Search

When performing the objects on the distant locations, it is necessary to make the foundation structure with as little ground impact as possible. One of the usual choices is the rigid steel grid construction on the shallow foundations. Many authors worked on the problem of defining calculation expression for the soil reaction coefficient, which represents the behaviour of the ground. In the programmatically solution called SE_Calc values of the soil reaction coefficient are calculated by each author. The paper shows the effects of different modelling of the soil reaction coefficient on the steel grid structure, rigid or soft. The structural response and the contact with the soil are analysed.

Erozivno djelovanje toka u prirodnim vodotocima uzrokuje pojavu kaverni nastalih podlokavanjem oko građevina u koritu, od kojih je najčešće riječ o elementima mosta. Budući da podlokavanje oko mosta može bitno utjecati na promjenu opterećenja i posljedično njegovu sigurnost, važno je provoditi redovno praćenje stanja korita i evidentirati promjene u njemu. U ovome radu predstavljen je pregled opreme koja se koristi za praćenje podlokavanja, njezinih prednosti i nedostataka kao osvrt na njezinu primjenjivost u uvjetima nailaska velikih vodnih valova.

Betonske grede koje su armirane velikom količinom vlačne čelične armature ili FRP armaturom imaju malu duktilnost pri savijanju koja se može povećati ovijanjem tlačnog područja. U radu su teorijski objašnjeni razlozi povećanja duktilnosti te je opisan analitički postupak određivanja dijagrama moment savijanja – zakrivljenost za betonske grede s ovijenim tlačnim područjem. Na temelju tog dijagrama moguće je odrediti duktilnost presjeka, a integracijom duž grede i duktilnost elementa. Time je dan postupak kojim se može kvatificirati ponašanje betonskih greda pri savijanju što olakšava postupak procjene i projektiranja konstrukcija. Pri konstruiranju dijagrama definirane su karakteristične točke za koje su uz poštivanje ravnoteže sila i momenata, bernoullijeve hipoteze ravnih presjeka te kompatibilnosti deformacija definirani momenti savijanja i zakrivljenosti. Pokazano je da se duktilnost betonskih greda može značajno povećati ovijanjem tlačnog područja što trenutne norme za projektiranje ne prepoznaju. Potrebno je napraviti dodatna teorijska i eksperimentalna istraživanja kako bi se takve grede mogle koristiti u praksi.

U ovome radu analizirani su postojeći podatci količine oborina te razina voda u Crvenome jezeru, jednomu od krških jezera pokraj Imotskoga. Radi boljega razumijevanja hidrogeološkoga funkcioniranja jezera analizirane su kvazirecesijske krivulje dobivene na temelju postojećih podataka mjerenih vodostaja u razdoblju od 28. rujna 2013. do 20. ožujka 2019. godine. Glavna recesijska krivulja (MRC) izdvojena je korištenjem Adapted matching strip metode, Tabulation metode i metode po Petrašu. Dominantni hidrogeološki mehanizam identificiran je pomoću kvazikoeficijenata recesije koji definiraju odnos komponenata izravnoga i podzemnoga otjecanja.

Uloga otvorenih prostora škola u obrazovnom procesu i u arhitekturi škola mijenjala se tijekom vremena, a u zadnjih nekoliko desetljeća ovi prostori postaju sve važniji pedagozima, arhitektima i zajednici. Kvalitetni otvoreni prostori postojećih škola najčešće su rezultat individualnih napora projektanta i korisnika, bez sustavnog okvira koji bi regulirao projektiranje otvorenih prostora škola na istoj razini kao i unutarnjih prostora. Cilj je ovog rada kratki pregled istraživanja koje se provodi u sklopu doktorske disertacije čija je tema definiranje kriterija za projektiranje otvorenih prostora škola te njihova evaluacija u odnosu na pedagoške, arhitektonske i urbanističke kriterije. Postavljeni kriteriji provjeravat će se na primjerima škola grada Osijeka. Uspostavljanjem korelacije između pedagogije, arhitekture i urbanističkog konteksta omogućuje se holistički pristup projektiranju otvorenih prostora škole. U radu je prikazan pregled teme, metodologija istraživanja te zaključci za daljnja istraživanja.

Cementom stabilizirani nosivi slojevi u kolničkoj konstrukciji povećavaju nosivost, pružaju ravnu podlogu za asfaltne slojeve i sprječavaju ispumpavanje materijala prema gore. Unatoč pozitivnim karakteristikama ovoga sloja, postoje i negativni učinci. Prilikom stvrdnjavanja ovih mješavina, što je rezultat hidratacije cementa, dolazi do skupljanja materijala te se proizvode vlačna naprezanja. Kao posljedica nastaju pukotine koje se pod utjecajem vremenskih činitelja i dinamičkoga prometnog opterećenja šire i reflektiraju na asfaltne slojeve. Kako bi se spriječili ili smanjili negativni učinci, istražuje se primjena alternativnih materijala u ovim slojevima. U ovome radu predstavljen je projekt RubSuPave koji se provodi na Građevinskome i arhitektonskom fakultetu Osijek koji istražuje mogućnosti upotrebe reciklirane gume u cementom stabiliziranim nosivim slojevima kolnika. Cilj je projekta utvrditi utjecaj gume na pojavu reflektivnih pukotina u kolničkim konstrukcijama.

U posljednjim desetljećima svjedočimo sve učestalijim terorističkim napadima eksplozivnim napravama, a mostovi su zanimljivi zbog lake dostupnosti i velikog značaja u infrastrukturi. Promatrano je djelovanje eksplozije na stup budući da gubitak nosivosti stupa mosta utječe na nosivost cijele konstrukcije. Stupovi su kritični elementi jer su u prošlosti dimenzionirani na minimalna horizontalna djelovanja. Stoga su pregledani arhivirani projekti nadvožnjaka na hrvatskim cestama i autocestama, te je izabran stup dimenzioniran prema Jugoslavenskim standardima koji će se eksperimentalno ispitati na djelovanje eksplozije. Cilj je provjeriti otpornost postojećeg stupa na djelovanje eksplozije te povećati bazu eksperimentalnih podataka. Na temelju izmjerenih rezultata će se kalibrirati numerički model koji se može koristiti za daljnje simulacije različitih scenarija djelovanja eksplozije.

Rad prikazuje pregled stanja područja utjecaja ugljičnih nanocjevčica na tlačnu čvrstoću betona. Analiziran je utjecaj dodatka različitoga udjela i različitih vrsta ugljičnih nanocjevčica na svojstva betona te su prikazani kritički osvrt i smjernice za daljnja istraživanja.

U radu je dan pregled zidanih svođenih mostova u Republici Hrvatskoj, njihovih tipoloških obilježja i opaženih oštećenja. Podatci o mostovima su prikupljani od ovlaštenih ustanova, državnih arhiva i restauratorskih zavoda. Podatci su statistički obrađeni uzimajući u obzir gradivo, geometrijska svojstva, debljinu svoda (luka), broj raspona i otvorenost/zatvorenost bočnih zidova. Najčešći su kameni mostovi konstantne debljine svoda (luka) i zatvorenih bočnih zidova s kružnim lukom za jendorasponske i segmentnim lukom za višerasponske mostove. Brzim vizualnim in-situ pregledima su prikupljani dodatni podatci o geometrijskim svojstvima i stanju cestovnih mostova od opeke. Uočena oštećenja upućuju na potrebu za detaljniju provjeru u svrhu ocjenjivanja stanja mosta, a kako bi se prikladnim mjerama održavanja i popravaka očuvala njihova trajnost i nastavilo neometano korištenje.

U ovom radu prikazani su rezultati terenskih opažanja promjene geometrije zasjeka u mekoj stijeni uslijed kombiniranog utjecaja rastrošbe i erozije. Terenska opažanja vršena su na pilot lokaciji Žnjan od izrade zasjeka (2002.) te su dovršena trogodišnjim opažanjem terestičkim laserskim skeniranjem. Kao glavni cilj provedenog opažanja postavlja se određivanje količine erodiranog materijala (odnosno brzine napredovanja erozije), međutim kao ne manje važan specifični cilj nameće se i definiranje parametra stalne rastresitosti stijenskog materijala, kao osnovnog parametra kod svih poznatih matematičkih modela definiranja profila zasjeka uslijed erozije istih u vremenu.

Rad opisuje modeliranje tucaničkog materijala unutar zastorne prizme u željezničkom kolosijeku. U radu je također dan smjer budućeg istraživanja na temelju metode diskretno-konačnih elemenata.

Analizirane su hidrološke vremenske serije srednjih i maksimalnih protoka i pronosa nanosa na vodomjernoj stanici Podsused pomoću kontinuirane valićne transformacije s Morletovom valićnom funkcijom i njihov prikaz pomoću valićnog spektra, globalnog valićnog spektra i valićne koherencije. Rezultati obrade mjesečnih vremenskih serija protoka pokazuju unutargodišnju i višegodišnju izmjenu velikih i malih voda, što se onda može usporediti sa izmjenama velikih i malih pronosa nanosa te sa izmjenama globalnim indikatorima klimatskih indikatora ENSO i NAO.

Geografski informacijski sustav (GIS) je jedan od računalnih informacijskih sustava sposobnih za integraciju podataka iz različitih izvora koji će pružiti potrebne informacije za učinkovito donošenje odluka u urbanom planiranju. Ostali informacijski sustavi za planiranje u urbanim sredinama uključuju sustave za upravljanje bazom podataka (DBMS), sustave za podršku u odlučivanju (DSS) i ekspertne sustave. GIS služi ujedno kao baza podataka i kao alat za planiranje u urbanim sredinama. Kombinacijom podataka iz GIS baze podataka s drugim tabličnim bazama podataka ili posebno provedenim istraživanjima, geografske informacije mogu služiti kao podloga za donošenje učinkovitih odluka u urbanom prostornom planiranju. Upravljanje bazom podataka, vizualizacija, prostorna analiza i prostorno modeliranje najvažnije su uporabe GIS-a u planiranju u urbanim sredinama [1]. Odbor za standarde Instituta za projektni menadžment (Project Managment Institute – PMI) definira upravljanje projektima kao „primjenu znanja, vještina, alata i tehnika za projektne aktivnosti koje bi zadovoljile i premašile potrebe i očekivanja dionika“ [2]. U upravljanju zemljištem, sukobi među dionicima koji se pojavljuju su česti i problematični. Iz tih razloga je svaki projekt koji je vezan uz planiranje zemljišta teško provesti. Funkcija prostornog planiranja u urbanim sredinama se može svrstati u cjeline administracije, kontrole razvoja, izrade plana projekta i strateškog planiranja. Administracija i kontrola razvoja su relativno rutinske aktivnosti, dok se izrada plana projekta i strateško planiranje još uvijek prilikom urbanog planiranja primjenjuju u manjoj mjeri [1]. Istraživanjem problematike upravljanja projektima, poglavito onim dijelom koji se odnosi na njegove prostorne aspekte u urbanim sredinama, uočen je niz nedostataka. Ovo istraživanje će se usmjeriti na istraživanje problema brojnosti i nestrukturiranosti prostornih podataka potrebnih za upravljanje i odlučivanje projektom te mogućnosti i načina obrade tih podataka u cilju stvaranja kvalitetnije podloge za odlučivanje. Pretvaranje prostornih podataka u informacije o prostornim aspektima stvorit će se podloga u cilju podrške upravljanju projektom. Cilj je modelirati na GIS-u utemeljen sustav za podršku odlučivanju za upravljanje javnim projektima kojim će se unaprijediti kvaliteta procesa donošenja odluka te će se predočiti organizacija (strukturiranje) i uporaba prostornih podataka u svrhu unaprjeđenja procesa u menadžerskog odlučivanja. Samim modeliranim sustavom će se unaprijediti upravljanje velikim javnim projektima. Ovim istraživanjem će se iskazati važnost analiziranja prostornih podatka za procese odlučivanja tijekom planiranja velikih javnih projekata. Organizirano korištenje informacija dobivenih iz provedenih analiza prostornih podataka zasnovano će biti na konceptu sustava za podršku odlučivanju (SPO). Sustavi za podršku odlučivanju, kao interaktivni sustavi, pomažu donositeljima odluka korištenje podataka i modela u cilju rješavanja nestrukturiranih zadaća. SPO su se razvili iz tehnika operacijskih istraživanja i upravljačkih informacijskih sustava i koriste se za donošenje brojnih i raznovrsnih odluka. Raznovrsnost odluka utemeljenih na analizama prostornih podataka javlja se zbog različitih potreba donositelja odluka. Prije svega radi se o korisnicima na različitim razinama odlučivanja (u smislu hijerarhije upravljanja projektima) kao i o različitim područjima prostorne problematike unutar upravljanja projektima na koja se odluke odnose. Navedeno upućuje na različite oblike podataka kako po mjernim jedinicama u kojima se iskazuju tako i po načinu njihova iskazivanja tj. jesu li iskazani numerički ili opisno. Navedeno je posljedica potrebe sagledavanja više različitih aspekata prostornih karakteristika problema upravljanja nekim projektom. Dakle, možemo govoriti o različitim često naoko neusporedivim kriterijima s pomoću kojih je potrebno vrednovati varijantna rješenja datog problema. Radi navedenog, u bazi modela kao adekvatni modeli pojavit će se višekriterijalne metode odlučivanja. Višekriterijalne metode (AHP, PROMETHEE I, II, V, GAIA) angažirat će prostorne podatke za provođenje analiza vrednovanja varijantnih rješenje projektno- planerskih problema. Višekriterijalna analiza koristit će se kao osnovni pristup generiranju varijantnih rješenja i generiranju ciljeva. Sve navedeno biti će uklopljeno u novi i jedninstveni SPO koji se kao i svaki drugi SPO sastoji od tri osnovna podsustava [3]: podaci, modeli i modul dijalog. U centru ovog istraživanja je podsustav za upravljanje podacima ili još preciznije njegov dio kojeg nazivamo baza podataka. Naime, podsustav za upravljanje podacima osim baze podataka uključuje i sustav upravljanja bazom podataka, katalog svih podataka u bazi podataka i pretraživač. Baza podataka je skup međusobno povezanih podataka koja strukturno odgovara potrebama određenih organizacija. Sustav upravljanja bazom podataka (SBMS) provodi tri osnovne funkcije: spremanje (pohranjivanje podataka u bazu podataka), pozivanje (povlačenje podataka iz baze podataka) te kontrolu baze podataka. Za ostvarivanje potpune potpore menadžerskom odlučivanju potrebno je ostvariti integraciju strukturirane baze podataka i sustava za njeno upravljanje sa modelima baze. Baza modela sadrži rutinske i specijalizirane kvantitativne modele koji osiguravaju analitičke sposobnosti sustava podrške odlučivanju. Modeli unutar baze modela mogu biti raspodijeljeni u četiri glavne kategorije: strateške, taktičke, operativne, i dodatne modele i subrutine. Strateški modeli se koriste za potporu strateških odluka. Taktički modeli se koriste na srednjim razinama odlučivanja kao pomoć pri odlučivanju o alokaciji i kontroli resursa određene organizacije. Operativni modeli odnose se na najnižu razinu odlučivanja te se koriste u rješavanju svakodnevnih problema s kojima se susreću donositelji odluka na toj razini [4]. Kao podrška odlučivanju za upravljanje urbanim javnim projektima određuje se za: - operativnu razinu – prikupljanje podataka (kao što su prostorni atributi zemljišnih čestica obuhvaćenih projektom, pitanja vlasništva, dostupne dokumentacije i sl.) i njihova operativna obrada (provođenje prostornih analiza korištenjem alata geografskih informacijskih sustava) u svrhu operativnog odlučivanja ili pripreme podloga za taktičko odlučivanje (pripreme podataka u formi koja je prikladna njihovoj obradi na taktičkoj razini), - taktičku razinu – na temelju podataka s operativne razine i odrednica koje izviru iz podataka s više strateške razine provode se analize radi donošenja upravljačkih odluka kojima se može povećavati njihova efikasnost te efektivnost realizacije projekta (npr. mogu se donositi odluke u svrhu unaprjeđenja funkcionalnosti korištenja prostora obuhvaćenog projektom kako u pojedinim projektnim fazama tako i kada je projekt u potpunosti realiziran, ali i kasnije tijekom cijelog životnog vijeka projekta), - stratešku razinu – planiranje izgradnje urbanog javnog projekta (odnosi se na planiranje faznosti realizacije projekta, ali i na njegovo uklapanje tj. interakciju s okolnim prostorom i njegovim funkcionalnostima) kojeg je zbog njegova opsega i volumena vrlo rijetko moguće odjednom realizirati (u jednom investicijskom ili upravljačkom ciklusu). Područje istraživanja obuhvaća identifikaciju geodetskih podataka relevantnih za upravljanje projektima te definiciju dionika u procesu odlučivanja s njihovim ciljeva i željama. Sustav podrške odlučivanju prostornim cjelinama (SDSS) je interaktivan sustav dizajniran da pomogne u donošenju odluka i rješavanju strukturiranih prostornih rješenja [5]. Osmišljen je da pomogne donositelju odluka prilikom prostornog planiranja korištenja zemljišta. SDSS se sastoji od sustavu za podršku odlučivanju (DSS) i geografskog informacijskog sustava (GIS). To podrazumijeva upotrebu sustava za upravljanje bazom podataka, koja ima i obrađuje prostorne podatke. SDSS obično postoji u obliku računalnog modela ili više međusobno povezanih računalnih modela. Iako postoje razne tehnike za simuliranje dinamike korištenja zemljišta, dvije vrste su posebno pogodne za SDSS: cellular automata (CA) based models i Agent Based Models (ABM) [6]. SDSS obično koristi razne prostorne i neprostorne informacije, kao i podatke o korištenju zemljišta, prijevozu, vodoprivredi, demografiji, poljoprivredi, klimi, upravljanju resursima, itd. Korištenjem dvije ili više atributne točke u prošlosti modeli mogu biti kalibrirani, a zatim i projicirani za analiziranje budućih različitih prostornih opcija. Koristeći ove tehnike prostorni planeri mogu istražiti učinke različitih scenarija te na temelju njih pružiti najoptimalnija rješenja donositeljima odluka.

Sektor zgradarstva koji čini oko 40 % ukupne potrošnje energije u Europskoj Uniji i koji se neprestano širi predstavlja veliki potencijal za povećanje energetske učinkovitosti. Jedna od mjera povećanja učinkovite potrošnje energije postojećih zgrada koje troše navedenu količinu energije jest obnova odnosno rekonstrukcija postojećih zgrada zadovoljavanjem minimalnih zahtjeva energetske učinkovitosti određenih Propisom. Kod postojećih građevina, a posebno kod povijesnih građevina se međutim javlja sljedeći problem – toplinska svojstva se vrednuju istim kriterijima i metodama koje se koriste i za nove zgrade - zbog ograničenih informacija o primijenjenim materijalima i načinima izvedbe postojećih zgrada. Upravo zbog navedenog istraživanje je usmjereno na razvoj i nadogradnju postojećih metodologija vrednovanja toplinskih svojstava postojećih zgrada nerazornim metodama ispitivanja toplinskih svojstava kako bi se s jedne strane omogućila troškovno učinkovita obnova, a s druge strane ostvarili propisani uvjeti prilikom rekonstrukcije.

U okviru rada prikazan je pregled stanja područja vezan uz detekciju oštećenja štapnih elemenata. Nadalje, prikazana su preliminarna numerička testiranja metode detekcije oštećenja pomoću zakrivljenosti modalnih oblika.

Rad opisuje motivaciju za razvoj ECO-SANDWICH® panela te istraživanja provedena radi izdavanja Izjave o svojstvima i CE oznake. Također, u radu je dan smjer budućeg istraživanja ECO-SANDWICH® panela(istraživanje higrotermalnog ponašanja).

U ovom su radu vršena dinamička ispitivanja jednoetažnih jednopoljnih čeličnih okvira sa zidanom ispunom na potresnoj platformi. . Čelični okviri su visine 900 mm, dužine 900 mm, te debljine 80 mm. Ispitani uzorci predstavljaju 1:3 umanjeni model realnog okvira. Uzorci su izrađeni od realnih materijala, s realnim načinom izvedbe. Odvojeno su razmatrani okviri s većom i manjom savojnom krutosti, tj. kruti (SF) i meki (WF) okvir. Okviri su najprije izloženi djelovanju umjetnog akcelerograma generiranog iz elastičnog spektra odgovora, a potom djelovanju akcelerograma potresa Petrovac iz 1979.g., Crna Gora.Temeljem provedenih eksperimentalnih ispitivanja analiziran je utjecaj više parametara (krutost okvira, ojačanje pomoću žbuke, armatura žbuke, amplituda i tip potresa, itd.) na ponašanje ovakvih konstrukcija pri potresu. Ispitivanja su pokazala da žbuka može značajno doprinijeti čvrstoći i nosivosti ziđa, a samim time čvrstoći i nosivosti okvira sa zidanom ispunom. Ovakva rješenja su racionalna i efektivna i mogu uspješno poslužiti u sanaciji i poboljšanju seizmičke nosivosti zidanih konstrukcija.

Ekološki građevinski materijali su oni koji ne utječu na zdravlje korisnika i okoline, minimaliziraju korištenje neobnovljivih resursa i minimaliziraju emisiju štetnih supstanci tijekom cijelog svog životnog ciklusa. Slama je jedan od najboljih ekoloških građevinskih materijala, obnovljivi materijal koji se uzgaja svake godine. Proizvodnja slame je energetski štedljiva, ekološki ugodna, nema otpadaka te se po završetku ciklusa građevine može kompostirati što ne dovodi do emisije ugljičnog dioksida ukoliko se spaljuje kao poljoprivredni otpad na poljima. U Hrvatskoj je godišnje na raspolaganju više od 340.000 tona slame od pšenice i ječma, što dovodi do ogromne moguće iskoristivosti ovog prirodnog materijala, poglavito u Slavoniji i Baranji gdje je ona najzastupljenija.

Dan je pregled stanja područja vezano za ponašanje i proračun posmičnih stijena sa spregnutom ispunom.

Najveći izazov prilikom modeliranja ovakvih sustava je adekvatno simulirati njegovo ponašanje koje bitno ovisi o interakciji osnovnog okvira i ispuna kao najčešće dviju zasebnih komponenata. U pristupu modeliranju razlikujemo prvenstveno mikro i makro modele. Za ovu studiju usvojen je makro model konstruiran programom OpenSees (Open System for Earthquake Engineering Simulation, PEER, Berkeley) koji ima izvrsne mogućnosti opisivanja globalnog i lokalnog ponašanja sustava, te je u isto vrijeme robustan, fleksibilan i nudi detaljan uvid u prirodu ponašanja uz razuman broj potrebnih parametara za opisivanje modela materijala. Analiza pouzdanosti je provedena na temelju nelinearnog numeričkog modela, na kojem je moguće analizirati statička i dinamička opterećenja. Ovakav pristup ima prednost ponajprije u mogućnosti reduciranja nesigurnosti koje su inače prisutne kod analitičkog definiranja jednadžbe graničnog stanja, čiji se oblik znatno komplicira uzevši u obzir nelinearnost i statičku neodređenost modela. Za procjenu pouzdanosti horizontalne nosivost, u domeni potresnog inženjerstva, dovoljno je definirati jednadžbu graničnog stanja ograničavanjem međukatnog pomaka, što se pokazala najbolja mjera štete konstruktivnih elemenata. Niža razina dokaza pouzdanosti (FORM) koja je operativnija u praksi provodi se s pomoću operativne vrijednosti vjerojatnosti otkazivanja Pf koja se naziva indeks pouzdanosti β i obrnuto je proporcionalna vjerojatnosti otkazivanja Pf. Cilj ovog rada je prvenstveno procijeniti pouzdanost horizontalne nosivost nelinearnog modela statičkom metodom postupnog guranja (engl. static pushover), tako da je provedena FORM analiza i Monte Carlo simulacije metodom konačnih elemenata, te je uspoređena vrijednost vjerojatnosti otkazivanja Pf. Numerički makro model je kalibriran na temelju prethodno provedenim eksperimentima statičkim cikličkim opterećivanjem u ravnini, pri čemu su ispitane i karakteristike sastavnih materijala iz kojih su definirane slučajne varijable za beton, armaturni čelik i ziđe, dok je varijacija razine vertikalnog opterećenja također definirana eksperimentom. Iskazivanje vrijednosti vjerojatnosti otkazivanja Pf putem Monte Carlo simulacije generiranje N slučajnih ishoda izračunava se kao Nf/N pri čemu je nužan veliki broj simulacija, odnosno N ≥ 10^5, za preciznu procjenu pouzdanosti. Numerički model predstavlja armirano–betonski okvir jednog raspona i jedne visine, originalno konstruiran u mjerilu 1:2.5, te se sastoji od linijskih konačnih elemenata za stupove, gredu i pojednostavljene tlačne dijagonale za reprezentaciju zidanog ispuna. Stupovi i greda modelirani su Force–Based elementom s pridruženim Fiber presjekom i definiranom duljinom plastičnih zglobova, dok je zidani ispun modeliran sustavom tlačnih opruga. Horizontalno opterećenje je nanošeno u 20 koraka do 100% iznosa koje je definirano kao maksimalna nosivost temeljem eksperimenta, te se pratio vršni pomak ravnine grede koji je ograničen jednadžbom graničnog stanja, pripadajućim iznosom pomaka pri vršnoj nosivosti. Za najrealnije opisivanje ponašanja konstrukcija u potresnom inženjerstvu nelinearnom dinamičkom analizom daleko su najveći izvor nesigurnosti zapisi ubrzanja temeljnog tla, uz koji nije zanemariv i izvor nesigurnosti povezan s karakteristikama materijala. Rezultati FORM analize su usporedivi s Monte Carlo simulacijama, te je dobivena optimalna kombinacija parametara materijala za dosezanje ciljanog pomaka definiranog jednadžbom graničnog stanja. Ovakav pristup analizi pouzdanosti daje neograničene mogućnosti u području potresnog inženjerstva te cjelokupnu implementaciju nesigurnosti unutar jednog modela, što je neophodno za procjenu rizika od kolapsa ili procjenu gubitaka unutar okvira PEER PBEE metodologije.

Otvori u krovnim ili međukatnim lijepljenim lameliranim nosačima često su posljedica strojarskih, instalaterskih ili arhitektonskih zahtjeva. Izvođenje otvora značajno oslabljuje presjek nosača, stanje naprezanja oko otvora postaje složeno i za posljedicu ima veliko smanjenje nosivosti. Raspored naprezanja oko otvora je takav da se naizmjenično pojavljuju tlačna i vlačna naprezanja okomita na pravac vlakana koja zajedno u interakciji s posmičnim naprezanjima djeluju krajnje nepovoljno. Naime, drvo kao anizotropni nehomogeni materijal ima nisku posmičnu i izrazito nisku vlačnu čvrstoću okomito na pravac vlakana, a obzirom da je otkazivanje nosivosti dosezanjem navedenih čvrstoća krtog karaktera, ovakvi nosači moraju se pažljivo proračunati, a svako naknadno oslabljenje koje nije predviđeno projektom je vrlo opasno po sigurnost konstrukcije.