnosti. Stoga, iako plakanje može pospješiti dobivanje pomoći, ima i svojih negativnih posljedica po ugled i status osobe koja plače (u daljnjem tekstu: plakač). Povlačenjem paralele s rekalibracijskom teorijom ljutnje, može se pretpostaviti da emocionalno plakanje potencijalno ima funkciju osiguravanja povoljnog ishoda pregovora, a da će se ona iskazati u određenim situacijama. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati hoće li očekivana (ne)povoljnost ishoda pregovora, posjedovanje resursa koje potencijalni plakač može ponuditi sugovorniku u pregovorima i hijerarhijski status potencijalnog plakača u odnosu na sugovornika imati utjecaja na vjerojatnost plakanja tijekom pregovaranja. Ovi problemi ispitani su u obiteljskom i poslovnom kontekstu. U istraživanju je sudjelovalo 178 ispitanika koji su procjenjivali vjerojatnost plakanja u različitim situacijama pregovaranja. Dobiveni podaci analizirani su korištenjem t-testa za nezavisne uzorke i t-testa za zavisne uzorke ispitanika. Rezultati su pokazali veću vjerojatnost plakanja u situacijama u kojim potencijalni plakač očekuje nepovoljan ishod pregovora u odnosu na situacije u kojima očekuje povoljan ishod pregovora. Veća vjerojatnost plakanja pronađena je i u situacijama u kojima potencijalni plakač nema dovoljno resursa koje bi mogao ponuditi sugovorniku u odnosu na situacije u kojima ih ima, kao i u situacijama u kojima je potencijalni plakač nižeg hijerarhijskog statusa u odnosu na svojeg sugovornika nego u situacijama u kojima je višeg hijerarhijskog statusa. Posljednja dva efekta su, međutim, opažena samo u poslovnom kontekstu pregovaranja. Moguće je da emocionalno plakanje ima funkciju u pregovaranju i to takvu da može povećati vjerojatnost povoljnog ishoda pregovora kada se plakač nalazi u stanju percipirane bespomoćnosti., It is assumed that emotional crying has been designed to be directed towards attachment figures so it could signal the inability to cope with a present situation. The research has shown it is a successful way to promote helping behavior and the inhibition of aggressive tendencies in others. The probable mechanism through which that is done is by signaling helplessness and submissiveness. Therefore, even though crying can make getting help easier, it has some negative consequences as well, in terms of crier's reputation and social status. Taking into consideration the recalibration theory of anger, it can be assumed that the potential function of emotional crying is to ensure a favorable outcome of negotiations. The aim of this research was to examine whether the expected favorability of the outcome, possession of resources that the potential crier can offer to the other negotiator in a negotiation, and the potential crier's hierarchical status in relation to the other negotiator have an impact on the probability of crying during negotiations. These questions were examined both in family and work contexts. The research had 178 participants that rated the probability of crying in different negotiation situations. Independent samples t-test and paired samples t-test were performed to test the hypotheses. The results showed there is a higher probability of crying in situations in which the potential crier expects an unfavorable outcome of negotiation than in those in which he expects a favorable outcome of negotiations. Also, there was a higher chance of crying when the potential crier had lower hierarchical status in relation to the other negotiator than when he had higher hierarchical status in relation to the other negotiator, as well as when the potential crier had the resources to offer in the negotiations than when he didn't have them. However, the effects of hierarchical status and resource ownership on probability of crying were significant in family, but not in work context. Research concludes that it is possible that emotional crying has the potential function of ensuring a higher probability of favorable negotiations outcome when the crier feels helpless.

Partnerska prevara je sve češća među mladim odraslim osobama, osobito u zapadnjačkim kulturama gdje se pokazalo da ona može biti štetna za vezu i za dobrobit oba partnera. Stvarna ili percipirana prijetnja partnerskom prevarom može rezultirati negativnim posljedicama u vezi poput partnerskog nasilja (Whisman i sur., 1997). Prevara je široki pojam koji u sebi nosi različite oblike poput emocionalne, seksualne, kombinirane, a u novije vrijeme i online prevare. Istraživanja prevare se vrlo često usmjeravaju na ispitivanje kako stavovi i namjere prema počinjenju prevare utječu na samo ponašanje prevare. Uz to se ispituju i brojne druge varijable poput osobina ličnosti, zadovoljstva vezom pa i sociodemografske varijable dobi, spola, religioznosti i razine obrazovanja. Cilj ovoga rada bio je ispitati ulogu stava, percipirane ponašajne kontrole, subjektivnih normi, zadovoljstva vezom i osobina ličnosti na namjeru za počinjenjem prevare u romantičnim vezama te razlike u stavovima prema prevari, u namjeri za počinjenjem prevare i u samom ponašanju prevare s obzirom na spol, razinu obrazovanja i religioznost. U istraživanju je sudjelovalo 359 ispitanika (238 žena i 121 muškarac), dok je raspon dobi ispitanika sezao od 18 do 74 godine (M =32.98, SD = 12.69). Rezultati su pokazali kako su stavovi prema prevari, percipirana ponašajna kontrola i subjektivne norme značajni prediktori namjere za počinjenjem prevare u romantičnim vezama. Uz to ispitane su i razlike u stavovima prema prevari i namjeri za počinjenjem prevare s obzirom na spol, razinu obrazovanja i religioznost te je dobiveno kako muškarci imaju pozitivnije stavove prema prevari i veću namjeru za počinjenjem prevare nego žene, nisko obrazovani pojedinci imaju pozitivnije stavove i veću namjeru za počinjenjem prevare nego visoko obrazovani, a manje religiozni pojedinci imaju pozitivnije stavove prema prevari, ali razlika u namjeri s obzirom na religioznost nije pronađena. Također u ovom istraživanju nije dobivena povezanost između zadovoljstva vezom i namjere za počinjenjem prevare te osobina ličnosti sa zadovoljstvom vezom i namjerom za počinjenjem prevare. Rezultati ovog istraživanja pružaju dokaze za teoriju planiranog ponašanja za specifično ponašanje prevare, spolnim razlikama koje se konzistentno pokazuju kroz istraživanja te da zadovoljstvo vezom nije povezano uz stavove prema prevari i namjeri za počinjenjem iste., Infidelity in romantic relationships is a common occurence in modern relationships, especially in western cultures where it has been shown that it can be harmful for the relationship and wellbeing of both partners. Real or percieved threat to partner infidelity can result in negative outcomes such as partner violence (Whisman et al., 1997). Infidelity is a wide term that can come in a variety of different forms such as emotional, sexual, combined, and nowadays even online infidelity. Infidelity research often focus on how attitudes and intention of committing infidelity can affect actual behavior of infidelity. Besides that, other variables are also being associated with infidelity, some of them being personality facets, relationship satisfaction and sociodemographic variables like age, gender, religiosity and education level. The aim of this study was to investigate the role of attitudes, perceived behavioural control, subjective norms, relationship satisfaction and personality facets on the intention to commit infidelity in romantic relationships, and differences in attitudes towards infidelity, intention to commit infidelity and the actual behaviour of infidelity regarding gender, education level and religiosity of respondents. There were total of 359 respondents in this study (238 women, and 121 men). The age of respondents ranged from 18 to 74 years old (M = 32.98, SD = 12.69). The results have shown that attitudes towards infidelity, percieved behavioural control and subjective norms were all significant predictors of intention to commit infidelity in romantic relationships. Differences in attitudes towards infidelity, and intention to commit infidelity regarding gender, education level and religiosity were also examined where the results have shown that men have more positive attitudes towards infidelity and higher intention to involve in infidelity behaviours than women. Additionally, people with lower education level have had more positive attitudes towards infidelity and higher intention to commit infidelity behaviours than people with higher education level, but no differences were found in intention to commit infidelity regarding religiosity. No significant correlation between relationship satisfaction and intention to commit infidelity, or between relationship and intention to commit infidelity was found. The results of this study give evidence for the theory of planned behaviour regarding the specific behaviour of infidelity, gender differences that have consistently been shown in similar research, and the result that relationship satisfaction is in fact not in correlation with the intention to commit infidelity in romantic relationships. Contribution of personality facets in explaining intention to commit infidelity could not have been examined in this study, which supports inconsistency of research in this field.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odrednice kvalitete života osoba oboljelih od multiple skleroze, odnosno utvrditi odnose između karakteristika bolesti i kvalitete života, povezanost dimenzija percepcije bolesti i aspekata patnje s kvalitetom života te medijacijsku ulogu aspekata patnje u odnosu između percepcije bolesti i kvalitete života. U istraživanju je sudjelovalo 52 ispitanika prosječne dobi od 47.64 godine s dijagnozom multiple skleroze. Ispitanici su ispunili niz upitnika uključujući Upitnik kvalitete života oboljelih od multiple skleroze, Revidirani upitnik percepcije bolesti te Slikovnu reprezentaciju bolesti i samopoimanja, a istraživanje se provodilo s članovima Saveza društva multiple skleroze, društava multiple skleroze iz nekolicine županija te s osobnim kontaktima istraživača. Trajanje bolesti značajno je negativno povezano s tjelesnom komponentom kvalitete života te je oblik multiple skleroze pokazao značajan efekt na tjelesnu i mentalnu komponentu kvalitete života. Nadalje, dimenzije percepcije bolesti pokazale su značajnu povezanost s kvalitetom života. Identitet, vremenski tijek, posljedice i emocionalne reprezentacije negativno su povezane s tjelesnom komponentom kvalitete života, a osobna kontrola, medicinska kontrola i koherentnost povezane su pozitivno. S mentalnom komponentom negativno su povezane posljedice i emocionalne reprezentacije te pozitivno osobna kontrola, medicinska kontrola, koherentnost i percepcija pušenja kao uzroka bolesti. Nije dobivena značajna povezanost odvojenosti bolesti od pojma o sebi, dok je percepcija veličine bolesti negativno povezana s obje komponente kvalitete života. Nadalje, percipirana veličina bolesti u potpunosti posreduje između posljedica i emocionalnih reprezentacija kao prediktora i tjelesne komponente kao kriterija, dok djelomično posreduje u odnosu između osobne i medicinske kontrole i koherentnosti kao prediktora te tjelesne komponente kao kriterija. Medijacijski efekti veličine bolesti u odnosu između prediktora dimenzija percepcije bolesti i kriterija medicinske komponente nisu bili značajni. Na koncu, dobiven je značajan efekt percipirane veličine bolesti na tjelesnu i mentalnu komponentu kvalitete života i dimenzije posljedica, koherentnosti i emocionalnih reprezentacija. Hipoteze istraživanja djelomično su potvrđene, a rezultati doprinose saznanjima o multiploj sklerozi te identificiranju čimbenika kvalitete života oboljelih od multiple skleroze. Dani su prijedlozi za poboljšanja budućih istraživanja kao i prijedlozi psihoedukacija i poboljšanja rutinskih kliničkih pregleda, sve u svrhu povećanja kvalitete života osoba oboljelih od multiple skleroze., The aim of this research was to examine the determinants of the quality of life among people with multiple sclerosis, respectively to determine the relationships between disease characteristics and the quality of life, between the dimensions of illness perception and the aspects of suffering with the quality of life, and the mediating role of the aspects of suffering in the relationship between the perception of the disease and the quality of life. 52 subjects with an average age of 47.64 years diagnosed with multiple sclerosis participated in the research. The subjects' task was to fill out a series of questionnaires, including Multiple Sclerosis Quality of Life Questionnaire, The Revised Illness Perception Questionnaire and Pictorial Representation of Illness and Self Measure Revised. The research was conducted on members of the Multiple Sclerosis Association, the Multiple Sclerosis Societies from several counties and also with personal contacts of the researcher. The duration of the disease was significantly negatively related to the physical component of the quality of life and form of multiple sclerosis showed a significant effect on the physical and mental component of the quality of life. The dimensions of illness perception showed a significant correlation with quality of life. Identity, time course, consequences, and emotional representations were negatively related to the physical component of quality of life and personal control, medical control and coherence were positively related. Consequences and emotional representations were negatively related to the mental component and personal control, medical control, coherence and perception of smoking as a cause of illness were positively related. No significant correlation was obtained between the separation of the illness from the concept of self, while the perception of the size of the illness was negatively related to both components of the quality of life. Furthermore, the perceived size of the disease fully mediates between the consequences and emotional representations as predictors and the physical component as a criterion, while it partially mediates the relationship between personal and medical control and coherence as a predictor and the physical component as a criterion. The mediation effects of the size of the disease in the relationship between the dimensions of the perception of the disease as a predictor and the medical component as a criterion were not significant. Finally, a significant effect of the perceived size of the illness on the physical and mental components of quality of life and the dimensions of consequences, coherence and emotional representation was obtained. The research hypotheses were partially confirmed, and the results contribute to the knowledge about multiple sclerosis and to the identification of quality of life factors in multiple sclerosis. Suggestions for improving future research were given, as well as suggestions for psychoeducation and improvement of standard clinical examinations, all for the purpose of increasing the quality of life of people suffering from multiple sclerosis.

Pandemija koronavirusa predstavlja veliku opasnost za opću populaciju te je zato važno dostići dovoljno visoke stope procijepljenosti protiv COVID-19 da bi se razvio imunitet stada. Kako bi se oblikovao što učinkovitiji program cijepljenja u Hrvatskoj, važno je provjeriti da li su odrednice spremnosti na cijepljenje protiv COVID-19 koje su dobivene u stranim istraživanjima jednake onima u Hrvatskoj. Upravo je zato cilj provedenog istraživanja bio ispitati razlike u spremnosti na cijepljenje protiv COVID-19 s obzirom na različite individualne karakteristike osoba, ispitati doprinos različitih osobina ličnosti u predikciji spremnosti na cijepljenje, te ispitati zastupljenost različitih razloga za cijepljenje ili necijepljenje protiv COVID-19. U istraživanju je sudjelovalo 1797 ispitanika (76.2% ženskih i 23.5% muških ispitanika, te se 0.3% izjasnilo kao ostali) čija se dob kretala od 18 do 77 godina (M = 36.07; SD = 11.60). Dobiveni rezultati ukazuju da su najčešći razlozi za cijepljenje mišljenje da će se tako smanjiti nepoželjne posljedice COVID-a, želja za povratkom normalnom načinu života, te mišljenje da time štite bližnje od moguće zaraze, dok su najčešći razlozi na necijepljene mišljenje da cjepivo nije dovoljno istraženo, nuspojave uzrokovane cjepivom, te mišljenje da cjepivo nije dovoljno efikasno. Dobiveni podaci također ukazuju da muške osobe, osobe mlađe dobi, nižeg obrazovanja, osobe s boravištima u manjim naseljima, s nižim imovinskim statusom, s desnom političkom orijentacijom, osobe kojima su izvor informiranosti socijalni mediji i internet, koje nisu zdravstveni radnici, te osobe koje nisu preboljele COVID-19 iskazuju nižu spremnost na cijepljenje protiv COVID19. Naposljetku se pokazalo da neuroticizam i savjesnost značajno pridonose objašnjenju varijance spremnosti na cijepljenje protiv COVID-19. Točnije, osobe s višim neuroticizmom i nižom savjesnošću imaju višu spremnost na cijepljenje protiv COVID-19., The coronavirus pandemic poses a great danger to the general population, and that is why it is important to achieve high enough vaccination rates against COVID-19 in order to develop herd immunity. In order to create the most effective vaccination program in Croatia, it is important to check whether the determinants of COVID-19 vaccination readiness obtained in foreign research are the same as those in Croatia. That is why the aim of the this research was to examine the differences in COVID-19 vaccination readiness with regard to different individual characteristics of people, to examine the contribution of different personality traits in the prediction of vaccination readiness, and to examine the representation of different reasons for vaccination or not to be vaccinated against COVID-19. The study involved 1,797 respondents (1369 female and 422 male respondents, also 6 declared themselves as others), whose ages ranged from 18 to 77 (M = 36.07; SD = 11.60). The obtained results suggest that the most common reasons for vaccination are the opinion that this will reduce the undesirable consequences of COVID, the desire to return to a normal lifestyle, and the opinion this protects their loved ones from a possible infection, while the most common reasons for not being vaccinated are the opinion that the vaccine is not sufficiently researched, side effects caused by the vaccine, and the opinion that the vaccine is not effective enough. The obtained data also indicates that males, people of younger age, people with lower education, people residing in smaller settlements, with lower income status, with a right-wing political orientation, people whose source of information is social media and the internet, who are not healthcare workers and people who have not recovered from COVID-19 show a lower COVID-19 vaccination readiness. Finally, it was shown that neuroticism and conscientiousness significantly contribute to the explanation of the variance of willingness to be vaccinated against COVID-19. More precisely, people with higher neuroticism and lower conscientiousness have a higher COVID-19 vaccination readiness.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost sociodemografskih osobina, emocionalne inteligencije, empatije i određenih aspekata temperamenta s agresivnošću kod adolescenata kao i spolne razlike u agresivnosti. Ispitali smo koje varijable imaju značajan doprinos u objašnjenju agresivnosti. Istraživanje je provedeno u dvije srednje škole (191 učenika gimnazije i 177 učenika strukovne škole), a sudjelovalo je ukupno 368 ispitanika (M = 204, Ž = 164) u rasponu dobi od 15 do 18 godina (M = 16.17, SD = 0.83). Dobiveni rezultati sugeriraju da adolescenti s nižom emocionalnom inteligencijom imaju više rezultate na prkošenju i suprotstavljanju, a adolescenti s nižom sposobnošću regulacije i upravljanja emocijama pokazuju više rezultate na ukupnoj agresivnosti i podljestvicama ophođenje i prkošenje i suprotstavljanje. Adolescenti s nižom empatijom izvještavaju o višim rezultatima na podljestvicama ophođenje i nasilnik. Adolescenti s niskom samokontrolom izvještavaju o višoj ukupnoj agresivnosti, ali i na podljestvicama prkošenje i suprotstavljanje i ophođenje. Adolescenti s višom ukupnom agresivnošću, kao i s višim rezultatima na podljestvicama prkošenje i suprotstavljanje i žrtva također imaju i više izražen negativni afekt. Nadalje, mladići pokazuju više agresivnog ponašanja u odnosu na djevojke kada se agresivnost gleda kao ukupni rezultat i na podljestvicama ophođenje, žrtva i nasilnik. Učenici strukovne škole pokazuju više razine agresivnosti u odnosu na učenike gimnazije kada se agresivnost mjeri kao ukupan rezultat i na podljestvicama ophođenje, žrtva i nasilnik. Provjereno je pet modela kojima smo ispitali doprinos prediktora u objašnjenju agresivnosti. Kriterijske varijable su bile agresivno ponašanje i njegove podljestvice. Model kojim smo objasnili najveći postotak varijance, 27.7%, je onaj u kojem je kriterijska varijabla prkošenje i suprotstavljanje. Prema ovom modelu, adolescenti s nižom samokontrolom, više izraženim negativnim afektom, slabijom sposobnosti regulacije i upravljanja emocijama češće će pokazati agresivno ponašanje. Dobiveni rezultati imaju značajne implikacije za praktični rad s adolescentima u kontekstu osnaživanja samokontrole, empatije i sposobnosti emocionalne inteligencije., The aim of this research was to examine the correlation between sociodemographic characteristics, emotional intelligence, empathy and certain aspects of temperament with aggressiveness in adolescents, as well as sex differences in aggressiveness. We examined which variables have a significant contribution in explaining aggressiveness. The research was conducted in two high schools (191 high school students and 177 vocational school students), and a total of 368 respondents (M = 204, F = 164) in the age range from 15 to 18 years old (M = 16.17, SD = 0.83). The obtained results suggest that adolescents with lower emotional intelligence have higher scores on defiance and confrontation, and those adolescents with a lower ability to regulate and manage emotions show higher scores on overall aggressiveness and the subscales of treatment and defiance and confrontation. Adolescents with lower empathy report higher scores on the treatment and bully subscales. Adolescents with low self-control report higher overall aggressiveness, but also on the subscales of defiance and confrontation and treatment. Adolescents with higher overall aggressiveness, as well as with higher scores on the subscales of defiance and confrontation and victimization, also have a more expressed negative affect. Furthermore, boys show more aggressive behavior compared to girls when aggressiveness is viewed as a total score and the treatment, victim, and bully subscales. Vocational school students show higher levels of aggressiveness compared to high school students when aggressiveness is measured as a total result and on the subscales treatment, victim and bully. Five models were tested with which we examined the contribution of predictors in the explanation of aggressiveness. Criterion variables were aggressive behavior and itssubscales. The model with which we explained the highest percentage of variance, 27.7%, is the one in which the criterion variable is the aggressiveness subscale of defiance and confrontation. According to this model, adolescents with lower self-control, more expressed negative affect, weaker ability to regulate and manage emotions will more often show aggressive behavior. The obtained results have significant implications for practical work in the context of strengthening self-control, empathy and abilities of emotional intelligence.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlike u doživljaju stresa s obzirom na demografske podatke te ispitati odnose između percipirane socijalne podrške, načina suočavanja sa stresom, doživljaja stresa i percipiranih tjelesnih simptoma. U online istraživanju sudjelovalo je 225 medicinskih sestara i tehničara (20 muških i 204 ženskih te 1 osoba koja se nije izjasnila o spolu) u rasponu dobi od 20 do 64 godine (M = 35.67 , SD = 11.61). Ispitanici su ispunjavali Upitnik demografskih podataka, skraćenu verziju Skale suočavanja sa stresom, Skalu percipirane socijalne podrške, Proširenu skalu sestrinskog stresa i Upitnik tjelesnih simptoma. Provedbom analize varijance utvrđeno je da medicinske sestre i tehničari zaposleni u Kliničkim bolničkim centrima i Općim bolnicama kao ustanovama tercijarne zdravstvene usluge doživljavaju više razine stresa u usporedbi s ostalim ustanovama zdravstvene skrbi. Također, utvrđeno je kako medicinske sestre i tehničari zaposleni na COVID odjelima izvještavaju o više doživljenog stresa. Provedbom hijerarhijskih regresijskih analiza utvrđen je doprinos vrste odjela i ustanove zaposlenja, kao i percipirane socijalne podrške kolega u objašnjenju doživljaja stresa te doprinos spola i stupnja obrazovanja u objašnjenju percipiranih tjelesnih simptoma. Dakle, zaposlenost na COVID odjelima i u Kliničkim bolničkim centrima ili Općim bolnicama predicira višu razinu doživljenog stresa. No, osobe koje percipiraju višu socijalnu podršku kolega doživljavaju niže razine stresa. Nadalje, utvrđeno je da ženski spol i viši stupanj obrazovanja predviđaju višu razinu percipiranih tjelesnih simptoma., The aim of this study was to examine the differences in the experience of stress with respect to demographic data and to examine the relationships between perceived social support, ways of coping with stress, experience of stress and perceived physical symptoms. The online survey involved 225 nurses and technicians (20 male and 204 female and 1 non-gender) ranging in age from 20 to 64 (M = 35.67, SD = 11.61). Respondents completed the Demographic Questionnaire, the abbreviated version of the Stress Coping Scale, the Perceived Social Support Scale, the Extended Nursing Stress Scale, and the Physical Symptoms Questionnaire.The analysis of variance found that nurses and technicians employed in Clinical Hospital Centers and General Hospitals as tertiary health care institutions experience higher levels of stress compared to other health care institutions. Also, it was found that nurses and technicians employed in COVID departments indicate a higher experience of stress. The implementation of hierarchical regression analyzes determined the contribution of the department and institution of employment, as well as the perceived social support of colleagues in explaining the experience of stress and the contribution of gender and level of education in explaining perceived physical symptoms. Thus, employment in COVID wards and in Clinical Hospital Centers or General Hospitals predicts a higher level of stress experienced. But people who perceive higher social support from colleagues experience lower levels of stress. Furthermore, female gender and a higher level of education were found to predict higher levels of perceived physical symptoms.

Mentalno zdravlje i problematična upotreba interneta relativno su novi konstrukti te istraživači ispituju brojne faktore koji njima pridonose. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati vezu mentalnog zdravlja definiranog kao emocionalna, psihološka i socijalna dobrobit, problematične upotrebe interneta, problema u emocionalnoj regulaciji i usamljenosti kod mladih osoba. Također, cilj istraživanja bio je istražiti doprinos emocionalne regulacije i usamljenosti u objašnjenju problematične upotrebe interneta, kao i doprinos navedenih varijabli u objašnjenju mentalnog zdravlja. Istraživanje je provedeno online te je u istraživanju sudjelovalo 395 ispitanika (257 žena i 138 muškaraca), u dobi od 15 do 35 godina (M = 21.08, SD = 5.04). Rezultati provedenih korelacijskih analiza pokazuju značajnu povezanost mentalnog zdravlja, problematične upotrebe interneta, poteškoća u emocionalnoj regulaciji i usamljenosti. Provjerene su i spolne razlike u navedenim konstruktima te je dobiveno da su žene u značajno većoj mjeri iskazivale problematičnu upotrebu interneta i veće poteškoće emocionalne regulacije u odnosu na muškarce. Nadalje, provedene su četiri hijerarhijske regresijske analize s ciljem objašnjena kriterija problematične upotrebe interneta i mentalnog zdravlja. Prva hijerarhijska regresijska provedena je na način da su usamljenost i poteškoće u emocionalnoj regulaciji bili prediktori problematične upotrebe interneta. Pokazano je da ispitanici koji imaju više poteškoća u emocionalnoj regulaciji i koji su usamljeniji imaju veću sklonost problematičnoj upotrebi interneta. Preostale tri hijerarhijske regresijske analize ispitivale su doprinos prediktora usamljenosti, poteškoća u emocionalnoj regulaciji i problematične upotrebe interneta u objašnjenju kriterija mentalnog zdravlja (emocionalne, psihološke i socijalne dobrobiti). Analiza rezultata pokazuje da ispitanici s većim poteškoćama u emocionalnoj regulaciji, oni koji su usamljeniji i koji iskazuju preferenciju online kontakta, pokazuju nižu emocionalnu i psihološku dobrobit, dok ispitanici koji su usamljeni i imaju više teškoća u emocionalnoj regulaciji pokazuju sniženu socijalnu dobrobit. Dobiveni rezultati upućuju na važnost emocionalne regulacije i usamljenosti u predviđanju problematične upotrebe interneta i mentalnog zdravlja., Mental health and problematic use of the Internet are relatively new constructs, and researchers are examining a number of factors that contribute to them. The aim of this study was to examine the relationship between mental health defined as emotional, psychological and social well-being, problematic internet use, problems in emotional regulation and loneliness in young people. Also, the aim of the research was to investigate the contribution of emotional regulation and loneliness in explaining the problematic use of the Internet, as well as the contribution of these variables in explaining mental health. The research was conducted online and 395 respondents (257 women and 138 men), aged 15 to 35 years (M = 21.08, SD = 5.04) participated in the research. The results of the correlation analyzes show a significant connection between mental health, problematic use of the Internet, difficulties in emotional regulation and loneliness. Gender differences in these constructs were also checked, and it was found that women showed significantly more problematic use of the Internet and greater difficulties in emotional regulation compared to men. Furthermore, four hierarchical regression analyzes were conducted to examine problematic Internet use and mental health. The first hierarchical regression was conducted in such a way that loneliness and difficulties in emotional regulation were predictors of problematic Internet use. It has been shown that respondents who have more difficulties in emotional regulation and who are more lonely have a greater tendency for problematic use of the Internet. The remaining three hierarchical regression analyzes examined the contribution of predictors of loneliness, difficulties in emotional regulation, and problematic Internet use in explaining mental health criteria (emotional, psychological, and social well-being). Analysis of the results shows that respondents with greater difficulties in emotional regulation, those who are more lonely and who prefer online contact, show lower emotional and psychological well-being, while respondents who are lonely and who have more difficulties in emotional regulation show reduced social well-being. The results suggest the importance of emotional regulation and loneliness in predicting problematic Internet use and mental health.