Search

Hrvatsku kao tradicionalno iseljeničku zemlju još od 15. stoljeća prate veća iseljavanja stanovništva, a to se nastavilo sve do danas. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju uvjeti migriranja znatno su izmijenjeni te nikada nije bilo lakše migrirati, a najviše se iseljavaju radno sposobni mladi u dobi od 20 do 39 godina. To je vidljivo i iz salda migracije stanovništva, odnosno iz razlike u broju useljenika i iseljenika, koja posljednjih nekoliko godina pokazuje negativan trend. Poznavanje i razumijevanje motiva za iseljavanje jedan je od važnijih uvjeta za mogućnost utjecaja na one čimbenike koji mlade potiču ili privlače na iseljavanje. Stoga je cilj istraživanja bio utvrditi glavne motive iseljavanja i njihovu zastupljenost kod mladih iseljenika iz Hrvatske kroz prizmu njihovih stavova i mišljenja. Istraživanje je provedeno u okviru projekta „zaJEDNO srce, jedna duša, jedna Hrvatska“ potaknutog od strane Humanitarne udruge fra Mladen Hrkač, a ispitano je novo punoljetno iseljeništvo (prva generacija) u dobi do 40 godina na području Europe, njih 934. Rezultati su pokazali da se motivacija mladih iz Hrvatske prema njihovim iskazima i mišljenjima, sukladno teorijskom okviru, temelji na komplementarnom djelovanju potisnih i privlačnih čimbenika pri čemu privlačne percipiraju jačim motivacijskim čimbenicima za odluku o migriranju. Uz davanje i proširivanje uvida o motivacijskim čimbenicima mladih iz Hrvatske kroz njihove stavove i mišljenja, naglašava se nužnost daljnjih istraživanja te proširivanja znanstvenih spoznaja na kojima je moguće temeljiti ciljane javne politike., Croatia, as a traditionally emigrant country, has experienced large population emigrations since the 15th century, and this trend has continued until today. With Croatia’s entry into the European Union, the conditions for migrating have changed significantly, and it has never been easier to migrate, with the majority of people emigrating being young people of working age between the ages of 20 and 39. This is also evident from the net migration, that is, the difference in the number of immigrants and emigrants, which has shown a negative trend in the last few years. Knowing and understanding the emigration motives is one of the most important preconditions to being able to influence the factors that encourage young people to emigrate. Therefore, the aim of this research was to determine the main emigration motives and their representation among young emigrants from Croatia through the prism of their attitudes and opinions. The research was conducted as part of the „zaJEDNO srce, jedna dusa, jedna Hrvatska“ project, which was encouraged by the Humanitarian Association of Father Mladen Hrkač. The research focused on new emigrants to European countries, aged 18 to 40. The result show that, according to their statements and opinions, the motivation of youth from Croatia, in accordance with the theoretical framework, is based on the complementary effect of push and pull factors, whereby the pull factors are perceived as stronger motivational factors for the decision to migrate. This research, in addition to providing and expanding insight into the motivational factors of Croatian youth through their attitudes and opinions, emphasizes the necessity of further research and the expansion of scientific knowledge on which it is possible to base public policies.

Anketna istraživanja putem interneta popularnost ponajprije duguju ekonomičnosti i neograničenom teritorijalnom obuhvatu, uključujući mogućnost dosega inače nedostupnih (ili teško dostupnih) populacija. Uz to, važne su i tehničke pogodnosti koje mogu unaprijediti ne samo kvalitetu anketnog postupka, nego i naknadno baratanje podatcima i nalazima. Zbog porasta pokrivenosti, usvojenih navika upotrebe interneta, porasta informatičke pismenosti i prikupljenih metodoloških iskustava, reprezentativne ambicije takvih istraživanja sve su opravdanije: valjanošću i metrijskim kvalitetama u mnogim su slučajevima dostigla (a u nekim i prestigla) klasične tehnike. Budući da ih velika teritorijalna disperzija ne sputava, anketiranja putem interneta posebno su pogodna (umnogome i jedino pogodna) za istraživanja iseljeništva. No pritom se suočavaju s dvjema glavnim preprekama. Prva je nedovoljna poznatost populacije (njezina opsega i strukture) u cjelini i većine uže ciljanih potpopulacija. Druga su oskudni okviri uzorkovanja. Jedno i drugo bitno otežava ili onemogućuje izbor uzoraka koji bi opravdali širu generalizaciju nalaza. Uže metodološka obilježja, prednosti i nedostatci online anketnih istraživanja u prvom su dijelu rada sagledani iz perspektive ukupne anketne pogreške koja, osim psihometrijske ili pogreške mjerenja, obuhvaća i pogreške autoselekcije, obuhvata i uzorka. U drugom su dijelu prikazane načelne mogućnosti i dosezi istraživanja iseljeništva, posebno vodeći računa o naznačenim poteškoćama koje im sputavaju reprezentativne ambicije., Online survey research owes its popularity primarily to cost-effectiveness and unbridled territorial coverage, including the possibility of reaching otherwise inaccessible (or difficult to reach) populations. Additionally, there are also certain important technical advantages, which can improve not only the quality of the survey procedure, but also the subsequent handling of data and findings. Due to the increase in coverage, the adopted Internet use habits, the increase in computer literacy and the accumulated methodological experiences, the representative ambitions of such research are becoming justified: In terms of validity and metric qualities, such research has in many cases reached (and in some cases even surpassed) classical techniques. Since they are not hindered by a large territorial dispersion, as other methods may be, online surveys are particularly suitable (in many ways the only suitable method) for diaspora research. However, two main obstacles need to be faced. The first is insufficient knowledge of the population (its size and structure) as a whole and of the majority of the narrowly-targeted subpopulations. The second is the lacking sampling framework. Both of these obstacles make it difficult or even impossible to choose samples that would justify a wider generalization of the findings. The methodological features, advantages and disadvantages of online survey research are examined in the first part of this paper from the perspective of total survey error, which, in addition to the psychometric or measurement error, also includes self-selection, coverage and sample errors. In the second part of this paper, the main possibilities and scope of diaspora research are presented, especially taking into account the indicated limitations that hinder their representative ambitions.

Kako se manifestirala kriza izazvana pandemijom koronavirusa, kako se odrazila na vjerski život ljudi te koje posljedice je mogla imati na mlade u adolescentskoj dobi? Na pozadini navedenih pitanja u radu se iznosi dio rezultata empirijskog istraživanja provedenog od prosinca 2020. do veljače 2021. godine među adolescentima u Hrvatskoj (N=857) o utjecaju pandemije na neke aspekte mentalnog zdravlja, života i vjere učenika. Obuhvaćene su emocionalne reakcije i stanja, socijalni odnosi, učenje, zdravlje i ekonomsko stanje obitelji. Zatim se iznose pozitivni učinci pandemije na osobni i vjernički rast i razvoj adolescenta: učenje, vjeru, socijalne odnose, samostalnost i kreativnost.

The aim of this study was to analyse the frequency and intensity of pain among persons with haemophilia, its effect on daily activities, and correlation with disease severity and sociodemographic and psychological characteristics. Pain is present in many persons with haemophilia, particularly the older ones with severe disease, and affects various aspects of their everyday functioning. It is necessary to raise awareness of this problem, to continue working on pain prevention and treatment, and to provide effective mechanisms of psychological support.

Javno raspoloženje prema ratnim veteranima u mnogim je slučajevima kontroverzno. S jedne su strane poštovani, tretirani kao heroji i vrijedni članovi društva, a njihove su ratne zasluge materijalno, društveno i simbolički obeštećene. S druge strane, često su marginalizirani, pri čemu ni njihovo stigmatiziranje nije rijetko: najčešće je povezano s psihičkim posljedicama ratnih trauma, ali i s pretpostavljenim dvojbenim motivima za pristupanje vojnim snagama (poput poboljšanja socijalnog i materijalnog statusa, poremećene osobnosti i slično). Poznato je da se samostigmatizacija teško podnosi, pa javno kreirane negativne slike, ako se pretjeruje, mogu imati posebno teške posljedice na živote branitelja. Kako bi se odgovorilo na to pitanje, internetskom anketom provedenom sa 749 hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (1991.—1995.) nastojalo se odgovoriti na dva cilja: prvo, ispitati u kojoj su mjeri branitelji preuzeli pozitivne i negativne slike o svojoj populaciji; drugo, utvrditi koliko je to povezano s njihovom subjektivnom dobrobiti. Rezultati su pokazali da su gotovo svi branitelji svjesni i ističu svoje zasluge, ali su dijelom prihvatili I negativne poglede na svoj status. Osim toga, pokazalo se da spomenuta braniteljska problematika nije povezana ili da je samo marginalno povezana s njihovom subjektivnom dobrobiti. Nalazi se tumače u širem kontekstu, uzimajući u obzir fenomen osobne kompenzacije javnih (makrosocijalnih) deficita, tipičan za tranzicijska društva., The public opinion towards war veterans is in many cases controversial. On the one hand, they are respected, treated as heroes and valuable members of society, and their war merits were compensated through material, social and symbolical means. On the other hand, they are often marginalized, and their stigmatization is not uncommon: It is most often related to the psychological consequences of war trauma, but also to assumed dubious motives for joining the military (such as improving social and material status, disturbed personality, etc.). It is well-known that selfstigmatization is difficult to bear, so publicly-created negative images, if exaggerated, can have particularly severe consequences on the lives of defenders and veterans. In order to answer that question, an online survey conducted with 749 Croatian veterans from the Homeland War (1991—1995) sought to fulfill two goals: first, to examine to what extent the veterans adopted the positive and negative images about their population; and second, to determine how it is related to their subjective well-being. The results show that almost all veterans are aware of and emphasize their merits, but they partly accepted negative views of their status. Additionally, it was shown that the mentioned veterans’ problems are not related or are only marginally related to their subjective well-being. The findings are interpreted in a broader context, taking into account the phenomenon of personal compensation of public (macrosocial) deficits, typical of transitional societies.

Katedra Religiozne pedagogije i katehetike Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, u suorganizaciji s Teološkim fakultetom Sveučilišta u Ljubljani, Katedrom za religioznu pedagogiju i vjeronaučnu didaktiku Sveučilišta u Passau i „Crkvom u svijetu“ objavili su Zbornik radova “Probuditi kreativnost: izazovi učenja i poučavanja u kontekstu pandemije i migracije” Međunarodnoga znanstvenog skupa koji je upriličen u Splitu 10. rujna 2021. Autori radova su iz Slovenije, Austrije, Njemačke, Bosne i Hercegovine, Poljske i Hrvatske, većinom predstavnici Katedri religijske pedagogije i katehetike s navedenih učilišta, no među njima je bilo i filozofa, teologa, psihologa tako da je tema obrađena multidisciplinarno. Zbornik donosi cjelovite recenzirane radove svih predavanja na hrvatskom, engleskom ili njemačkom jeziku, a sva su predavanja i snimljena te se mogu pronaći i na YouTube kanalu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu. „Globalni migracijski val pokrenut je prije nekoliko godina. Hrvatska je postala jedan od glavnih 'kanala' kroz koji su se mnogi provukli do Zapadne Europe, nadajući se da će tamo pronaći ono što im je kod kuće nedostajalo. Prije dvije godine kao grom iz vedra neba pojavila se pandemija. Nitko nije bio spreman za masovne migracije, ali još manje za pandemiju. Do danas nismo uspjeli riješiti trajni i gotovo tabuizirani problem migracija, ali isto tako ni pandemiju nismo stavili 'pod kontrolu'. Unatoč svemu možemo se zapitati što nam ta dva 'toka' donose, odnosno što nam oduzimaju. Uvjereni smo da će se situacija u pogledu jednoga i drugoga postepeno smirivati te da ćemo o ove dvije pojave moći govoriti kao uspješno 'riješenim' povijesnim događajima“, piše između ostaloga u Uvodniku Zbornika koji ima 346 stranica a potpisuju ga urednici: prof. dr. sc. Jadranka Garmaz i doc. dr. sc. Andrej Šegula. Stručnjaci i znanstvenici iz šest zemalja promišljali su o različitim područjima na kojima se migracije i pandemija najviše dotiču života uopće, pa tim i duhovnog, bilo pojedinca ili zajednice. Razmišljajući o migracijama, ljudi se svrstavaju na dvije suprotne strane. Na jednoj strani nalaze se oni koji bi sve migrante odmah vratili otkud su došli, dok su na drugoj strani oni koji bi ih prihvatili i ponudili im utočište i novi dom. Stoga, autori ističu potrebu dijaloga, komunikacije, a neki si postavljaju pitanja o granici asimilacije, pa i inkulturacije. Uz temu migracija jako je važno pitanje vjerskog odgoja. S jedne strane migracija, a s druge pandemija, potpuno su promijenile način života, podučavanja, naviještanja vjere i razmišljanja o dobrom životu za sve. U kontekstu naviještanja možemo ustvrditi da je Crkva reagirala brzo i ispravno. Na prostoru Slovenije i Hrvatske katehetski uredi i uredi za vjeronauk, odigrali su važnu ulogu u 'prilagodbi' vjeronauka i kateheze u novim razmjerima širenja koronavirusa. Kerigma doduše ostaje ista, no metoda je morala biti prilagođena“, ističu urednici u Uvodniku. Neki se stručnjaci dotiču i internetskih medija uočavajući kako smo prije pandemije bili zabrinuti i na te medije gledali negativno te u njima vidjeli više opasnosti nego koristi. Međutim, nakon što je nastupilo opće zatvaranje škola i drugih obrazovnih ustanova i života uopće, otkrili smo pozitivne strane novih medija te ih uvelike počeli koristiti za katehiziranje na daljinu, i tako barem djelomično ponovno otkrili obiteljsku Crkvu i vjerski život u njoj.

Introduction and objective The topic of sexuality among persons with hemophilia is still underexplored. Only a smaller number of studies address this topic, with a particularly small number examining the problems of sexual health. This paper aims to contribute to the understanding of this topic, primarily by examining the frequency of erectile dysfunction and its relation to hemophilia-related difficulties, other comorbidities, and age. Materials and methods The empirical study was conducted among adults with hemophilia in Croatia (N=98). The method of postal survey was employed, with voluntary and anonymous participation. Along with the questions on the frequency of sexual potency problems and age, a number of objective, medical indicators of health status were explored, and a few subjective, i. e. psychological features. Results More than a fourth of the respondents (28.7%) reported occasional or frequent potency problems. The problems aggravate with age, however, they are also experienced by 15% of the respondents below 50. The frequency of bleeding is not related to erectile dysfunction, unlike the consequences of untreated bleedings (disablement, pains). Moreover, the potency problems are related to a number of physiological comorbidities (hypertension, cardiological diseases, hemorrhoids, prostate problems), and psychological features (coping with the disease, sleep deprivation, depression). The exclusion (control) of the effect of age on the results revealed that prostate problems, hypertension, pains, disablement and sleep deprivation have relevant consequences for sexual health only when combined with age, while cardiological problems, hemorrhoids, depression and coping with the disease are related to it regardless of patients' age. Conclusions The study suggests the relevant occurrence of potency problems among persons with hemophilia, particularly in relation to age, and the comorbidities occurring due to age and hemophilia. Nevertheless, cardiological diseases, hemorrhoids, depression and coping with the disease are significantly correlated to potency problems, regardless of age. The finding on hemorrhoids as a significant comorbidity is particularly indicative, implying the question on how much this correlation is a consequence of medical, psychological or combined causes. All these findings point to the need of raising awareness on the problem of erectile dysfunction among persons with hemophilia, implying the need for further research on the sexual health of this population.

A survey among persons with haemophilia examined the relevance of area in which one lives (coast versus inland) for life satisfaction in general. Possible differences in severity of the disease, socio-economic status, social support and satisfaction with health care of those living in one or another area were considered. The results showed that satisfaction with health care does not depend on where one lives, and that area of residence is an independent determinant of life satisfaction: it is higher in the coastal region, controlling for differences in other (mentioned) variables. On the whole, the results confirm the findings according to which life by the sea might be subjectively better including this particular case, where specific care is needed.

Autorski prilog u okviru šire studije zasnovane na empirijskom istraživanju odnosi se na identifikaciju odrednica izbora sudbine stanovništva (iseljavanje ili lokalni socijalni i politički angažman). Pokazalo se da su oni koji imaju veće potencijale, potaknuti u većoj mjeri relativnom nego apsolutnom deprivacijom, skloniiji iseljavanju nego angažiranijem sudjelovanju u unapređenju lokalne kvalitete življenja.

The smallest Croatian islands, due to the preserved natural heritage (often accompa-nied by cultural and ethnological), attract relatively „higher class“ tourists (Rihtar et al., 2018). However, the question is to what extent locals alone are able to preserve and use the mentioned values as a tourist resource (Mikačić, 1993 ; Vidučić, 2007), since it depends more on private nostalgia than on more systematic institutional care. An attempt was made to check how promising in this respect local socio-demographic structures and professional capital are by comparing them with previous infrastructure improvements and conservation achievements. An additional attempt was made to determine whether there is potential for gathering into a single tourism cluster (and joint branding) in order to attract greater institutional attention, necessary for more systematic preservation and promotion of local resources in a sustainable way, without devastation by excessive tourist exploitation (Milković, 2015 ; Rihtar et al., 2016).

U izvješću su prikazani rezultati demografske analize sekundarnih podataka, rezultati kvantitativnog istraživanja na reprezentativnom uzorku punoljetne populacije županije i rezultati intervjua i fokus grupa među predstavnicima javnog života žuupanije.

Koncept otpornosti (eng. resilience, od lat. resilire = skloniti, (po)vratiti se, odskočiti) razvio se u svojim početcima u sklopu znanstvenih disciplina koje su se bavile ekološkim temama, ali i u okviru psihologije i inženjerstva. Podrazumijeva sposobnost pojedinaca, zajednica, institucija, ekonomskih aktivnosti i infrastrukture unutar grada da preživi, prilagodi se i raste unatoč kroničnim stresovima, koji svakodnevno oslabljuju gradsko „tkivo“ (primjerice klimatske promjene, poplave, potresi, nezaposlenost, nedovoljno razvijena javna prometna mreža, nasilje i sl.). Gradovi (gradska područja) su vrlo kompleksni sustavi, odnosno žarišta sveukupnog razvoja i generatori regionalnog razvoja u kojima su koncentrirani stanovništvo, ekonomske aktivnosti i infrastruktura. Budući da je stanovništvo pokretač razvoja gradova, ali i korisnik svih usluga, funkcija, dobara i usluga u gradovima ali i izvan njih, najvažniji je element urbane otpornosti. Cimellaro i dr. (2016) su razvili okvir za vrjednovanje otpornosti koji podrazumijeva sedam dimenzija otpornosti (PEOPLES), a prva dimenzija otpornosti je stanovništvo i demografija. U radu su analizirana odabrana demografska obilježja 556 jedinica lokalne samouprave, odnosno 128 gradova i 428 općina u Hrvatskoj, na temelju podataka iz posljednjih dvaju Popisa stanovništva (2001. i 2011.). U analizu je uključeno 9 demografskih indikatora, podijeljenih u 3 kategorije: bazni indikatori, indikatori unutrašnjih migracija i indikatori socioekonomskog statusa. Indikatori su podvrgnuti analizi glavnih komponenata, te analizi klastera da bi se naselja grupirala na temelju peterodimenzionalne sličnosti. Upotrijebljeni su standardizirani komponentni bodovi (z-vrijednosti) da bi se izjednačio utjecaj svake dimenzije na združivanje koje je provedeno hijerarhijski, Wardovim postupkom na kvadriranim euklidskim udaljenostima. Opisanim postupkom, a zatim i analizom dendograma izdvojeni su klasteri koji imaju sličan demografski profil.

Anketnim istraživanjem na reprezentativnom uzorku stanovnika Cetinske krajine (2012. godine, 21 naselje, 1000 osoba) provjerilo se kakav je i na što se oslanja njihov identitet te koliko je povezan sa statusnim obilježjima i namjerama iseljavanja. Rezultati su pokazali da se identitet stanovništva općenito više zasniva na prošlosti nego na (projekciji) budućnosti, a u obliku blagih trendova i to da je socijalni identitet nešto naglašeniji od individualnog te da su oba donekle povezana sa statusnim obilježjima i namjerama iseljavanja, posebno u skupini objektivno i subjektivno najmobilnijeg sloja (visokonaobraženih osoba u dobi do 30 godina). Iako je i u toj skupini privrženost Cetinskoj krajini razmjerno visoka ona, za razliku od potrebe za socijalnim pripadanjem općenito, ne utječe na namjere odlaska.

Longitudinal data collected during seven-year period of empirical evaluation enabled comparison of the quality of tourist destinations on eleven separate dimensions of the tourism supply chain. Inland, coastal and island destinations were compared and the relationship between tourism intensity measured as a ratio of nights spent at tourist accommodation establishments relative to the total permanent resident population of the area and overall quality ratings was analysed. Results have shown that there is a non-linear relationship between tourism intensity and quality of tourism offer in destinations: low tourism intensity does not influence quality, optimal tourism intensity determines development and quality, while high tourism intensity diminishes quality of destinations. Optimal tourism intensities in inland, coast and island destinations are different, and data analysis provided identification of critical values for each group of destinations.

Longitudinal data collected during seven-year period of empirical evaluation enabled comparison of the quality of tourist destinations on eleven separate dimensions of the tourism supply chain. Inland, coastal and island destinations were compared and the relationship between tourism intensity measured as a ratio of nights spent at tourist accommodation establishments relative to the total permanent resident population of the area and overall quality ratings was analysed. Results have shown that there is a non-linear relationship between tourism intensity and quality of tourism offer in destinations: low tourism intensity does not influence quality, optimal tourism intensity determines development and quality, while high tourism intensity diminishes quality of destinations. Optimal tourism intensities in inland, coast and island destinations are different, and data analysis provided identification of critical values for each group of destinations.

U istraživačkom izvješću prikazani su rezultati istraživanja potreba i kvalitete življenja branitelja, članova njihovih obitelji i stradalnika domovinskog rata. Istraživanje je provedeno kombinacijom kvalitativnog (fokus-grupe) i kvantitativnog postupka (anketa na 5000 osoba).

Kombinacijom kvalitativne (fokus-grupe) i kvantitativne metode (anketa) ispitani su sociodemografski status kadeta, njihovo zadovoljstvo studijem i uvjetima života na HVU-u te planovi za budućnost.

U izvješću su prikazani, analizirani i uspoređeni rezultati anketnog istraživanja stavova, identiteta, vrijednosti i odnosa spram studiju, provedenog među polaznicima vojne izobrazbe (kadetima i polaznicima temeljne časničke izobrazbe).

U knjizi se, nakon teorijskog utemeljenja, donosi prikaz rezultata empiriskog istraživanja kvalitete života osoba s invaliditetom u Gradu Zagrebu.

Na temelju kvalitativnog (fokus-grupa) i kvantitativnog (anketa) istraživanja analizirani su različiti aspekti kvalitete života osoba s invaliditetom na području Zagreba, s ciljem uvođenja konkretnih mjera i kao pomoć pri izradi gradske strategije u tom području.

A survey on a representative sample of the general adult population in Croatia, conducted in 2016, examined preferences for certain types of tourist destinations: mainland, coast, islands or abroad. In addition, data on the status, objective (such as socio-demographic, residential, economic, etc.), as well as subjective (lifestyles) were collected, which enabled the development of a comparative profile of visitors by type of location. In this context, the actual (“objective” and “subjective”) structure of domestic "emissive markets" of islands is identified, and this structure, by type and loyalty, is compared with the markets of coastal destinations.

Pilarov barometar je godišnje istraživanje javnoga mnijenja o raznovrsnim temama. Osim što se prikupljeni podatci upotrebljavaju za znanstvenu produkciju, u jednostavnijem su obliku (uključujući međunarodne usporedbe), na zasebnoj web stranici i u pdf dokumentu, prikazani široj javnosti.

Introduction and objectives: The fact, proven by many research, is that in their lives persons with haemophilia are often faced with severe or slight pain. In this paper we tried to examine relation between it’s severity and frequency, as well as discover what is the pain frequency and intensity’s influence on the life satisfaction among persons with haemophilia. Methods: Survey among adults with haemophilia was conducted in Croatia (N=135). General life satisfaction was assessed on a 5-point rating scale, whereas 10-point scales, extracted from the Personal Wellbeing Index – PWI (Cummins, 2002), were used to measure satisfaction with material and social aspects of life and life accomplishments. Pain frequency was measured on a 4-point scale, while pain intensity and its influence on mood, mobility, sleeping, work and recreation was measured on 5-point scales. Results: Negative correlation with life satisfaction is shown by both pain intensity (r=-0, 243 ; p=0, 005) and frequency (r=-0, 348 ; p=0, 000), while the regression analysis pointed only to pain frequency as significant predictor of life satisfaction (β=-0.347 ; p=0.003 / β=0.001 ; p=0.990). In relation to some other determinants of life satisfaction, such as 3 domains of the personal well-being scale: life accomplishments (β=0.288 ; p=0.005), material conditions (β=0.240 ; p=0.010) and social relationships (β=0.191 ; p=0.020), pain frequency remained significant predictor of life satisfaction (β=-0.207 ; p=0.036) and pain intensity insignificant (β=0, 137 ; p=0.166). In addition, we also separately analysed the influence of pain on various aspects of daily functioning: mood, mobility, sleeping, work, and recreation. All deficiencies caused by pain are in negative correlation with life satisfaction, but observed concurrently, in a regression model, sleep deprivation will take priority and remain the only significant predictor of (lesser) general life satisfaction (β=-0.403 ; p=0.002). Conclusion: The negative correlation of pain intensity and frequency with daily functioning and life satisfaction makes evident, as expected, that the presence of pain degrades the level of life satisfaction among persons with haemophilia. Additional analyses point to the probability of becoming relatively accustomed to pain in certain contexts ; however, it seems that this is not possible if the pain causes sleep deprivation.

Considering that programmatic data suggest a recent rise in vaccine refusal in Croatia, this study, first of its kind in Southeast Europe, aimed to estimate the prevalence, and sociodemographic, and sociocultural determinants of childhood vaccine refusal and hesitancy (CVRH) intentions among Croatian adults. Multi-stage stratified population-based survey included 1000 individuals aged 18–88 years (Mage = 47.7, SD = 17.8), of whom 51.7% were women. The outcome, a categorical indicator, distinguished among individuals who would approve vaccinating their children (vaccine accepting), those who would approve some but not all vaccines (vaccine hesitant), and those who would refuse vaccination (vaccine refusing). A sizeable minority of participants was characterized by childhood vaccine refusal (10.6%) and hesitancy intentions (19.5%). In a multivariate assessment controlling for parenthood, the odds of vaccine hesitancy were significantly increased by a younger age (AOR = 1.96–3.03, p < .01). Religiosity (AOR = 1.12, p < .05) and the use of alternative medicine (AOR = 2.85, p < .001) increased the odds of vaccine refusal. However, individual characteristics seem to be relatively poor predictors of CVRH intentions in Croatia. Following the social contagion model, future research should move beyond individual-level approach and take into account social interaction and social network effects.

Pilarov barometar je godišnje istraživanje javnoga mnijenja o raznovrsnim temama. Osim što se prikupljeni podatci upotrebljavaju za znanstvenu produkciju, u jednostavnijem su obliku (uključujući međunarodne usporedbe), na zasebnoj web stranici i u pdf dokumentu, prikazani široj javnosti.

Naš je znanstveni interes usmjeren na studente Sveučilišta u Zagrebu i njihov subjektivni doživljaj socijalne zbilje. Studenti su 'elitna podskupina mladih', pa je stoga opravdano propitati kakav je njihov pogled na društvo u kojem žive. Pritom je ishodišna točka rada teorija socijalne konstrukcije zbilje (Berger i Luckmann, 1966). Nakon nekoliko desetljeća dominacije televizije u medijskom prostoru, posljednjih godina Internet u razvijenijim društvima preuzima primat. Brzina razvoja Interneta i broja njegovih korisnika je zapanjujuća. S obzirom na medijske navike, prema Kaliterna Lipovčan i sur. (2009), političke vijesti i crna kronika bez obzira na tip medija izazivaju najveću pozornost kod hrvatske publike. Međutim, Ilišin (2002, 2007) je ustvrdila da je u protekla dva desetljeća među mladima došlo do razlika u načinu provođenja slobodnog vremena te da su generacije suvremene hrvatske mladeži primarno zainteresirana za fenomene koji pripadaju sferi privatnosti, dok je interes za sferu javnosti ili opće dobro u opadanju. Za potrebe ovog rada, iz pismene ankete provedene 2010. na uzorku (N = 612) studenata Sveučilišta u Zagrebu koristili smo anketno pitanje o ocjeni općeg stanja u hrvatskom društvu. Potom su provedeni χ²-testovi i t-testovi radi utvrđivanja postojanja razlike ili sličnosti među studentima u ocjeni općeg stanja hrvatskog društva, temeljem kojih ih se može kategorizirati kao homogenu ili heterogenu populaciju u odnosu na propitivane socio-demografske varijable te njihove medijske navike s naglaskom na korištenje interneta.

Introduction and Objectives: Although this is a very important aspect of life for every person, including persons with haemophilia, sexuality in this population is rarely investigated. The nature of haemophilia, especially its more severe forms, can definitely have an impact on people’s sex lives and there is a need to examine the characteristics of sexuality among persons with haemophilia. In this paper, we attempted to examine the characteristics of the sexual lives of persons with haemophilia in relation to disease severity, level of education, monthly income, followed by the level of their self-esteem. Methods: An empirical survey among adults with haemophilia was conducted in Croatia (N=135). Characteristics of their sex life were measured using 3 questions (How satisfied they are with their sex lives ; Whether they have a permanent sexual partner ; How often they have sexual intercourse). The level of self-esteem was measured using Rosenberg Self-Esteem Scale (Rosenberg, 1965). Results: The severity of haemophilia significantly reduces the frequency of sexual intercourse. Respondents with higher monthly incomes are more likely to have sexual intercourse and a permanent sexual partner, but at the same time there is no significant correlation between levels of income and sexual satisfaction in general. Levels of education did not show any significant association with any of the sexual life variables. Self-esteem is positively correlated with the frequency of sexual intercourse and sexual satisfaction in general, but is not connected to whether respondents have a permanent sexual partner or not. If we use all the variables of sexuality as a determinant of self-esteem in the regression analysis, then the sex life satisfaction variable is shown as the most significant predictor. Conclusion: Severity of the illness and economic stability, in contrast to levels of education, are linked with the sexual activity of persons with haemophilia. At the same time, the frequency of sexual intercourse is positively correlated with self-esteem, but the most important determinant of self-esteem of persons with haemophilia stems from the quality of sexual life, that is the compatibility between characteristics of sexual life and their own desires.

Hemofilija je neizlječivi poremećaj zgrušavanja krvi, a današnji je standard u liječenju primjena nadomjesne terapije na zahtjev ili profilatički. Pridržavanje terapeutskog postupka važno je zbog toga što usporava nastanak oštećenja izazvanih učestalim unutrašnjim krvarenjima. Istraživanja, pak, pokazuju da pridržavanje tretmana nije veće nego u slučaju ostalih bolesti (oko 50%, čak i tamo gdje su dostupnost i standard liječenja na najvišoj razini, primjerice u Skandinaviji). Osim toga, manjak poteškoća pri primjeni i zadovoljstvo učincima tretmana mogu bitno doprinijeti povoljnijoj prognozi bolesti i kvaliteti života oboljelih općenito. Poštanskom anketom provedenom na uzorku oboljelih u Hrvatskoj (N=135) pokušali smo utvrditi kakva je uloga poteškoća i zadovoljstva tretmanom (u kontekstu izraženosti simptoma, zadovoljstva socijalnom i medicinskom podrškom) kao odrednica, prvo, očekivanja u vezi budućeg psihofizičkog stanja, i drugo, općeg zadovoljstva životom. Rezultati su pokazali da tretman ni lakše ni teže oboljelima ne zadaje posebne poteškoće i da su, u cjelini, njime razmjerno zadovoljni (pogotovo teže oboljeli). Očekivanja u pogledu budućeg psihofizičkog stanja ni među lakše ni među teže oboljelima nisu determinirana tretmanom, izraženošću simptoma, socijalnom i medicinskom podrškom. Budući da se, osim toga, na spomenutim varijablama teže i lakše oboljeli međusobno ne razlikuju, a optimizam u pogledu budućeg stanja nije povezan s općim zadovoljstvom životom ni u jednoj skupini, može se zaključiti da je riječ o adaptaciji na bolest općenito. Lakše i teže oboljeli ipak se razlikuju prema onome što im determinira opće zadovoljstvo životom. Među teže oboljelima njemu doprinose sve spomenute varijable, dok među lakše oboljelima zadovoljstvo medicinskom podrškom i tretmanom ne igraju značajnu ulogu. To što je omjer poteškoća i zadovoljstva tretmanom u ovom slučaju manje povoljan ne ide u prilog njegovom redovitom pridržavanju. Uzme li se, uz to, u obzir i činjenica da 21, 5% ispitanih u uzorku nije znalo stupanj težine bolesti (a prema kontrolnim varijablama svi spadaju među lakše oboljele), konačni je zaključak da je nužna edukacija o dugoročno povoljnim učincima redovitog pridržavanja tretmana, posebno među onima koji (trenutačno) nemaju izraženije simptome.

Introduction and Objectives: Based on the literature overview about the characteristics of haemophilia, we hypothesized that the nature of the illness can significantly influence certain aspects of patients' lives, as well as their general life satisfaction. Consequently, we examined the degree of satisfaction with economic, social and intimate/sexual aspects of life in people with haemophilia, and how these factors determine their overall life satisfaction. Since severity of the disease can vary dramatically, we specifically included severity of the patients' illness as a parameter in the analysis. Methods: An empirical survey among adults with haemophilia was conducted in Croatia (N=135). General life-satisfaction was assessed on a 5-point rating scale, whereas 10-point scales, extracted from the Personal Wellbeing Index – PWI (Cummins, 2002), were used to measure satisfaction with economic and social aspects of life. The satisfaction with the intimate aspects of life was measured using an instrument constructed specifically for the purpose of this study. Results: There are no significant differences regarding satisfaction with intimate life between those with severe and milder forms of the illness (although more severely affected patients have less frequent sexual intercourse), but also in satisfaction with material status and social support, as well as in the degree of life satisfaction in general. With regard to the predictive roles of the chosen factors, material status was significant in predicting general life satisfaction in both groups of patients'. As opposed to these results, the role of social support and intimacy varied depending on illness severity. Among milder cases, intimacy proved to be more important in determining general life satisfaction than social support. On the other hand, social support played a more important role than intimate relations in patients with severe illness. Conclusion: These results point to the conclusion that all aspects of life included in our analysis determine general life satisfaction of persons with haemophilia, only their influence varies. An individual’s needs, and consequently the ways in which they are met, differ depending on the severity of their illness.

Pilarov barometar je godišnje istraživanje javnoga mnijenja o raznovrsnim temama. Osim što se prikupljeni podatci upotrebljavaju za znanstvenu produkciju, u jednostavnijem su obliku (uključujući međunarodne usporedbe), na zasebnoj web stranici i u pdf dokumentu, prikazani široj javnosti.

Istraživanjem je obavljena "inventura" sociokulturnog kapitala Cetinske krajine (putem fokus grupa među iseljenicima i predstavnicima lokalnog javnog života i anketom na reprezentativnom uzorku lokalnog stanovništva) kako bi se utvrdila razina subjektivnog potencijala tog područja i preporučio poželjan i ostvariv pravac razvitka.

Telefonskom anketom ispitano je poznavanje i mišljenja javnosti o nevladinim udrugama. Rezultati su uspoređeni s onima dobivenim istim postupkom 2007. godine.

Na temelju kvantitativnog istraživanja, anonimne ankete provedene početkom 2011. u 148 ustanova, kojoj se odazvalo 4310 zaposlenika, pokušalo se procijeniti udio nacionalnih manjina u javnom sektoru na području pet hrvatskih županija, odnosno na područjima na kojima su najzastupljenije. Osim procjene udjela, ispitana su mišljenja o radnom i općem položaju u društvu, poznavanje i stupanj zadovoljstva zakonima kojima su radni i položaj u društvu regulirani, uključujući ocjenu mogućnosti očuvanja identiteta i političke reprezentacije. Kako bi se dobio dublji uvid u problematiku, rezultati kvantitativnog istraživanja dopunjeni su i ispoređeni s onima dobivenim komplementarnim, kvalitativnim postupkom, odnosno mišljenjima prikupljenim putem strukturiranih intervjua s predstavnicima 29 manjinskih udruga, vijeća i zajednica.

U studiji je utvrđen udio nacionalnih manjina u javnom sektoru, anonimnom anketom. Uz to, provjereno je koliko je pripadnicima manjina poznato zakonodavstvo kojim je reguliran njihov status, koliko su njime zadovoljni i koliko su zadovoljni radnim statusom te koja poboljšanja u tom smislu mogu predložiti, uključujući i prijedloge manjinskih udruga prikupljene strukturiranim intervjuima.

The aim of research was to investigate the possible effect of coverage bias in Internet-based surveys of public opinion in Croatia. Research was conducted in March 2009, on a representative probabilistic sample of Croatian population. Sample included 4007 respondents from 200 communities. At the spring of 2009, approximately 50% of adult population of Croatia had access to the Internet. As expected, Internet users differ significantly from nonusers in some demographic and social characteristics, but also in their political and social attitudes (they are more interested in politics, more critical of the political institutions, and less satisfied with the situation in society). When comparing the results of the total sample with those of the Internet-users, the observed differences point to a significant bias in many examined variables of political attitudes and behavior. An additional, important source of bias stems from the unresolved issue of probabilistic sampling.

U radu je prikazana metodologija istraživanja provedenog u okviru dva projekta, Supsidijarnost u Hrvatskom društvu i Društveni stavovi i međugrupni odnosi u Hrvatskom društvu.

Rezultati prezentirani u ovom izvješću temelje se na podatcima dviju terenskih anketa: anketi na reprezentativnom uzorku nezaposlenih osoba te anketi na reprezentativnom uzorku poslodavaca. Obje ankete proveo je Institut Pilar tijekom veljače i ožujka 2010. godine u okviru prve komponente projekta „Poticanje ravnopravnosti na hrvatskom tržištu rada“ (nositelj projekta Hrvatski zavod za zapošljavanje). Osnovni cilj ove komponente projekta bio je utvrditi raširenost i glavna obilježja diskriminacije na hrvatskom tržištu rada, pri čemu je istraživanjem obuhvaćeno šest osnova za diskriminaciju: spol, dob, invaliditet, etnička pripadnost, religijska pripadnost i seksualna orijentacija. Provedenim anketama prikupljeni su kvantitativni podatci o raširenosti, obilježjima i mogućim odrednicama diskriminacije na hrvatskom tržištu rada koji mogu služiti kao polazišna točka za planiranje ostalih aktivnosti predviđenih projektom, odnosno za daljnje praćenje raširenosti i obilježja diskriminacije na hrvatskom tržištu rada.

Da bi se dobio što jasniji uvid u probleme koji dovode do ranoga napuštanja školovanja, provedeno je opsežno kvalitativno i kvantitativno istraživanje metodama fokus-grupa i anketnog istraživanja, u kojem su sudjelovali srednjoškolci, njihovi profesori i roditelji te mladi koji su napustili školovanje bez završene srednje škole. Na temelju dobivenih podataka može se zaključiti kako su najčešći razlozi napuštanja školovanja: loš školski uspjeh, nedostatak motivacije i interesa za školu, disciplinski problemi te loša obiteljska materijalna situacija. U nešto manjem broju slučajeva navodi se i zasnivanje radnog odnosa ili nemogućnost usklađivanja škole i posla te specifični razlozi, poput bolesti, trudnoće i braka. Ovi su nalazi dodatno potvrđeni rezultatima provedene regresijske analize, kojom su kao najznačajniji prediktori napuštanja školovanja utvrđeni: loš školski uspjeh, učestalo ponavljanje razreda, nizak socioekonomski status obitelji te nizak stupanj obrazovanja majke. Klasterskom analizom utvrđena su tri temeljna tipa "odustajača", koji se međusobno razlikuju s obzirom na obrazovno dostignuće i sociodemografska obilježja obitelji iz kojih dolaze, ali i razlozi zbog kojih su, prema vlastitoj procjeni, napustili školovanje, čime je upozoreno na važnost poštovanja heterogene prirode mladih "odustajača" u razradbi programa i mjera prevencije i pomoći.

Bicycling is on the rise again in the cities around the world. Besides societal trends, it is the result of the increased public and government awareness of the benefits of cycling like: the improved mobility and traffic safety, more daily physical activity, reduced environmental pollution and traffic congestion (less car on streets and parking needs). The city of Zagreb has also invested substantial effort to make the city more bike-friendly during the last few years. The opening of numerous bike paths along the new or reconstructed roads is the most visible results of such actions. Participation in Europe wide PRESTO project, promotion of cycling among the students and increasing the cooperation with NGO’s are important additional steps in that direction. However, the effects of those numerous actions are still largely unknown. There are no figures on bicycle modal share in Croatia because those data have not been collected in population census. Furthermore, to our knowledge, there is no published research dealing with the measures of increasing bicycle usage in Zagreb or Croatia. The same applies for the evaluation of effects of above-mentioned activities of City of Zagreb. One can also argue, based on observation, that although bicycle infrastructure has been improved, it was not done in the most appropriate way. In addition to that, increasing bicycle modal share in student population presumes numerous different measures in combination with improving the bicycle infrastructure, reflecting influence of various (sub)cultures and lifestyles. This research is based primarily on questionnaire survey of student population in Zagreb and aims to address those issues. The goal of the survey was to ascertain the scope and magnitude of bicycle activity and the students’ behavior and attitudes regarding bicycling in the city. It has been done using the representative sample of students enrolled at University of Zagreb (N=600). Innovative in this research was crafting the questionnaire to reflect both the views of regular users of bicycles, for whom it was supposed to have more personal experiences and attitudes towards cycling, and more occasional users or students that do not use bicycles. Results show that increasing bicycle modal share among students requires, besides improving bicycle infrastructure, various coordinated measures that are sensitive both to gender and previous experience in using the bicycle for personal transport.

Završna studija znanstveno-istraživačkog projekta Hrvatska vojska – hrvatsko društvo donosi sažet pregled osnovnih tema i nalaza istraživanja: UVOD (Metodološki pregled - anketna istraživanja javnosti ; anketna istraživanjameđu časnicima i kadetima OS RH, fokus grupe, pisanje hrvatskoga tiska o Hrvatskoj vojsci 1990. - 2006., pogled na Hrvatsku kroz on-line dokumente NATO-a (1991. - 2008.), ekspertne radionice) ; OSVRT NA PROGRAMSKA UPORIŠTA (osvrt na neke pristupe ulozi vojnog čimbenika u suvremenom društvu ; udio i otisak modernosti u vojnoj praksi u suvremenom društvu ; vojna institucija i nacionalna država ; važnost postkolonijalne perspektive ; institucionalni identitet i neki aspekti događajne osnove Hrvatske vojske 1991. – 1997. ; javnost, identitet, razvitak – odabrana uporišta istraživačkog pristupa) ; STAVOVI HRVATSKE JAVNOSTI SPRAM ORUŽANIH SNAGA REPUBLIKE HRVATSKE (uloga OS RH u kontekstu prijetnji nacionalnoj sigurnosti ; povjerenje u OS RH kao društvenu instituciju ; ponos na OS RH kao element nacionalnog ponosa ; obilježja civilno-vojnih odnosa u Republici Hrvatskoj ; identitetski (dis)kontinuitet obilježja suvremenih OS RH spram obilježja OS RH u razdoblju Domovinskog rata ; društveni ugled vojne profesije ; identitetska obilježja časnika OS RH ; promjena modela opće vojne obveze i pričuvnog sastava OS RH ; uloga i status žena u OS RH ; procesi političko-vojnih integracija Republike Hrvatske ; djelovanje OS RH u međunarodnim vojnim misijama ; djelovanje privatnih vojnih tvrtki u Republici Hrvatskoj ; OS RH kao akter društvenog razvitka ; informiranost o OS RH) ; HRVATSKI NACIONALNI IDENTITET I IDENTITET HRVATSKE VOJSKE (hrvatski nacionalni identitet ; odrednice i značenje nacionalnog identiteta ; određenje nacionalnog identiteta ; identitet Hrvatske vojske ; izraženost privrženosti OS RH ; osnovno značenje identiteta Hrvatske vojske ; vojne vrijednosne orijentacije) ; HRVATSKA VOJSKA I NACIONALNA STRATEGIJA RAZVITKA (Hrvatska vojska i društvo znanja ; Hrvatska vojska i stvaranje nove tehničke strukture (reindustrijalizacija) ; Hrvatska vojska kao čimbenik lokalnog razvitka i zaštite okoliša) ; OPĆI ZAKLJUČCI I ZAVRŠNA PREPORUKA

Brojne empirijske provjere teorije relativne deprivacije pokazuju da deprivacija koja je rezultat socijalnih i/ili temporalnih usporedbi često izaziva individualno i socijalno ozbiljnije posljedice od apsolutne. U okviru teorije, grupna i dvostruka deprivacija smatraju se politički relevantnijim od individualne, uglavnom zbog različitih atribucijskih sklonosti koje se uz njih vežu. Individualna deprivacija, bez percipirane depriviranosti grupe ili socijalne okoline, zbog veće sklonosti pripisivanja uzroka vlastitog statusa ili stanja sebi samome, u većoj će mjeri polučiti istovrsne, individualne simptome, bilo psihološke (stres, depresiju, anomiju), bilo ponašajne (pokušaje promjene individualnog statusa), dok će grupna ili dvostruka, kao posljedice međugrupnih usporedbi i veće sklonosti eksternalnim atribucijama, vjerojatnije izazvati reakcije koje imaju veću političku važnost. Istraživanjem, provedenim usmenom anketom na reprezentativnom uzorku punoljetnog stanovništva Hrvatske, provjeren je utjecaj različitih tipova deprivacije i atribucijskih sklonosti na dvije vrste reakcija, pasivne (politička anomija) i aktivne (sklonost sudjelovanju u kolektivnim akcijama). Rezultati su pokazali da 1) u skladu s teorijskim očekivanjima, grupna i dvostruka deprivacija izazivaju politički relevantnije reakcije u odnosu na individualnu, pri čemu grupno deprivirani sudionici iskazuju veću sklonost aktivnijim reakcijama u odnosu na individualno i dvostruko deprivirane, dok su dvostruko deprivirani skloniji političkoj anomiji u odnosu na individualno i grupno deprivirane sudionike ; 2) glavni medijacijski učinak između deprivacije i politički relevantnih reakcija pokazuju eksternalne proksimalne atribucije odgovornosti za stanje u društvu. Stoga je predloženo da se, u okviru novijih pokušaja integracije teorije relativne deprivacije i atribucijske teorije, Wienerovim dimenzijama lokusa, stabilnosti i kontrolabilnosti uzroka pridoda i onu koja obuhvaća prokismalna ili jednostavna objašnjenja (barem kad je riječ o ovakvoj vrsti problematike), bez obzira na njihovu objektivnu relevantnost i/ili istinitost.

U okviru šireg istraživanja 'Pilarov barometar hrvatskoga drušva' ispitane su iste teme kao u istraživanju 2008., uz vremenski odmak od pola godine.

U ovom izvješću predočeni su nalazi istraživanja vezani uz nacionalni identitet i identitet Hrvatske vojske, provedenog na nacionalnom reprezentativnom uzorku građana Republike Hrvatske u sklopu ostvarivanja projekta "Hrvatska vojska – hrvatsko društvo". Istraživanje je provedeno terenskom usmenom anketom tijekom svibnja 2008. godine na uzorku od 1000 odraslih stanovnika Republike Hrvatske.