Search

Visoke koncentracije dušikova dioksida (NO2) u zraku, posebno u jako urbaniziranim područjima, negativno utječu na mnoge aspekte ljudskog zdravlja. U ovom radu primjenjuju se metode strojnog učenja za predviđanje koncentracija NO2 u zraku. Meteorološki podaci i koncentracije NO2 odabrane su i analizirane s četiri mjesta u gradu Grazu. Koncentracije NO2 postavljene su kao ciljne varijable Prophet i Random Forest modela za predviđanje vrijednosti u periodu od 15. ožujka 2019. do 15. ožujka 2020. godine. Razvijeni modeli strojnog učenja pokazali su dobru razinu generalizacije za predviđanje koncentracija NO2 u zraku. Kombinacija Prophet značajki i Random Forest modela pokazala se najboljom za razvoj modela predviđanja koncentracija NO2. Najbolji rezultati ostvareni su na mjernoj postaji Zapad gdje je vrijednost koeficijenta determinacije modela R^2 = 0,65, dok je najlošiji rezultat ostvaren na postaji Don Bosco gdje je R^2 = 0,50. Značajke koje najviše utječu na razvoj modela su značajke sezonalnosti, a najveći utjecaj ima godišnja sezonalnost. High concentrations of nitrogen dioxide (NO2) in the air, especially in heavily urbanised areas, have a negative impact on many aspects of human health. In this work, machine learning methods were applied for the prediction of NO2 concentrations in the air. Meteorological data and concentrations of NO2 were selected and analyzed from four places in the city of Graz. Concentrations of NO2 are set as target variables of Prophet and Random Forest models for predicting values from March 15th 2019 to March 15th 2020. The machine learning models showed a good level of generalization for predicting the NO2 concentrations. The combination of Prophet features and Random Forest model proved to be the best for developing the NO2 concentration prediction model. The best results were achieved at the West measuring station where the value determination coefficient R^2 is 0,65, and the worst result was achieved at Don Bosco station where R^2 is 0,50. The features that most affect the development of the model are the features of seasonality and the greatest impact has the yearly seasonality.

Polazeći od koncepta održivosti, demokratizacije samog pojma kulturne baštine i uloge lokalne zajednice u njenom prepoznavanju, valorizaciji i prezentaciji, želimo prezentirati rad udruge Prijatelji baštine-Amici hereditatis kao pozitivan primjer gore navedenih praksi. Udruga je osnovana 2005. godine na inicijativu građana i u tom je trenutku pred sebe postavila namjeru osnivanja gradskog muzeja kao središnje institucije čiji se cilj ogleda u vrednovanju, očuvanju i prezentaciji lokalne kulturne i povijesne baštine. Po uspjehu inicijative okrenula se sinergijskom djelovanju, kako s muzejem tako i s ostalim javnim institucijama šireći svoj djelokrug. Njen rad posebno je unaprijeđen posljednjih godina organizacijom prezentacije lokalne kulturne baštine u različitim formatima oblikovanih na temelju pomnog praćenja potreba lokalne zajednice, ali i međunarodnom suradnjom s drugim europskim udrugama i inicijativama slična formata. Među njima se posebno ističu projekti osnivanja Virtualnog muzeja industrijske baštine te inicijativa izrade zelenog katastra s krajnjim ciljem očuvanja bogate prirodne baštine. Njima je potrebno pridodati i održavanje baštinskih ciklotura te Ljetne škole arhitekture kroz koju se mlađoj populaciji nastoji približiti međuodnos baštinskih, prirodnih i arhitektonskih elemenata. Dosadašnji projekti, ali i oni u pripremi, osmišljeni su s ciljem usklađivanja pristupa kulturnoj baštini s održivim kulturnim turizmom i prirodnom baštinom.

Polazeći od kritike Todorovine pretpostavke da se balkanistički diskurs počinje oblikovati krajem ranonovovjekovnog razdoblja, osnovni predmet ovog rada jest postavljanje početka oblikovanja balkanističkih imagema u razdoblje renesansnog humanizma. Okosnica rada je historijsko-imagološka analiza horografskog djela "De Europa" nastalog 1458. godine autora Enea Silvia Piccolominija, renesansnog humanista poznatijeg kao pape Pija II. Analizom se nastoji otkriti na koji način Piccolomini oblikuje predodžbu o Europi i njezinim konstitutivnim dijelovima i pri tome se posebna pozornost posvećuje prostoru jugoistočne Europe, odnosno Balkana s namjerom se dovede u vezu s kasnijim balkanističkim diskursima. Interpretativna analiza Piccolominijeva djela u metodološkom se pogledu oslanja na trodimenzionalni analitički model historijske analize diskursa. Prva razina, odnosno tekstualna analiza usredotočena je na klasificiranje imagema sukladno načelima klasične horografije i određivanje njihove aksiološke vrijednosti. Intertekstualna analiza obuhvaća detektiranje Piccolominijevih implicitnih i eksplicitnih referenci na antičke i suvremene autore. Na koncu, kontekstualnom analizom nastoji se sagledati Piccolominijevu predodžbu o Europi u kontekstu humanističkih identitetskih modela i njihovih pragmatičkih i političkih funkcija. Starting from the critique of Todorova's assumption that balkanistic discourse started forming at the end of the early modern period, the central interest of this thesis is placing the formative moment of balkanistic images in the period of renaissance humanism. The backbone of this paper is the imagological analysis of the chorographical work De Europa written in 1458 by renaissance humanist Enea Silvio Piccolomini, better known as Pope Pius II. Analysis strives to detect a manner in which Piccolomini shapes images of Europe and its constitutive parts and it is focused on Southeastern Europe i.e. the Balkans for the intention of relating it to the later balkanistic discourses. Interpretative analysis of Piccolomini's work methodologically relies on a three-dimensional analytical model of historical discourse analysis. The textual analysis is concerned with detecting images according to principles of classical chorography and determining their axiological values. The intertextual analysis deals with determining Piccolomini's explicit and implicit references on classical and contemporary authors. At last, contextual analysis strives to comprehend Piccolomini's image of Europe in the context of humanistic identity models and its pragmatic and political functions.

Mehanokemijska sinteza temelji se na reakcijama između čvrstih praškastih tvari uz primjenu mehaničke energije. S obzirom da se u mehanokemijskoj sintezi reakcije odvijaju bez otapala ili s vrlo malom količinom otapala, ova se metoda nametnula kao potencijalna ekološka i „zelena“ alternativa klasičnoj otopinskoj sintezi. Jedna od glavnih tehnika mehanokemijske sinteze jest mljevenje – proces usitnjavanja materijala djelovanjem mehaničkih sila koje su jače od unutarnjih sila vezanja čestica. Mehanokemijska sinteza može se primjenjivati u najrazličitijim područjima: organskoj sintezi, metalurgiji, proizvodnji katalizatora i sl., no ograničena je na šaržne procese u laboratorijskim mlinovima. Za širu primjenu u industrijskoj proizvodnji neophodno je pronaći načine uvećanje ove vrste sinteze te za njeno kontinuirano provođenje. U ovom radu obrađena je mogućnost primjene ekstruzije u dvopužnom ekstruderu, kao mogućoj tehnici koja objedinjuje mogućnost kontinuirane proizvodnje i velikih kapaciteta, iako mljevenje nije njihova primarna namjena. Kao i za svaki kontinuirani proces, neophodna je i mogućnost kontinuirane kontrole kvalitete proizvoda, pa je dan pregled procesnih analitičkih tehnologija koje se mogu primijeniti za bezkontaktnu analizu prašaka, s ciljem boljeg razumijevanja mehanokemijskih reakcijskih mehanizama i vođenja procesa. Mechanochemical synthesis is based on reactions between solids that take place using mechanical energy. Since in mechanochemical synthesis reactions take place without solvent or with a very small amount of solvent, this method has emerged as an ecological and "green" alternative to classical solution synthesis. One of the main techniques of mechanochemical synthesis is grinding – the process of crushing materials by the action of mechanical forces that are stronger than the internal binding forces of particles. Mechanochemical synthesis has a potential for wide range of applications, from organic synthesis to metallurgy and catalyst sythesis, but is limited to batch processing in laboratory mills. To facilitate its wider acceptance in chemical process industry, it is essential to find ways to scale-up this type of synthesis and its continuous operation. This paper deals with the possibility to apply continuous twin-screw extrusion as a way to unify both, large capacity and continuous production. As with all continuous processes, continuous product quality control is paramount. In this papers, most important process analytical tools suitable for contactless powder analysis are presented, which can be used to better understand the mechanism of mechanochemical reactions and for process control.