Search

Background: Research on the relationship between posttraumatic stress disorder (PTSD) and sexual dysfunctions (SD) has clearly recognized the association among these conditions. The main objective of this research was to compare the levels of the overall and the level of certain domains of sexual functioning among veterans with and those without PTSD. Methods: Two hundred and fifty veterans with PTSD and 187 veterans without PTSD were included in the comparative study. The following assessments were conducted: LEC-5, PCL-5, ITQ, IIEF, PEDT, and MINI. Results: Veterans with PTSD had significantly higher levels of all types of SD in the PTSD group compared with the non-PTSD veterans. Veterans with PTSD more frequently experienced psychiatric and somatic comorbidities and use of medication that may contribute to the occurrence and severity of SD. Conclusions: The present study emphasized that SDs are an important issue among patients with PTSD. The study comprehensively accounted for conditions that may contribute to the occurrence and severity of SD among veterans with PTSD. Future directions of the research that could further improve the healthcare of the patients were indicated.

Aim To compare the severity of posttraumatic stress disorder (PTSD) symptoms and of particular PTSD clusters among help-seeking veterans before and during the COVID-19 lockdown. The second aim was to identify the main coping strategies used. Methods Male war veterans (N=176) receiving outpatient treatment at the Referral Center for PTSD were assessed at baseline (12-18 months before the pandemic declaration in March 2020) and during the COVID-19 pandemic lockdown (March-June 2020). The Life Events Checklist for DSM-5, PTSD Checklist for DSM-5, and The Brief COPE were used. Results Direct exposure to the virus in our sample was low, and the majority of participants followed the preventive measures. The severity of the overall PTSD symptoms and of clusters of symptoms significantly decreased compared with the first assessment. At the second assessment, all participants still fulfilled the PTSD diagnosis criteria. During the lockdown, the participants used emotion-focused and problem-focused coping rather than dysfunctional coping. Conclusion The severity of PTSD symptoms decreased during the lockdown. Further research is needed to study the trajectories of long-term psychopathology.

Ciljevi: Pandemija COVID-19 značajno je utjecala na organizaciju dnevnobolničkih (DB) programa. Zbog protuepidemijskih mjera sadržaji uživo su privremeno prekinuti kako bi se smanjila vjerojatnost širenja zaraze što je predstavljalo ozbiljnu prijetnju duševnom zdravlju pacijenata, te je na Zavodu za psihološku medicinu Klinike za psihijatriju KBC Rijeka (ZPM) pokrenuta online posthospitalna DB. Psihoterapija putem novih medija i tehnologije nije novost, no pandemija je ubrzala njezinu implementaciju u bolničkom okruženju. Uporaba novih tehnologija u psihoterapiji zahtijeva prilagodbu i usvajanje novih vještina i znanja svih koji u njoj sudjeluju. Neki od važnijih aspekata online terapije uključuju tehničke kompetencije sudionika, pitanja online sigurnosti, etičnosti, financijskih te psiholoških aspekta i vještina. Cilj ovog istraživanja je ispitati zadovoljstvo dnevnobolničkim programom među pacijentima s iskustvom online programa i pacijentima koji su u programu sudjelovali isključivo uživo. Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 35 pacijenata koji su sudjelovali u posthospitalnoj DB ZPM u trajanju od šest tjedana (prosječna dob 51 godina, 73, 5% muškarci, 82% SSS, 56% zaposleni, 44, 1% u partnerskoj vezi). Od ukupnog broja, 15 je sudjelovalo u online programu. Ispitivanje je provedeno putem telefona od strane istraživača koji nisu sudjelovali u programu. Primijenjeni su sociodemografski upitnik koji sadrži pitanja vezana uz bolesti COVID-19, Upitnik zadovojstva klijenata (The Client Satisfaction Inventory – Short Form (CSI-SF)) i Upitnik zadovoljstva online terapijom kreiran za potrebe istraživanja. Rezultati: Skupine se ne razlikuju značajno u sociodemografskim obilježjima. Približno 20% pacijenata u obje skupine je osobno preboljelo COVID-19. Obje skupine izražavaju visoko zadovoljstvo posthospitalnim DB programom (prosječan skor na CSI-SF 81, 7%, raspon 57% - 100%). U online programu, pacijenti su se najčešće služili pametnim telefonom (60%), većina smatra da je lako i jednostavno sudjelovati (80%) te su zadovoljni što su mogli koristi tehnologiju u terapiji (50%). Kao prednost terapije, 80% prepoznaje fleksibilnost mjesta, 67% fleksibilnost vremena a 60% financijsku isplativost. Zabrinutost za prikladnost online terapije za sve probleme/teme te pitanja sigurnosti izražava 13% ispitanika. Izostanak komunikacije uživo prepoznat je kao najveći nedostatak (60%). Zaključci: Pandemija COVID-19 je promijenila način pružanja skrbi osobama s mentalnim poremećajima. Nepovoljne okolnosti zahtijevale su brzu prilagodbu i stručnjaka i pacijenata. Pacijenti u online programu jednako su zadovoljni psihološkim aspektom/terapijskim radom kao i oni s iskustvom tradicionalnog pristupa. Pozitivno su ocijenjeni i pojedini aspekti kao što su pitanja sigurnosti, financija, tehničkih kompetencija ali i fleksibilnosti takvih programa. Online dnevnobolnički program pokazao se uspješnim modelom rada u izvanrednoj situaciji, uz naglasak da pacijenti i dalje preferiraju kontakt i terapiju uživo.

Ciljevi: Pandemija COVID-19 obilježena je razlicitim stresorima koji su potencijalna prijetnja duševnom zdravlju osobito za osobe s duševnim smetnjama me%u kojima se veterani s PTSP-om posebno isticu. Glavni cilj ovog istraživanja je bio usporedba težine simptoma posttraumatskog stresnog poremecaja stresa (PTSP) i pojedinih skupina simptoma PTSP -a me%u veteranima ukljucenim u višegodišnji terapijski tretman prije pandemije i na pocetku pandemije COVID-19. Drugi cilj bio je ustanoviti koje su strategije suocavanja koristili tijekom lockdown-a na pocetku pandemije. Ispitanici i metode: Longitudinalno istraživanje je provedeno me%u veteranima - braniteljima iz Domovinskog rata (N = 176) koji se ambulantno lijece u Referentnom centru za posttraumatski stresni poremecaj (PTSP) Klinike za psihijatriju KBC Rijeka godinu dana prije proglašenja pandemije i tijekom lockdown-a na pocetku pandemije COVID-19. Prosjecna dob ispitanika je 53 godine, 76, 8% ih je imalo srednju strucnu spremu, a 58, 4 % je bilo umirovljeno. U istraživanju su korišteni sociodemografski upitnik, Lista životnih doga%aja za DSM-5 (LEC), Lista za PTSP za DSM-5 (PCL) i Skraceni COPE upitnik (Brief COPE). Rezultati: Me%u ispitanicima je izravna izloženost virusnoj infekciji bila niska, a vecina ih je slijedila preporucene restriktivne i preventivne mjere. Težina ukupnih simptoma PTSP -a i pojedinih skupina simptoma znacajno su se smanjili u usporedbi s prvom procjenom, a svi su i na drugom mjerenju ispunjavali kriterije za dijagnozu PTSP-a. Tijekom lockdown-a, ispitanici su u znatno vecoj mjeri koristili strategije suocavanja usmjerene na emocije i probleme u usporedbi s disfunkcionalnim strategijama. Zakljucci: Rezultati se mogu objasniti cinjenicom da nitko od ispitanika tijekom lockdown-a nije doživio stresor koji bi zadovoljio kriterij A PTSP-a. Nadalje, priroda stresora je sasvim razlicita u odnosu na ratne stresore koje su ispitanici doživjeli i zbog kojih se lijece te stoga oni nisu imali retraumatizacijski ucinak. Neki od ispitanika su istakli da socijalnu distancu prakticiraju desetljecima, te su jedan dio mjera lakše podnosili. Neki su istaknuli da ih je postojanje Stožera i odre%enih mjera vratilo u „borbeni mod“ cime kao da su povratili društveno priznanje i važnost. Svi su bili u kontinuiranom lijecenju i redovito uzimali terapiju što je zasigurno utjecao na razinu simptoma, ali i korištene strategije suocavanja. Kako se za pandemiju cesto kaže da je „maraton a ne sprint“, daljnja istraživanja su potrebna kako bi se pratilo kojim stresorima ce branitelji biti izloženi i kakav ce biti dugorocni ucinak izlaganja na duševno zdravlje oboljelih od PTSP-a cime ce se otvoriti put primjeni adekvatnih, ciljanih terapijskih metoda.

“Novo normalno“ u liječenju psihoza tijekom COVID 19 pandemijeu KBC Rijeka

Ciljevi: Od početka pandemije COVID-19 postoji zabrinutost da bi ona mogla imati dugotrajne posljedice na mentalno zdravlje u cijelom društvu, a posebice među onima s već postojećim poteškoćama. Premda istraživanja iz zime 2020 godine doista bilježe povećane razine stresa, depresije i anksioznosti u općoj populaciji, postoje naznake da je s protekom vremena došlo do prilagodbe na stres. Cilj istraživanja bio je ispitati razinu simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-) i strategija suočavanja u skupini veterana s PTSP-om godinu dana nakon prvog lockdown -a te ispitati njihov odnos s nekim obilježjima pandemije. Ispitanici i metode: U longitudinalnom istraživanju sudjelovalo je 132 veterana - branitelja iz Domovinskog rata se liječe od PTSP-a u Referentnom centru za posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) Klinike za psihijatriju KBC Rijeka. Istraživanje je provedeno na početku i godinu dana od početka pandemije COVID-19. Prosječna dob ispitanika je 53 godine, 82, 0% srednje spreme te 62, 1% umirovljeno. Obrađeni su podaci koji su prikupljeni u travnju/svibnju 2020. i 2021. godine na upitnicima Lista životnih događaja za DSM-5 (LEC), Lista za PTSP za DSM-5 (PCL) i Skraćeni COPE upitnik (Brief COPE) i sociodemografskom upitniku. Rezultati: Nakon godinu dana značajno je porastao broj ispitanika oboljelih od COVID-19, te onih čiji su članovi obitelji oboljeli i morali biti u izolaciji. Velika većina (91, 0%) je slijedila preporučene restriktivne i preventivne mjere. Istraživanje je pokazalo smanjenje težine ukupnih simptoma godinu dana nakon početka pandemije (t2=44.1, SD=14.09) u odnosu na mjerenje na samom počeku pandemije COVID-19 ( t1=47.24, SD=12.87) uz istovremeno značajno smanjenje C i D skupine simptoma. Ukupno korištenje strategija suočavanja značajno je smanjilo godinu dana kasnije uz povećanje korištenja adaptivnih strategija suočavanja. Ispitanici su se najteže nosili s dužinom trajanja pandemije, neizvjesnošću i medijskim izvještavanjima o pandemiji. Zaključci: Unatoč predviđanjima, veterani s PTSP- om koji su uključeni u liječenje su se dobro nosili sa stresorima vezanim za pandemiju COVID-19 i kod njih je došlo je do smanjenja razine simptoma PTSP-a. Dobiveni rezultati su u skladu s rezultatima recentnih longitudinalnih istraživanja koja ukazuju na razvoj otpornosti i povećanja prilagodbe, te na izostanak značajnih pogoršanja posttraumatskih simptoma u veteranskog populaciji u dužem praćenju tijekom pandemije COVID-19.

Aripiprazol se u kliničkoj praksi pokazao učinkovit i kao dodatna terapija depresivnog pormećaja.

Preporuke Hrvatskog Psihijatrijskog Društva za deeskalacijski postupak i komunikaciju s agresivnim bolesnikom

Preporuke Hrvatskog Psihijatrijskog Društva za psihofarmakološko liječenje psihijatrijskih stanja tijekom epidemije COVID-19

By learning cooperation strategies in social skills training within the socio-therapeutic group, the patient's functioning was clearly improved, alcohol abstinence was achieved with complete symptomatic remission. Respect for and adequate treatment of comorbidities significantly contributes to the quality and success of patient treatment and to the improvement of prognosis.

Psihička bolest u trudnoći može povećati rizik od neželjenih događaja za majku i dijete.

Preporuke Hrvatskog Psihijatrijskog Društva za organizaciju psihijatrijske skrbi i psihijatrijske intevrencije tijekom epidemije COVID-19.

Booklet summary Despite significant research advances regarding prevention, promotion and treatment of mental disorders as well as psychosocial determinants of mental health, translation into real-world impact has been slow at all levels of prevention. One of the key reasons is the way of thinking about mental disorders, the possibilities of their treatment and prevention, burdened with the stigma that is present not only in society but also in treatment services. Although numerous professional guidelines for the treatment of various mental disorders recommend a biopsychosocial approach, the application of combination of biological (most commonly medications), psychosocial and psychotherapeutic interventions based on individualized treatment plan as well as encouraging recovery and empowerment, the biological approach with its focus on eliminating symptoms is prevailing over psychosocial interventions which contradicts the evidence of their effectiveness. The prevailing biological approach, although effective and necessary in clinical practice to treatment of mental disorders, fails to accurately reflect the diversity and complexity of mental health needs of individuals or population in general, especially psychosocial needs. Due to the fact that mental health is significantly affected by psychosocial factors, neglecting their influence and not applying psychosocial methods that contribute to their elimination and recovery from mental disorder can lead to unnecessary chronicity of the disorder and reduce the possibility of recovery. This booklet wants to emphasize that there is a large number of evidence-based psychosocial interventions at all levels of prevention that need to be applied more in practice. Training in their application is needed to enable successful treatment of mental disorders, as well as their prevention. The importance of the application of psychosocial interventions is in improving functioning and promoting resilience, as well as symptoms which all reduce the risk for development and relapse of mental disorder, therefore they should be available at all levels of prevention. Depending on individual needs, in clinical practice psychosocial interventions can be used in different therapeutic settings as a single intervention, but more often in combination with different psychosocial interventions as well in combination with psychotherapy and pharmacotherapy. In order to achieve the best results, these methods should be applied as early as possible. Effective approaches to prevent mental disorders should be seen as one whole of interconnected parts. Improvements in any part of the intervention can have a beneficial effect on other parts. We want to stress that an array of evidence- based psychosocial interventions is available on all levels of prevention. On the level of treatment of persons with mental disorders from this array of evidence-based psychosocial interventions therapist/treatment team and patients can choose, guided by the present problems and aims of the therapy, but increased effort is needed in terms of dissemination and implementation of these therapies in clinical practice as well as the prevention strategies at the population level. We also want to stress that promoting resilience is a key strategy for decreasing the risk for mental disorders, and should therefore be available at all level of prevention.

The paper discuss the connection and consequences between the immune system and psychological trauma and PTSD.

Epidemija korona virusa (SARS-CoV-2) i duševno zdravlje - upute za samopomoć

Epidemija korona virusa (SARS-CoV-2) i psihološka prva pomoć

U ovom radu prikazane su tri bolesnice koje su, u različitoj životnoj dobi bile izložene različitim vrstama traume. Ono što je zanimljivo u ovim prikazima je barem još jedan dodatni tjelesni komorbiditet (autoimuna bolest) kod svake od bolesnica.

Psihosomatske bolesti u svojoj podlozi imaju psihološki čimbenik, a simptomi bolesti mogu se očitovati na svim organima što je bio i slučaj u prikazane bolesnice.

Klasifikacije duševnih poremećaja temelje se na opisu i kategorizaciji psihopatoloških pojava odnosno simptoma. Budući da nisu temeljene ne etiološkim supstratima podložne su promjenama. Tako novi Dijagnostički i statistički priručnik (DSM-V) Američkog psihijatrijskog udruženja u svoju petu verziju nije uvrstio Kompleks Posttraumatski stresni poremećaj (KPTSP). Disocijativni simptomi, negativni simptomi kao sram i krivnja često prisutni kod osoba koje su doživjele traumatska iskustva. Navedeni simptomi preklapaju se s drugim komorbidnim dijagnozama kao Depresija, Granični poremećaj osobnosti, PTSP i slično zbog čega se eksperti iz područja psihotraumatologije nisu usuglasili kad su u pitanju dijagnostički kriteriji za KPTSP. Potaknuti navedenim provedeno je istraživanje na uzorku veterana Domovinskog rata (DR) uz pretpostavku da što je veći vremenski odmak od traumatskog iskustva broj i intenzitet simptoma PTSP-a je manji, a broj i intenzitet simptoma koji podrazumijevaju promjene u specifičnim dimenzijama ličnosti (poremećaj regulacije afekta ; negativni self-koncept i problemi u interpersonalnom funkcioniranju) je veći. Drugim riječima, što je veći vremenski odmak od traumatskog iskustva više je izgleda za prisustvo simptoma KPTSP-a. Glavni cilj istraživanja bio je ispitati broj i intenzitet simptoma PTSP-a i KPTSP-a kod veterana domovinskog rata koji su se javili na liječenje nekoliko godina nakon traume i veterana koji se na liječenje javljaju sada, odnosno 20 i više godina nakon ratne traume. Prvu skupinu ispitanika čine veterani (N=143) koji su bili uključeni u dnevno bolnički (DB) tretman PTSP-a pred 15 i više godina. Drugu skupinu (N=48) čine veterani koji su bili uključeni u DB tijekom ove i prošle godine. Uspoređeni su rezultati dobiveni na Harvardskom upitniku za trauma i na SIDES upitniku. Rezultati: Veterani koji su se javili dvadeset i više godina nakon rata imaju manju razinu B i D simptoma dok nije dobivena razlika u intenzitetu C simptoma i prosječnoj razini traumatizacije u odnosu na veterane koji su se ranije javili. Veterani koji su se javili ranije i veterani koji se javljaju sada se ne razlikuju statistički značajno u obilježjima kompleks PTSP-a. Dobiveni rezultati djelomično potvrđuju postavljenu pretpostavku.

Pozadina: Problemi u seksualnom funkcioniranju kod pacijenata s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) često se zanemaruju, iako znanstvena istraživanja potvrđuju visoku stopu seksualnih disfunkcija (SD), posebno kod veterana s PTSP-om. Cilj: Glavni cilj istraživanja bio je sustavno identificirati prediktore seksualnih disfunkcija među veteranima s PTSP-om. Metode: U presječnoj studiji uključeno je 300 veterana s PTSP-om. Primijenjen je Međunarodni neuropsihijatrijski intervju (MINI) te su ispitanici ispunili samoprocjenske upitnike: PTSP lista za DSM-5 (PCL-5) s kriterijem A, Međunarodni indeks erektilne funkcije (IIEF), Dijagnostički upitnik za prijevremenu ejakulaciju (PEDT), Skala procjene odnosa (RAS) i sociodemografski upitnik. Primijenjeno je više hijerarhijskih regresijskih analiza kako bi se ispitali najbolji prediktorni modeli za različite vrste seksualnih disfunkcija. Rezultati: 65% sudionika zadovoljava uvjete za privremenu dijagnozu seksualne disfunkcije. Svi testirani prediktorni modeli pokazuju dobru prikladnost modela. Značajni pojedinačni prediktori bili su D simptomi (negativne promjene u kogniciji i raspoloženju) za sve vrste SD-a i stanje odnosa/zadovoljstva u vezi za sve seksualne disfunkcije osim preuranjene ejakulacije. Zaključci: Najistaknutija implikacija ove studije je važnost procjene seksualnog zdravlja kod veterana s PTSP-om. Terapijske intervencije trebaju biti usredotočene na D simptome i namijenjene poboljšanju funkcioniranja interpersonalnih odnosa s ciljem smanjenja stope SD. Psihotropni tretman s manje štetnih seksualnih učinaka od velike je važnosti u slučajevima primjene farmakoterapije. Odgovarajuća prevencija, probir i liječenje zdravstvenih stanja mogu poboljšati seksualno funkcioniranje kod veterana s PTSP-om.

Following up on the review of the research in psychotherapy focused on women’s mental health covered in the previous issue, recent research in psychotherapy related to men’s mental health in the context of psychotherapy is presented here. Numerous studies have revealed that there is a silent crisis in men’s mental health. This includes elevated rates of suicide and substance abuse that are even higher in some male sub-groups. Men are also less likely to seek psychotherapy. Given the observed efficacy of psychotherapeutic interventions in treating different kinds of mental health problems, it is imperative to increase help-seeking behaviours and the participation of men in psychotherapy. Struggling to find relevant studies, I realised that this is a fairly neglected research area and wondered how true the claim that psychotherapy is created by men to treat women is.

Tjelesni dismorfni poremećaj (TDP) je jasno definiran psihijatrijski poremećaj karakteriziran pretjeranom zaokupljenošću manom tjelesnog izgleda koja je vrlo diskretna ili umišljena i obično uključuje nos, oči, kožu ili kosu. Dijagnoza TDP se nedovoljno postavlja i o poremećaju se premalo izvještava, a učestalije ga viđaju profesionalci koji se bave estetskom medicinom. Zato je vrlo važno točno prepoznati pacijente s TDP-om korištenjem validiranih upitnika za probir pacijenata prije operacije kao i uspostaviti tješnju suradnju s kolegama s područja duševnog zdravlja. Bolje prepoznavanje pacijenata s TDP-om moglo bi smanjiti vjerojatnost za nezadovoljstvo i pogoršanje psihijatrijskih simptoma uz dodatno izbjegavanje sudskih komplikacija.

PTSP i KPTSP sestrinski su poremećaji u klasifikaciji MKB11.Cilj rada bio je istražiti prevalenciju KPTSP-a među veteranima DR liječenih od PTSP-a 20 godina nakon kumulativne traume te istražiti povezanost demografskih i psihosocijalnih varijabli sa KPTSP i PTSP-om- Ukupno 80%ispitanika zadovoljava kriterije za KPTSP.Istraživanje nije pokazalo značajnu razliku u dužini sudjelovanja u ratu, intenzitetu posttraumatskih simptoma, tipovima traume.Ispitanici sa PTSP om više su razvedeni i više su sudjelovali u radu klubova za PTSP.Veterani sa KPTSP-om imaju znatno veće funkcionalno oštećenje i komorbiditet s GAD u usporedbi sa skupinom sa PTSP-om.

Organizacija i resursi Začetci rada s psihotraumatiziranim osobama datiraju iz vremena početka Domovinskog rata kada je 1991. g. organizirana ambulatna služba za pružanje psihološke i psihijatrijske skrbi za psihotraumatizirane osobe. Strukturirani terapijski programi i sustav rada sa psihotraumatiziranim osobama su postali ogledni model rada za regionalne centre koji se 1997. g. osnivaju na razini cijele Hrvatske. Regionalni centar za psihotraumu Klinike za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra (KBC) Rijeka je 2003. g.imenovan Referentnim centrom za posttraumatski stresni poremećaj Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske (u nastavku: Centar) čiji je voditelj od imenovanja do 2018. g. bila prof.dr.sc. Tanja Frančišković. Temelj Centra su ljudi koji u njemu rade na čiji se početni entuzijazam, profesionalnu znatiželju i postojeću edukaciju nadogradila kontinuirana edukacija i veliko iskustvo, te kreiranje, praćenje i primjena suvremenih trendova u dijagnostici i liječenju psihotraumatiziranih osoba uz značajnu znanstvenu i stručnu produkciju. Redovni djelatnici Centra su tri nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju izvanrednog profesora i docenta istovremeno doktori medicine sa specijalizacijom iz psihijatrije i užom specijalizacijom iz psihoterapije, dva doktora znanosti-poslijedoktoranda od kojih jedan doktor medicine sa specijalizacijom iz psihijatrije i jedan profesor psihologije, dva doktora medicine sa specijalizacijom iz psihijatrije od kojih jedan s užom specijalizacijom iz psihoterapije, tri doktora medicine na specijalizaciji iz psihijatrije od kojih dva u suradnji s Ministarstvom branitelja, četiri magistra psihologije, trinaest medicinskih sestara od kojih dva magistra mentalnog zdravlja, šest prvostupnika sestrinstva i pet srednjih medicinskih sestara. Djelatnici su u proteklom petogodišnjem razdoblju pružili preko 25.000 različitih zdravstvenih usluga (prvih ili ponovljenih pregleda, psihologijskih testiranja, bolničkih liječenja i individualnih ili grupnih psihoterapija). Centar na dvije susjedne lokacije obuhvaća prostor u čiju obnovu je uloženo 650.000, 00 kn + PDV sredstva u okviru EU projekta obnove Dnevnih bolnica u kojem se odvija ambulantni i dnevnobolnički rad Dnevne bolnice Klinike za psihijatriju (35 stolica) i Dnevne bolnice Zavoda za psihološku medicinu Klinike za psihijatriju (12 stolica), te prostor Zavoda za psihološku medicinu s 20 kreveta. Postignuća u stručnom radu S obzirom na prepoznatu kvalitetu stručnog rada, stručnjacima Centra je 2015.g. povjerena izrada Hrvatskih smjernica za liječenje osoba s PTSP- om koje su prezentirali na 7. Hrvatskom psihijatrijskom kongresu, 23. Simpoziju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, te su objavljene u knjizi „Hrvatska psihijatrija na početku 21. stoljeća”. Kvaliteta stručnog rada je prepoznata i u inozemstvu, te su djelatnici 2016.g. sudjelovali u edukaciji i treningu stručnjaka u Ukrajni i Irskoj. U Centru rade educirani i certificirani stručnjaci za primjenu najviših svjetskih standarda u dijagnostici i liječenju osoba s PTSP-om. Primjenjuje se grupna psihodinamska psihoterapija usmjerena na traumu, kognitivno- bihevioralna terapija usmjerenu na traumu i Eye movement desensitisation and reprocessing (EMDR) koje su metode izbora po svim važećim smjernicama za liječenje. Od inovativnih tehnika provodi se terapija i aktivnosti uz pomoć psa, klinička ekspresivna art terapija, Stress, Trauma and Tension Release Exercises (TRE), logo-terapije, geštalt, kibernetika i sistemska psihoterapija, transakcijska analiza. Postignuća u znanstvenom radu Centar ima razgranatu mrežu suradnje s 14 hrvatskih i 22 inozemne ustanove s kojima je ostvaren niz zajedničkih stručnih i znanstvenih projekata od kojih se izdvajaju tri Erasmus+ projekta s ciljem izrade edukacijskih materijala, priručnika i smjernica za različite domene duševnog zdravlja. Suradnja se ostvaruje i kroz brojna članstva i obnašanje vodećih funkcija u stručnim i znanstvenim društvima na nacionalnoj, europskoj i svjetskoj razini, te su djelatnici Centra kao predsjednica i članovi Sekcije vojne psihijatrije 2017. g. sudjelovali u Projektu „Mental health consequences of war conflicts“ objavljenom ove godine u knjizi „Advances in psychiatry“ Svjetskog psihijatrijskog udruženja (WPA- World psychiatric Association). U Europskom društvu za traumatski stres (ESTSS- European Society for Traumatic Stress Studies), krovnoj organizaciji nacionalnih i regionalnih društava koja se bave istraživanjima u području psihotraumatologije, djelatnici Centra su sudjelovali kao članovi upravnog odbora, izvršni tajnik i članovi. Od 2014.g. su kao članovi znanstvenog ili progamskog odbora sudjelovali u organizaciji 8 znanstvenih skupova s međunarodnim sudjelovanjem. U istom razdoblju je objavljeno 15 znanstvenih radova u časopisima koji su indeksirani u SCIE i CC bibliografskim bazama podataka, 8 radova u časopisima indeksiranim u drugim bazama podataka. Među znanstvenim radovima se ističe „Drug Utilization Trends in Patients With Posttraumatic Stress Disorder in a Postconflict Setting: Consistency With Clinical Practice Guidelines“ objavljen u prestižnom časopisu The Journal of Clinical Psychiatry s čimbenikom utjecaja (IF 5.408) koji je rangiran 10% najboljih časopisa u znanstvenom području psihijatrije. Autorica je nagrađena Godišnjom nagradom Zaklade Sveučilišta u Rijeci u kategoriji znanstvenik za 2015. godine, Nagradom Hrvatskog psihijatrijskog društva za najbolji znanstveni rad za 2015. godinu, te Zahvalnicama rektora Sveučilišta u Rijeci za 2016. i 2017. godinu. Aktivnim sudjelovanjem na domaćim i međunarodnim kongresima posvećenim psihotraumatologiji ostvarena su 54 kongresna priopćenja. Na 1. Hrvatskom kongresu o psihotraumi 2017. g. osvojena je prva nagrada za najbolju poster prezentaciju rada „Ekspresija grupne dinamike kroz Art terapiju u radu s veteranima“. U istom razdoblju u Centru su provedena istraživanja i obranjena dva doktorska rada, te 10 diplomskih i završnih radova pod mentorstvom nastavnika centra. Objavljena je jedna knjiga i 7 poglavlja u knjigama. Pri Centru se odvija nastava preko 30 obveznih i izbornih kolegija na različitim studijskim programima Sveučilišta u Rijeci, a nastavnici su sudjelovali i u nastavi drugih sveučilišta kao gostujući predavači. Planovi za buduće razdoblje Ove godine, Centar i Klinika za psihijatriju KBC Rijeka će biti organizatori 2. Hrvatskog kongresa o psihotraumi na kojem će u bogatom znanstvenom programu sudjelovati pozvani inozemni predavači koji su vrhunski svjetski stručnjaci na području psihotraumatologije i predsjednici i članovi odbora vodećih znanstvenih i stručnih društava s područja psihotraumatologije. Provest će se znanstvena istraživanja vezana za pojavnost i prediktore kompleksnog PTSP-a koji se po prvi put uvodi u međunarodni klasifikacijski sustav, te pojavnost, vrste i prediktore seksualnih disfunkcija u oboljelih od PTSP-a. Posebnu pozornost će se posvetiti liječenju psihijatrijskih komorbiditeta kao što su ovisnosti, depresija, povećan suicidalni rizik. Nastavit će se edukacija djelatnika iz različitih psihoterapijskih tehnika, osobito EMDR i TRE, te primjena ovih tehnika za što su osigurani uvjeti kroz provedenu adaptaciju i opremanje prostora. Rezultati međunarodnih Erasmus+ projekata u kojima smo sudjelovali su bogati edukacijski materijali koji su dostupni na internetu koje ćemo implementirati u dnevnobolničke i bolničke terapijske sadržaje. Uz navedene, nastavit ćemo sa svim dosadašnjim znanstvenim i stručnim aktivnostima za koje vjerujemo da će imati rezultate u praćenju, proučavanju i unaprjeđenju prevencije, dijagnostike i/ili terapije te rehabilitacije oboljelih od PTSP koji odgovaraju svjetskim standardima, te time i ubuduće osigurati uvjete za obnovu naziva Referentni centar za posttraumatski stresni poremećaj Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske.

Svjedoci smo velikih svjetskih migracija koje su samo u Europu dovele milijun izbjeglica. Premda se intenzitet dolazaka smanjio može se očekivati da će mnoge izbjeglice nastaviti dolaziti u Europu u nadolazećim godinama. Oko polovice migranata koji dolaze u Europu doživljava psihološke poteškoće koje proizlaze iz traume bilo da se radi o ratnim traumatskih događajima koji su uzrok migracije ili stresnim i traumatskim događajima koji dio izbjegličkog puta. Čak polovica tih izbjeglica može patiti od post-traumatskih problema, uključujući posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Međutim, post-traumatski problemi se često previđaju, jednostavno zato što ih većina ljudi koji su u izravnom kontaktu s izbjeglicama i tražiteljima nisu svjesni. Erasmus+ projekt Posttraumatska integracija – psihosocijalna podrška i intervencije niskog intenziteta za izbjeglice ima za cilj omogućiti nespecijaliziranim pružateljima skrbi za izbjeglice da identificiraju i pruže psihosocijalnu podršku i rane intervencije na niskoj razini za izbjeglice s posttraumatskim problemima (i PTSP-om) kroz smjernice, radne listove i trening module. Kroz tri trening modula pod nazivima svjesnost, intervencija i briga o sebi pokrivene su brojne teme od stresa i traume, komunikacije, simptoma, rješavanja konfliktnih situacija, komunikacije, psihološke pomoći, sprječavanja emocionalnog sagorijevanja onih koji rade s izbjeglicama ali i brojne druge. U sklopu radionice u trajanju od 90 minuta, uz kratki pregled svih dostupnih alata, polaznici će kroz grupni rad i specifične vježbe steći uvid u problematiku posttraumatskih problema i simptoma među izbjeglicama i tražiteljima azila ali i o mogućnostima ranih intervencija na niskoj razini za mentalno zdravlje. Premda su materijali prvenstveno namijenjeni nestručnjacima iz područja traume, oni su ujedno i edukativni materijal koji može biti u od pomoći stručnjacima u njihovom radu ali i osposobljavanju drugih struka kao što su učitelji, policajci, volonteri i sl.

Uvod: Litij spada u farmakoterapijsku skupinu stabilizatora raspoloženja. Učinkovit je lijek odobren za liječenje bipolarnog afektivnog poremećaja (BAP), te povratnog depresivnog poremećaja i u uporabi je već dugi niz godina. Litij ima i dokazani intrinzični antisuicidalni učinak i vrlo nisku cijenu, te predstavlja zlatni standard u liječenju BAP-a. Unatoč navedenom, primjena litija je drastično smanjena zadnjih godina čime se opravdava pitanje je li to zapravo zaboravljeni lijek. Cilj je ovog rada prikazom pacijenta s velikim depresivnim poremećajem istaknuti važnost primjene dostupnih i učinkovitih metoda liječenja koje u teškim slučajevima uključuju i primjenu litija u cilju postizanja antisuicidalnog i pojačanja antidepresivnog terapijskog učinka. Prikaz slučaja: Pacijent (42) je započeo psihijatrijski tretman bolničkim liječenjem zbog depresivnih tegoba uz anksioznost i somatizacijske tegobe. Povod pogoršanju psihičkog stanja bio je iscrpljenje na poslu, te zdravstvene tegobe sina. Unatoč provedenom liječenju antidepresivima (mirtazapin), te anksioliticima i hipnoticima koji se ordiniraju prema potrebi, psihičko stanje se ne popravlja dostatno, no pacijent inzistira na otpustu zbog obiteljskih razloga i pristaje na nastavak liječenja u Dnevnoj bolnici. Psihičko stanje se i dalje pogoršava, raspoloženje sve depresivnije, zaokupljen je katastrofizacijama, depresivnim idejama psihotične razine, idejama propasti, suicidalnim mislima. Ponovno se hospitalizira, te se uz antidepresiv mirtazapin uvede i venlafaksin u maksimalnim dozama, te antipsihotik kvetiapin koji se nakon nekoliko dana ukine, te se uvede olanzapin. Uz navedenu terapiju, pacijent je nešto mirniji, blijedi psihotična razina depresivnih ideja, ali je i dalje bez energije, volje, bez teka, jako loše kvalitete spavanja, zaokupljen besperspektivnošću, niskim samopouzdanjem zbog čega se u terapiju uvodi litij karbonat u dozi od 1200 mg dnevno. Psihičko stanje se značajno poboljšava sve do potpune remisije. U narednih dvije godine pacijent se redovito kontrolira, postupno se smanje doza antipsihotika do ukidanja, reducira doza antidepresiva na terapiju održavanja jednim lijekom, koncentracija litija u serumu redovito prati i kreće se između 0, 6 i 0, 8 mmol/l. Psihičko stanje je dobro, potpuno remitirano, dobro funkcionira obiteljski, partnerski, radno i socijalno, postao je otac još jednog djeteta. Zaključak: U liječenju duševnih bolesti, uz primjenu novijih i modernijih lijekova ne bismo trebali zaboravljati dokazano učinkovite, jeftine lijekove s kojima imamo višegodišnje iskustvo. Dobar primjer je litij karbonat u liječenju poremećaja raspoloženja.

Objective: The objective of this Erasmus+ project is to raise the awareness of occurrence of post-traumatic problems (including post- traumatic stress disorder-PTSD) among refugees and asylum seekers and possibilities for early low-level mental health interventions. Background and aims: Post-traumatic problems are often overlooked, simply because most so- called first-liners – people in direct contact with arriving refugees and asylum seekers – are not aware of them. The project aims to enable non-specialist refugee-care providers to identify and to give low-level psychosocial support and early low-level mental health interventions to refugees with post-traumatic problems (and PTSD). Materials and methods: The desktop and field research was performed to assess the general context and awareness of the post-traumatic problems in refugee population in 7 partners’ countries. Results: A large part (65, 2%) of the participants does not have sufficient knowledge on PTSD. Over 90% of participants believe it is important to understand the long-term effects of psychological stress in working with refugees. Eighty percent of the participants mostly or completely agrees they would benefit from guidelines on soft skills and communication strategies. Conclusions: The needs assessment laid foundation for development of: Awareness Raising Guidelines to support and inform the first-liners about with traumatic backgrounds and problems ; Action Sheets contain recommendations and key actions for meeting the needs of refugee and migrant clients ; The e- platform will support the delivery of all online tools of the project ; Mobile application for mobile smart phones and tablets. The program is launched (https://posttraumatic- integration.eu ) and will be demonstrated and discussed.

Background: The problems in sexual functioning among patients with posttraumatic stress disorder (PTSD) are often overlooked although scientific research confirms high rates of sexual dysfunctions (SD) particularly among veterans with PTSD. The main objective is to systematically identify predictors of the SD among veterans with PTSD. Methods: Three hundred veterans with PTSD are included in the cross- sectional study. The following assessment is conducted: MINI, LEC-5, PCL-5, ITQ, IIEF, PEDT, and RAS. Several hierarchical multiple regressions were performed to test for best prediction models for outcome variables of different types of SD. Results: 65% of participants has provisional diagnosis of SD. All tested prediction models show good model fit. The significant individual predictors are cluster D symptoms (for all types of SD) and in relationship status/relationship satisfaction (all except for PE). Conclusions: The most salient implication is the importance of sexual health assessment in veterans with PTSD. Therapeutic interventions should be focused on D symptoms and intended to improve relationship functioning with the aim to lessen the rates of SD. Psychotropic treatment with fewer adverse sexual effects is crucial for better treatment compliance and outcomes. Appropriate prevention, screening and treatment of medical conditions could improve sexual functioning in veterans with PTSD.

U radu je prikazana bolesnica koja se niz godina liječi rani depresivne simptomatike i podliježećeg poremećaja ličnosti. Bolesnica je tijekom djetinjstva i perioda adolescencije bila izložena nizu trauma, a koje su radi neintegriranosti u ličnost ostavile posljedice na njen daljnji psihički razvoj.

Cilj rada prikazati je 29-godišnjeg mladića koji je unatrag niz godina u psihijatrijskom tretmanu a radi konzumacije više različitih psihoaktivnih supstancija uz alkohol i kockanje, smetnje ponašanja, afektivnih oscilacija te karakteroloških specifičnosti iz kruga disocijalnog poremećaja ličnosti. U više je navrata hospitalno psihijatrijski liječen, također je bio uključen i u dnevno bolnički program za liječenje bolesti ovisnosti. Od psihoaktivnih supstancija (uglavnom psihostimulansi), konzumacije alkohola i odlazaka u kockarnice nije od samog početka liječenja nikad u potpunosti apstinirao. Tijekom 2017. godine dolazi do pogoršanja psihičkog stanja u smislu psihotične dekompenzacije. Ovim radom željeli smo prikazati kompleksan terapijski pristup u liječenju bolesnika sa više psihijatrijskih dijagnoza. Rani početak ovisničkih poremećaja utječe na neurorazvojni proces i često je prediktor razvoja drugih psihičkih poremećaja na osovini I i osovini II. Politoksikomanija je često samo „zavjesa“ koja može prikrivati dublju psihopatologiju.

Generalized anxiety disorder has high risk rate of psychiatric comorbidity, mostly psychoactive substance use.

U članku je dan pregled recentnih istraživanja koja su provedena i objavljena u raznim časopisima na temu mentalnog zdravlja žena.

Cilj rada je prikazati bolesnicu sa akutnim oštećenjem jetre uzrokovanim disulfiramom.

Pojavnost poremećaja seksualnog funkcioniranja među pacijentima s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) je mnogo veća nego u općoj populaciji. Nadalje, prevalencija među veteranima oboljelim od PTSP-a je značajno veća nego među onima koji nemaju PTSP i kreće se između 8, 4% i 88, 6% ovisno o primijenjenoj metodologiji u istraživanju. Među poremećajima su najzastupljeniji erektilna disfunkcija i preuranjena ejakulacija. Neurobiološki i homonalni procesi koji su uključeni u seksualnu želju, pobuđenost, aktivnost i seksualno zadovoljstvo se u velikoj mjeri preklapaju s neourobiološkim procesima koji su u podlozi PTSP-a. Simpatički živčani sustav (SŽS) i hipotalamo-hipofizarno-adrenalna (HHA) os su aktivne u stanjima pobuđenosti bez obzira radi li se o seksualnoj ili pobuđenosti pri izlaganju opasnosti. Iako stresori aktiviraju HHA os, istraživanja ukazuju na niske koncentracije kortizola u oboljelih od PTSP-a što omogućuje produženi odgovor SŽS-a i povišene razine katekolamina. Seksualni stimulusi također, smanjuju razinu kortizola, omogućujući porast katekolamina. Njihova povećana koncentracija je središnja komponenta seksualnog uzbuđenja i aktivnosti, a također i sržnih simptoma PTSP-a i korelira s njihovom težinom. Umjereni porast koncentracije noradrenalina podržava optimalno seksualno funkcioniranje, dok visoke razine noradrenalina djeluju izravno inhibitorno ili pak neizravno djelujući kao okidač intruzivnih traumatskih sjećanja i ponovnog proživljavanja. Serotonin je monoamiski neurotransmiter uključen u modulaciju HHA osi i noradrenalina tijekom izlaganja stresu. Smanjena serotonergička aktivnost umanuje anksiolitički učinak, povećava ustrašni odgovor, napetost, impulzivnost i intruzivna sjećanja. Navedeno je osnova za primjenu selektivnih inhibitora povratne pohrane srotonina kao prvog farmakoterapijskog izbora u PTSP-u. Njihov učinak na serotonergičku aktivnost, blokadu kolinergičkih receptora te inhibiciju sintetaze nitričkog oksida je u podlozi mogućih nus- pojava njihove primjene u smislu seksualne disfunkcije. Oksitocin, neuropeptid hipotalamusa, kolokvijalno nazvan hormon ljubavi je središnji neurobiološki medijator povjerenja, privrženosti, empatije, roditeljstva, romantičnih veza, ali i jedan od najvažnijih neurobioloških medijatora erektilne funkcije. Najnovija istraživanja neurobiologije PTSP-a su usmjerena na istraživanja povezanosti simptoma i razine oksitocina, kao i na mogućnosti njegove primjene u prevenciji simptoma PTSP-a nakon izlaganja traumi, kao i kod seksualnih disfunkcija.

Personality takes its form from late adolescence or early adulthood and although its features persist for longer periods of life, some can be weakened and some can be changed.We present a 43 y old female patient with a disorder of emotionaly unstable state and antisocial tendencies ; she spent three years in psychiatric treatment for anxiety disorders and many years alcocholic syndrome.During psychotherapy treatm, ent there werer more and more evident behavioural patterns that support the existance of personality disorder.We discuss the possibilites of psychotherapy and pharmacotherapy treatment with respect to the character specificities.

Smjernice su napisane za uporabu u primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj skrbi za osobe sa stresom i traumom uzrokovanih poremećaja.Smjernice su nastale konzultacijom 14 smjernica od kojih je odabrano najopsežnijih i recentnijih petoro a nadopunjene su podacima iz recentne literature iz područja.