Search

U radu se obrađuje inovativno gospodarstvo bioekonomija i uloga geografskog obrazovanja u njezinu razvoju. Svrha bioekonomije je razviti gospodarstva s „niskom razinom emisija u cilju razvoja primarnog sektora (poljoprivreda, ribarstvo, šumarstvo), sigurne i dostatne opskrbe hranom, potičući primjenu biomase u industriji, štiteći bioraznolikost i okoliš“ (Europska komisija, 2012.). Transformacija klasičnoga linearnog modela ekonomije u bioekonomiju zahvaća prijelaz s uporabe fosilnih izvora na bioobnovljive, kao i prijelaz s linearnog na kružno gospodarstvo. Ključnu ulogu za razvoj bioekonomije uz poduzetnike, vlast/politiku, znanstvene institucije, međunarodnu suradnju ima i formalno, neformalno i informalno obrazovanje svakog pojedinca involviranog u ovo područje gospodarstva. Primarni cilj ovoga rada je istaknuti ulogu geografskog obrazovanja u razvoju kružnoga gospodarstva (bioekonomije) kojemu teži Republika Hrvatska preko razvojnog smjera 3 „Zelena i digitalna tranzicija“ (Nacionalna razvojna strategija 2030, 2020.). Sekundarni ciljevi rada su analizirati osnovne teorijske značajke bioekonomije, strukturu zaposlenosti i strukturu ostvarenog prometa u sektorima bioekonomije u državama Europske unije s posebnim naglaskom na stanje u Republici Hrvatskoj. Rezultati rada pokazuju da je hrvatska bioekonomija tek u početnom ciklusu razvoja. U predmetnom kurikulumu Geografije za osnovne škole i gimnazije (2019.) značajan je broj odgojno-obrazovnih ishoda koji se odnose na izvore energije, klimu i klimatske promjene, ekosustave, bioraznolikost, razvoj pametnih gradova, a usvajanje tih ishoda pridonosi stjecanju kompetencija nužnih za razvoj novih pristupa inovativnijih gospodarstava. U radu su primijenjene kvantitativne i kvalitativne metode rada. Analiza sadržaja kurikuluma, posebice razrade ishoda koji su u funkciji daljnjeg razvoja bioekonomije, temelj je za oblikovanje tema stručnog usavršavanja učitelja i nastavnika geografije kako bi inovativnije i učinkovitije vodili proces učenja i poučavanja tih sadržaja., The paper presents an innovative economy - bioeconomy and explains the role of geography education in its development. The aim of the bioeconomy is to develop low-emission economies focused on developing the primary sector (agriculture, fishing, forestry), food security and sufficiency, encouraging the use of biomass in industry, and protecting biodiversity and the environment (European Commission, 2012). The shift from the traditional linear model of the economy to the bioeconomy entails a move away from fossil resources and toward bio-renewable resources as well as a transition from a linear to a circular economy. Alongside entrepreneurs, the government/policies, scientific institutions, and international cooperation, formal, non-formal, and informal education of every stakeholder in this economic area plays a key role in the development of the bioeconomy. The primary goal of this paper is to emphasize the role of geography education in and for the development of a circular economy (bioeconomy), which is an aim of the Republic of Croatia defined by Development Direction 3, “Green and Digital Transition” (National Development Strategy 2030, 2020.). The secondary objectives of this paper are to analyze general theoretical features of the bioeconomy as well as employment and turnover structure in the EU bioeconomy sectors, with a special emphasis on the situation in the Republic of Croatia. The results of the work show that the Croatian bioeconomy is only in the initial cycle of its development. The Geography curriculum for primary schools and grammar schools (2019) contains a significant number of educational outcomes that concern energy sources, climate and climate change, ecosystems, biodiversity, and the development of smart cities. Adopting these outcomes may contribute to the acquisition of competencies necessary for the development of new approaches to more innovative economies. The research was conducted using quantitative and qualitative methods. The analysis of the curricular content, especially the elaborations of outcomes geared toward further development of the bioeconomy, is the basis for shaping professional development training for geography teachers to enable more innovative and efficient management of the learning and teaching of these contents.

U radu se analiziraju rezultati pristupnika postignuti u ispitima državne mature iz Geografije prema sadržajnim područjima ispitivanja, vrstama zadataka i kognitivnim razinama. Analizirani su ispiti s ljetnih rokova državne mature iz Geografije od 2010. do 2018. godine koje je polagalo 5508 pristupnika. Kvantitativnim metodama uspoređene su ispitne čestice kojima su ispitana geografska znanja s ispitnim česticama kojima su ispitane geografske vještine. Za egzemplarne zadatke prikazana je struktura odgovora pristupnika tako da su iskazani postotni udjeli pristupnika s točnim odgovorima, udjeli pristupnika s netočnim odgovorima i udjeli pristupnika koji nisu ni pokušali odgovoriti na postavljena pitanja. Analizom sadržaja netočnih odgovora u egzemplarnim zadatcima identificirani su mogući uzroci pogrešaka, posebice u zadatcima kojima su ispitane geografske vještine. Kvantitativnom analizom utvrđeno je da su najbolje riješeni zadatci kojima su ispitani odgojno-obrazovni ishodi iz sadržajnoga područja Geografija Hrvatske, što je očekivano zbog efekta novosti. Prema prosječnoj riješenosti slijede zadatci kojima su ispitani odgojno-obrazovni ishodi iz sadržajnoga područja Društvena geografija, što dokazuje utjecaj efekta prvenstva. Usporedbom postignuća pristupnika prema vrstama zadataka utvrđeni su bolja prosječna riješenost zadataka zatvorenoga tipa i najlošija riješenost zadataka produženoga odgovora. U svim je provedenim ispitima državne mature iz Geografije lošija prosječna riješenost zadataka kojima su ispitane geografske vještine nego zadataka kojima su ispitana geografska znanja. Analiza pogrešaka u netočnim odgovorima, posebice u zadatcima kojima su ispitane geografske vještine, omogućila je formuliranje smjernica za nove pristupe u poučavanju Geografije, inovativnije pristupe u odabiru strategija učenja te nove metode vrednovanja u Geografiji. Rezultati provedenih psihometrijskih analiza pokazali su na temelju kojih se zadataka mogu najbolje razlikovati učenici prema svojim geografskim znanjima i vještinama, što također može pridonijeti razvoju metodičkih smjernica i jačanju kompetencija nastavnika Geografije kako bi uspješnije odgovorili na nove potrebe (zahtjeve) odgojno-obrazovnoga sustava. Rezultati istraživanja prezentirani u ovome radu mogu biti korišteni u redefiniranju kurikula inicijalnoga obrazovanja magistara edukacije geografije, u procesu unapređenja nastavničkih kompetencija i u profesionalnom razvoju nastavnika, ali i u propitivanju uloge nastavnika Geografije u suvremenoj školi. Primijenjeni postupci u istraživanju pridonose i razvoju edukacijske geografije.

U ovome radu prikazani su metodološki izazovi i koraci u izradi tipologije za 452 samostalna upisna područja osnovnih škola Hrvatske. Upisno područje osnovnih škola prostorno je područje iz kojega učenici upisuju određenu osnovnu školu na temelju prebivališta, odnosno prijavljenog boravišta. Prema mreži osnovnih škola iz 2011. godine, kriterijima matičnosti škola i broju škola u jednom upisnom području diferencirane su tri skupine upisnih područja: samostalna upisna područja (A), samostalna upisna područja s osmorazrednim područnim školama (B) i integrirana upisna područja (C). Samostalno upisno područje osnovne škole obuhvaća jedno ili više naselja iz kojih učenici, koji u njima imaju prijavljeno prebivalište, odnosno boravište, imaju pravo pohađati osnovnu školu kojoj gravitiraju odnosno ustanovu osnovnoškolske djelatnosti koja djeluje unutar granica tog područja. S geografskog aspekta izdvojeno je pet tipova samostalnih upisnih područja (upisna područja s vrlo malim školama i teško održivom obrazovnom funkcijom (A1), upisna područja s malim školama i ugroženom obrazovnom funkcijom (A2), velika, slabije gospodarski razvijena upisna područja s oslabljenom obrazovnom funkcijom (A3), demografski i gospodarski stabilnija upisna područja s održivom obrazovnom funkcijom (A4) i gusto naseljena upisna područja s vrlo velikim školama i perspektivnom obrazovnom funkcijom (A5)). Za tipologiju upisnih područja osnovnih škola Hrvatske primijenjene su multivarijatne analize (klaster analiza i dr.).

Državna matura postupak je sumativnoga vanjskog vrednovanja kojim se provjeravaju sposobnosti, vještine i znanja učenika koje su stekli tijekom osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga obrazovanja te je uvedena u hrvatski odgojno-obrazovni sustav 2009./2010. školske godine. Prethodila joj je provedba nacionalnih ispita u srednjoj školi te probna državna matura. Dva su cilja državne mature, završetak srednjoškolskoga obrazovanja za učenike gimnazijskih programa i rangiranje svih kategorija pristupnika za upis na visoka učilišta. Državna matura sastoji se od obveznoga i izbornoga dijela. Obvezni dio državne mature sastoji se od ispita iz Hrvatskoga jezika, Matematike i stranoga jezika. Izborni dio državne mature sastoji se od ispita iz svih ostalih općeobrazovnih nastavnih predmeta i nije obvezan ni za jednu skupinu pristupnika državne mature. Ispite državne mature provodi Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja u suradnji sa školama i ostalim javnim ustanovama uključenim u njihovu provedbu. Geografija je izborni predmet na državnoj maturi i polažu je pristupnici kojima je to jedan od uvjeta upisa na odabrane studijske programe. U radu su prikazani rezultati kontinuiranoga praćenja postignuća u ispitima državne mature iz Geografije u proteklih deset godina, tj. od prve državne mature provedene u 2009./2010. školskoj godini do državne mature provedene u 2018./2019. školskoj godini. Istraživačka pitanja na koja se nastoji odgovoriti odnose se na ispitnu tehnologiju, pristupnike i različite aspekte postignuća pristupnika iz Geografije. U radu su primijenjene kvantitativna metoda i metoda kvalitativne analize sadržaja. U statističkim analizama i obradama podataka korištena je deskriptivna statistika.

U radu su prikazane promjene strukture ispita i rezultati analiza ispita državne mature iz Geografije provedenog na ljetnom roku školske godine 2016./2017. U ispitu je povećan udio zadataka kojima se ispituju obrazovni ishodi na višim kognitivnim razinama u odnosu na zadatke kojima se ispituju činjenična znanja. Takvim pristupom nastoji se povećati razina kvalitete nastave i razina znanja, vještina i kompetencija koje bi svaki učenik trebao steći na kraju svojega srednjoškolskog obrazovanja, a time i potaknuti promjene u cjelokupnome obrazovnom sustavu. Geografija je izborni predmet na državnoj maturi koji se pristupnicima vrednuje za upis na studij geografije. Svrha je ispita selekcijska, tj. njime se žele razlikovati pristupnici koji postižu najbolje rezultate u tome nastavnom predmetu. Ispitivanjem obrazovnih ishoda na višim kognitivnim razinama nastoji se povećati prediktivna valjanost ispita državne mature i na temelju rezultata izdvojiti pristupnike koji će imati najbolji uspjeh na studiju. U radu je prikazana psihometrijska analiza cijelog ispita, zatim analiza prema sadržajnim područjima ispitivanja, vrstama zadataka i kognitivnim razinama, odnos ispitanih znanja i geografskih vještina te primjeri zadataka kojima se ispituju više razine znanja i geografskih vještina. Istraživanje je provedeno na uzorku od 383 pristupnika, a primijenjene su kvalitativne i kvantitativne metode. Rezultati pokazuju da se na temelju ovakve strukture ispita mogu izdvojiti najuspješniji učenici iz nastavnog predmeta Geografije. Ovo istraživanje pridonosi razvoju edukacijske geografije koja objašnjava zakonitosti stjecanja geografskih znanja i vještina kao i postignuća učenika koja su temelj cjeloživotnoga učenja, a neke spoznaje mogu pridonijeti unapređenju procesa učenja i poučavanja Geografije.

The state graduation exam in the Republic of Croatia has been implemented since 2010 and it consists of a mandatory and elective part. Geography is an elective subject at the state graduation exam that is taken by candidates whose only purpose is to meet one of the requirements for continued education, i.e. enrolment into desired study program. The goal of the paper is to determine the state of achievements of tested outcomes of pupils taking the Geography exam, and the analysis of determined contents of examination general geography, social geography, regional geography of the world and Croatian geography. Based on the analysis of continued monitoring (from the school year 2009/2010 to 2016/2017) of state graduation exam results in Geography, the authors attempted to answer some of the following key questions: What are the achievements of candidates at the end of secondary education? What is the structure of students applying for the Geography exam in the State Graduation Exam with regard to the finished secondary school? Are there any changes in average achievements? Are there any differences in pupils’ achievements according to cognitive levels of knowledge and according to tested fields? Are there differences between the acquired geography knowledge and the development of geographic skills, especially cartographic literacy? The paper contributes to the development of educational geography that, amongst else, explains the rules of acquiring geographic knowledge and skills, as well as achievements of pupils at certain education levels and in life-long learning. The paper applies the methods of qualitative and quantitative analysis of tested elements.

U radu su analizirani razvoj, stanje i perspektive mreže osnovnih škola Hrvatske. Mreža škola definirana je kao skup ustanova koje obavljaju osnovnoškolsku djelatnost na lokalnome i regionalnome području. Osnovna jedinica prostorne analize je upisno područje osnovne škole kojih je izdvojeno 569. Analizom je obuhvaćeno školsko zakonodavstvo i razvoj mreže osnovnih škola od 1874. godine do danas i detaljnije je obrazložen utjecaj pojedinih faktora na razvoj mreže osnovnih škola od šezdesetih godina 20. stoljeća do 2017. godine, posebice utjecaj demografskog razvoja i strukture naseljenosti na razvoj i obilježja mreže osnovnih škola. Prema specifičnim obilježjima izdvojeni su tipovi upisnih područja osnovnih škola i obrazložene su perspektive razvoja mreže osnovnih škola u Hrvatskoj u idućem desetljeću kao i implikacije razvoja mreže osnovnih škola na potrebe za učiteljima geografije i na strukturu njihova obrazovanja. This paper analyses the development, status and perspective of primary schools network development of Croatian, which is defined as a set of primary school institutions that performs primary schooling at the local and regional area. The basic unit of spatial analysis is the enrollment area of the elementary school, of which 569 are separated. The analysis included school legislation and primary schools network development in the period from 1874. till 2017, explained in more details the impact of various factors on the network development from 1960s till today, in particular the impact of demographic development and population structure on the development and characteristics of the primary schools network. According to the specific characteristics, types of enrollment areas of primary schools were selected, explained the perspective of primary schools network development in Croatia in the next decade as well as the implications of the primary schools network development at needs for teachers of geography and the structure of their education.

U radu su prikazani rezultati istraživanja utjecaja demografskih procesa na organizaciju primarnoga obrazovanja na području Splitsko- dalmatinske županije. Analizom demografske dinamike i recentnih demografskih struktura upisnih područja osnovnih škola Splitsko- dalmatinske županije utvrđene su implikacije na promjene u mreži škola. Te promjene u broju i veličini škola uzrokuju promjene u indeksu iskorištenosti učitelja geografije. Na temelju varijable veličine škole izrađena je tipologija upisnih područja Splitsko-dalmatinske županije. Usporedbom promjene učeničkoga kontingenta u međupopisnome razdoblju od 2001. do 2011. godine te projekcijom broja razrednih odjela za 2017./2018. školsku godinu izdvojena su upisna područja osnovnih škola u kojima promjena broja razrednih odjela dovodi u pitanje održivost i racionalnu organizaciju mreže osnovnih škola. Analizom prostornih podataka i vizualizacijom rezultata istraživanja u GIS-u izdvojena su upisna područja u kojima je nužna primjena učinkovitih mjera u cilju održivosti i racionalne organizacije obrazovne funkcije te uravnoteženijega regionalnog razvoja u budućnosti.

U radu su prikazani rezultati longitudinalnoga istraživanja uspjeha pristupnika na državnoj maturi iz Geografije koji upisuju studijske programe na Geografskome odsjeku Prirodoslovno- matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i njihova uspješnost studiranja u prvim dvjema godinama studija. Ciljevi su istraživanja utvrditi postoji li povezanost između ukupnih rezultata pristupnika koji su polagali ispite državne mature iz Geografije 2010. i 2014. godine te između rezultata pristupnika na državnoj maturi i uspjeha na studiju iz pojedinih tematskih područja. Istraživanjem su obuhvaćeni pristupnici koji su polagali ispite državne mature iz Geografije 2010. i 2014. godine u Republici Hrvatskoj te studenti preddiplomskoga sveučilišnog studija Geografija, smjer: istraživački te integriranoga preddiplomskog i diplomskoga sveučilišnog studija Geografija i povijest, smjer: nastavnički na Geografskome odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu 2010./2011., 2011./2012., 2014./2015. i 2015./2016. akademske godine. Najviše je pristupnika iz škola s gimnazijskim programima polagalo ispite državne mature iz Geografije 2014. i 2010. godine. Među pristupnicima, s obzirom na vrstu programa završene srednje škole, postoje značajne razlike u rezultatu koji su ostvarili u ispitu državne mature iz Geografije 2014. godine, ali ne postoje razlike u odnosu na rezultate 2010. godine. Pristupnici koji su ostvarili najbolje rezultate u ispitu državne mature iz Geografije 2014. godine najviše su upisivali studijske programe na Geografskome odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu i to kao prvi izbor studijskoga programa. Pristupnici koji su položili ispit državne mature iz Geografije 2014. godine, a nisu upisali studijske programe na Geografskome odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu, uglavnom nisu upisani ni na studij geografije na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru. Između pristupnika koji su upisali studijske programe na Geografskome odsjeku PMF-a u Zagrebu 2014. godine i ostalih pristupnika postoje statistički značajne razlike u uspjehu iz pojedinih tematskih područja u ispitu državne mature iz Geografije. Rezultati ostvareni u ispitu državne mature iz Geografije iz pojedinih tematskih područja dobar su prediktor uspjeha iz obveznih predmeta na preddiplomskome sveučilišnom studiju Geografija, smjer: istraživački te na integriranome preddiplomskom i diplomskome sveučilišnom studiju Geografija i povijest, smjer: nastavnički. Među navedenim studijskim programima postoje statistički značajne razlike u uspjehu iz obvezatnih predmeta između studenata upisanih 2010. i 2014. godine. Rezultati ovoga rada pridonose razvoju metodologije istraživanja pojedinih elementa kurikuluma srednjoškolskoga i visokoškolskoga geografskog obrazovanja te unapređenju metodologije i epistemologije edukacijske geografije. Također, rezultati rada pridonose unapređenju vanjskoga vrednovanja odgojno-obrazovnih ishoda iz Geografije.

Geografija na državnoj maturi (2010.-2012) – analize i preporuke uz uobičajena poglavlja (Predgovor, Uvod, Metodologija istraživanja) sadržava četiri glavna poglavlja koja su podijeljena u manje cjeline. U poglavlju Sistematizacija znanstvenoga polja i nastavnoga predmeta Geografija kratki je teorijski osvrt na razvoj geografije i podjelu geografije kao znanstvenoga polja u interdisciplinarnim područjima znanosti. Slijedi osvrt na Nastavni plan i program Geografije u srednjim školama, pri čemu se ukazuje na razlike u nastavnome planu, ali i programu Geografije u pojedinim vrstama srednjih škola. Nastavni program iz Geografije za gimnazije, razrađen na nastavne cjeline i nastavne teme, temelj je praćenja ostvarenosti pojedinih obrazovnih ishoda u vanjskome vrednovanju. U potpoglavlju Geografija – izborni predmet na državnoj maturi pojašnjena je funkcija i svrha državne mature iz Geografije te su navedeni okvirni sadržaji koji se ispituju na državnoj maturi iz Geografije. U poglavlju Struktura pristupnika na ispitima državne mature iz Geografije analizirana je promjena ukupnoga broja pristupnika za tri godine provedbe državne mature i to u školskim godinama 2009./2010., 2010./2011. i 2011./2012. u ljetnome roku. Struktura pristupnika na ispitima državne mature iz Geografije analizira se prema vrsti škole, regionalnoj pripadnosti te vrstama gimnazijskih programa i strukovnih područja. Struktura ispita državne mature iz Geografije od 2009./2010. do 2011./2012. školske godine je posebno poglavlje koje je posvećeno strukturi ispita koji su primijenjeni na državnoj maturi iz Geografije u školskim godinama 2009./2010., 2010./2011. i 2011./2012. u ljetnome roku. Najopsežnije je četvrto poglavlje Rezultati državne mature iz Geografije koje se sastoji od triju potpoglavlja. U prvome potpoglavlju prikazani su rezultati ispita državne mature iz Geografije prema specifičnim obilježjima pristupnika, u drugome rezultati ispita državne mature iz Geografije prema specifičnim obilježjima ispita pri čemu su u obama potpoglavljima iskazani prosječni rezultati pristupnika bez uzročno-posljedične interpretacije. Treće potpoglavlje obuhvaća interpretaciju zadataka otvorenoga tipa u svim trima analiziranim godinama provedbe ispita državne mature iz Geografije prema područjima ispitivanja navedenima u ispitnome katalogu, pri čemu su na kraju interpretacije postignuća za svaki zadatak (odnosno ispitani ishod) navedene metodičke sugestije, tj. preporuke i smjernice za korištenje strategija učinkovitijega učenja i poučavanja nastavnih sadržaja iz Geografije, odnosno za unapređivanje nastave Geografije.

U nastavi geografije u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske sadržaji iz kartografije zastupljeni su u svim razredima, u cilju razvijanja kartografske pismenosti. Kartografska pismenost jedan je od tri elementa ocjenjivanja. U učenju i poučavanju nastavnih sadržaja geografije na svim prostornim razinama, neizostavno nastavno sredstvo je geografska karta. Geografska karta kao izvor znanja služi razumijevanju relevantnih geografskih informacija, olakšava pretraživanje i istraživanje podataka te doprinosi donošenju novih zaključaka o prostoru koji se istražuje. „Kartografska pismenost obrazovni je i funkcionalni zadatak nastave geografije. Na toj je razini, uz opće geografske karte, potrebno koristiti i tematske karte kako bi učenici što bolje uočili neku pojavu i proces u prostoru (Nastavni plan i program, 2006:293).“ Kod vrednovanja postignuća učenika, bilo unutarnjeg ili vanjskog provjerava se razina razvijenosti kartografske pismenosti. Vanjsko vrednovanje postignuća učenika odnosi se na objektivno praćenje znanja i vještina učenika, a temelji se na standardiziranim testovima koje provodi institucija neovisna o pojedinoj školi. U radu su analizirana postignuća učenika iz domene kartografska pismenost u testovima iz geografije na vanjskom vrednovanju provedenom 2008. godine (učenici osmih razreda), na državnoj maturi 2010.-2012. godine (pristupnici na ljetnom roku) te na državnom natjecanju iz geografije 2013 (učenici osmih razreda te učenici svih razreda gimnazije). Navedeni rezultati komparirani su s prosječnim rezultatima u ostalim zadacima u testu i s ukupnim učinkom na testu za svaku istraživanu skupinu učenika/pristupnika i godinu provedbe. Istraživanje je provedeno analizom testova 21 485 učenika osmih razreda koji su pristupili vanjskom vrednovanju 2008. godine, 1104 pristupnika državnoj maturi iz geografije 2010. godine, 653 pristupnika 2011. godine, 582 pristupnika 2012. godine te 16 učenika osmih razreda i 62 učenika srednjih škola koji su sudjelovali na državnom natjecanju iz geografije 2013.godine. Primarni cilj ovoga rada je utvrditi razinu kartografske pismenosti na kraju primarnog i sekundarnog obrazovanja. Sekundarni ciljevi rada su usporediti razinu kartografske pismenosti između neselektiranog i selektiranog uzorka ispitanika te osvijestiti važnost primjene geografske karte kao temeljnog nastavnog sredstva u nastavi geografije kao i nužnost kontinuiranog razvijanja kartografske pismenosti u svim fazama obrazovanja ponajprije u nastavnom predmetu geografiju, ali i u ostalim nastavnim predmetima, kako bismo doprinijeli razvoju temeljnih kompetencija i osobnom razvoju pojedinca. Učenici osmih razreda na vanjskom vrednovanju obrazovnih postignuća postigli su prosječan rezultat 42, 7% (SD 5, 02). Prosječna postignuća iz domene kartografske pismenosti iznosila su 34%, a iz ostalih zadataka 46%. Na kraju primarnog obrazovanja kartografska pismenost evidentno je slabije razvijena u odnosu na druge sadržaje nastavnog programa geografije. Od ukupnog broja zadataka primijenjenih za provjeru razvijenosti geografskih vještina u testovima državne mature iz geografije 2010.-2012., oko 70% zadataka odnosi se na kartografsku pismenost. Prosječna postignuća pristupnika maturi iz geografije, za koje je funkcija ovog ispita selekcijska sa svrhom upisa na fakultet, za 2010. godinu iznose 43, 4% (SD=14, 47), za 2011. godinu 44, 3% (SD= 13, 78) i za 2012. godinu 38, 6% (SD=24, 71). Postignuća pristupnika iz domene kartografske pismenosti kreću se od 34% do 40, 5% sa statistički značajnim razlikama u postignućima pristupnika iz gimnazija u odnosu na pristupnike koji su završili neku od srednjih strukovnih škola (t=19, 977 ; df=1026, 849 ; p=, 000). Prosječna postignuća pristupnika iz gimnazija kreću se od 43% do 52%, a pristupnika iz strukovnih škola od 25% do 29%. Postignuća pristupnika maturi iz geografije iz kartografske pismenosti razlikuju se ovisno jesu li učenici rješavali zadatke upisivanjem odgovora na kartu ili prepoznavanjem odgovora na priloženoj geografskoj karti. Natjecanje iz geografije organizira se za učenike petih, šestih, sedmih i osmih razreda osnovne škole i za učenike prvih, drugih, trećih i četvrtih razreda srednje škole. Provodi se na tri razine: školskoj, županijskoj i državnoj, u istim uvjetima za sve natjecatelje (u isto vrijeme svi učenici jednog razreda pišu isti test). U svakoj od navedenih osam kategorija Državno povjerenstvo na državno natjecanje iz geografije poziva prosječno 16 učenika koji su ostvarili najbolje rezultate na županijskom natjecanju. U testu za osme razrede 2013. godine u zadacima kojima je provjerena razina kartografske pismenost učenici su mogli ostvariti 40% od ukupnog broja bodova u testu. Prosječna riješenost testa je 90, 1%, a zadataka iz domene kartografske pismenosti 91, 5%. Osim selektiranosti uzorka, na visoka postignuća utjecala je i struktura zadataka. U svim zadacima učenici su među označenim prostornim pojavama prepoznavali točan odgovor, a složeniji zadaci primijenjeni su u praktičnim radovima, no zbog neusporedivosti strukture praktičnih radova u pojedinim razredima, zadaci iz praktičnih radova nisu uključeni u ovu analizu. U testovima za srednju školu u zadacima za provjeru kartografske pismenosti učenici su mogli ostvariti 40-50% bodova. Najbolja postignuća ukupno u testu i u zadacima za provjeru kartografske pismenosti ostvarili su učenici četvrtih razreda (87%), a najslabiji učenici prvih razreda (60%) srednje škole. Zbog važnosti kartografske pismenosti u obrazovanju i svakodnevnom životu, nužno je primijeniti efikasnije strategije učenja i poučavanja kako bi postignuća bila na razini planiranih nastavnih programa.

U radu su analizirani rezultati vanjskog vrednovanja obrazovnih postignuća iz geografije učenika osmih razreda osnovnih škola Splitsko-dalmatinske županije, interpretacija rezultata vanjskog vrednovanja od strane učitelja geografije i prijedlozi učitelja za unaprjeđenje postignuća. Cilj rada je utvrditi mogućnosti i ulogu geografskih visokoškolskih institucija u profesionalnom razvoju učitelja geografije te poboljšanju učeničkih postignuća iz geografije na završetku primarnog obrazovanja. Vanjsko vrednovanje učeničkih postignuća iz geografije provedeno je 2008. godine na uzorku 2624 učenika iz 87 osnovnih škola čija su sjedišta u 58 naselja Splitsko-dalmatinske županije. Razlike u učeničkim postignućima na razini naselja ove županije utvrđene su prostornom analizom i iskazane indeksom nacionalne usporedivosti. Prosječna riješenost testa iz geografije komparirana je s ostalim županijama i nacionalnim prosjekom. Četvrtina ispitanih učenika županije test je riješila iznad državnog prosjeka, više od polovice na razini državnog prosjeka, a 15% ispod državnog prosjeka. Prostorna diferenciranost na razini naselja manje je izražena. U interpretaciji rezultata vanjskoga vrednovanja, trećina ispitanih najvažniju ulogu u rezultatima daje učiteljima, četvrtina nastavnom programu i četvrtina učenicima. Među razlozima dobrih rezultata gotovo polovica ispitanih navodi rad učitelja, četvrtina motivaciju i rad učenika, a oko 15% strukturu i sadržaj nastavnog programa, dok za slabije rezultate glavnim razlogom smatraju slabiju motivaciju, neozbiljnost i nedovoljan rad učenika (36%), opsežnost nastavnog programa (24%) te nedovoljnu opremljenost nastavnim sredstvima i pomagalima kao i prevelik broj učenika u razrednim odjelima (17%). Među mjerama za poboljšanje rezultata dvije trećine ispitanika navodi one koje se odnose na organizaciju procesa učenja i poučavanja, posebno na primjenu novih strategija učenja i poučavanja, pri čemu dominantnu ulogu ima učitelj. Petina ispitanih smatra da bi se rezultati mogli poboljšati boljom opremljenošću nastavnim sredstvima i pomagalima, a samo 10% boljom motivacijom učenika i suradnjom učitelj-učenik-roditelj. U razvoju učiteljskih kompetencija za kreiranje i primjenu novih strategija ključnu ulogu imaju matične institucije na kojima su se učitelji obrazovali, a prema novoj ulozi sveučilišta, trebaju preuzeti veću ulogu i u njihovom profesionalnom razvoju. Provedena analiza mogući je model za kreiranje programa stručnog usavršavanja na nacionalnoj i regionalnoj razini, sukladno utvrđenim potrebama učitelja.

KREDA-analiza je metoda analize postojećeg stanja škole i utjecaja okruženja na njezin rad. Uključuje analizu unutrašnjih čimbenika koji doprinose ili otežavaju razvoju i budućnosti škole te analizu vanjskog okruženja koje utječe na njezin rad i razvoj. KREDA- analiza namijenjena je prvenstveno školama i ostalim odgojno-obrazovnim organizacijama koje provode proces samovrednovanja te žele spoznati sve unutrašnje i vanjske čimbenike koji utječu na njihovo djelovanje s ciljem poduzimanja koraka za unapređenje kvalitete rada. Temeljem analize odgovara se na pitanje: „Koliko je dobra naša škola?“ te se stvara preduvjet za prepoznavanje i definiranje prioritetnih područja unapređenja kvalitete rada. KREDA- analiza sastoji se od šest ključnih pitanja: Čime se možemo pohvaliti? S kojim se teškoćama svakodnevno susrećemo? Koji su naši neiskorišteni resursi? Što nas koči na putu prema napretku? Što možemo napraviti da budemo još bolji? Tko nam može pomoći u napretku (osobe, institucije…)? KREDA-analiza sastoji se i od jednog pitanja kvantitativnog tipa gdje Školski timovi za kvalitetu ocjenjuju svoje sveukupno zadovoljstvo kvalitetom rada škole. Koliko je dobra naša škola ocjenjuje se ocjenama od 1 do 5 pri čemu ocjena 1 znači nismo zadovoljni, a ocjena 5 prikazuje potpuno zadovoljstvo kvalitetom rada škole. U radu se daju odgovori na slijedeća pitanja: Što je KREDA-analiza?, Odakle naziv KREDA-analiza? Tko sve sudjeluje u izradi KREDA- analize i tko se njome koristi? Tko sve primjenjuje KREDA- analizu? Također su opisani koraci izrade KREDA-analize kao i tijek moguće radinice za izradu KREDA-analize.

Vanjsko vrednovanje obrazovnih postignuća učenika u hrvatski obrazovni sustav uvedeno je od 2006. godine, dok je prvo vanjsko vrednovanje iz geografije provedeno 2008. godine. Cilj rada je prikazati prosječne rezultate postignuća učenika i broj pristupnika iz geografije kroz dvodimenzionalnu matricu: osnovna škola i srednja škola te usporedni prikaz broja pristupnika i prosječnih rezultata geografiji srodnih i ostalih znanosti odnosno nastavnih predmeta od 2008. do 2012. godine. Također se u radu iznosi i komparativni prikaz prosječnih rezultata provedenih vanjskih vrednovanja iz geografije prema skupovima ishoda učenja Orijentacija i geografske karte, Prirodno-geografski procesi i organizacija prostora i Društveno geografski-procesi i organizacija prostora (prema dijelu metodologije R. Vuk, 2012.). Vanjsko vrednovanje obrazovnih postignuća učenika osnovnih škola iz geografije provedeno je u šk.god. 2007./2008. u okviru testa prirodoslovno-društvenog područja koji se sastojao iz tri dijela: geografije, povijesti i integracije nastavnih sadržaja geografije i povijesti. Ukupan broj učenika osmih razreda koji su sudjelovali u ispitivanju bio je 21 485, a prosječni rezultati iz dijela testa iz geografije iznosio je 42, 46 %, povijesti 49, 42% i integracije nastavnih sadržaja geografije i povijesti 51, 21%. U srednjim školama u šk. god. 2007./2008. godine proveden je nacionalni ispiti iz geografije kojem je pristupilo 1290 učenika trećih razreda gimnazijskih programa s prosječnom riješenošću od 54, 85 %. Uz hrvatski jezik – viša razina (63, 34%) i sociologiju (55, 51%) radilo se o nastavnom predmetu najbolje prosječne riješenosti. U šk. god. 2008./2009. provedena je tzv. probna državna matura na kojoj su učenici geografiju polagali kao izborni nastavni predmet. Ukupni broj pristupnika gimnazija i četvrtih razreda učenika strukovnih programa iznosio je 2028 s prosječnim rezultatom od 40, 94 %. Uz prosječan rezultat ispita iz povijesti (41, 76%) radilo se o najvišem prosječnom rezultatu među izbornim predmetima, dok je najniži prosječan rezultat bio iz matematike (viša razina) 26, 43% i biologije 28, 34%, kemije (31, 87%), fizike (33, 14 %) i psihologije (33, 92%). Na prvoj državnoj maturi (šk. god. 2009./2010.) geografiju kao izborni nastavni predmet polagalo je 1125 učenika uz prosječan rezultat od 43, 38%. Svi obvezni predmeti imali su viši prosječan rezultat od prosječnih rezultata iz geografije te niz predmeta izbornog dijela, dok su najniži prosječan rezultat ostvarili učenici koji su pisali test iz kemije (38, 63%) i biologije (40, 77%). U šk. god. 2010./2011. geografiju na državnoj maturi odabralo je 655 učenika te su ostvarili prosječan rezultat od 44, 34%. I u toj godini provedbe su učenici iz svih obveznih predmeta ostvarili više prosječne rezultate npr. hrvatski jezik-viša razina 71, 67%, no iz izbornog dijela mature ostalih nastavnih predmeta i geografiji srodnih znanosti postignuća su niža (fizika, 39, 17%, kemija, 39, 55 i psihologija 35, 56%). Na ljetnom roku državne mature 2011./2012. geografiju kao izborni dio državne mature odabralo je 582 učenika s ostvarenim najnižim prosječnim rezultatom do sada na vanjskom vrednovanju (38, 63%). Sličan prosječan rezultat postigli su učenici koji su polagali psihologiju (38, 58%), informatiku (39, 09%) i fiziku (40, 39%). Broj pristupnika na izbornom dijelu državne mature iz geografije svake godine je sve manji što se može tumačiti i funkcijom ispita izbornog dijela državne mature koja je isključivo ulazna sa svrhom selekcije pristupnika za upis na studijske programe visokoškolskih ustanova. Kako mali broj visokih učilišta kao uvjet upisa na određeni studijski program traži položenu geografiju broj pristupnika u odnosu na ostale nastavne predmete je manji. Prosječni rezultati provedenih ispita vanjskog vrednovanja iz geografije prema skupovima ishoda učenja govore o najboljoj prosječnoj riješenosti učenika osmih razreda (2008.) iz onih zadataka koji se odnose na Orijentaciju i geografske karte (48, 53%), dok je kod učenika srednjih škola u gotovo svim godinama mjerenja (od 2008. do 2012.) to najniži prosječni rezultati. Učenici srednjih škola koji su geografiju odabrali kao izborni dio na državnoj maturi ostvaruju najbolje prosječne rezultate kod ispitnih čestica koje se odnose na Društveno-geografske procese i organizaciju prostora. Kroz petogodišnje praćenje postignuća učenika srednjih škola iz geografije, a unutar skupine predmeta izbornog dijela državne mature može se reći da su pristupnici iz geografije pokazali višu razinu znanja u odnosu na neke ostale nastavne predmete, a na koje se prijavljuje veći broj pristupnika npr. fizika, kemija, psihologija, biologija. Stoga valja i dalje isticati veliku važnost geografije kako u odgojno-obrazovnom sustavu tako i u suvremenom društvu.

The general socio-economic development in the second half of the 20th century had caused markedly spatial polarization of demographic and socio-economic potentials what has caused a delay in the development of certain areas. The educational achievements of students are one of the main indicators of a successful education, and indirectly may be an indicator of future socio-economic development of a region. Besides the importance of geography in modern society, it has great significance in the Croatian educational system. Systematic monitoring of progress made in implementing the goals of education is carried out by external evaluation based on standardized tests conducted by independent institutions in each school. In Croatia, the external evaluation of the geography carried out in 2008. on a sample of 21 481 pupils, which is half of all eighth grade pupils of primary education. The test was examining spatial structure, processes, concepts and spatial relationships related to contents of general geography, regional geography of the world and geography of Croatian in approximately equal proportions. The aim of this paper is to present the results of educational achievement of students from eighth grade in geography on external evaluation exam and determine the spatial differences in the achievement of students using the model center-periphery. As in the polarized development the cities have focal meaning as places with a concentration with certain positive and negative consequences, the paper analyzes the effectiveness of educational attainment of pupils in schools located in cities, in relation to student achievement of schools outside the cities. It also discusses the correlation between demographic and socio-economic potentials and student achievement in geography as indicators of marginalization. The analysis was conducted at the local, regional and national level (settlements, counties, NUTS II regions and the Republic of Croatia). Based on the determined differences, the "geographic" center knowledge of students in geography has been determined and marginalized areas according to varying degrees of marginalization. The degrees of marginalization depending on the achievements of students in geography in Croatia as well as the center are shown by cartographic methods.

U radu se analiziraju postignuća učenika osmih razreda te završnih razreda gimnazija i četverogodišnjih strukovnih škola iz domene geografija Hrvatske. Ostvareni rezultati na ispitima vanjskoga vrednovanja komparirani su kroz dvodimenzionalnu matricu: osnovna škola – srednja škola, 2008. – 1988. Na kraju primarnog obrazovanja prosječna razina učeničkih postignuća o geografskom položaju i smještaju, prirodnogeografskim i društvenogeografskim obilježjima Republike Hrvatske jest 49, 1%, a na kraju sekundarnog obrazovanja 47, 9%. Ostvarena razina postignuća niža za 1, 2 postotna poena na kraju sekundarnog obrazovanja nije statistički značajna, no s obzirom na selektirani uzorak i očekivani kumulativni učinak učenja i poučavanja rezultat je prenizak. U radu se analiziraju rezultati za sadržajno potpuno usporedive ispitne čestice i potvrđuje spoznaja da nema kumulativnog učinka ni napretka u razini postignuća primjenom novoga nastavnog programa. Također se iznose rezultati istraživanja stavova učenika o geografiji kao nastavnom predmetu u osnovnoj školi provedenih 1988., 2003. i 2008.

U knjizi se analiziraju rezultati koje su postignuli učenici osmih razreda Republike Hrvatske na ispitu vanjskog vrjednovanja obrazovnih postignuća 2008. godine. Na uzorku od 500 testova svaka se ispitna čestica iz geografije te integracije geografije i povijesti uspoređuje s rezultatima ispitane populacije (21.485) kako bi se dobio što bolji uvid u ostvarena obrazovna postignuća učenika kao i uvid u povezanost rezultata u pojedinim ispitnim česticama s ocjenama iz geografije na kraju sedmog razreda. U knjizi su, uz kratki osvrt na nastavni plan i program i određivanje obrazovnih standarda, izrečene i smjernice za unaprjeđivanje rada svih dionika koji će u budućnosti raditi na sastavljanju i analizi ispitnih zadataka te su na temelju kvalitativne analize netočnih učeničkih odgovora sugerirane korekcije u poučavanju nastavnog predmeta geografije.

U radu se analiziraju postignuća učenika osmih razreda na ispitu vanjskog vrednovanja u školskoj godini 2007./2008. iz domene opća geografija. Istraživanje je provedeno na uzorku od petsto testova izdvojenih metodom slučajnog uzorka. Rezultati su uspoređeni s rezultatima populacije koja je pristupila ispitu vanjskog vrednovanja (21.485 učenika osmih razreda osnovne škole). Ciljevi rada jesu utvrđivanje razine postignuća iz temeljnih geografskih znanja i vještina na kraju obveznog obrazovanja, komparacija postignuća u domeni opća geografija s postignućima u domenama geografija Europe i geografija Hrvatske te kvantitativna analiza rezultata u pojedinim ispitnim česticama u domeni opća geografija prema vrstama znanja i tipovima zadataka. Razina učeničkih postignuća u domeni opća geografija nije zadovoljavajuća jer je postotak riješenosti ispitnih čestica 40%. Postignuća iz opće geografije niža su u odnosu na domenu geografija Europe za 1, 9 postotnih poena, a u odnosu na domenu geografija Hrvatske za 9, 1 postotni poen. Ostvareni rezultati u domeni opća geografija u ispitivanju činjeničnih znanja (71, 7%) značajno su bolji od rezultata konceptualnih (41, 4%) i proceduralnih znanja (31, 3%) kao i rezultati u zadacima zatvorenog tipa (59, 8%) u odnosu na rezultate u zadacima poluzatvorenog (39, 8%) i otvorenog tipa (27, 8%).

This paper analyzes the eight grade students achievement in external evaluation exam in school year 2007/2008 in domain General Geography. The goal of this paper is to determine the level of achievement in basic geography knowledge and skills at the end of regular education. Objectives are also, comparision of General Geography domain with Geography of Europe and Geography of Croatia domains, qualitative analysis of all answers and content analysis of incorrect answers in General Geography domain with results interpretation. Qualitative analysis was conducted on a sample of 500 students and results were compared with results of population which attended external evaluation exam (21.485 eight grade pupils of elementary school). The results are expressed through average solvability of General Geography domain and individual items in that content area. It was found that average solvability of General GEography domain is 38% which is for 4 percentage pints less than achievement in Geography of Europe and by 11 percentage points less than the achievement in Geography of Croatia. The analysis identified significant differences between the achievements of individual items, depending on the type and difficulties of items, types of knowledge and cognitive dimensions. Qualitative analysis of open items detected the need for chalenges in teaching and learning strategies. The level of achievement in this domain of General Geography is not satisfying. Achieved results have demonstrated the absence of the priority and news effect and cumulative effect of learning and teaching was not noticed.

Vodič za provedbu samovrjednovanja u osnovnim školama kao i obrazac Izvješća za samovrjednovanje služi kako bi školama bila omogućena svrhovita i jasna uporaba svih rezultata iz procesa vanjskog vrednovanja za samovrednovanje rada škole.

U radu se analiziraju stavovi učitelja geografije o učestalosti primjene pojedinih nastavnih metoda u poučavanju geografije s posebnim naglaskom na primjenu izravne i neizravne grafičke metode i metodu demonstracije i eksperimenata te postignuća učenika osmih razreda Republike Hrvatske na ispitu vanjskog vrednovanja. Komparirane su ispitne čestice koje su učenici rješavali uz pomoć priloženih grafičkih priloga i ispitne čestice bez popratnih grafičkih priloga. Prosječna rješivost tih ispitnih čestica je za oko 10 postotnih poena niža u odnosu na prosječnu rješivost ostalih ispitnih čestica na ispitu vanjskog vrednovanja provedenome među učenicima osmog razreda u šk. god. 2007./2008. na uzorku od 21485 učenika. Cilj rada je osvijestiti važnost primjene grafičkih metoda i metode demonstracije u nastavi geografije te analizom pogrešaka kod ispitnih čestica koje su učenici rješavali uz grafičke priloge predložiti koje bi se promjene mogle uvesti u nastavu s ciljem poboljšanja rezultata učenja. Učitelji geografije za efikasnije poučavanje nastavnih sadržaja iz geografije, uz učenje pomoću računala, najveću važnost pridaju primjeni metode demonstracije i eksperimenata.

The goal of this paper is to demonstrate the analysis of key objectives of secondary schools in Croatia, specified within School development plans during the self-evaluation process. School self-evaluation was implemented in Croatian educational system for the first time after first National assessments were conducted in May 2006 – and at that time only gymnasium program schools were included. Results of National assessment represented first comparable data on student achievement due to objective evaluation criteria – so they were an excellent starting point for discussion on school quality and efficiency. Each school started the self-evaluation process (based on the National assessment results and on the results of background questionnaires for students) by writing a Self-evaluation Report that contained School development plan. Within School development plans these schools specified key objectives and specific targets for school development and quality improvement. In the following year (2007) National assessment was conducted in VET program secondary schools and these schools were also encouraged to start school self-evaluation process using the same instruments. For the purpose of this paper analysis of School development plans set by schools in both secondary school programs was conducted – to determine the nature of key objectives defined and how frequently these were referred to by different schools. The goal was to establish the similarities and the differences in key objectives specified by gymnasium program and VET program schools. Qualitative analysis of 147 School development plans from gymnasium and 138 School developmental plans from VET schools resulted in classification of 22 key objectives for the school quality assurance. Results had shown that the majority of the schools acknowledge the following key objectives as their main priority: quality of educational process, material conditions and school equipping, school climate, continuous education of teachers and cooperation with all stakeholders.

U radu se analiziraju postignuća učenika osmih razreda iz Geografije te mišljenja i stavovi profesora geografije osnovnih škola o učestalosti poučavanja geografskih vještina. Analiza se temelji na rezultatima ispita vanjskog vrednovanja iz Geografije na uzorku 50% populacije učenika osmih razreda (21 485) i podacima prikupljenim anketiranjem 308 profesora geografije koji rade u osnovnim školama. Rezultati na ispitu vanjskog vrjednovanja analizirani su prema dimenzijama znanja. Komparirana su trajna znanja i geografske vještine sa ostalim znanjima ispitanim ovim ispitom. Utvrđena razina razvijenosti pojedinih geografskih vještina na završetku osnovnoškolskog obrazovanja podudara se s procjenama i mišljenjima profesora geografije o učestalosti poučavanja tih geografskih vještina. Učenici bolje rješavaju zadatke kojima se ispituje činjenično znanje nego zadatke kojima se ispituju više dimenzije znanja (konceptualno i proceduralno znanje). Usvojenost trajnih znanja i razvijenost geografskih vještina neznatno je slabija od važnih i vrijednih znanja.

Izvješće o projektu Razvoj i strategija nacionalnih ispita iznosi ciljeve, aktivnosti i rezultate Projekta. Cilj je Projekta bio educirati djelatnike Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja i njegove vanjske suradnike u području vanjskoga vrjednovanja. U okviru edukacije provedeni su nacionalni ispiti – nacionalna procjena postignuća na uzorku učenika drugoga razreda škola s gimnazijskim programom. U Izvješću su opisani rezultati izradbe testova iz hrvatskoga jezika i matematike, počevši od odabira sadržajnih područja ispitivanja i obrazovnih ishoda pa do same izradbe ispitnih zadataka i oblikovanja nacrta testova. Isto je tako opisan proces izradbe popratnih upitnika od osmišljavanja ciljeva preko sastavljanja pitanja do opisa rezultata. Rezultati nacionalnih ispita – nacionalne procjene postignuća analizirani su prema klasičnoj teoriji testova i teoriji odgovora na zadatak. Ovim su Projektom prvi put provedeni formativni ispiti u Republici Hrvatskoj čime su postavljeni temelji za razvoj nacionalnih ispita s ciljem poboljšanja kvalitete hrvatskoga obrazovnog sustava.

Samovrjednovanje je proces kojim se sustavno prati, analizira i procjenjuje uspješnost sveukupnog rada kako bi se trajno unaprijedila kvaliteta i stvorilo poticajno radno ozračje. Prvo sustavno samovrjednovanje srednjih škola gimnazijskog programa u Hrvatskoj provedeno je nakon prvih nacionalnih ispita u svibnju 2006. godine. Svaka je škola, polazeći od rezultata nacionalnih ispita, započela proces samovrjednovanja u kojemu je ispunila samoevaluacijsko izvješće i unutar njega postavila Školski razvojni plan u kojemu su definirana prioritetna područja unaprjeđenja rada i razvojni ciljevi koji iz njih proizlaze. U ovome su radu prikazani rezultati analize kojoj je bio cilj definirati prioritetna područja i izmjeriti učestalost njihova pojavljivanja i analizirati isto kod 23 škole koje su sudjelovale u Projektu Nacionalni ispiti i samovrjednovanje škola. Kvalitativnom analizom iz 146 Školskih razvojnih planova klasificirano je 20 prioritetnih područja za unaprjeđenje kvalitete rada škole. Rezultati pokazuju da najveći broj škola želi unaprijediti slijedeća područja rada: kvalitetu nastavnog procesa, materijalne uvjete rada i opremanje škola, školsko ozračje, stručno usavršavanje nastavnika i suradnju s različitim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. Škole u projektu uspostavile su neposrednu kolegijalnu komunikaciju sa suradnicima Mreže podrške samovrjednovanju škola. Komparativnom analizom škola u Projektu koje su imale pomoć suradnika Mreže podrške i kontrolnih škola koje nisu imale pomoć izvana prikazano je kako je ostvarena ta suradnja i koliko su suradnici Mreže doprinijeli razvoju Školskih razvojnih planova.

U radu je istražena socijalno-geografska preobrazba ruralnog prostora Koprivničko-križevačke županije u razdoblju 1961.-2001. godine. U okviru toga podrobnije su istraženi čimbenici transformacije, smjer i intenzitet prostornih procesa, te njihovi prostorno diferencirani geografski učinci. Istraživanje je izvršeno na tri razine prostorne analize: na nivou subregija (Koprivnički, Križevački i Đurđevački kraj), jedinica lokalne samouprave (3 Grada i 22 općine) i naselja (264 statistička naselja). Rezultati pokazuju da se preobrazba ruralnog prostora Županije odvijala pod prevladavajućim utjecajem rubnog geografskog položaja, kao i njezinih triju gradskih središta – Koprivnice, Križevaca i Đurđevca. Temeljno obilježje transformaciji daju procesi deagrarizacije, urbanizacije i depopulacije. To se neposredno odražava u demografskom razvoju (dinamici i strukturnim obilježjima stanovništva) ruralnog prostora, njegovoj strukturi naseljenosti (funkcionalnoj diverzifikaciji i fizionomskim obilježjima naselja) i agrarnom pejzažu. Među subregijama najintenzivniji preobražaj bilježi Koprivnički kraj, dok se najslabijim preobražajem ističe Križevački kraj. Najdinamičnijom preobrazbom na razini jedinica lokalne samouprave ističu se općine Koprivnički Bregi i Novigrad Podravski te Grad Koprivnica. Za razliku od toga, većina rubnih i pograničnih općina Županije (Kalnik, Sveti Petar Orehovec, Novo Virje i Gola) bilježe stagnantan razvoj.

Monografija se sastoji od četiriju dijelova. Prvi i drugi dio opisuju projekt i prikazuju rezultate analiza izvještaja o samovrednovanju od srednjih škola Republike Hrvatske koje su sudjelovale u projektu Samovrednovanje srednjih škola. U trećemu su dijelu predstavljene škole, a u četvrtome suradnici mreže podrške samovrednovanju škola. Projekt samovrednovanje srednjih škola – od ideje do realizacije prvi je dio knjige u kojemu je detaljno opisan projekt Samovrednovanje srednjih škola od 2006. do 2013. godine i sastoji se od triju poglavlja: O projektu Samovrednovanje srednjih škola, Prioritetna područja unapređenja rada škola i Prikaz odabranih prioritetnih područja unapređenja rada škola. U tim se poglavljima opisuju razvoj projekta od 2007./2008. školske godine do 2012./2013. školske godine, tijek provedbenih aktivnosti u procesu samovrednovanja u jednoj školskoj godini i rezultati analiza odabranih tematskih dijelova iz samoevaluacijskih izvješća. Projekt je ostvaren suradnjom Centra, školskih timova za kvalitetu i suradnika mreže podrške samovrednovanju škola. Zatim su predstavljena prioritetna područja unapređenja koja su u nekoliko godina rada proizišla iz prakse škola, a analizirana su i definirana u Centru te predložena svim zainteresiranim skupinama. Iz odabranih područja iz samoevaluacijskih izvješća škola kao što su kvaliteta nastave, uvjeti rada, suradnja s vanjskim partnerima (dionicima) i razvoj škole prikazane su detaljnije analize. U drugome dijelu Nositelji samovrednovanja i vanjski suradnici škola projekta samovrednovanje srednjih škola predstavljeni su nositelji i vanjski suradnici samovrednovanja škola. Taj dio se sastoji od triju poglavlja: Školski timovi za kvalitetu, Suradnici mreže podrške samovrednovanju škola i Suradnja školskih timova za kvalitetu i suradnika mreže podrške samovrednovanju škola. U tim su poglavljima opisani zadatci, uloga i edukacija školskih timova za kvalitetu koji su glavni nositelji samovrednovanja škola te zadatci i uloga suradnika mreže koji su vanjski suradnici škola u procesu samovrednovanja. Također je prikazana suradnja između školskih timova za kvalitetu i suradnika mreže te njihova mišljenja o ostvarenim sastancima i o projektu i korisnosti sudjelovanja u njemu. Opisana je uloga i zadatci školskih timova za kvalitetu te njihova edukacija u procesu samovrednovanja škola. Predstavljeni su i suradnici mreže podrške samovrednovanju škola, njihova uloga, zadaće i temeljita edukacija koju provodi Centar u suradnji s vanjskim suradnicima. U ovome dijelu prikazani su rezultati proizišli iz analiza izvješća suradnika mreže , primjeri i iskustva u radu sa školama. U trećemu dijelu Škole u projektu samovrednovanje srednjih škola predstavljene su škole koje su surađivale s Centrom na projektu Samovrednovanje srednjih škola od 2006. do 2012. godine. Prikazan je broj i prostorni raspored škola, iskustva ravnatelja pojedinih škola i karakteristike škola u projektu. Iako je većina srednjih škola prvo dostavila izvješće o samovrednovanju, neke su zahtijevale daljnje smjernice od Centra i suradnika mreže podrške samovrednovanju škola. Navedena suradnja i uključenost u projekt trajala je, ovisno o interesu i mogućnostima škola, jednu ili više godina. Suradnici mreže podrške samovrednovanju škola je četvrti dio u kojemu su navedeni i opisani svi suradnici mreže koji su tri do pet godina surađivali s Centrom u projektu Samovrednovanje srednjih škola. Njihovi kratki životopisi i osvrti na proces samovrednovanja predstavljeni su u cijelosti kako bi svi čitatelji upoznali stručnjake koji su, uključivši se u projekt Samovrednovanje srednjih škola i u proces samovrednovanja škola, svojim znanjem, vještinama i iskustvom pomogli brojnim školama Republike Hrvatske u promišljanjima o kvaliteti i unaprjeđenju njihova rada. Ostali dijelovi knjige uključuju Rezultate i preporuke, Zaključak, Popis predložene literature te Priloge. Monografija ima ukupno 232 stranice, 7 tablica, 27 slika i 4 priloga. Proces samovrednovanja omogućuje školi i svim njezinim dionicima uvid u to koje su jake, a koje slabe strane ustanove te omogućuje školama kontinuirani rad na poboljšanju i razvoju. Škola tako postaje transparentnija u radu i prema osnivaču i prema njezinim učenicima. Iskustva stečena provedbom projekta Samovrednovanje srednjih škola od 2006. do 2013. godine pridonose razvoju metodologije sustavnoga vanjskog vrednovanja škola.