Search

Cilj rada bio je utvrditi postoji li u bolesnika sa prethodnom tromboembolijskom epizodom povećan rizik od COVID-19 hospitalizacije. Analizirane su hospitalizacije zbog tromboembolijskih događaja (razdoblje 1998.-2021. godine) te COVID-19 hospitalizacije (od početka epidemije do kraja ožujka 2021. godine) iz podataka rutinske statistike. Zbog tromboembolije, hospitalizirano je 98 274 bolesnika jedan (85.6%) ili više (14.4%) puta. COVID-19 pozitivnih osoba bilo je 3.9%, COVID-19 hospitalizacija 1.5%, dok je 0.4% ispitanika imalo tromboembolijski događaj nakon utvrđene COVID-19 infekcije. U osoba sa prethodnim hospitalizacijama zbog tromboembolijskih događaja u odnosu na osobe bez takvih hospitalizacija, 4 puta je veći udio onih kod koji je tijekom infekcije COVID-19 bila potrebna hospitalizacija (33.6% vs. 7.9%, p

Republika Hrvatska je o svom prvom COVID-19 slučaju izvijestila 25. veljače 2020. Razvojem epidemije sve je veći broj hospitaliziranih bolesnika, a hospitalizacija se provodi tek u težih oblika bolesti. Osim same težine bolesti na dinamiku hospitalizacija tijekom vremena utječe dostupnost bolničkih resursa no neke naznake govore i o starosnoj promjeni profila bolesnika sa težim oblicima bolesti. U Republici Hrvatskoj do sada nisu bili dostupni podaci o trendu dobi hospitaliziranih bolesnika te je cilj rada bio provesti sustavnu stručnu analiza dobi pacijenata u trenutku hospitalizacije. Analizirani su svi COVID-19 slučajevi te pridružene hospitalizacije u RH u razdoblju od 7 tj. 2020. do 12 tj. 2021. (10.2.2020.-28.3.2021.). Ukupno je analizirano 266835 pozitivnih pacijenata i 22747 pridruženih hospitalizacija. Broj tjednih hospitalizacija kretao se je u rasponu od 1 (2020-07) do 1523 (2020-49). Između bolesnika hospitaliziranih na proljeće i ljeto nije bilo statistički značajne razlike kao niti između onih hospitaliziranih na jesen/zimu 2020 i početku 2021 (do 31.5.2020. vrs. 1.6.- 30.8.2020. i 31.8.- 3.1.2021. vrs. 4.1.- 28.3.2021., medijani dobi 63 vrs. 64 i 68 vrs. 67, all p's>0.05). Analiza povezanosti i trenda dobi u 2021. ukazuje na slabu ali statistički značajnu negativnu povezanost i silazni trend dobi tijekom 2021. (p

Kontinuirana edukacija zdravstvenih djelatnika podrazumijeva i praćenje publikacija u područjima od interesa, odnosno kritički pregled dostupne literature. Jedan od ograničavajućih elemenata u adekvatnom praćenju suvremenih spoznaja može biti i nepoznavanje medicinske statistike i biostatistike. Hrvatski zavod za javno zdravstvo u okviru svojih djelatnosti provodi i biostatističke analize podataka, a u radu s korisnicima stekli smo dojam insuficijentnog znanja zdravstvenih radnika u ovom području. U cilju definiranja tečaja trajne medicinske edukacije koji bi adresirao najizraženije potrebe i zahtjeve za edukacijom u području biostatistike, proveli smo ispitivanje s mješovitom metodologijom koje je obuhvaćalo online anketu i kvalitativno ispitivanje zdravstvenih djelatnika. U ispitivanju je sudjelovalo 104 ispitanika, većinom specijalizanti i mlađi specijalisti zaposleni na klinikama, u dobi od 25 do 34 godine, a 86% ispitanika svoje znanje biostatistike je procijenilo kao prosječno do ispodprosječno. Iskazan je interes za pohađanje tečaja biostatistike od kojeg 77% ispitanika očekuje da im olakša čitanje znanstvenog rada s razumijevanjem, 64% da im olakša provođenje vlastitog znanstvenog rada, a 76% ispitanika zainteresirano je na tečaju učiti i o tipovima statističkih testova. Dubinski intervjui ukazali su na nezadovoljstvo dinamikom uvođenja novih dijagnostičko terapijskih smjernica i postupaka u svakodnevnu kliničku praksu, odnosno preporuka kliničarima u svezi skrbi pacijenata sa specifičnim stanjima. Na temelju dobivenih rezultata, koncipirali smo tečaj koji zdravstvenim djelatnicima omogućava primarno osvježivanje kao i stjecanja potrebnih znanja i vještina za kritički osvrt na literaturu. Kako se radi o tečaju trajne medicinske edukacije bilo je potrebno definirati opseg i frekvenciju koja će omogućiti pohađanje svim zainteresiranim djelatnicima nakon radnog vremena. Tečaj je koncipiran u 3 modula od kojih svaki traje po 3 sata i svaki obrađuje drugu temu (kvantitativna i kvalitativna istraživanja u medicini, interpretacija rezultata istraživanja, izbor statističkog testa). Prvi ciklus tečaja održan je u proljeće 2019. godine, a drugi ciklus planiran je za listopad 2019. Moduli pružaju bazičnu razinu znanja biostatistike, ali od 2020. planiraju se uvesti i napredniji moduli s temama iz područja medicinske informatike i napredne analize podataka(statistička analiza podataka, logistička regresija, analiza preživljenja, informacijski standardi u zdravstvu, smislena informatizacija poslovanja u zdravstvenim ustanovama, korištenje baza podataka u zdravstvenim ustanovama). Trajna edukacija iz biostatistike i medicinske informatike koncipirana je na temelju potreba korisnika te zdravstvenim djelatnicima omogućava osvježivanje i stjecanja potrebnih znanja u području biostatistike u cilju omogućavanja kritičkog osvrta na literaturu. Krajnji cilj je uspostava modularnog tečaja koji bi obuhvatio najvažnije teme biostatistike i medicinske informatike te bio dostupan, osim u direktnom, i u online sučelju.

U radu je opisan pravac djelovanja u izgradnji sustava elektroničkih zdravstvenih zapisa koji će zadovoljiti potrebe svih dionika zdravstvene zaštite, podržati zdravstveno-profesionalni rad i omogućiti kontinuirano unaprjeđivanje kvalitete na svim razinama i u svim segmentima zdravstvene zaštite te na taj način doprinijeti očuvanju i poboljšanju zdravlja svih korisnika zdravstvene zaštite.Defi nirani su pojmovi: • elektronički zdravstveni zapis (EZZ) i njegovi dijelovi • elektronički medicinski zapis (EMZ) • elektronički osobni zdravstveni zapis (EoZZ) pri čemu svaki korisnik zdravstvene zaštite ima jedan EZZ, jedan EoZZ i više EMZ-ova. Pojedini dijelovi EZZ-a ne moraju biti fizički na istom mjestu, ali se moraju moći povezati preko identifi kacijskog atributa korisnika zdravstvene zaštite i određenih pravila autentifi kacije. Pojedini EMZ sadrži podatke koji se prikupljaju na zdravstvenim radilištima (PZZ, SKZZ, bolnice, javnozdravstvena radilišta i sl.), a prikupljaju ih zdravstveni profesionalci, direktnim upisom ili prijenosom iz uređaja koji te podatke proizvode. EoZZ sadrži podatke koje prikuplja i s njima raspolaže korisnik zdravstvene zaštite. Ti se podatci unose direktno ili prenose iz uređaja koji te podatke proizvode. Podatci iz EZZ-a moraju biti dostupni isključivo ovlaštenim osobama. Propisima treba defi nirati pojam ovlaštene osobe. Zaštitu podataka u EZZ-u treba osiguravati tehnički, propisima i etičkim kodeksima, usklađeno s međunarodnim inicijativama (certifi kacija, EU uredbe, norme i sl). EZZ i njegovi dijelovi moraju udovoljiti i primarnoj i sekundarnoj uporabi, pri čemu se primarna uporaba odnosi na pojedinca (dijagnostika, terapija, cijepljenje, zdravstvena njega i sl.), a sekundarna na skupine, tj. populaciju u skrbi, unaprjeđenje kvalitete rada u zdravstvu, učinke preventivnih aktivnosti, fi nanciranje i istraživanja. Sadržaj i oblik podataka u EZZ-u trebaju defi nirati stručne udruge zdravstvenih profesija, a IKT profesionalci iznalaziti primjerena tehnološka rješenja. Strategiju i izgradnju EZZ-a kao i nadzor sa svih aspekata treba povjeriti krovnoj instituciji koja djeluje na nacionalnoj razini. Unaprjeđivanje EZZ-a treba se odvijati u fazama, u skladu s postojećim znanjima, tehnološkim novinama i materijalnim mogućnostima., The course of action to build electronic health records able to meet health stakeholder needs is described. The electronic health record system should contribute to improvement of service for all healthcare users by supporting daily work of healthcare professionals and enabling continuous quality improvement at all healthcare levels. The electronic health record (EHR), electronic medical record (EMR) and electronic personal health record (EpHR) have been defi ned; every healthcare user should have one EHR, one EpHR and several EMRs. The EHR parts, i.e. EMRs and EpHR, should not be kept at the same place physically, but they must be linked together (by use of identifi cation attributes of the healthcare user and certain authentication rules). Particular EMRs contain data collected at healthcare settings (primary healthcare, specialistconsultant health care, hospitals, public health settings, etc.) by health professionals. These data can be entered directly or by transfer from medical devices producing them. The EpHR contains data collected and maintained by the healthcare user. They can be entered directly or transmitted from the devices producing them. The EHR data should be made accessible to authorized persons only. Data protection in EHR should be provided through technical, regulatory and ethical codes, in line with international initiatives (certifi cation, EU regulations, standards, etc.). The EHR and its components should be used for both primary and secondary purpose. Primary use of EHR data refers to individual subjects (diagnosis, therapy, vaccination, etc.). Secondary use refers to population groups (reporting health status of the population, quality of healthcare, effects of preventive activities, funding, and research). The EHR data (structured or not) should be defi ned by associations of health professionals. The ICT professionals should be able to fi nd appropriate technological solutions. The EHR development strategy, as well as surveillance (medical, legal, technical and ethical points of view, as well as standardization) should be delegated to an institution at the national level. The EHR (EMR and EpHR) should be deployed in phases, step by step, depending on the current knowledge, technology, and material resources.

Public Health Information System manages more than 33 registries, which have long been unconnected and unharmonised with data models and common part of information. A large number of public health reports had been prepared by manual data processing and connecting datasets from different registries had not been automatic. The goal of developing the National Public Health Information System was to create technical preconditions for the improvement of national public health registries performance with the aim to advance new analytical options and improve registry purpose (trend: surveillance  outcomes measuring) whilst enabling autonomous system management and changes by reducing registration, data entry and other administrative work in all health organizational units, eliminating data redundancies, connecting with basic governmental registries, sharing services, safe data exchanging, reducing postal communication, and managing data safety and privacy protection. Technical, semantic and process preconditions for new modes of operation have been established with project implementation, and continuing changes include further management (agreements with stakeholders, system promotion, commitment), legal (changes in legislation) and organisational/process (changes in operating instructions, internal procedures ; trial run and data source customization) changes and development. Central Health Information System, which is currently managed by the Croatian Health Insurance Fund recently also become an important information source of the Public Health Information System. This system includes all family and general medicine offices, paediatric, gynaecologic and dental medicine offices, pharmacies, primary care laboratories and specialist consultancy health care services. All system participants send real-time data to central database, which provides monthly updates to Public Health Information System databases. However, as in many other EU countries, eHealth projects and public health information practices still do not develop simultaneously and concertedly In Croatia. The focus of the processes is more often implementation rather than information, i.e. management of changes is not efficient enough. Efforts to achieve harmonisation of these segments will therefore represent our next challenge.

Data and information are critically important resources for planning, managing and evaluating healthcare systems. The application of ICT, due to the mostly non-competitive nature of healthcare, developed slower than in other sectors. ICT is nevertheless profoundly changing the way data is collected, analyzed and used. When approaching strategic planning and managment of healthcare data and information, it is crucial not to confuse managment of data and information with the managment of ICT systems. This paper/lecture points to a few examples of unsatisfactory managment of healthcare data and information due to the lack of strategic approach. Planning of the eHealth architecture in Croatia, as well as data and process standardization and certification, has mostly been entrusted to large ITC solution providers. eHealth solutions have even sometimes been initiated, controlled and implemented by providers themselves. These trends resulted in a system that is nontransparent, complicated and expensive to maintain, scale and upgrade. Consequently, interoperability of the system stakeholders became a huge issue. In the last years, majority of eHealth projects have been managed by Health Insurance Fund with focus on solutions relevent to the insurer aspect of the healthcare system. This resulted in very early and successful penetration of the ePrescription system, in opposite to despite the announcments so far never accomplished central EHR. Analyses also show that insurer-focused clinical processes skew the dana towards financial indicators and are of limited usability for public health and policy-making purposes. Inconsistencies in adhering to the defined institutional authorities and the involvement of relevant stakeholders in the design of new applications and processes in healthcare are clearly visible on a series of eHealth examples projects, where successful technical development was not accompanied by semantic, organizational and legal completion. Although some of those examples conceptually represent significat progres sin supporting the clinical work, in reality, new systems often lack definition, expert and stakeholder consensus, semantic standards and formalization. The examples clearly indicate a lack of data and information culture in the Croatian healthcare system with many serious ethical implications, which call for an urgent strategic re-focus. A new, comprehensive eHealth strategy is needed, based on stakeholder engagement, cooperation and accountability as well as a solid legal foundation. Only an inclusive and evidence-base strategic approach can lead to a functioning eHealth system, which is able to support production of knowledge, responsible allocation of resources and finally contribute to the improvement of population health and wellbeing.

Kronične nezarazne bolesti uzrokuju 80% smrtnosti stanovništva i 70% pobola. Među njima prevladavaju bolesti srca i krvnih žila, zloćudne novotvorine, šećerna bolest i kronične obstruktivne bolesti respiratornog sustava. Svjetska zdravstvena organizacija zagovara starteški pristup razvoja integriranih preventivnih programa putem kojih se kroz utjecaj na pojedine rizične čimbenike istovremeno smanjuje pobol i smrtnost od kroničnih bolesti. Zagovara i provedbu ovakvih programa na svim razinama od nacionalne do lokalne kroz intersektorku suradnju vladina i nevladina sustava. Analizom dosadašnjih aktivnosti na području primarne prevencije osnovnih bihevioralnih te biomedicinskih rizičnih čimbenika prepoznato je preko 50 različitih nacrta, prijedloga, inicijativa, programa i strategija koji se trenutno provode ili planiraju provoditi u Republici Hrvatskoj a koji se fokusiraju na navedene rizične čimbenike. U cilju utvrđivanja i analize postojećih preventivnih programa, Hrvatski zavod za javno zdravstvo je u suradnji s Ministarstvom zdravlja Republike Hrvatske tijekom rujna 2015. godine proveo anketu o provedbi preventivnih aktivnosti (programa/ projekata) na području Republike Hrvatske koji su prikazani u ovom radu. Istraživanje je provedeno putem elektroničkog upitnika korištenjem paketa Limesurvey. Analizom je obuhvaćeno 155 programa.

Kvaliteti u sustavu zdravstva se konstantno pridaje sve veća pozornost u javnosti, među zdravstvenim djelatnicima, menadžerima i donositeljima odluka. Unapređenje kvalitete sustava zdravstva predstavlja nužan dio zdravstvene politike čime i efikasna upotreba sustava i metoda upravljanja kvalitetom postaje važan preduvjet u zdravstvenim, pa tako i javnozdravstvenim ustanovama.

Interoperabilnost je sposobnost dvaju ili više entiteta (npr. organizacija) da na razumljiv način razmjenjuju informacije u postizanju zajedničkih ciljeva. Projekti u hrvatskom eZdravstvu pretjerano često su orijentirani na tehničku ili u najboljem slučaju i semantičku razinu interoperabilnosti pri čemu su često zanemarene ostale važne razine (pravna, organizacijska i procesna). S obzirom da u zdravstvu postoji zakonska obveza visoke razine međuinstitucijske i međunarodne suradnje, nameće se poslovna potreba uvođenja sveobuhvatne interoperabilnosti. Međutim, bit će potrebno je dosta vremena i truda u promicanju načela Europskog okvira interoperabilnosti (EIF), kako bi se postigla zadovoljavajuće usvajanje novih pogleda na eZdravstvo i vođenja tzv. informatičkih projekata koji su u suštini reorganizacijske naravi.

Nacionalna strategija razvoja zdravstva u razdoblju 2012.-2020. prepoznala je informacijsku i komunikacijsku tehnologiju kao sredstvo ostvarenja svojih ciljeva te je kao Prioritet 1 istaknula „Informatizaciju i eZdravstvo“. Taj prioritet se ostvaruje kroz uvođenje sustava eZdravlja. Vizija eZdravlja je da će za sustav zdravstva nadograditi informatičko-komunikacijske usluge koje omogućuju kvalitetnije, sigurnije i ekonomičnije pružanje zdravstvene skrbi i upravljanje sustavom, na dobrobit pacijenata, zdravstvenih djelatnika i cijelog društva.

Context The purpose of the study is to evaluate cost of T2DM in Croatia by assessing costs related to drug consumption, costs of diabetes complications and other indirect costs. The aim is to demonstrate that optimization of diabetes treatment holds a great potential to save lives, reduce years lived with lowered quality of life, and reduce total costs. Methods A prevalence based design was used with optimizing national data, while maintaining maximum comparability with European countries. Effort was made to ensure consistency in terms of cost specification, data collection tools and methods, sampling design and the analysis. Assumptions and variables relate to present epidemiology data, current prices defined by authorities, and were checked through probabilistic modelling. Results Over the last 30 years, medical expenditure has increased at a considerably faster rate than other sectors of the economy. The world prevalence of diabetes mellitus is growing and the 90% of patients are those with type 2 (T2DM). Average time for establishing diagnose of T2DM is 8 years and almost a half of the subjects with T2DM in Croatia are still not diagnosed. The results of the UKPDS have demonstrated that yearly costs of T2DM increase by more than 50% when cardiovascular complications occur, and by 360% with a major cardiovascular event. Abnormal renal function increased treatment costs by 65%, and end-stage renal disease by 771%. Total costs of T2DM treatment depends great deal upon the choice of drugs as well as upon complications development. Discussion The most expensive item in diabetes care is the emergence of complications. The results demonstrate that choosing an optimal therapy (not only decreasing effectively HbA1c values, but being able to simultaneously influence several risk factors and achieving favourable composite endpoint)significantly impacts total costs in a shorter time and particularly in a long term run Economic data on the costs of diabetes are essential to optimise resource allocation.

Patient registries are poorly interoperable and as a result data exchange or aggregation across organizations, regions and countries for secondary purposes (i.e. research and public health) is difficult to perform. PARENT Joint Action aims to provide EU Member States with a set of guidelines, recommendations and tools to support setting-up, management and governance of interoperable patient registries, thus helping EU Member States to drive down cost and interoperability risks of patient registries as well as improving secondary us-age of registry data in a cross-border setting.

Healthcare registries in European countries are producing a large amount of data that are difficult to share and which, for the lack of interoperability, do not meet the real needs of data users, i.e. various groups of researchers, professionals and patients. Also, data gathered from healthcare ...

Služba za medicinsku informatiku i biostatistiku (SMIB) Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo planira, razrađuje i predlaže strategiju korištenja i razvoja informacijskih resursa Zavoda te je po njenom usvajanju zadužena za provedbu i podršku njenoj realizaciji na razini Zavoda. Pri tom Služba za medicinsku informatiku i biostatistiku prati i usklađuje raspoloživa sredstva, opremu, znanja, iskustva, ljude imogućnosti informacijskih tehnologija, na način koji podržava ukupnu strategiju HZJZ-a, mikrostrategije pojedinih službi HZJZ-a i operativne potrebe cjelokupnog Zavoda.

Voditelj projekta Integralni registri u zdravstvu Republike Hrvatske je Ministarstvo zdravlja u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo i i Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. Voditelj tima za praćenje provedbe je Ivan Pristaš (HZJZ), a zamjenica Ana Vrančić Mikić (HZZO). Projekt se provodi prema administrativnim propozicijama Svjetske banke s odabranim konzultantskim konzorcijem Barrington-Infodom s kojim je potpisan ugovor 9. kolovoza 2013. godine, s predviđenim trajanjem od 5 mjeseci, ljudskim angažmanom od oko 700 konzultantskih osoba-dana.

Health interview surveys are important source of health information. All previous adult population-based health interview surveys in Croatia until CroHort, were one-off projects with very limited possibility of data comparison. CroHort enabled repeated survey of CAHS 2003 respondents with almost identical questionnaire, thus providing comparable data on trends of different risk factors as well as their relation to the specific outcomes. Next follow-up survey of the CroHort cohort is foreseen for 2013. Health interview survey according to Eurostat methodology (EHIS) on the new representative sample of adult Croatian population is planned for 2014. As the data from health interview surveys are valuable in health policy, efforts should be made to increase their use by policymakers in Croatia.

CONTEXT Present health economics results demonstrate that there is a significant amount of unnecessary hospitalizations making patients spend too many days institutionalized and quite low quality and lack of palliative care, whereas the numbers from secondary data analysis indicate that hospital capacities and possibilities may provide high quality hospital palliative care. Aim was to demonstrate possible ways of organizing and providing resources in palliative care of Alzheimer‟s disease patients in Croatia, using health economics and supporting centre. METHODS Analysis of present hospital and other capacities, epidemiology, current health approaches, recommendations based on real life and secondary data. RESULTS Results demonstrate that there is a significant amount of unnecessary hospitalizations making patients spend too many days institutionalized and quite low quality and lack of palliative care, whereas the numbers from secondary data analysis indicate that hospital capacities and possibilities may provide high quality hospital palliative care. The research revealed numerous potential sources of financing and providing resources for palliative care for Alzheimer`s disease patients. Such are insurance companies (basic, additional, private) ; philanthropy and humanitarian actions ; volunteers ; donations in money, services, drugs and goods ; taxes (state, county and city) ; foundations, real estate ; scientific, professional and marketing projects ; sponsorships, bank loans etc. Unfortunately most of these sources are inadequately or totally unused or unrecognized. CONCLUSIONS Numerous organizational and direct health costs in Alzheimer`s disease palliative care come in terminal disease phase, additionally burdening life of patients and their families: facility, overhead, various services, insurance, material and drug, food, human labour (professionals and volunteers)and transport costs. All of these indicate that palliative care should be based on a non profit model. Such model should be supported by the work of a national centre for palliative care and network of county centres, needed to gather, organize and provide resources for palliative care. It is necessary to completely redesign organizational approach in Alzheimer`s disease palliative care. Such redesign should be funded from various resources, whereas one national centre with counties network for palliative care would efficiently organize and rearrange capacities, potentially help acute hospitals, palliative hospices and carers in family and community, enabling higher quality in care of terminal patients with less needed number of doctors and nurses.

Istraživanje je provedeno u razdoblju od 2005- 2009. godine na podacima dobivenim iz Nacionalnog programa preventivnih pregleda. Po dizajnu je populacijsko, presječno i opažajno istraživanje, na uzorku od 21.145 ispitanika. Promatrana skupina bili su branitelji Domoviskog rata, te osobe s PTSP-om. Za identifikaciju učestalosti glavnih kardiovaskularnih rizika i bolesti u promatranim skupinama učinjene su neparametrijske univarijatne analize i korelacije, kao i modeli multivarijatne logističke regresije. Otkrivene su međužupanijske razlike u zastupljenosti branitelja, kao i osoba s PTSP-om. Branitelji su učestalije bili pušači od civila, a zaštićeni od hipertenzije. Na navike potrošnje alkohola utjecala je njihova dobno- spolna raspodjela. Muskarci s PTSP-om su češće bili branitelji nego civili, a žene podjednako. Osobe s PTSP-om imale su najrizičnije obrasce pušenja, češće liječene od alkoholizma i imaju s alkoholom poveziva oboljenja, te učestaliju hiperlipidemiju. Pušenje je glavno breme rizika branitelja i osoba s PTSP-om. Pri planiranju zdravstveno-promotivnih aktivnosti potrebno je prioritizirati pristup ugroženim populacijskim skupinama poput ovih.

Aim was to demonstrate possible ways of organizing and providing resources in palliative care of Alzhemier`s disease patients in Croatia, using health economics and supporting centre. Analysis of present hospital and other capacities, epidemiology, current health approaches, recommendations based on real life and secondary data. Results demonstrate that there is a significant amount of unnecessary hospitalizations making patients spend too many days institutionalized and quite low quality and lack of palliative care, whereas the numbers from secondary data analysis indicate that hospital capacities and possibilities may provide high quality hospital palliative care. The research revealed numerous potential sources of financing and providing resources for palliative care for Alzheimer`s disease patients. Such are insurance companies (basic, additional, private) ; philanthropy and humanitarian actions ; volunteers ; donations in money, services, drugs and goods ; taxes (state, county and city) ; foundations, real estate ; scientific, professional and marketing projects ; sponsorships, bank loans etc. Unfortunately most of these sources are inadequately or totally unused or unrecognized. On the other hand, numerous organizational and direct health costs in Alzheimer`s disease palliative care come in terminal disease phase, additionally burdening life of patients and their families: facility, overhead, various services, insurance, material and drug, food, human labour (professionals and volunteers) and transport costs. All of these indicate that palliative care should be based on a non profit model. Such model should be supported by the work of a national centre for palliative care and network of county centres, needed to gather, organize and provide resources for palliative care. It is necessary to completely redesign organizational approach in Alzheimer`s disease palliative care. Such redesign should be funded from various resources, whereas one national centre with counties network for palliative care would efficiently organize and rearrange capacities, potentially help acute hospitals, palliative hospices and carers in family and community, enabling higher quality in care of terminal patients with less needed number of doctors and nurses.

Opisana je metodologija istraživanja jednakost i pravičnosti u zdravstvenom sustavu

Prikazani su rezultati terenskog istraživanja provedenog 2010.godine

Cilj rada je bio ukazati na važnost korištenja pouzdanih informacija i podataka iz zdravstvenog sustava za izradu farmakoekonomskih analiza, ukazati na moguće putove rješavanja problema. Materijali i metode: Baze podataka – podaci SZO, EUROSTAT, European HFA Database, podaci mortalitetne statistike, podaci o hospitalizacijama, podaci iz djelatnosti primarne zdravstvene zaštite, podaci iz registara bolesti, posebnih i ciljanih istraživanja, anketa, Delfi metoda, radionice, podaci HZZO, ekonomski pokazatelji. Korištena je metode usporedbe s isticanjem prednosti i nedostataka pojedinih izvora informacija i podataka. Rezultati: Brojni su problemi u interpretaciji i uporabi podataka iz zdravstvenog sustava: kod uporabe međunarodnih baza podataka kao što su podaci SZO, EUROSTAT, European HFA Database, postoji nekonzistentnost podataka iz rutinske statistike i kod nas i u svijetu, podaci mortalitetne statistike također imaju veliku nepouzdanost zbog kompliciranih pravila šifriranja uzroka smrti i nekonzistentne uvriježenosti šifriranja od strane mrtvozornika, liječnika koji su liječili umrle prije smrti i obducenata te šifranata i cenzora mortaliteta. Podaci o hospitalizacijama mogu biti problematični u sustavima gdje se vodeća dijagnoza koristi kao glavni čimbenik za plaćanje bolnica (DTS), prikupljeni podaci o utvrđenim bolestima i stanjima u PZZ ne mogu poslužiti za određivanje udjela pojavljivanja pojedinih značajnih bolesti (ili skupina bolesti), nego samo kao uvid u kretanje učestalosti korištenja zdravstvene zaštite u djelatnostima PZZ, registri bolesti nisu registri oboljelih već registri pristiglih prijava itd. Zaključci: Zbog problema s obuhvatom, kvalitetom i pouzdanošću podataka treba biti vrlo kritičan prema podacima iz rutinske statistike, u pravilu potrebno je raditi posebna istraživanja i/ili koristiti podatke iz verificiranih studija iz svijeta.

Even the most socially aware countries in the World have noticed the gap increase between the poorest and the richest population groups. The purpose of this study was to investigate the presence of inequity and to identify main barriers for equitable health care utilization by economic status, region and area of living, controlled for health needs in the Croatian adult population. The data from the Croatian Adult Health Survey 2003 were used in this study. The results show that among the respondents with higher health needs, those with economic status above average had higher proportion of regular annual general practitioner and medical specialist visits. In contrast, highly frequent visits to physician were more common in respondents who were below average economic status. Economically worse-off women, regardless on their health care needs reported gynecologist visits less regularly than the better-off women. Long waiting and the large distance from the health care facilities were the most commonly reported barriers in health care utilization. High expenses were present as the main barrier at dentist and inpatient health services utilization. Suburban and rural settlements were more burdened with long distance from the health care facilities and high expenses for all health services, aggravated by the long waiting time for visits to GP. Respondents from the urban settings reported long waiting time and unkindness of the health personnel as the main barriers. The results of this study clearly show the main barriers in the equitable health care delivery to Croatia population from the health care users perspective.

Cilj ovog rada bio je utvrditi posljedice proizvodnje i prerade azbestnih vlakana na zdravlje radnika i stanovništva pojedinih županija Hrvatske. Analizirane su baze podataka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo: bolničkog morbiditeta, umrlih, Registra za rak i Registra profesionalnih bolesti u razdoblju 2002.-2007. godine s obzirom na dijagnoze mezoteliom (C45), azbestoza i pleuralni plak (J61, J92). Prosječne šestogodišnje stope hospitaliziranih osoba na 100.000 stanovnika zbog mezotelioma, azbestoze i pleuralnog plaka za Splitsko-dalmatinsku (5, 0), Dubrovačko-neretvansku (3, 9), Istarsku (3, 7) i Primorsko-goransku županiju (3, 1) veće su od stopa za Hrvatsku (2, 1). U promatranom razdoblju prijavljeno je 649 profesionalnih bolesti, a 11, 7 % se odnosilo na bolesti uzrokovane azbestom. Najveći broj prijava (38) odnosilo se na dijagnozu pleuralnog plaka uz azbestozu, slijede pleuralni plak (23), azbestoza (19) i mezoteliom (6). Stope profesionalnih bolesti povezanih s azbestom u promatranom razdoblju u Splitsko-dalmatinskoj i Primorsko-goranskoj županiji veće su od hrvatskog prosjeka. Mortalitet od bolesti vezanih uz azbest u istom razdoblju bilježi ukupno 312 umrlih osoba s prosječnom godišnjom stopom smrtnosti od 1, 2 na 100.000 stanovnika. Četiri županije imaju veću stopu smrtnosti od hrvatskog prosjeka: Primorsko-goranska (3, 4), Splitsko-dalmatinska (2, 8), Istarska (2, 8) i Brodsko-posavska (1, 5). Incidencija mezotelioma u razdoblju 2001-2005. godine veća je od hrvatskog prosjeka u Splitsko-dalmatinskoj, Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji. Pri tome u interpretaciji podataka treba uzeti u obzir mali apsolutni broj hospitaliziranih i umrlih osoba tijekom promatranog razdoblja te činjenicu da stope ovise o ukupnom broju, te dobnoj i spolnoj raspodjeli stanovnika, a prijave profesionalnih bolesti vezane su i uz ostvarivanje određenih prava.

Cilj istraživanja bio je utvrditi odražavaju li se pandemijski trendovi šećerne bolesti i na mortalitet od dijabetesa u Republici Hrvatskoj u posljednjih 25 godina. Procjenjuje se da u Hrvatskoj oko 300000 osoba ima šećernu bolest, od toga u dobnoj skupini od 18-65 godina više od 170000 (prevalencija 6, 1%), od čega oko 42% nije dijagnosticirano. Iz mortalitetnih podataka Državnog zavoda za statistiku određene su dobno standardizirane i kumulativne stope mortaliteta od šećerne bolesti za cjelokupnu populaciju i za dob od 20-64 godine za razdoblje od 1983.-2007, kao i proporcionalni mortalitet po spolu za cijelu populaciju za isto razdoblje i za dob od 20-64 godine za razdoblje od 2001. do 2007. godine. Dobno-standardizirane stope mortaliteta za dobnu skupinu od 20 do 64 godine kretale su se u intervalu od 4, 83-7, 38/100 000 stanovnika, a kumulativne stope od 0, 25%-0, 46%, bez izraženog trenda promjene. Proporcionalni mortalitet se u razdoblju od 2001-2007. kretao u rasponu od 1, 26%-1, 52%, uz veće oscilacije kod žena (0, 99%-2, 11%) nego kod muškaraca (1, 14%-1, 55%). Ukupne dobno-standardizirane stope mortaliteta od 10, 38-25, 44/100000, kumulativne stope od 2, 24%-5, 94% i proporcionalni mortalitet od 0, 99%-2, 52% (muškarci 0, 70%-2, 07% i žene 1, 29%-2, 98%) pokazali su trend porasta. U promatranoj populaciji ne primjećuje se trend porasta mortaliteta od šećerne bolesti prisutan u sveukupnoj populaciji. Ukupni porast mortaliteta od šećerne bolesti u Hrvatskoj je odraz starenja stanovništva, bolje zdravstvene zaštite i više prevalencije dijabetesa u starijim dobnim skupinama.

Informacijski sustavi ključni su za učinkovito poslovanje u zdravstvenom sustavu iz više razloga: potrebe za transformiranjem zdravstvenih podataka u informacije važne za donošenje ključnih odluka i mjera, sustavnog praćenja troškova uz utvrđivanja potencijala racionalizacije potrošnje bez smanjenja razine zdravstvene zaštite, povećanja transparentnosti sustava i prilagođavanja EU standardima. Integrirani zdravstveni informacijski sustav na razini županija treba imati dvije grupe funkcionalnosti: omogućiti uvid u generiranja zdravstvene potrošnje uz automatiziranje procesa izrade konsolidiranoga zdravstvenog proračuna strana uključenih u zdravstvenom sustavu, te omogućiti kvalitetniju zdravstvenu zaštitu.. Zbog strateške važnosti informatizacije za reformu i provedbu plana zdravstvene zaštite, preporuča se model testiran u pokusnom radu Hrvatskog zdravstvenog informacijskog sustava.

Health emergency service teams play an important role in the management of patients with acute coronary syndrome. They have to be educated, equipped, skilful and supported by the entire health care system. The role of county health center in the management of patients with acute coronary syndrome is illustrated in the article, based on the experience acquired at Medimurje County Health Center from Cakovec. The reformed Health Center activities including organization, coordination and linking of teams, population health monitoring at the local level, epidemiologic surveillance, education (active and passive, on both sides of college chair), joint diagnostic and other services, and quality control are discussed in detail. In contrast to a bureaucratic and formal one, a real and innovative reform should take account of necessary changes in the management and organization, not just in standards, rights and obligations. The management protocol for acute coronary syndrome patients is described: setting the main objective (acute coronary disease morbidity and mortality reduction), setting short-term and long-term specific goals, adoption of strategy based on the main objective (education, completion and particular programs pursuit, connecting, collaboration, quality assurance through clinical guidelines and protocols) and other elements, including dignity, leadership, teamwork, adoption and implementation of patient management protocols.

Klamidijske i HPV genitalne infekcije, njihove manifestacije i posljedice nisu dovoljno prepoznate kao zdravstveni problem u kojem timovi obiteljske medicine mogu značajno doprinijeti u prevenciji, ranoj dijagnostici, liječenju i otklanjanju posljedica bolesti. Istraživanje je provedeno na ukupnom uzorku od 16623 osiguranika: 9251 žena i 7372 muškarca, od toga, u dobi do 19 godina 1109 djevojaka i 1179 mladića ; u dobi od 20-64 godine 6429 žena i 5166 muškaraca ; i u dobi od 65 i više godina 1713 žena i 1027 muškaraca, koji su tijekom 2004. godine bili u skrbi 8 timova liječnika obiteljske medicine u domu zdravlja Centar (Zdravstvena stanica Dugave-Travno). Ukupne zabilježene stope na 1000 osiguranika, za dijagnoze A56 - Druge spolno prenosive klamidijske bolesti, koja uključuje spolno prenosive bolesti koje uzrokuje Chlamydia trachomatis, A63 - Ostale bolesti koje se poglavito prenose spolnim putem, nesvrstane drugamo, koja uključuje spolno prenosive anogenitalne (venerične) bradavice, N34 - Uretritits i uretralni sindrom koja se poglavito odnosi na nespecifični uretritis i N87.0 - Displazija vrata maternice) bile su 9, 6 za dob 0-19 godina, 25, 2 za dob 20-64 godine, i 12, 4 za dob 65 i više godina. Kod žena u dobi do 19 godina zabilježena je stopa od 2, 7 na 1000, u dobi 20-64 godine 17, 9 i u dobi od 65 i više godina 10, 5. Kod muškaraca u dobi do 19 godina zabilježena je stopa od 16, 1 na 1000, u dobi 20-64 godine 34, 3 i u dobi od 65 i više godina 15, 6 Ukupne zabilježene stope na 1000 osiguranika za dijagnozu A56 (Druge spolno prenosive klamidijske bolesti, koja uključuje spolno prenosive bolesti koje uzrokuje Chlamydia trachomatis) bile su 0, 9 za dob 0-19 godina, 2, 4 za dob 20-64 godine, i 1, 5 za dob 65 i više godina. Kod žena u dobi do 19 godina zabilježena je stopa od 0, 9 na 1000, u dobi 20-64 godine 1, 4 i u dobi od 65 i više godina 2, 3. Kod muškaraca u dobi do 19 godina zabilježena je stopa od 0, 8 na 1000, u dobi 20-64 godine 3, 7 i u dobi od 65 i više godina 0, 0. Ukupne zabilježene stope na 1000 osiguranika za dijagnozu A63 - Ostale bolesti koje se poglavito prenose spolnim putem, nesvrstane drugamo, koja uključuje spolno prenosive anogenitalne (venerične) bradavice bile su 0, 0 za dob 0-19 godina, 1, 2 za dob 20-64 godine, i 0, 0 za dob 65 i više godina. Kod žena u dobi do 19 godina zabilježena je stopa od 0, 0 na 1000, u dobi 20-64 godine 0, 6 i u dobi od 65 i više godina 0, 0. Kod muškaraca u dobi do 19 godina zabilježena je stopa od 0, 0 na 1000, u dobi 20-64 godine 1, 9 i u dobi od 65 i više godina 0, 0. Ukupne zabilježene stope na 1000 osiguranika za dijagnozu N34 - Uretritits i uretralni sindrom koja se poglavito odnosi na nespecifični uretritis bile su 8, 7 za dob 0-19 godina, 21, 6 za dob 20-64 godine, i 10, 9 za dob 65 i više godina. Kod žena u dobi do 19 godina zabilježena je stopa od 1, 8 na 1000, u dobi 20-64 godine 15, 9 i u dobi od 65 i više godina 8, 2. Kod muškaraca u dobi do 19 godina zabilježena je stopa od 15, 3 na 1000, u dobi 20-64 godine 28, 6 i u dobi od 65 i više godina 15, 6. Ukupna zabilježena stopa na 1000 osiguranica za dijagnozu N87.0 - Displazija vrata maternice bila je 0, 0 za sve dobi. Najznačajnije u radu s navedenim bolestima jest: najučestalija bolest je nespecifični uretritis, svi slučajevi nespecifičnih uretritisa liječeni su antibioticima, najčešća dob je 20-64 godine, dužina terapije je najčešće 3 mjeseca, kod žena liječenje se provodi Doxaciklinom i Aztromicinom u podjednakom omjeru, pacijenti s ovim bolestima "nestaju" između ginekoloških i ordinacija OM, često se neprepoznate STD krivo liječe kao akutne urinarne infekcije. Prema anketi provedenoj u 8 ordinacija obiteljske medicine, posebni problemi u dijagnostici i liječenju jesu: promiskuitet, nepovjerljivost pacijenata kod iznošenja tegoba, premala učestalost slanja na mikrobiološku dijagnostiku, nedovoljna duljina trajanja terapije, problem rezistentne terapije, problem kontrolnog brisa nakon terapije (1 mjesec, 3 mjeseca, 6 mjeseci nakon završene terapije), broj uputnica, duljina čekanja na nalaz (21 dan), neadekvatna edukacija pacijenata i neuporaba prezervativa Ukupno zabilježene stope na 1000 osiguranika koje su znatno manje od epidemioloških podataka za opću populaciju govore da se problemi dijagnostike i liječenja klamidijskih i HPV genitalnih infekcija rješavaju izvan ordinacije izabranog liječnika obiteljske medicine i bez njegovoga znanja u većini slučajeva. U prilog ovome zaključku govore dobivene veće stope za muškarce jer se velik broj žena s klamidijskom i HPV bolesti liječi kod ginekologa, a da o tome ne obavještava nadležnog liječnika obiteljske medicine, niti mu dostavlja kopije nalaza. Unutar zdravstvenog sustava ne postoji komunikacija između ginekologa i timova obiteljske medicine, a osobito između privatnih ginekoloških ordinacija i zdravstvenog sustava u cjelini. Neophodno je uspostaviti jedinstveni informacijsko komunikacijski sustav u PZZ kojim bi bilo moguće automatizirano upisivanje podataka i prijavljivanja bolesti, bez zaustavljanja prirodnog procesa rada zbog upisa podataka. Učestalost, dijagnostika i liječenje klamidijskih i HPV genitalnih infekcija u ordinacijama izabranog liječnika ginekologa Autori: Aleksandar Jovanović, Ranko Stevanović, Ivan Pristaš, Ivan Marčeta, Drago Doko Sažetak U djelatnosti zdravstvene zaštite žena klamidijske i HPV genitalne infekcije, njihove manifestacije i posljedice nisu dovoljno prepoznate kao zdravstveni problem u kojem timovi za zdravstvenu zaštitu žena mogu značajno doprinijeti u prevenciji, ranoj dijagnostici, liječenju i otklanjanju posljedica bolesti. Istraživanje je provedeno na ukupnom uzorku od 11736 osiguranica, od toga 1159 (9, 9%) u dobi do 19 godina, 8475 (72, 2%) od 20-64 godine i 2102 u dobi od 65 godina i više godina (17, 9%), koji su tijekom 2004. godine bili u skrbi 2 tima za zdravstvenu zaštitu žena u domu zdravlja Centar (Zdravstvena stanica Dugave-Travno). Ukupan udio na 100 osiguranica, za dijagnoze A56 - Druge spolno prenosive klamidijske bolesti, koja uključuje spolno prenosive bolesti koje uzrokuje Chlamydia trachomatis, A63 - Ostale bolesti koje se poglavito prenose spolnim putem, nesvrstane drugamo, koja uključuje spolno prenosive anogenitalne (venerične) bradavice, N34 - Uretritits i uretralni sindrom koja se poglavito odnosi na nespecifični uretritis i N87.0 - Displazija vrata maternice) bio je 4%, i to 8, 3% za dob 0-19 godina, 3, 5% za dob 20-64 godine, i 3, 6% za dob 65 i više godina. Ukupan zabilježeni udio na 100 osiguranica za dijagnozu A56 (Druge spolno prenosive klamidijske bolesti, koja uključuje spolno prenosive bolesti koje uzrokuje Chlamydia trachomatis) bio je 0, 6%, i to 1, 2% za dob 0-19 godina, 0, 5% za dob 20-64 godine, i 0, 3% za dob 65 i više godina. Ukupan zabilježeni udio na 100 osiguranica za dijagnozu A63 - Ostale bolesti koje se poglavito prenose spolnim putem, nesvrstane drugamo, koja uključuje spolno prenosive anogenitalne (venerične) bradavice) bio je 0, 5%, i to 1, 6% za dob 0-19 godina, 0, 4% za dob 20-64 godine, i 0, 2% za dob 65 i više godina. Ukupan zabilježeni udio na 100 osiguranica za dijagnozu N34 - Uretritits i uretralni sindrom koja se poglavito odnosi na nespecifični uretritis bio je 0, 6%, i to 1, 0% za dob 0-19 godina, 0, 3% za dob 20-64 godine, i 1, 5% za dob 65 i više godina. Ukupan zabilježeni udio na 100 osiguranica za dijagnozu N87.0 - Displazija vrata maternice bio je 2, 3%, i to 4, 5% za dob 0-19 godina, 2, 2% za dob 20-64 godine, i 1, 6% za dob 65 i više godina. Učestalost - u dobi do 19 i 20-64 godine u zabilježenom morbiditetu prevladava Displazija vrata maternice (54, 2%, odnosno 63, 4% - ukupno 58, 5%), uz značajan udio uretritisa (12, 5%, odnosno 8, 1% - ukupno14, 5%) dok su izostali očekivano visoki odjeli za klamidijsku (14, 6% odnosno 15, 4% - ukupno 14, 0%) i HPV bolest (18, 8, odnosno 12, 4% - ukupno 12, 6%). U dobi od 65 i više godina podjednaki su udjeli displazija i uretritisa (44, 7% i 42, 1%), s vrlo malim udjelima za klamidijsku (7, 9%) i HPV bolest (5, 3%). Ovi podaci govore da se žene zbog displazije i uretritisa javljaju izabranom ginekologu, ali da se zbog klamidijske i HPV bolesti javljaju drugdje. Liječenje - Doxiciklin i Azitromicin te njihova kombinacija prevladavaju kao terapijski odabir (Doxiciklin u 25-35%, Azitromicin od 35-50% ovisno o dobi). Virustatik (25%) i premazivanje podofilinom (15, 6%) prevladavaju u dobnoj skupni do 19 godina, nešto su manje zabilježeni u dobi od 20-64 (8, 4% i 15, 3%) a najmanje su zastupljeni u starijoj dobnoj skupini (12, 1% i 13, 3%) Trajanje terapije - blizu dvije trećine oboljelih liječi se do 1 mjesec, blizu petine do 3 mjeseca a šestina do 6 mjeseci. Do 12 mjeseci liječi se 5% žena u dobi od 20-64 godine i 2, 6% žena u dobi od 65 i više godina (3, 6%) Ukupno zabilježeni udjeli oboljelih osiguranica znatno su manji od epidemioloških podataka za opću populaciju, što govori da se problemi dijagnostike i liječenja klamidijskih i HPV genitalnih infekcija rješavaju izvan ordinacije izabranog ginekologa i bez njegovoga znanja u većini slučajeva. Velik broj žena s klamidijskom i HPV bolesti odlazi kod privatnih ginekologa, a da o tome ne obavještava izabranog ginekologa, niti mu dostavlja kopije nalaza. Unutar zdravstvenog sustava ne postoji komunikacija između privatnih i izabranih ginekologa te timova obiteljske medicine, a osobito između privatnih ginekoloških ordinacija i zdravstvenog sustava u cjelini. Neophodno je uspostaviti jedinstveni informacijsko komunikacijski sustav kojim bi bilo moguće automatizirano upisivanje podataka i prijavljivanja bolesti, bez zaustavljanja prirodnog procesa rada zbog upisa podataka. Najznačajnije u radu s navedenim bolestima jest: uočava se da povećan broj klamidijskih i HPV genitalnih infekcija u žena s 3 i više partnera godišnje te mlađih žena ; u liječenju klamidijske bolesti, najučinkovitija je kombinacija Doxaciklina i Aztromicina ; kod HPV infekcije najučinkovitije je premazivanje podofilinom - uspješnost je oko 80%, a nakon toga treba primjenjivati prezervative za prevenciju recidiva ; u ordinacijama izabranog ginekologa klamidija je najčešća u bolesnica nakon spontanog pobačaja, liječenje je najčešće trajalo 6 mjeseci od postavljanja mikrobiološke dijagnoze kombinacijom Doxaciklina i Aztromicina. Poseban problem je što se djevojke do 19 godina ne javljaju kod izabranog ginekologa, ili ga uopće nemaju, pa nedostaju potpuni podaci za tu populaciju.

Preventivni pregledi ne provode se dovoljno. Rano otkrivanje (probir) na kronične bubrežne bolesti metoda je izbora za prevenciju kod rizičnih skupina, osobito kod oboljelih od hipertenzije, dijabetesa, dislipidemije, pozitivne obiteljske anamneze, pretilosti itd. U radu je opisan, s javnozdravstvenog i organizacijskog aspekta, scenarij uspješne organizacije i provedbe probira na kroničnu bubrežnu bolest. Posebno su specificirani i obrađeni problemi planiranja probira, budžeta, vodstva i voditelja, odabira (definicije) populacije u obuhvatu, odabira metode (testa), edukacije, kampanja i PR za građane, mjesta i osoblja za provođenje probira, vremena u kojem će se probir dovršiti, prikupljanja podataka o rezultatima, analizi podataka, izradi i uporabi informacija. Kod svakog probira valja biti siguran da će se za sve osobe s pozitivnim nalazima osigurati brza, učinkovita dijagnostika i terapije. Kvaliteta, pouzdanost podataka i informacija ovise o motiviranosti osoba koje provode probir te računalima i softverima u koje se unose i obrađuju podaci.

Infekcije mokraćnog sustava (UTI) su po učestalosti odmah iza respiratornih infekcija. Za postavljanje točne etiološke dijagnoze UTI potrebno je učiniti UK i provesti liječenje na temelju rezultata testova osjetljivosti bakterija na antibiotike. Neracionalna antibiotska terapija povisuje troškove liječenja i dovodi do selekcije rezistentnih sojeva. Ciljevi istraživanja bili su ustanoviti u kojem postotku nalaz UK potvrđuje sumnju na UTI koja je postavljena u ordinaciji Opće medicine ; koji su najčešći uzročnici UTI u izvanvanbolničkoj populaciji, ustanoviti njihovu osjetljivost na amoksicilin, amoksicilin s klavulonatom, cefazolin, cefuroksim, nitrofurantoin, sulfametoksazol– trimetoprim i norfloksacin, te ustanoviti kolika je isplativost primjene UK i kolike se uštede mogu ostvariti širom primjenom UK. Istraživanje je pokazalo da je pozitivna UK nađena kod 27, 4% uzoraka od ukupno 815. Pozitivan nalaz UK ustanovljen je kod 32, 8% žena i 20, 1% muškaraca. Obzirom na dob pozitivnu UK imalo je 26% osoba mlađih od 65.godina i 30, 6% osoba sa 65. i više godina. Najčešći uzročnici UTI bili su E.coli (67, 3%) i Enterococcus spp. (12, 6%). Svi sojevi bakterija imali su niži postotak rezistencije od hrvatskog prosjeka prema podacima Akademije medicinskih znanosti. Posebno se izdvaja rezistencije E. coli na SXT (6, 7%). Razlog postojanja ovih razlika vjerojatno je u činjenici da je istraživanje provedeno na uzorcima izvanbolničke populacije. Može se zaključiti da je UK metoda koja točno dijagnosticira UTI, racionalizira troškove i rezultate liječenja i sprječava nepotrebno propisivanje antibiotika.

Osobni zdravstveni podaci svakog pojedinca u društvu vrlo su osjetljive informacije s kojima treba izuzetno pažljivo upravljati. Osobito su osjetljive informacije o oboljelima od spolno prenosivih bolesti i urinarnih infekcija.Ovi podaci spadaju u skupinu podataka koji se smatraju najpovjerljivijima i kao takvi posebno su zaštićeni zakonskim i moralnim propisima. Prometovanje ovih informacija kroz zdravstveni informacijsko komunikacijski sustav mora jamčiti zaštitu i povjerljivost podataka informacija oboljelima. I bez informacijsko komunikacijskih sustava zaštita i povjerljivost podataka o oboljelima od spolno prenosivih bolesti i urinarnih infekcija nije primjerene i svodi se samo (ponegdje) na spremanje dokumenata u zaključane i nezaključane ladice, uporabu nepouzdanih lokota, bravica i brava, zaključanih i nezaključanih ormara, limenih i drvenih kutija, kasa (blagajni) i sl. Zdravstveni podaci, napose oni o oboljelima od spolno prenosivih bolesti i urinarnih infekcija tajna su onoliko koliko to želi osoba/osiguranik/bolesnik. Jedan od važnih ciljeva nacionalnog ICT sustava jest i sigurnost i zaštita privatnosti osoba. Dva su osnovna aspekta zaštite podataka: • zaštita sigurnosti pristupa povjerljivim medicinskim podacima • organizacija sustava arhiviranja kopija podataka za slučaj potrebe oporavka lokalnih baza (egzistentnost) podataka kao posljedice tehničke greške ili utjecaja više sile. Otkrivanje podataka i informacija, opasnosti po privatnost pacijenata: • Namjerno - ponekad je njihov integritet namjerno ugrožen zbog sudsko-medicinskih, političkih, financijskih, poslovnih (mediji i atraktivnost podataka), privatnih i drugih interesa. • Slučajno – propusti, pogreške i tehnološki ispadi Vrste napada • Netočan unos podataka Ako su podaci netočno uneseni, informacije koje se spremaju u repozitorije biti će i ostati krive sve dok se greške ne primijete. Sve procesiranje takvih pogrešnih podataka zasigurno će proizvesti netočne rezultate. Problem netočnog unosa posebno je izražen kod liječnika opće medicine i specijalista iz dva razloga: netočni podaci mogu imati štetne posljedice na njihove pacijente, uzrokujući u najboljem slučajevima samo neugodnosti, ali u najgorem slučaju krive prosudbe i obradu od strane liječnika, i drugo, točnost unosa podataka izravno može nanijeti štetu i liječnicima. • Krađa podataka i opreme Problem krađe opreme, odnosno hardvera ili podataka kojima sustav upravlja predstavlja potencijalno visok rizik kvalitete i sigurnosti sustava. Važno je također naglasiti da se sva računala i oprema na kojima se čuvaju podaci treba nalaziti u visoko kontroliranim prostorima, te da liječnici i zdravstveno osoblje trebaju točno slijediti upute o pravilima rada vezano uz ovaj problem.. • Neautorizirani pristup podacima Svako korištenje IS te pristup informacijama zahtjeva prethodnu identifikaciju i autorizaciju korisnika. Rizik od ove vrste napada na sustav znatno se smanjuje zaštitnim sredstvima (pametne kartice, šifriranje prometa, vatrozid), ali također zahtjeva potpuno poštivanje pravila rada svih korisnika sustava primarne zdravstvene zaštite. • Računalni virusi Računalni virus je komad računalnog programa koji se samostalno reproducira i vrši nedozvoljene radnje, i kao takvi vrlo često uzrokuje probleme - od nepravilnog rada računala do brisanja podataka i softverskog pada sistema. Posljedice po zaraženo računalo i mrežu vrlo su nepredvidive te mogu biti dramatične. Zdravstveni IS svojom arhitekturom vrlo uspješno treba rješavati sve probleme napada od računalnih virusa. Korisnici trebaju imati instalirane licencirane antivirusne programe koji se redovito osvježavaju te pružaju visoku razinu sigurnosti i obrane od rizika računalnih virusa. Razine zaštite 1.INTELIGENTNE KARTICE 2. ŠIFRIRANJE PROMETA PREKOKOMUNIKACIJSKIH KANALA 3. VATROZID 4. ARHITEKTURA REPOZITORIJA I SIGURNOSNO POHRANJIVANJE PODATAKA 5. PRAVILA KORIŠTENJA I RADA NA ZDRAVSTVENOM IS

Rano otkrivanje i pravovremeno liječenje spolno prenosivih bolesti temeljni je preduvjet očuvanja reproduktivnog zdravlja populacije. Infekcije genitalnog sustava žena u trudnoći dovode do infekcije maternice, koja je odgovorna za 30-50% prijevremenih poroda. Pretpostavlja se da mikroorganizmi stimuliraju stvaranje prostaglandina koji mogu pokrenuti aktivaciju miometrija i prijevremeno sazrijevanje vrata maternice. Problem dijagnostike su neprepoznate, subkliničke infekcije genitalnog sustava žena, ali i kako odrediti jasnu granicu između oportunističke flore i pravih patogena – uzročnika infekcija. Ciljevi ovog rada bili su : 1. utvrditi koji su najčešće izolirani patogeni mikroorganizmi u rodnici i vratu maternice trudnica u prvom tromjesečju trudnoće 2. ustanoviti da li postoji povezanost između nalaza patogenih mikroorganizma u genitalnom sustavu trudnica i ishoda trudnoće. U razdoblju od 6. mjeseca 2004. – 12. mjeseca 2006. pregledana je 71 trudnica u Ginekološkim ordinacijama Domova zdravlja Novi Zagreb i Kruge. Trudnice su bile u dobi od 18.-38. godina, a u vrijeme uzimanja uzoraka bile su prvom tromjesečju trudnoće. Anamnestički podaci o prethodnim infekcijama uro-genitalnog sustava dobiveni su intervjuom pacijentica i pregledom bolesničkih kartona. Tijekom ginekološkog pregleda uzimani su cervikovaginalni obrisci koji su analizirani u mikrobiološkim laboratorijima HZZJZ-a. Nakon mikrobiološke analize kod svake trudnice s patogenim nalazom provedena ja terapija. Od ukupnog broja trudnica bilo je 66 kod kojih je trudnoća završila porodom u predviđenom terminu, 4 trudnice kod kojih je trudnoća završila prijevremenim porodom te jedna trudnica kod koje je trudnoća završena pobačajem. Patogena flora izolirana je iz cervikovaginalnog obriska kod 59, 4% svih ispitanih trudnica, dok je kod 40, 6% bila prisutna samo fiziološka flora. Među patogenim mikroorganizmima bilo je 36, 6% Ureaplasma urelyticum, % Chlamydia trachomatis, 7, 04 % izolata bakterija beta – hemolitički Stretococcus gr. B(BHSB), 5, 6% E. coli, 15, 5 2% Gardneralla vaginalis i 19, 73% izolata Candida albicans. U skupini trudnica koje su rodile u predviđenom terminu bilo je 55, 9% trudnica s nalazom patogenih mikroorganizama u cervikovaginalnom obrisku, dok su kod 44, 1% nađene samo bakterije koje su dio fiziološke flore uro-genitalnog sustava. Najčešće izolirani mikroorganizam bila je U. urelyticum kod 36, 41% trudnica. C. trachomatis nađena kod %, G. vaginalis kod 13, 6 %, C. albicans kod 16, 7%, BHSB kod 7, 6% i E. coli kod 6, 1 % trudnica. U skupini trudnica koje su završile trudnoću prije termina iz cervikovaginalnog obriska izolirane su samo patogene bakterije. Kod dvije trudnice nađeni su pojedinačni izolati: U. urealyticum i C.albicans. Kod dvije trudnice koje su rodile prije termina izolirano je istodobno više mikroorganizama: G.vaginalis i C.albicans kod jedne i C.trachomatis, U.urealyticum i C.albicans kod druge trudnice. Jedina ispitanica kod koje je trudnoća završila pobačajem imala je u cervikovaginalnom obrisku bakteriju G. vaginalis. Također, ispitali smo učestalost genitalnih infekcija prije trudnoće. U skupini žena koje su rodile na termin u godini prije trudnoće 4, 5% žena imalo je infekciju bakterijom U. urelayticum, 6, 06 % s BHSB, 7, 57% s G. vaginalis i 1, 5% infekciju bakterijom E. coli. Kod 1, 51 % trudnica u godini prije trudnoće ustanovljena je infekcija gljivom C. albicans. Infekcija bakterijom G.vaginalis u godini prije trudnoće ustanovljena je kod 2 trudnice koje su rodile prije termina, dok su infekcije U.urealyticum, C.albicans i E.coli ustanovljene kod po jedne trudnice. Ispitanica kod koje je trudnoća završila pobačajem nije imala u godini prije trudnoće dokazanih genitourinarnih infekcija. Kod ispitanih trudnica najčešće izolirani mikroorganizam bila je U. urealyticum sa 36, 6%, dok je C. trachomatis zastupljena u znatno manjem postotku. U visokom postotku izolirane su C. albicans (19, 7%) i G. vaginalis (15, 5%). Obzirom da se rezultati ispitivanja učestalosti U.urelyticum kod trudnica ne razlikuju znatno od učestalosti U. urealyticum kod ostalih žena generativne dobi (20-30%), točan utjecaj U. urealyticum na tijek i ishod trudnoće trebalo bi dalje istraživati. Rezultati su također pokazali visoku učestalost G.vaginalis kod ispitanih trudnica, 15, 5%. Jedina ispitanica kod koje je trudnoća završila pobačajem, imala je u cervikovaginalnom obrisku bakteriju G.vaginalis. Prema podacima iz literature koji dokazuju nepovoljan utjecaj bakterije G. vaginalis na tijek i ishod trudnoće, infekcije izazvane ovom bakterijom trebalo bi liječiti. Iako su u ovom istraživanju bakterije BHSB i E.coli izolirane kod malog broja ispitanica, infekcije majke treba liječiti zbog opasnosti infekcija novorođenčeta. Patogena flora u genitalnom sustavu izolirana je kod svih trudnica koje su rodile prije termina, uključujući trudnicu kod koje je trudnoća završila pobačajem. Obzirom na mali broj ispitanica, ne može se sa sigurnošću tvrditi da li je prisutnost patogenih mikroorganizama uzrokovala prijevremeni porod, ali je moguće da je pridonijela prijevremenom porodu. Dobiveni rezultati ukazuju na potrebu mikrobiološke obrade rodnice i vrata maternice tijekom prvog tromjesečja trudnoće jer pravovremeno liječenje sprečava nastanak infekcije maternice, poremećaje trudnoće i infekciju novorođenčeta.

Na slučajnom uzorku od 50 timova obiteljske medicine, reprezentativno i proporcionalno raspoređenih po svim županijama, ruralnim i urbanim područjima u Hrvatskoj, provedeno je istraživanje subjektivne kvalitete u djelatnosti obiteljske medicine mjerenjem zadovoljstva osiguranika/pacijenata, korisnika zdravstvenih usluga, ispunjavanjem upitnika EUROPEP koji je 1999. godine proizvela radna skupina EQuiP za evaluaciju primarne zdravstvene zaštite putem korisnika (pacijenata). U istraživanju je aktivno sudjelovao 7.271 ispitanik (od ukupno distribuiranih 15.000 upitnika, odaziv je bio 48, 47%) i to 3.189 ispitanika iz gradskih naselja, 838 iz prigradskih naselja, 2.051 sa sela i 92 koji žive osami. Najbolje su prosječno ocijenjena pitanja « uva li liječnik osobne povjerljive podatke dobivene iz razgovora» , «Spremnost sestre u ambulanti da pomogne pacijentu» i «Dolazak na posao na vrijeme i pridržavanje radnog vremena» s 95% i više odgovora «zadovoljni» i «jako zadovoljni». Najlošije su bila ocijenjena pitanja «Povezanost ambulante s ostalim dijelovima zdravstvenog sustava (bolnica, specijalisti, dijagnostika, ljekarne)», «Dostupnost ambulante javnim prijevozom» i «Medicinska opremljenost ordinacije» , s oko 75% odgovora «zadovoljni» i «jako zadovoljni»). Nešto lošije ocjene od ostalih davali su ispitanici koji žive na na selu. Bolje ocjene od ostalih davali su ispitanici koji žive u prigradskom naselju. Slične obrasce ocjenjivanja imale su sve četiri skupine ispitanika, s tim da su skupine koje žive na selu i na osamljenom imanju davale niže ocjene o zadovoljstvu od druge dvije. S područja subjektivne kliničke kvalitete najlošije ocjene od sve četiri skupine ispitanika po tipu/mjestu stanovanja dobilo je pitanje o zadovoljstvu ponudom preventivnih zdravstvenih usluga, a s područja subjektivne kvalitete organizacije, najlošije ocjene dobilo je pitanje o povezanosti ordinacije s ostalim dijelovima zdravstvenog sustava. Velik je udio pacijenata izrazio nesigurnost kod prihvaćanja mišljenja općeg/obiteljskog liječnika nasuprot mišljenju liječnika specijalista. Potrebne su posebne poticajne mjere na razini sustava za navedena tri područja.

UVOD U ordinacijama obiteljske medicine urinarne infekcije pojavljuju se često, a dvojbe oko dijagnostičkog i terapijskog pristupa nisu riješene na standardiziran način. Godišnja incidenca od 5% znači da se prosječan tim obiteljske medicine susretne i riješi stotinjak urinarnih infekata godišnje. Potreba za specifičnim liječenjem koje se osniva na ispravnoj etiološkoj dijagnostici sve je više izražena zbog povećanja rezistencije mikroorganizama na antibiotike, te sve većih zahtjeva HZZO za racionalizaciju u propisivanju lijekova. MATERIJAL I METODE: Obrađeni su podaci o umiranju, hospitalizacijama i pojavnosti urinarnih infeklata u Republici Hrvatskoj u 2004, . Godini. Obuhvaćene su dijagnoze: N10 (Akutni tubulointersticijski nefritis), N11 (Kronični tubulointersticijski nefritis), N12 (Tubulointersticijski nefritis, nespecificiran kao akutni ili kronični), N30 (Upala mokraćnog mjehura - cistitis), N34 (Uretritis i uretralni sindrom) i N39 (Drugi poremećaji urinarnog sustava – urosepsa). Prikupljeni su podaci iz 4 ordinacije obiteljske medicine u kojima primarnu zdravstvenu zaštitu ostvaruje 7679 osiguranika: 861 u dobi do 19 godina, 5386 u dobi od 20 do 64 godina i 1432 u dobi 65 i više godina. Prikupljeni su i deskriptivno obrađeni podaci o morbiditetu, načinu postavljanja dijagnoze i antibioticima ordiniranim kod urinarnih infekata. REZULTATI Učestalost U primarnoj zdravstvenoj zaštiti ne prate se podaci o svim navedenim entitetima, ali je u 2004. godini registrirano 247.000 cistitisa . Procjenjuje se da udio urinarnih infekata u ukupnom morbiditetu iznosi oko 3%. Ove bolesti bile su razlogom kod ukupno 6789 hospitalizacija (2123 muškarci i 4657 žene) s 70036 BO dana (22467 muškarci i 47569 žene) Prosječna duljina boravka u bolnicama je oko 10 dana, i neznatno je veća u muškaraca nego u žena. Od ovih bolesti u 2004. godini zabilježene su i 182 smrti (muškarci 84, žene 98), od toga polovica od urosepse. U istraživanjima iz djelatnosti primarne zdravstvene zaštite utvrđeno je da skoro 5% osiguranika u 4 mjeseca ima urinarni infekt. Ukupna stopa oboljelih na 1000 osiguranika u skrbi bila je 49, 7. Cistitis sa stopom da 38, 2 na 1000 osiguranika vodeća je zabilježena dijagnoza, slijede Uretritis i uretralni sindriom (5, 2), Infekcija neoznačene lokalizacije (3, 9), Kronični tubulointersticijski nefritis (1) Akutni tubulointersticijski nefritis (0, 8) Tubulointersticijski nespecificirani (0, 4) i Uretritis u drugim bolestima (0, 3) Dob Od ukupnog broja oboljelih u dobi do 19 godina bilo je 7, 1% oboljelih među muškarcima i 6, 4% među ženama. U dobi 20-64 godina bilo je 70% oboljelih među muškarcima i 58, 7% među ženama. U dobi 65 i više godina bilo je 22, 9% oboljelih među muškarcima i 34, 9% među ženama Način postavljanja dijagnoze U 12.3% dijagnoza je postavljena na temelju simptoma i kliničke slike, u 31, 4% na temelju simptoma, kliničke slike, nalaza urin test trake i sedimenta, u 30, 4% na temelju simptoma, kliničke slike, UKT & ABG, u 14, 7% na temelju simptoma, kliničke slike, sedimentacije, urina, Le, UKT &ABG, u 11, 3% na temelju simptoma, kliničke slike, komplet laboratorija, ultrazvuka, UKT & ABG. Antibiotici Uspoređene su razlike u propisivanju antibiotika za urinarne infekte između 4 tima. Razlike u pristupu su znatne. Kod dva tima lijek prvog izbora je Ninur, kod trećeg Novocef, a kod četvrtog prvo mjesto dijele Sinersul forte i Ceporex. Dalje, kod Ninura odnos u postocima propisivanja po timovima je 27:8:8:38, kod Ceporexa 16:0:29:9, kod Cedaxa 5:0:0:0, kod Klavocin bid 1:33:3:4, kod Novocefa 21:40:11:26, Doxiciklin 4:0:0:0, Sinersul forte 7:3:31:12. ZAKLJUČAK Na uzorku od 7679 (4 tima obiteljske medicine) izmjerena je incidenca urinarnih infekata od preko 5%. Bolest je učestalija kod mlađih muškaraca i starijih žena. Bez urinolukture postavljeno je 44% dijagnoza, a postoje značajne razlike u propisanim antibioticima kod liječenja urinarnih infekata. Potrebno je ujednačiti i usvojiti dijagnostičke i terapijske smjernice za urinarne infekcije i omogućiti njihovo proaktivno i interaktivno korištenje (on-line) na računalnim aplikativnim rješenjima u ordinacijama obiteljske medicine. Treba i doktorima i osiguranicima omogućiti komforniju i bržu dostupnost na pretrage urina i urinokulturu kod sumnje na urinarni infekt. Ovako generirani trošak svakako se višestruko vraća kroz smanjen broj komplikacija i racionalnije propisivanje antibiotika a urinokultura s antibiogramom treba biti pretraga koja je stimulirana od strane HZZO a ne smatrana nepotrebnim troškom.

Na slučajnom uzorku od 50 timova obiteljske medicine, reprezentativno i proporcionalno raspoređenih po svim županijama, ruralnim i urbanim područjima u Hrvatskoj, provedeno je istraživanje subjektivne kvalitete u djelatnosti obiteljske medicine mjerenjem zadovoljstva osiguranika/pacijenata, korisnika zdravstvenih usluga, ispunjavanjem upitnika EUROPEP koji je 1999. godine proizvela EQuiP radna skupina za evaluaciju primarne zdravstvene zaštite putem korisnika (pacijenata). U istraživanju je aktivno sudjelovao 7.271 ispitanik (od ukupno distribuiranih 15.000 upitnika, odaziv je bio 48, 47%) i to 3.189 ispitanika iz gradskih naselja, 838 iz prigradskih naselja, 2.051 sa sela i 92 koji žive osami. Najbolje su prosječno ocijenjena pitanja &laquo ; ; Čuva li liječnik osobne povjerljive podatke dobivene iz razgovora&raquo ; ; , &laquo ; ; Spremnost sestre u ambulanti da pomogne pacijentu&raquo ; ; i &laquo ; ; Dolazak na posao na vrijeme i pridržavanje radnog vremena&raquo ; ; , s 95% i više odgovora &laquo ; ; zadovoljni&raquo ; ; i &laquo ; ; jako zadovoljni&raquo ; ; . Najlošije su bila ocijenjena pitanja &laquo ; ; Povezanost ambulante s ostalim dijelovima zdravstvenog sustava (bolnica, specijalisti, dijagnostika, ljekarne) ?&raquo ; ; , &laquo ; ; Dostupnost ambulante javnim prijevozom ?&raquo ; ; i &laquo ; ; Medicinska opremljenost ordinacije ?&raquo ; ; , s oko 75% odgovora &laquo ; ; zadovoljni&raquo ; ; i &laquo ; ; jako zadovoljni&raquo ; ; ). Nešto lošije ocjene od ostalih davali su ispitanici koji žive na na selu. Bolje ocjene od ostalih davali su ispitanici koji žive u prigradskom naselju. Slične obrasce ocjenjivanja imale su sve četiri skupine ispitanika, s tim da su skupine koje žive na selu i na osamljenom imanju davale niže ocjene o zadovoljsktvu od druge dvije. S područja subjektivne kliničke kvalitete najlošije ocjene od sve četiri skupine ispitanika po tipu/mjestu stanovanja dobilo je pitanje o zadovoljstvu ponudom preventivnih zdravstvenih usluga, a s područja subjektivne kvalitete organizacije, najlošije ocjene dobilo je pitanje o povezanosti ordinacije s ostalim dijelovima zdravstvenog sustava. Velik je udio pacijenata izrazio nesigurnost kod prihvaćanja mišljenja općeg/obiteljskog liječnika nasuprot mišljenju liječnika specijalista. Potrebne su posebne poticajne mjere na razini sustava za navedena tri područja. Summary A survey of subjective quality was examined in a random sample of 50 family medicine teams distributed representatively and proportionally across all counties. It measured the satisfaction of ensurees/patients and health service users by means of the EUROPEP questionnaire. There were 7, 271 respondents (the response rate to the 15, 000 administered questionnaires was 48.47%). Of these, 3, 189 lived in urban settlements, 838 in suburbs, 2, 051 in rural areas, and 92 lived a solitary life. The questions “ connectedness of the local clinic and other segments of the health system (hospitals, specialists, diagnostics, pharmacies)” , “ accessibility of local clinic by public transportation” and “ equipping of local clinic with medical requisites” were rated the worst. Around 75% of answers read “ satisfied” and “ highly satisfied” . Those living in the countryside tended to give slightly lower marks than other interviewees did. The suburbanites’ rates displayed the opposite trend. All the four subject groups had similar rating patterns, except that the groups living in villages and on solitary farms rated their satisfaction lower than the other two groups. In the domain of subjective clinical quality, the lowest marks given by the four subject groups by type/place of settlement related to the question of satisfaction with disease prevention services. In the area of subjective quality of organisation, the satisfaction rated the lowest was with the connectedness of the local clinic with other segments of the health system. A large portion of patients was uncertain whether they could accept the opinion of a general practitioner/family doctor in preference to that of a medical specialist. Special incentives on the system level are needed to make improvements in the above areas rated as less satisfactory.

Aim was to examine the differences in life expectancy and mortality between the populations on Croatian islands and the mainland, and among the islands themselves. Data on population size and mortality collected in Croatia in 2001 were analyzed by life table and standardized mortality rates. Life expectancy at birth (95% confidence interval) of the population on Croatian islands was 76.4 yr (75.7-77.1) which was significantly higher than life expectancy at birth of general Croatian population which was 73.8 yr (73.5-73.9) or mainland Croatian population which was 73.7 yr (73.6-73.8). Island population had higher life expectancy until the age of 80 and again in the oldest age group, 95+. More than 10% of inhabited islands in Croatia had life expectancy at birth over 80 years. Two inhabited islands, Ilovik (Kvarner islands) and Lopud (South Dalmatian islands), had one of the highest life expectancy at birth recorded in the literature, with 95.0 and 90.6 years respectively. Mortality rates on islands were significantly lower for age groups 50-64 and 65-79 years, and this difference persisted for all island groups compared with general Croatian population. Residents of Croatian islands had a higher life expectancy than general or mainland Croatian population. Life expectancy at birth on Croatian islands was lower than in other European Mediterranean countries, but it resembles that in the neighboring Slovenia, and it is considerably higher than in central and eastern Europe and Balkan countries.

Specificirani su rezultatai i učinjena analiza Istraživanja kvalitete i zadovoljstva pacijenata zdravstvenim uslugama u djelatnosti opće/obiteljske medicine Republike Hrvatske provedenog od 01.04.2007. do 31.05.2007. godine na reprezentativnom uzorku timova.