Search

Within Europe, Croatia has always been noted for its low rate of births outside marriage. In relation to other European countries, only Greece, North Macedonia, and Bosnia and Herzegovina have lower extra-marital birth rates than Croatia. Croatia is particularly heterogeneous in terms of the extra-marital birth rate. An analysis of various settlements shows that the country is divided into two parts: the northwest part with Istria, where the extra-marital birth rate is significantly higher than the national average, and central and eastern Slavonia with central and southern Dalmatia, where the rate is the lowest. In this southern area, the island of Korčula stands out because of its very high extra-marital birth rate. Compared to the other islands, Korčula has a much higher rate, which increased steadily between 1971 and 2017 (from 12% to 38%). On the other islands (Rab, Krk, Pag, Ugljan and Pašman, Brač, and Hvar), the extra-marital birth rate during the same period ranged between 5% and 10%. Only Cres, Lošinj and especially Vis showed higher rates (25% on Cres and Lošinj, 32% on Vis). The objective of this research was to analyze the trends of births outside marriage on the larger Croatian islands for nearly fifty years (1970-2019). Our research focused on the islands of Korčula (especially the western part - Vela Luka and Blato) and Cres and Lošinj, which stood out from the other islands throughout the observation period because of significantly higher rates of children born outside marriage. Along with data from the Croatian Bureau of Statistics about birth rates, information from 19th-century birth registers was also used to explain the reasons for births outside marriage. The extra-marital birth rates in Croatia and islands (1960-2019) could apply to other European countries. Also, this analysis may serve as a basis for further research into the sociological, anthropological, and ethnological character of the island.

The paper aims to explore the role of the early modern cartographic decorative and imagological elements, used for practical navigation (e.g., orientation), as well as carriers of ideological/political/cultural or any other symbolic message. The artistic features of the cartographic content on charts of various provenance (Venetian on one hand and Ottoman on the other) of the Adriatic Sea, primarily compass roses or graphical element of sailing-boats, saints, animals or (terrestrial) landscape markers were correlated in order to reveal the diversity of messages they communicate. However, a short overview of the subjecy indicates a confronting narrative of the two distinct state cartographies on the Adriatic in the time of the Sultan Suleiman el Kanuni, the Ottoman of Piri Reis and the Venetian one of the Italian famous isolario- makers. Also, the research provides insights into the elements of collaborative and shared mapmaking practices.

The paper discusses the infl uence of phylloxera on the socio-economic features and landscape of Dalmatia, a region of Croatia. The aim of the paper is to investigate the spread of phylloxera in Dalmatia and how it affected the landscape, economy and population of the area in question. The research is based on a comparative analysis of various spatial data sources. Phylloxera spread through Dalmatia in the late 19th and early 20th centuries, when the region belonged to the Austro-Hungarian Monarchy. Since agriculture, along with maritime activities and fishing, formed the heart of economic activities in Dalmatia, the crisis in viniculture caused by phylloxera had a particularly negative infl uence on social and economic circumstances. At the same time, changes occurred in the agrarian landscape, as many of the vineyards affected by phylloxera were never renewed ; some arable areas were reassigned to other cultures, while others were completely abandoned.

The main purpose of this paper was to analyse and describe vehicular queues created because of waiting time needed for vehicles to be boarded on ferries during the main tourist (summer) season in the Republic of Croatia. Since optimization of such large and high scale offer and demand system, including both road traffic and ferry infrastructure, could not have been tested in real time conditions, the main idea was to conduct analysis using computer based simulation model. Additionally, optimization of the overall system inelasticity has been conducted based on implementation of the Ferry Que Management System (FQMS). Simulation output analysis indicated the FQMS implementation to be feasible for most of analysed ferry lines but at the same time, it clearly indicated that each ferry line requires individual approach for an optimal solution to be found. The simulation output analysis also provided a clear indication of optimization limitations defined by input values.

Dalmatia forms part of the eastern Adriatic coast, and after two thousand years of historical-geographic development, is part of the state of Croatia. The many changes in the historical region’s spatial range and affiliation to various states can be followed on old cartographic depictions, among other things. Given the function of a geographic name, which is to provide the shortest possible linguistic description, optimally replacing in linguistic communication and spatial orientation a (long) description, and given the signifi cance of maps as media for communicating in space and about space, it is possible to confi rm a refl ection of political-geographic shifts in the use of the geographic name Dalmatia by consulting old maps. From a comparative analysis of maps which emerged in different European cultural centres, applying the diachronic approach, it can clearly be seen that during the early modern period, the greatest influence on the depiction of Dalmatia on maps was exerted by a) reminiscences of the classical constitutional law tradition, b) political ambitions and the actual socio-economic influence of Venice on the eastern Adriatic coast, and c) the triple confrontation between the Habsburg Monarchy, the Ottoman Empire and the Venetian Republic in the Adriatic-Dinaric-Danube Basin contact area.

Cilj istraživanja jest prikazati kvalitetu životnog prostora grada Požege pomoću objektivnih i subjektivnih pokazatelja. Autorova je namjera na temelju analize objektivnih pokazatelja i statističke analize subjektivnih pokazatelja usporediti unutargradska susjedstva grada Požege. Objektivni pokazatelji prikupljeni su od uprave grada Požege i Državnog zavoda za statistiku te samostalno s interneta i zahvaljujući terenskom radu, a analizirani su uz pomoć programa za prostornu analizu ArcGis. Subjektivni pokazatelji prikupljeni su anketiranjem stanovništva tijekom terenskoga rada i pomoću online ankete na koju su ispitanici bili upućeni preko elektronične pošte. Statistička analiza dobivenih podataka provodila se pomoću statističkog programa Statistica. Istraživanje je, očekivano, pokazalo kako se ne preklapaju procjena kvalitete životnog prostora grada na temelju objektivnih i subjektivnih pokazatelja. Objektivni pokazatelji govore kako je promatrani prostor prosječne kvalitete životnog prostora, dok subjektivni govore o vrlo dobroj kvaliteti životnog prostora. Naposljetku se ukazalo na razlike između pojedinih unutargradskih mjesnih odbora.

The paper discusses the artificial peninsulas and pseudo-islands of Croatia, i.e. technically bridged islands, which are linked to the neighbouring mainland or a larger island by means of a dike, bridge or both dike and bridge. Whereas artificial peninsulas are entirely incorporated into the mainland by means of dikes, pseudo-islands are connected to the mainland via bridges, thus losing some of their insular characteristics, particularly in terms of their functional link to the mainland. Croatian bridged islands played a vital role in the past as in times of war they represented refuges or places of permanent settlement. Nowadays, in times of marked littoralisation, these islands have experienced a dramatic change in function and physical appearance, mostly due to their transport connections with the mainland, which has naturally resulted in their inclusion in the tourist valorisation of natural and cultural heritage. On the one hand, this has contributed to the slowing down of the depopulation process, which is a basic social characteristic of most Croatian islands, but on the other hand, it has led to the spontaneous, uncoordinated, excessive building of apartments and other constructions which in size and shape have ruined the authentic cultural appearance of the islands.

U zadarskim ustanovama i privatnim knjižnicama kroz povijest je prikupljano golemo knjižnično blago iz cijele Europe, među kojim i mnoge karte, atlasi i globusi. Bogata kartografska građa bila je pohranjena u Zadru zbog osobnih potreba pojedinaca, ali i zbog različitih potreba pokrajinskih tijela uprave, sudstva, vojske, brodara, Crkve, školskih institucija i dr. Karte su u Zadar stizale iz različitih europskih kartografskih središta, najviše iz Venecije, a brojne karte izrađene su i u samom Zadru. Među zadarskim kartografima svojim postignućima posebno su se isticali Josip Ante Grandis i Frane Zavoreo. Zadar je dakle, stoljećima bio grad u kojem su karte izrađivane i, još više, u kojem su karte za različite potrebe korištene. Povijesna kartografska baština u Zadru se najvećim dijelom čuva u Državnom arhivu u Zadru i Znanstvenoj knjižnici Zadar, a manjim dijelom i u drugim ustanovama, primjerice u Arhivu Zadarske nadbiskupije, Knjižnici Stolnoga kaptola, Nadbiskupijskoj knjižnici te Franjevačkom samostanu Sv. Frane i u privatnim zbirkama. Bogata kartografska baština koja se čuva u Zadru vrijedan je izvor za znanstvena istraživanja, a ujedno pokazatelj kulturne i znanstvene tradicije jednoga od najvažnijih hrvatskih gradova

Mercator depicted Croatia on several general maps. In accordance with the level of geographical knowledge, map scales and technical possibilities of the time, Mercator provided a relatively detailed depiction of basic geographical features on these maps. His interest in mapping Croatia was probably motivated by the fact that the Venetian Republic, the Habsburg Monarchy and the Ottoman Empire had fought over this area in the sixteenth century, contributing to the fragmentation of the medieval Croatian State, while at the same time facilitating economic, religious, linguistic, artistic and scientific communication between Central, South East and Mediterranean Europe. Mercator paid special attention to toponyms that enabled geographical objects to be identified and the decoding of cartographic contents. Research into Mercator's maps has shown that geographical names, among other things, clearly indicate the sources of spatial data that he used. Additionally, geographical names on Mercator's maps are significant indicators of the linguistic and cultural contacts that were particularly prominent in border areas, for example along the eastern Adriatic coast, or the courses of the Danube, Sava and Drava.

Tradicionalna ili historijsko-geografska regija, odnosno cjelina koja postoji u kolektivnoj svijesti ljudi (vernakularna regija), je jedan od brojnih koncepata u proučavanju regija. Izgrađena je na kolektivnoj svijesti o zajedničkoj prošlosti, teritoriju i podrijetlu, a glavni element zajedništva je geografsko ime regije (horonim). S obzirom na česte povijesne političko- geografske mijene regionalna pripadnost na prostoru Hrvatske definira se prema tradicionalnim shvaćanjima prema kojima se hrvatski teritorij dijeli na nekoliko većih historijskih regija (Dalmacija, Slavonija, Istra i dr.) koje su se dugo razvijale u okvirima različitih europskih državnih zajednica. U tradicionalnim društveno-geografskim okolnostima prostor Južne Hrvatske je percipiran kao regija Dalmacija. Posljednja političko-geografska prostorna jedinica koja je postojala de iure i imala ime Dalmacija je istoimena kraljevina za vrijeme tzv. druge austrijske uprave (1813.- 1918.). Od 1918. više ne postoji upravno- teritorijalna jedinica koja nosi to ime. Međutim, iako horonim Dalmacija prestaje de jure postojati kao ime u službenoj upravno-teritorijalnoj organizaciji Hrvatske, ostaje percepcija prostora regije Dalmacije koja, uz određene iznimke (npr. prostor Boke kotorske koji je izdvojen i pripojen Crnoj Gori te otok Rab koji je pridružen Sjevernom hrvatskom primorju), egzistira uglavnom u okvirima nekadašnje teritorijalne jedinice u okvirima Austro-Ugarske. Takva perceptivna regija dobrim se dijelom poklapa i sa suvremenim teritorijalnim županijskim ustrojem Hrvatske po kojem je navedeni prostor ustrojen u četiri manje teritorijalne jedinice (Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko- dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska županija). Međutim, navedene županije teritorijalno ne odgovaraju u potpunosti nekadašnjem teritorijalnom obuhvatu Kraljevine Dalmacije. Prostor Južne Hrvatske u suvremenim gospodarskim vezama nema prostornu cjelovitost već je pod utjecajem nekoliko funkcionalno istaknutih središnjih gradova, među kojima su posebice istaknuti Split i Zadar, a u manjoj mjeri Šibenik i Dubrovnik. Naime, u trenutku osnivanja županija u prostoru Južne Hrvatske respektirano je značenje regionalnih središta, a nije primijenjen makroregionalni koncept (kao što je to, primjerice, bio slučaj kod organiziranja Zajednice općina Split) koji više nije bio održiv jer nije bio utemeljen na stvarnim potrebama pojedinih dijelova splitske makroregije, nije uvažavao potencijale Zadra kao mogućega makroregionalnog središta (koje bi okupljalo područje sjeverne Dalmacije, dijelove Like i Krbavu), niti je bio opravdan s gospodarskog gledišta. Budući da regija uključuje odnose između određenog prostora i društvenih skupina, koje su nositelji kolektivne identifikacije, cilj doktorske disertacije bio je analizirati povijesno- geografske mijene prostornog obuhvata Dalmacije te prostornu identifikaciju stanovništva Južne Hrvatske. U radu je korišteno nekoliko metoda istraživanja. S obzirom da je prostor historijsko- geografske regije Dalmacije složen tip regije koji je nastao kao posljedica tradicijskih, političko- upravnih i kulturalnih čimbenika, a koji su ujedno i gradbeni elementi kolektivne identifikacije, istraživanje se najvećim dijelom odnosilo na proučavanje historijsko-geografskih procesa. Pri tome je obuhvaćena dinamika pulsiranja prostornog obuhvata historijsko-geografske regije kao bitnog konstrukta u regionalnoj identifikaciji. Uz prostornost historijsko-geografske regije Dalmacije koja je uglavnom definirana različitim političkim upravama tijekom prošlosti u doktorskoj disertaciji razmatrano je i korištenje horonima Dalmacija s obzirom na teritorij koji imenuje, ali i izvedenice (etnik i ktetik) koje se koriste u različitim prigodama. Horonim Dalmacija istraživan je u tradicijskim i suvremenim shvaćanjima, ali i u okvirima političke semiotike, osobito na kartografskim prikazima. Uz stare karte kao nezaobilazan izvor za proučavanje teritorijalnog pulsiranja historijsko-geografske regije Dalmacije kao mediji isčitavanja dalmatinske identifikacije korišteni su različiti izvori poput stranih leksikografskih i putopisnih djela kao svjedočanstava različitih kulturnih zajednica o prostoru te hrvatske regije. Da bi se utvrdila suvremena identifikacija stanovništva historijsko-geografske regije Dalmacije provedeno je anketno istraživanje, a kao medij isčitavanja regionalne identifikacije korištena je i analiza ulične nomenklature većih južnohrvatskih gradova. Na taj način, uz izjašnjavanje samih pripadnika o prostornoj identifikaciji, istraživanjem je obuhvaćen i jedan od izvora gradnje identiteta tj. legitimirajući identitet koji je produkt vladajućih društvenih institucija. U cilju utvrđivanja suvremene regionalne identifikacije provedeno je anketno istraživanje kojim je obuhvaćeno stanovništvo na prostoru nekadašnje tzv. austrijske Dalmacije s naglaskom na pogranična područja koja danas jednim djelom pripadaju susjednoj državi Crnoj Gori (Boka kotorska) i na područjima koja prema županijskom ustroju Hrvatske uključuju dijelove teritorija drugih regija Hrvatske tj. Like (Općina Gračac), ali i teritoriji koji prema županijskom ustroju nisu uključeni u dalmatinske županije, tj. prostor Općine Novalje i otok Rab. Anketni upitnik koji je proveden na prostoru novovjekovne historijsko- geografske regije Dalmacije na uzorku od N=1425 ispitanika sadržavao je skupinu pitanja o razinama prostorne identifikacije i tvorbenim elementima regionalne identifikacije te skupinu pitanja o cirkulacijama stanovnika regije. Rezultati anketnog istraživanja ukazali su na određene poteškoće kod preciznijeg definiranja gradbenih elemenata dalmatinske identifikacije, ali i na postupno fragmentiranje novovjekovne historijsko- geografske regije. Naime, na temelju analize historijsko-geografskih procesa odnosno varijabli zajednički teritorij, prošlost i kultura definiran je model jezgra, domet i periferija formalnog tipa kulturalne regije, dok je na temelju rezultata anketnog istraživanja tj. percepciji pripadnika regije definiran model jezgra, domet i periferija vernakularnog tipa kulturalne regije. Usporedba rezultata navedenih modela ukazala je na promjene u prostornom obuhvatu jezgre, dometa i periferije između dva kulturalna tipa regije osobito u prostornom obuhvatu jezgri kulturalnog tipa regija. Tako jezgru vernakularnog tipa kulturalne regije čini otočni i priobalni pojas u zoni gravitacijskog utjecaja gradova Šibenika i Splita, dok se u zaobalju taj utjecaj odnosi samo na zaobalje Splita. Također, gravitacijske silnice Splita utjecale su i na pojas od Omiša do Opuzena čime je navedeno područje uključeno u jezgru regije. Na taj način došlo je do odstupanja u odnosu na jezgru formalnog tipa kulturalne regije budući da je time izuzeta zadarska regija kao dio jezgre vernakularnog tipa kulturalne regije. Uz navedeno anketno istraživanje provedena je anketa na ispitanicima (N=450) iz ostalih područja Hrvatske također s ciljem utvrđivanja dalmatinske identifikacije odnosno percepcije drugih o novovjekovnoj historijsko-geografskoj regiji Dalmaciji. Na temelju svih istraživanja očigledno je da su na oblikovanje dalmatinske identifikacije utjecaj imali historijsko-geografski procesi, ali i suvremeni funkcionalni prostorni odnosi u kombinaciji s prirodno-geografskim posebnostima prostora. Sukladno navedenom očito je da za južni dio Hrvatske ime Dalmacija nije potrebno, a nije ni moguće izbjegavati ili u potpunosti zamijenjivati nekim drugim geografskim imenom, ali valja jasno istaknuti da se ne radi o nikakvom posebnom političkom statusu te hrvatske regije, osobito ne o nekakvoj političkoj tvorevini koja bi negirala činjenicu da se radi o nedjeljivom i neraskidivom dijelu hrvatskoga državnog teritorija. Pri tome treba uvažavati činjenicu da se radi o vernakularnoj regiji koja se umnogome temelji na percepciji izgrađenoj na bogatoj kulturnoj baštini kao rezultatu kulturnih dodira i prožimanja na sjeveroistočnoj obali Jadrana. Dalmacija je višeslojno kulturno pročelje Hrvatske, koja kao primorska i pomorska zemlja upravo preko tog dijela svojeg teritorija ostvaruje višestruke društvene i gospodarske veze sa sredozemnim civilizacijskim krugom.

Adriatic Sea has had a major geostrategic role on the contact between continental and Mediterranean Europe since the antiquity. Its position and physical features like profound indentedness of the sea into the mainland, well-indented coastline, and numerous islands and islets were crucial factors that attracted maritime forces and caused their mutual rivalry over that part of Europe. Many larger or smaller fortresses, forts, towers, keeps and walls scattered from the Brijuni Islands in the north-west to the Elafiti Islands in the south-east indicate strategic valorization of Croatian Islands during past. The importance of certain strategic points of Croatian archipelago is emphasized by their presence on the maps of different provenances. It should be pointed out that the island forts, except the military function, have also had a markings role, i. e. they were enabling the safer navigation through Adriatic. Until the 19th century, the majority of real and potential military threats that islands were confronting, had been coming from the mainland, and afterwards from the sea. In other words, with the fall of Venetian Republic and the consolidation of Habsburg Monarchy in the Adriatic, the settled and centuries-long geostrategic regularities of this space changed. Islands, that were out of the reach of war operations for a long time, came to the center of geostrategic attention due to external policy of European powers. This was particularly realized during and just after the Second World War. Contemporary military and geographical features of Croatian islands are determined foremost with the creation of independent Republic of Croatia in 1991 as well as it's accession to NATO in 2009.

U radu se analizira ulična nomenklatura odabranih gradova na prostoru historijsko-geografske regije Dalmacije s namjerom interpretacije prisutnosti i izraženosti prostornih razina identifikacije. Budući da je prostor Južne Hrvatske u tradicionalnim shvaćanjima prepoznat kao Dalmacija te nije uokviren državnim i unutrašnjim upravnim granicama, a nema ni posebne prirodne značajke koje bi ga izdvajale kao posebnu regiju, definiran je kao historijsko- geografska regija. Iz toga proizlazi, među ostalim, regionalna identifikacija stanovništva kao rezultat složenih evolucijskih procesa i dinamike granica. Stoga je u radu zastupljen pristup kulturalne geografije u kojem je predmet istraživanja kulturni krajolik, odnosno njegovi odabrani elementi: imena trgova i ulica (hodonimi). Hodonimi zbog svoje sveprisutnosti i suptilnosti sadrže složenu simboliku te na taj način sudjeluju u kreiranju prostorne identifikacije neke zajednice.

The specific theoretical approach used in researching the region is a traditional or historical-geographical region i.e. an entity existing in the collective awareness of people (vernacular). It was established upon the collective awareness of common history, territory and origin, whereas the main uniting element is the region's geographical name (horonym). Considering frequent historical and political- geographical changes all over Croatia, Croatian territory has been divided into several large historical regions that were developing in different European states (Dalmatia, Slavonia, Istria). In traditional and social geographical circumstances the area of South Croatia has been perceived as the region of Dalmatia. However, the last political-geographical spatial unit that de jure existed and carried the name of Dalmatia is the homonymous Kingdom during the so-called second Austrian Government. Since 1918 there is no longer administrative and territorial region that carries the name. Although the horonym Dalmatia stopped existing de jure, there is still a perception of Dalmatian territory which still exists within certain exceptions, mostly in the frames of the former territorial region called Austrian Dalmatia. That perceptive region mostly corresponds with the contemporary Croatian territorial county organization, according to which (the already mentioned area) is divided into 4 smaller regions. However, territorially, these do not match completely with the former Kingdom of Dalmatia. Furthermore, the area of the South Croatia according to the contemporary economic views doesn't have territorial integrality but it is under the huge influence of a certain towns such as Split and Zadar and less by Sibenik and Dubrovnik. The region includes the connection between the certain area and community which is a bearer of a collective identification, the aim of this work is to analyze territorial identification of the population of South Croatia. The survey includes population on the former Austrian Dalmatia territory especially to point out the bordering areas that nowadays partly belong to neighboring country Montenegro and also the area which includes, according to the county organization of the Republic of Croatia, territorial parts of the other regions (particulary Lika).

Cartographic collection of the State Archives in Zadar includes several separate funds of geographic maps, navigational charts, cadastral plans and individual cartographic presentations in other archival funds, which makes it one of the richest collections in Croatia. It consists of maps that encompass many periods in the history of cartography, from Middle Ages to present day. Those maps are a valuable source for geographic and historical research related to eastern Adriatic coast and complex historical and geographic changes. On the basis of those maps it is possible to reconstruct the development of cartographic techniques that subsequently enabled more reliable insight into different spatial data. Therefore, it is extremely important to digitalize that rich cartographic heritage in order to make it more accessible and usable, and to save the originals from overuse and possible damages. Unfortunately, so far, systematic digitalization of several hundred old maps has not been made, primarily due to organizational and financial issues. However, for the purpose of setting up the exhibitions Cartography of Zadar and Maritime Cartography organized by Croatian Cartographic Society about fifty old maps were scanned digitally, which was a good foundation for future digitalization. Additionally, partial digitalization was made by using digital cameras, mostly as a part of scientific researches done by several geographers and historians. However, that digitalization was not made by using a unique methodology, so the quality of digital records was not the same, and the possibilities for their use were different. Therefore, it is extremely necessary to conduct a systematic catalogization of the whole cartographic heritage of the State Archives in Zadar, and after that systematic digitalization should be made by using a unique methodology, which includes using the same digitalization technology and unique resolution of digital records. Digitalization should be the result of cooperation between experts from different scientific disciplines, primarily cartography, and then geography and archival science.

In Zadar, one of the oldest and most important cultural and scientific centers in the Republic of Croatia there are numerous institutions which, among else also preserve valuable cartographic heritage. Since for centuries this city had been the administrative centre of Dalmatia, that is the whole South Croatia, which generated various needs of regional administration entities, courts, army, shipping companies, Church, schools and others, a part of important cartographic resources is preserved in Zadar. Due to the efforts of civilian and church authorities and more prominent individuals, it originated mostly from European cartographic centers, but some of the maps were also made in Zadar. The biggest number of old maps, atlases and globes are preserved in the Zadar State Archive and in the Research Library Zadar. Part of the cartographic materials is also preserved in the Archbishopric Library, in the Monastery of St. Francis but also in other monastery collections in Zadar and in Zadar region. Cartographic heritage encompasses cartographic representations of several hundreds units dating back from the 16th century. Most of the cartographic representations show Zadar, certain parts of Dalmatia, the whole Croatian coast and the Adriatic, and there are also comprehensive cartographic works representing the entire – at the moment of their creation known – world (Molleti's edition of Ptolemy's Geography, Coronelli's Atlases, Sanson's Atlases, Homann's and Seutter's atlases and others). Some editions are rare even in the European context, for instance Bordon's isolario, atlas of sea charts Carta di cabottagio del Mare Adriatico and others. Since the cartographic heritage preserved in Zadar is an inevitable source for research of experts from various scientific disciplines (geography, cartography, history, art history, toponymy and others) dealing with the examination of the Croatian Adriatic region, it is of extreme importance to systemize cartographic heritage and enable accessibility of quality digital records. From the technical standpoint, research is facilitated to users, and from the archival standpoint, fragile resources are preserved from wear and tear and various forms of damages.

U radu se najprije ukratko opisuje razvoj katastra u Dalmaciji, s posebnim osvrtom na 18. stoljeće i vladavinu providura Francesca Grimanija, po kojem je njegova Odredba o uređenju zemljišnih odnosa u Dalmaciji iz 1756. godine nazvana Grimanijev zakon, katastar iz toga doba dobio je ime Grimanijev katastar, a pripadni katastarski planovi Grimanijeve mape. Međutim, tijekom vremena ime Grimanijeve mape počelo se upotrebljavati i za neke katastarske planove iz 17. i 18. stoljeća koji nisu nastali na temelju reforme F. Grimanija. Stoga autori opisuju dostupna arhivska obavijesna pomagala iz Državnog arhiva u Zadru koja mogu pomoći pri istraživanju kartografskog materijala danas poznatog pod naslovom Grimanijeve mape. Najstarije takvo obavijesno pomagalo je Böttnerov rukopisni inventar, koji daje sistematizaciju za oko 800 karata, planova i crteža koji se čuvaju u tom arhivu. Njemu je u ovome radu posvećena posebna pozornost, iako se u njemu izrijekom ne spominju Grimanijeve mape. Međutim, bez obzira na to, treba ga uzeti u obzir jer je, premda najstariji, još uvijek u upotrebi. U Dodatku A dani su osnovni podaci o životu i radu E. Böttnera. Nakon toga obrađen je prvi put vrlo detaljno časopis Tabularium, koji je izlazio u razdoblju 1901–1904. U prvom broju tiskan je pregled arhivskoga gradiva zadarskog arhiva koji se u ovome radu posebno razmatra i dovodi u vezu s današnjim fondom Mape Grimani. To je prvi tiskani sumarni inventar Zadarskog arhiva. U Dodatku B objavljujemo prvi put cjelokupni sadržaj svih brojeva Tabulariuma. Slijedi opis internog inventara Državnog arhiva u Zadru u kojem se po prvi put pojavljuje fond katastarskih karata nazvan Mape Grimani. Zatim se analiziraju Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske iz 2006. godine te najnoviji mrežni informacijski sustav ARHiNET. Na temelju usporedbe navedenih obavijesnih pomagala donose se odgovarajući zaključci koji bi trebali pomoći budućim istraživačima. Predlaže se privremeno razlikovanje Mapa Grimani u širem i užem smislu te stvarne Mape Grimani dok se ne utvrdi bolje ime zbirke. Nadalje, predlaže se daljnje istraživanje i digitaliziranje kako karata tako i obavijesnih pomagala radi čuvanja izvornika i lakše dostupnosti podatcima., The paper briefly describes the development of cadastre in Dalmatia, with a special emphasis on the 18th century and the period of Governor Francesco Grimani’s rule. His Provision on Land Restructuring in Dalmatia from 1756 was appropriately named after him, the Grimani Law, just like the cadastre of this period was named the Grimani Cadastre and the integral cadastral plans the Grimani Maps. However, as time went by, the title Grimani Maps started being used for some 17th and 18th century cadastral plans, which did not originate from Francesco Grimani’s reform. Therefore, authors describe available archival finding aids from the State Archive in Zadar which may help in analysing cartographic material known as the Grimani Maps. The oldest finding aid is Böttner’s handwritten inventory, which provides systematization for 800 maps, plans and drawings kept in the Archive. It has been paid special attention in this paper, even though it does not specifically mention the Grimani maps. However, it should be taken into consideration since it is still in use, despite being the oldest one. Appendix A contains basic information about E. Böttner’s life and work. Afterwards, the Tabularium journal, which was published in the period 1901–1904 is analysed in detail. A review of archival material from the Zadar State Archive was published in its first issue. The material is associated with the present Grimani Maps Collection and paid considerable attention in this paper. It represents the first printed summarised inventory of the Zadar Archive. The entire content of all Tabularium issues is presented in Appendix B for the first time. A description of internal inventory of the State Archive in Zadar follows and for the first time it presents a collection of cadastral maps titled Grimani Maps. The description is followed by an analysis of a Review of Archival Funds and Collections of the Republic of Croatia from 2006, as well as the latest network information system, ARHiNET. Based on comparing the aforementioned finding aids, certain conclusions are drawn which should be helpful to future researchers. A provisional distinction of the Grimani Maps in broader as well as in narrower sense is suggested until a better title for the collection is found. Furthermore, future research, as well as digitalisation of maps and finding aids is advised in order to preserve the original and facilitate data access.

Imenovanje različitih geografskih objekata u prostoru ukazuje, uz ostalo, na historijsko- geografski kontinuitet naseljenosti i društveno- gospodarske valorizacije prostora kao i na pripadnost prostora određenom narodu. Pri tome fizička dimenzija prostora/mjesta u društvenim odnosima poprima simboličko shvaćanje tj. semiotičko značenje koje proizlazi iz vezanosti za prostor. Vezanost za prostor ili osjećaj za mjesto ima presudno značenje u stvaranju osobnih i kolektivnih identiteta ljudi koji u njemu žive. U konstituciji identiteta bitna značajka je ljudsko djelovanje i međudjelovanje na skupnoj i pojedinačnoj razini. Jedna od sfera ljudskih odnosa je identificiranje s prostorom i to na različitim razinama prostorne vezanosti od makrorazine (globalne i nacionalne) do mikrorazine (lokalne). Povezanost se stvara sa specifičnim mjestima kao što su ulice i trgovi ili rive u primorskim mjestima. Stoga su imena ulica i trgova simboli koji izražavaju društveni identitet na način da predočavaju duhovno značenje. Na primjeru grada Zadra pokušava se isčitati izraženost nacionalnog, regionalnog i lokalnog identiteta u uličnoj nomenklaturi. Kvantitativno- statističkom metodom analiziraju se zadarski hodonimi iz socijalističkog razdoblja (stanje 1981.) i razdoblja nakon stjecanja hrvatske neovisnosti (stanje 2009.). Pri tome treba imati na umu arbitražni karakter političkih tijela koja su imenovala ulice i trgove odgovarajućom uredbom što dijelom isključuje spontanost između imenodavca i geografskog objekta (referenta) kojemu se dodjeljuje ime.

Svrha je ovog rada prikazati i analizirati jedan manji dio geodetsko-kartografske baštine iz doba mletačke uprave Dalmacijom koji se čuva u Državnom arhivu u Zadru. Zbog sastavljanja katastarskog operata za potrebe mletačke uprave na terenu su djelovali ovlašteni mjernici. Predmet istraživanja su pisma ovlaštenih mjernika iz Državnog arhiva u Zadru, a upućena providuru s terena. Riječ je o 674 pisma koja se bave problematikom katastarske izmjere kroz gotovo cijelo 18. stoljeće. Važnost i složenost tih pisama je u tome što se izmjere najvećim dijelom odnose na pogranično područje između mletačkih i turskih posjeda u Dalmaciji gdje se granica često mijenjala. Svaka nova stečevina Mletačke Republike unosila je neizbježne promjene u zemljišnom prostoru. Budući da su u pojedinim pismima priložene i karte određenoga područja, ta pisma predstavljaju i vrijedan doprinos kartografiji.

Most of the large Croatian islands have an adequate water supply ; some of them are connected to a water supply system which brings water from the mainland, or have their own water sources. Yet, most of the smaller island still cope with water shortage which is one of the reasons of depopulation and economic stagnation.

Vela Luka je naselje smješteno na zapadnom dijelu otoka Korčule, koje je u 20. st. doživjelo značajnu društveno-geografsku preobrazbu. U radu su analizirani statistički podatci vezani uz kretanje broja stanovnika, te promjena ekonomske strukture stanovništva koja omogućuje rekonstrukciju procesa deruralizacije, deagrarizacije i deindustrijalizacije. U radu je prikazan današnji stupanj razvoja turizma Vela Luke kao najperspektivnije gospodarske grane te mogćnosti budućeg razvoja s geografskog aspekta. Posebna pozornost je posvećena strategiji daljnjeg razvoja turizma s postojećom infrastrukturom i potrebnim daljnjim ulaganjima s ciljem održivog razvoja otočnog turizma. Stoga se istražuju mogući oblici turizma koji podržavaju takav koncept.

Diplomski rad o antičkoj povijesti otoka Korčule.