Search

The objective of this study was to determine the progress in grain yield and grain quality accomplished with conventional breeding methods, as well as to identify stable, widely or specifically adapted genotypes under central European growing conditions. Recently developed soybean elite lines of maturity groups (MGs) 00, 0 and I were compared with commercial cultivars (standards) in comparative field tests during three consecutive years (2018-2020) in Osijek, Croatia. The ANOVA results showed significant genotype, environment, and genotype-by-environment interaction effects. There was a significant improvement in productivity and quality in comparison to standards, while stability parameters for tested traits indicated there are stable and mostly specifically adaptable elite lines. Improvement of the domestic gene pool and high agronomic performances of elite lines stable in most important economic traits will considerably contribute to increasing and improving soybean production in central Europe.

Proteins represent one of the most concentrated nutrients in legumes and they can be easily used as components in innovative human foods and therefore, have attracted interest of food industry. Legume proteins extractable in dilute salt solutions belong to the globulin family of seed storage proteins and are called legumins (11S), vicilins (7S) and convicilin (15S). The content of water soluble proteins is a critical factor in food quality and production of isolated soybean proteins. The total grain proteins of soybean and pea varieties were determined on Infratec 1241 Grain Analyzer, while the total soluble proteins were analyzed by the HPLC. Proteins extractability (%) was calculated as a ratio of total soluble proteins and total grain proteins on a dry weight basis (DM). On average, soybean varieties contained 40.22% of total grain proteins compared to 22.46% in peas, while the content of total soluble proteins varied from 124.80 mg/gDM to 175.36 mg/gDM in soybeans and from 60.84 mg/gDM to 89.06 mg/gDM in peas. Extractability of soluble proteins varied from 30.74% to 43.16% in soybeans and from 27.05% to 41.26% in peas, which means that the content and extractability of soluble proteins depends on the type and variety of legumes.

Cink (Zn) i selen (Se) su esencijalni elementi neophodni za rast i razvoj ljudi i životinja, a niske koncentracije Se i Zn u tlu mogu rezultirati s pothranjenošću ljudi uslijed niskih koncentracija Se i Zn u biljkama i hrani. Problem pothranjenosti moguće je riješiti genetskom i agronomskom biofortifikacijom, tj. obogaćivanjem jestivih dijelova usjeva cinkom i selenom. Cilj istraživanja bio je usporediti učinkovitost pojedinačne (biofortifikacija) ili istovremene (kobiofortifikacija) folijarne aplikacije otopina cinkovog sulfata (6 kg ha-1 Zn u obliku ZnSO4) i natrijevog selenata (30 g ha-1 Se u obliku Na2SeO4) na akumulaciju cinka i selena u zrnu šest sorata soje (Glycine max L.). Prosječno su u kontrolnim tretmanima zrna soje utvrđene koncentracije 45, 2 mg kg-1 Zn i Se 0, 061 mg kg- 1, a pojedinačne i istovremene biofortifikacije Zn i Se rezultirale su značajno većom akumulacijom Zn (37, 1 i 41, 9 %) i Se (41, 8 i 39, 3 puta) u odnosu na kontrolni tretman. Pri tome u prosjeku nije bilo značajnih razlika između pojedinačne i istovremene biofortifikacije, ali su utvrđene značajne razlike između sorata soje. Najveća koncentracija Se u zrnu utvrđena je kobiofortifkacijom (istovremena aplikacija Se i Zn) sorte Sunce (3, 03 mg kg- 1), što je čak 96 puta veća koncentracija nego u zrnu bez biofortifikacije (0, 031 mg kg-1), a najveća koncentracija Zn kobiofortifkacijom sorte Toma (79, 1 mg kg-1). Kobiofortifikacija selenom i cinkom rezultirala je značajno manjom koncentracijom Se u zrnu sorata Korana (2, 25 mg kg-1) i Lucija (1, 28 mg kg-1) u odnosu na pojedinačnu biofortifikaciju selenom (2, 90 i 2, 09 mg kg-1), kod sorte Sunce kobiofortifikacijom je značajno povećana koncentracija Se (3, 03 vs. 2, 37 mg kg-1), a kod ostalih sorata nije bilo značajnih razlika. Istovremeno, kobiofortifikacija cinkom i selenom nije značajno smanjila koncentracije Zn u nijednoj sorti soje u odnosu na pojedinačnu biofortifikaciju cinkom (apliciran samo Zn), a značajno je povećala (9 %) koncentraciju Zn u zrnu sorte Toma (79, 10 vs. 72, 56 mg kg-1), što je povećanje koncentracije Zn čak 54, 7 % u odnosu na kontrolu (79, 1 vs. 54, 7 mg kg-1). Zaključak je da je utvrđena sortno specifična reakcija soje na kobiofortifikaciju selenom i cinkom, da kobiofortifikacija vrlo učinkovito povećava koncentracije Se i Zn u zrnu soje, da dodatak Se u postupku biofortifikacije Zn ne smanjuje već kod nekih sorata (Toma) značajno povećava učinkovitost biofortifikacije cinkom. Dodatak Zn u postupku biofortifikacije selenom može smanjiti (Korana, Lucija) ili povećati (Sunce) učinkovitost biofortifikacije selenom.

Unazad nekoliko godina na području sjeverozapadne Hrvatske povećava se zanimanje poljoprivrednih proizvođača za uzgojem suncokreta. Stoga je u organizaciji Ministarstva poljoprivrede proveden trogodišnji komparativni pokus (2020.-2022.) na dvije lokacije: u Osječko-baranjskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji, u kojem su testirani hibridi suncokreta zastupljeni na tržištu Republike Hrvatske. U sve tri godine na lokaciji u Osječko-baranjskoj županiji testirano je nekoliko hibrida više nego u Koprivničko- križevačkoj županiji. Cilj pokusa je bio procijeniti: 1.) visinu i stabilnost količine i kvalitete zrna hibrida, 2.) adaptabilnost hibrida i 3.) iskoristivost potencijala uzgojnog područja odgovarajućim hibridom. Agroekološki uvjeti uzgoja suncokreta međusobno su se razlikovali na lokacijama tijekom tri ispitivane godine. Analizirana su svojstva: urod, hektolitarska masa, masa 1000 zrna, vlaga zrna i sadržaj ulja. Rezultati istraživanja ukazuju na razlike u vrijednostima svih analiziranih svojstava po lokacijama, godinama i hibridima. Postignuti rezultati smjernica su izbora/preporuke odgovarajućih hibrida u komercijalnoj proizvodnji. Također se može zaključiti da agroekološki uvjeti u sjeverozapadnoj Hrvatskoj omogućuju uzgoj ranih hibrida suncokreta zadovoljavajuće razine uroda i kakvoće. Rezultati trogodišnjeg istraživanja suncokreta dokazuju da je moguće tradicionalno područje uzgoja suncokreta u istočnoj Hrvatskoj uspješno proširiti prema zapadnim područjima Republike Hrvatske.

As water shortage can significantly limit soybean production in Europe, breeding drought-tolerant cultivars while reducing the input burden of additional selection criteria is important, especially in the conventional, GMO-free breeding programmes. This study aimed to compare the photosynthetic efficiency of four genotypes in sufficient soil water supply (T1) and drought (T2) conditions, determining genotypes potentially more tolerant to drought occurring during seed filling. The results indicated that the maximum quantum yield of PSII photochemistry (TR0/ABS) remained at optimal levels, irrelevant of soil water status. The photosynthetic performance index on absorption basis (PIABS) and the performance index for energy conservation from exciton to the reduction of PSI end acceptors (PITOTAL) significantly changed only in genotype G3. Based on T2 PIABS and T2 PITOTAL, as well as stress tolerance indices (STI) for both parameters, genotype G3 was determined to have the least efficient photosynthetic apparatus in drought, while genotype G4 was determined to have the most efficient. Although PIABS and PITOTAL could be useful in eliminating genotypes with the most unfavourable trait values, especially in large scale genotype screenings for drought stress tolerance in early generations, stress tolerance of genotypes with superior photosynthetic performance should be confirmed in multi- environment yield trials.

Sojino zrno kao jedan od vodećih biljnih izvora ulja i bjelančevina ima značajno mjesto u prehrambenoj industriji. Neprekidnim se znanstvenim i tehnološkim napretkom povećava njegova raznovrsnost upotrebe pa tako danas sojino zrno postaje važan izvor nutraceutika neophodnih u proizvodnji funkcionalne hrane. Sojini nutraceutici imaju brojne pozitivne učinke na zdravlje ljudi i životinja.

Cink (Zn) se kao elemenat nephodan za rast i razvoj biljaka, životinja i ljudi nalazi u tlima diljem svijeta u različitim ukupnim i bioraspoloživim koncentracijama. Posljedično, koncentracije Zn mogu biti vrlo niske u biljkama i u hrani te u mnogim krajevima svijeta nedovoljne koncentracije Zn u prehrani ljudi rezultiraju tzv. skrivenom gladi. S ciljem prevencije skrivene gladi razvijena je agronomska biofortifikacija temeljena na gnojidbi mikroelementima s ciljem povećanja koncentracije određenog elementa u jestivom dijelu biljke. Istovremeno, genetska biofortifikacija za isti cilj može iskoristiti genotipsku različitost određene biljne vrste. Cilj istraživanja bio je utvrditi: 1) učinkovitost agronomske biofortifikacije soje (Glycine max L.) cinkom, te 2) postojanje genetske varijabilnosti germplazme soje (sortne specifičnosti) u akumulaciji Zn u zrnu nakon folijarne aplikacije cinka. Pokus sa 6 sorata soje postavljen je na lokaciji pokušališta Tenja u blizini Osijeka uz folijarnu aplikaciju 3 i 6 kg ha-1 Zn u obliku otopine ZnSO4 u fenofazi cvatnje. Prosječno za 6 istraživanih sorata soje u kontrolnom je tretmanu u zrnu bez aplikacije Zn utvrđeno 45, 24 mg kg- 1Zn, a oba tretmana aplikacije značajno su povećala koncentraciju Zn za 28, 33 % (58, 06 mg kg-1) i 37, 09 % (62, 02 mg kg-1), ali između aplikacija 3 i 6 kg ha-1 Zn prosječno nije bilo značajnih razlika. Međutim, sorte su se razlikovale već po prosječnim vrijednostima koje su za sva 3 tretamana bile od namanjih 46, 88 mg kg-1 (sorta Sunce) do najvećih 63, 74 mg kg-1 (sorta Toma). Još su veće razlike utvrđene u reakciji sorata na aplikaciju dvije različite količine Zn. Pri tome se značajno izdvajaju sorte Sunce i Ika. Sorta Sunce je jedina sorta kod koje nije utvrđeno značajno povećanje koncentracije Zn u zrnu (samo do 12, 6 %, od 44, 48 do 50, 09 mg kg-1). Kod sorte Ika, ikao je utvrđeno značajno povećanje, bilo je samo 18, 53 % i to već 17, 16 % pri aplikaciji 3 kg ha-1. Ipak, sorta Ika imala je vrlo visoku koncentraciju na kontrolnom tretmanu (49, 54 mg kg-1). Sorte Sunce i Ika su i jedine sorte kod kojih 6 kg ha-1 Zn nije rezultiralo značajnim povećanjem koncentracije u odnosu na tretman 3 kg ha-1. Najveću grupu sorata čine Korana, Lucija i Sonja kod kojih je s početnih 37, 03 do 46, 27 mg kg-1značajno povećana koncentracija primjenom 3 kg ha-1 (54, 68- 59, 93), ali je i primjenom 6 kg ha-1 dodatno značajno povećana koncentracija (64, 62-65, 52). Ukupno je povećanje koncentracije kod ovih sorata 39, 7 % (Sonja) do 76, 9 % (Korana). Navedenim sortama vrlo je slična sorta Toma, ali je ipak izdvojena jer je utvrđena najveća koncentracija Zn na kontrolnom (51, 12 mg kg-1) i ostalim tretmanima (67, 55 i 72, 56 mg kg-1) uz ukupno povećanje koncentracije 41, 9 %. Zaključno, utvrđen je veliki potencijal agronomske biofortifikacije soje s dokazano mogućim povećanjem koncentracije Zn blizu 77 % i ukupnom koncentracijom Zn u zrnu do 72, 6 mg kg-1. Također, utvrđena je i sortna specifi čnost s manjim brojem sorata niske učinkovitosti folijarne aplikacije Zn.

The study aimed to determine the justification for irrigation in the grain filling stage and determine the difference in sunflower hybrids' sensitivity to the lack of water. Hybrids 7, 11 and 12 were singled out as being more sensitive to drought conditions than other hybrids according to the maximum quantum yield of photosystem II (TR0/ABS) and hybrids 7 and 11 were considered sensitive to drought conditions according to PIABS. As water regimes proved to be significant sources of variation, irrigating sunflower plants in the grain filling stage is considered justified. Also, the significant differences between tested genotypes justify using chlorophyll a fluorescence parameters to select breeding material that could supplement the conventional process of testing sunflower genotypes during breeding in dry conditions.

U radu su opisane prednosti i nedostatci postrne sjetve soje. Posebno je naglašen problem sa mogućim nedostatkom vode. Navedeni su problemi sa pojavom korova, bolesti i štetnika u postrnoj sjetvi, kao i preporuka o izboru kultivara.

Koncentracija selena (Se) u usjevima odraz je koncentracije i bioraspoloživosti Se u tlu. Koncentracija Se u biljkama za hranu i krmu vrlo je značajna za hranidbu životinja i prehranu ljudi, ali u mnogim zemljama diljem svijeta zabilježene su vrlo niske razine Se u žitaricama, voću i povrću što posljedično dovodi do pothranjenosti ljudi selenom. Agronomska biofortifikacija usjeva, uključujući i soju (Glycine max L.), može ublažiti pothranjenost Se, a na učinkovitost biofortifi kacije mogu značajno utjecati različite reakcije sorti soje na folijarnu aplikaciju selena. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi: 1) učinkovitost agronomske biofortifikacije soje (Glycine max L.) selenom, te 2) postojanje genetske varijabilnosti germplazme soje (sortne specifi čnosti) u akumulaciji selena u zrnu nakon folijarne primjene selena. Pokus sa 6 sorata soje postavljen je na lokaciji pokušališta Tenja u blizini Osijeka uz folijarnu aplikaciju 10, 20 ili 30 g ha-1 Se u obliku Na2SeO4 u fenofazi cvatnje.Biofortifikacija selenom rezultirala je prosječnim (prosjek za svih 6 sorata) povećanjem koncentracija Se u zrnu soje sa značajnim razlikama između svih tretmana, od kontrolnog tretmana (0, 061 mg kg-1) do svih tretmana s aplikacijom Se (0, 86 ; 1, 86 i 2, 55 mg kg-1). Pri tome nije bilo značajnih razlika između sorata prema prosječnim koncentracijama Se, iako je najmanja koncentracija utvrđena u zrnu sorte Lucija (1, 18), a najveće u zrnu sorata Toma (1, 42) i Ika (1, 46). Međutim, sorte su se razlikovale u reakcijama na folijarnu primjenu rastućih količina Se, na temelju čega ih možemo svrstati u 2 grupe. U prvoj su grupi sorte Sunce, Lucija i Sonja s vrlo značajnim porastom koncentracija nakon aplikacije najniže (10 g ha-1) i srednje doze selena (20 g ha- 1), ali bez značajnog daljnjeg povećanja nakon aplikacije najveće doze (30 g ha-1). Navedene su sorte pri srednjoj dozi imale veće koncentracije Se (1, 95- 2, 00 mg kg-1) od ostalih sorata, ali koncentracije nakon aplikacije najveće doze Se (2, 09-2, 37 mg kg-1) bile su niže nego kod druge grupe sorata. U drugoj su grupi sorte Ika, Korana i Toma sa značajnim povećanjem koncentracija Se nakon aplikacije svake od tri doza Se te su najveće koncentracije utvrđene nakon aplikacije najveće doze (2, 60-3, 03 mg kg-1). Dakle, biofortifikacija soje selenom je vrlo uspješna kod svih sorata, ali postoji sortna specifi čnost akumulacije Se u zrnu soje jer je kod polovice sorata značajno povećanje postignuto i nakon aplikacije najveće doze Se, a kod preostalih sorata samo nakon najmanje i srednje doze selena.

Selen kao važan mikronutrijent ima značajnu ulogu u fiziološkim procesima kod ljudi, životinja, biljaka i mikroorganizama. Biofortifikacijom biljaka selenom povećava se njegova koncentracija u biljci, a u generativnoj fazi veliki dio selena bude translociran u zrno. Biofortifikacija kukuruza i soje selenom obavljena je folijarnom aplikacijom na tri lokaliteta: lokalitet 1 - Tenja, lokalitet 2 - Tenja i lokalitet 3 - Rakitovica. Cilj istraživanja bio je istražiti utjecaj folijarne aplikacije otopine natrijevog selenata na koncentraciju selena u zrnu soje i kukuruza. Četiri tretmana folijarne aplikacije provedeni su u fenofazi cvatnje soje i kukuruza (Se0 – kontrola bez selena, Se1 - 10 g/ha Se, Se2 – 20 g/ha Se i Se3 - 30 g/ha Se). Na lokalitetu 2 koncentracije selena u zrnu soje u odnosu na kontrolu (50, 5 µg/kg Se) bile su 7, 21 i 37 puta veće na tretmanima Se1 (374, 8 µg/kg Se), Se2 (1073, 8 µg/kg Se) i Se3 (1879, 3 µg/kg Se), dok su na lokalitetu 3 koncentracije tretmana Se1 (1003, 1 µg/kg Se) i Se2 (1337, 8 µg/kg Se) bile 26 i 35 puta veće od kontrole (38, 7 µg/kg Se). Višestruko povećanje koncentracije selena utvrđeno je i u zrnu kukuruza na lokalitetima 2 i 3. Koncentracije selena u zrnu kuruza na tretmanima Se1 (108, 8 µg/kg Se), Se2 (223, 3 µg/kg Se) i Se3 (361, 8 µg/kg Se) na lokalitetu 3 bile su 25, 52 i 84 puta veće od kontrole (4, 32 µg/kg Se), a na lokalitetu 1 bile su 40 (Se1 199, 4 µg/kg Se), 50 (Se2 248, 7 µg/kg Se) i 63 (Se3 309, 1 µg/kg Se) puta veće od kontrole (4, 9 µg/kg Se). Porast koncentracije selena u zrnu soje bio je veći na lokalitetu 3 nego na lokalitetu 1, a u zrnu kukuruza na lokalitetu 1. Folijarna aplikacija rastućih doza selena u obliku natrijevog selenata pokazala se učinkovitom, nije utjecala na prinos zrna soje i kukuruza, ali je rezultirala razmjernim porastima koncentracija selena u zrnu.

Nedostanta koncentracija mikroelemenata u hrani rezulira pothranjenošću koju je moguće riješiti agronomskom ili genetskom biofortifikacijom. Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj folijarne aplikacije mikrooelemenata na akumulaciju cinka (Zn) u zrnu suncokreta (Helianthus annuus L.) i soje (Glycine max L.). Pokus suncokreta postavljen je na jednom lokalitetu (Tenja), dok je pokus soje postavljen na dva lokaliteta (Tenja i Rakitovica) u istočnoj Hrvatskoj. Agronomska biofortifikacija suncokreta i soje provedena je folijarnom aplikacijom otopine ZnSO4 (100gZn/l) u fenofazi cvatnje u količini od 3 kg/ha Zn i 6 kg/ha Zn. Folijarna aplikacija Zn nije utjecala na povećanje prinosa zrna suncokreta i soje, ali je povećala kocentraciju Zn u zrnu. Folijarna aplikacija Zn u količini od 3 kg/ha povećala je koncentraciju Zn u zrnu suncokreta za 63, 4 % i koncentraciju Zn u zrnu soje za prosječno 17, 5 %. Folijarna aplikacija Zn u većoj koncentraciji od 6 kg/ha Zn povećala je koncentraciju Zn u zrnu suncokreta za 61 % i koncentraciju Zn u zrnu soje za prosječno 17, 8 %. U kontrolnom tretmanu u suncokretu je utvrđena koncentracija 39, 47 mg/kg Zn, a nakon folijarne aplikacije s 3 kg/ha Zn 64, 50 mg/kg Zn i sa 6 kg/ha Zn 63, 56 mg/kg Zn. Kontrolni tretman u soji prosječno je imao koncentraciju 42, 51 mg/kg Zn, a nakon folijarne aplikacije s 3 kg/ha Zn 49, 95 mg/kg Zn i sa 6 kg/ha Zn 50, 08 mg/kg Zn. Pokus je pokazao učinkovitost folijarne aplikacije cinkovim sulfatom na obogaćivanje biljnog materijala cinkom i opravdao postupak agronomske biofortifikacije s 3 kg/ha Zn dok aplikacija 6 kg/ha Zn nije dodatno povećala koncentraciju Zn.

Sorta soje OS Nevena priznata je Poljoprivrednom institutu Osijek u 2020. godini. Ispitivanje navedene sorte obavljeno je usporedbom sa standardnom sortom Lucija u proizvodnim pokusima 2018.-2019. na lokacijama Osijek, Kutjevo, Nova Gradiška i Zagreb. DUS ispitivanje provedeno je u Hrvatskoj i rezultati potvrđuju da je sorta različita, ujednačena i postojana.