Search

Agronomska biofortifikacija predstavlja najjednostavniji i najbrži način povećanja koncentracije Zn i Fe u zrnu. Ciljevi istraživanja su utvrditi utjecaj sorte i istodobne aplikacije mikroelementima Zn i Fe na povećanje koncentracije Zn i Fe u zrnu. Poljski pokus s 4 ozime sorte proveden uz 7 različitih tretmana aplikacije Zn i Fe: 1. kontrola, 2. aplikacija Zn u tlo u jesen, 3. Fe u jesen, 4. folijarna prihrana Zn, 5. folijarno Fe, 6. Zn + Fe u tlo i 7. Zn + Fe folijarno. Najveću koncentraciju Zn u zrnu ostvarila je sorta Divana (48, 598 mg/kg). Najveća koncentracija Zn u zrnu ostvarena je nakon folijarne aplikacije Zn (43, 356 mg/kg), te folijarne aplikacije Fe+Zn (41, 298 mg/kg). Značajno veću koncentraciju Fe u zrnu ostvarila je sorta Divana (47, 377 mg/kg) u odnosu na preostale tri sorte. Najveća koncentracija Fe (47, 103 mg/kg) u zrnu pšenice je rezultat folijarne aplikacije Fe, zatim folijarne aplikacije Fe + Zn (45, 703 mg/kg). Folijarna aplikacija Zn i Fe značajno povećava koncentraciju Zn i Fe u zrnu. Najveća koncentracija Zn u zrnu ostvarena je nakon folijarne aplikacije Zn ili Fe+Zn. Najveća koncentracija Fe je ostvarena nakon folijarne aplikacije Fe. Sorte i biofortifikacija Zn i Fe su značajno utjecali na koncentraciju Zn i Fe u zrnu.

Biofortifikacija predstavlja oplemenjivačke i agronomske postupke obogaćivanja jestivih dijelova biljaka esencijalnim elementima poput selena i cinka. Nedostatak mikroelemenata u prehrani ljudi smatra se jednim od vodećih svjetskih problema koji se pokušava riješiti postupcima biofortifikacije povrtlarskih i ratarskih kultura koje su visoko zastupljene u ishrani ljudi. Obzirom da je kupus kultura široke proizvodnje i značajnih nutritivnih vrijednosti cilj ovog istraživanja je bio istražiti neke od fizioloških mehanizama kupusa kao odgovor na gnojidbu selenom i cinkom u svrhu biofortifikacije. Pokus je proveden na dva slavonska lokaliteta u istočnoj Hrvatskoj gdje su prije sadnje kupusa mikroelementi plitko uneseni na proizvodne površine u obliku vodenih otopina. Uzorci lista kupusa prikupljeni su tijekom dvije razvojne fenofaze kupusa tijekom svibnja i lipnja 2017. godine. Aplikacija selena rezultirala je statistički značajnim smanjenjem sadržaja vitamina C dok je aplikacija cinkom rezultirala statistički značajnim povećanjem sadržaja fenola u odnosu na kontrolu. Lokalitet i fenofaza uzorkovanja, u prosjeku za sve tretmane, značajno su utjecali na sadržaj vitamina C, vodikovog peroksida, prolina, fenola, karotenoida, klorofila A i B, intenzitet lipidne peroksidacije te na sadržaj vode u listu (RWC i WSD). Na oba lokaliteta utvrđene su statistički značajno veće koncentracije vitamina C, fenola, klorofila i karotenoida u uzorcima lista kupusa u svibnju u odnosu na lipanj. RWC i WSD značajno su se razlikovali između lokaliteta. Pokus je pokazao kako biofortifikacija selenom i cinkom nije nepovoljno utjecala na fiziološke mehanizme kupusa dok su ekološki činitelji (lokalitet i fenofaza) imali vrlo značajan utjecaj.

U mnogim područjima u svijetu koncentracija Se u tlu je mala, što utječe na razinu Se u krmi i hrani te, posljedično, na zdravlje životinja i ljudi. U prethodnim su istraživanjima različiti autori objavili da je prosječan dnevni unos Se u istočnoj Hrvatskoj vrlo nizak te da biofortifikacija može ublažiti pothranjenost selenom. Cilj je ovog istraživanja utvrditi uspješnost biofortifikacije matovilca (Valerianella locusta L.) uzgajanog u kontejnerima dodavanjem Se u različite medije za uzgoj. Pokus je proveden uzgojem matovilca u kontroliranim uvjetima u tri različita medija (komercijalni medij na bazi bijelog treseta, vermikompost i 1:1 smjesa komercijalnog medija i vermikomposta) u sjetvenim kontejnerima s volumenom 52 mL po sjetvenom mjestu. Biofortifikacija Se provedena je dodavanjem 15 mL 40 μM otopine Na2SeO4 u medij 40 dana nakon sjetve. Medij je značajno utjecao na prinos matovilca jer je najveći prinos ostvaren uzgojem na komercijalnom mediju i na 1:1 smjesi s vermikompostom, a značajno niži uzgojem na čistom vermikompostu. Biofortifikacija nije utjecaja na prinos. Utjecaj medija i biofortifikacije na koncentracije Se bio je suprotan, nije utvrđen utjecaj medija, a aplikacija Se rezultirala je 173 puta većom koncentracijom Se u matovilcu nego u kontrolnom tretmanu (1123, 6 prema 6, 5 μg Se kg-1 u svježoj tvari). Rezultati dokazuju veliki potencijal biofortifikacije jer je za preporučeni dnevni unos selena (55 μg) dovoljno konzumirati 48, 9 g svježeg biofortificiranog matovilca ili 8.461, 5 g matovilca bez biofortifikacije.

Niska koncentracija cinka u tlima rezultira niskom koncentracijom toga elementa i u prehraniljudi i životnja. Kako je cink esencijalan element, njegov deficit nepovoljno utječe na organizam. S druge strane, kadmij je toksičan element bez esencijalnog i korisnog učinka, te je stoga poželjno da ga u konzumnim namirnicama bude što manje. Agronomska biofortifikacija rezultira povećanjem cinka u jestivim dijelovma biljaka,a time i većim količinama unosa cinka u ljudski organizam. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi utjecaj folijarne aplikacije cinka na koncentraciju cinka i kadmija u biljnim dijelovima (osobito zrnu) pojedinih sorata soje. Biofortifikacijski pokus proveden je 2017. godine na 6 sorata soje (Korana, Sanda, Lucija, Toma, Sunce, Ika) različitih grupa zriobe (00I). Folijarna aplikacija cinka u obliku cink sulfata (5,489 kg/haZnSeO4×H2O) provedena je u fenofazi cvatnje soje. Biofortifikacija soje je značajno utjecala na koncentracije cinka u mahunama, stabljici i zrnu (povećanje 106%, 48,5%, odnosno 25%) te iznošenje cinka prinosom zrna (povećanje 34,75%). Tretman nije statistički značajno utjecao na koncentraciju kadmija u stabljici, mahunama i zrnu soje te njegovo iznošenje prinosom zrna, ali je utvrđeno malo smanjenje koncentracija u stabljici (23%), mahunama (31%) i zrnu (22,64%). Utvrđen je i statistički značajan utjecaj sorata na prinos te akumulaciju kadmija u biljnim dijelovima i njegovo iznošenje zrnom soje. Utjecaj sorata na koncentraciju cinka i njegovo iznošenje zrnom soje nije bilo statistički značajno. Rezultati navode na zaključak da se folijarnom aplikacijom cinka povećava njegova koncentracija u zrnu, mahunama i stabljici soje. Sorte soje ne razlikuju značajno po akumulaciji i iznošenju apliciranog cinka, ali se razlikuju po akumulaciji i iznošenju kadmija prinosom. Utvrđeni rezultati značajnog povećanja koncentracija Zn u zrnu soje agronomskom biofortifikacijom i istovremeno značajnih razlika između sorata soje u prinosu i koncentracijama kadmija u zrnu, ukazuju da se pažljivim izborom sorte i biofortifikacijom može proizvesti zrno soje visokih koncentracija cinka, istovremeno niskih kocentracija kadmija te dostatno visokih prinosa., Low Zn concentrations in soils result with low concentrations of this element in human and animal nutrition. Since zinc is an essential element, his deficit has an adversely affects at the organism. On the other side, cadmium is a toxic element without any essential and useful effect, and because of that is better that be as little as possible in consumed foodstuffs. Agronomic biofortification results with increasing Zn concentrations in edible parts of plants, and increasing intake of this element into the human organism. The aim of this experiment was been to determine the influence foliar application of zinc on the concentration of zinc and cadmium in plant parts (especially grain) some soybean types. Biofortification experiment was carried out in 2017 on 6 soya cultivars (Korana, Sanda, Lucija, Tom, Sun, Ika) with different lenght of vegecation (00-I). The foliar application of zinc, like zinc sulphate (5.489 kg ha1ZnSeO4 × H2O), was applied in flowering phenophase of soybean. Biofortification of soya was a statistically significant effected on the amount of zinc in pods, stems and grain (increase 106%, 48.5% and 25%) and his taken out with grain yield (34.75%). The treatment didn't statistically significantly affected on the amount of cadmium in stems,pods and soybean grain, and his taken out with grain yield, but there was a decrease; 23% in stems, 31% in pods and 22.64% in grain. Cultivars significantly affected on yield, accumulation of Cd in parts of plant, and his removal with soy bean. The influence of cultivars on zinc concentration and his taken out with yield wasn't been statistically significantly. The results suggest that foliar zinc application increases his concentration in grain, pods and stems of soya. Soya varieties are not significantly different in accumulation and taking out of the applied zinc, but are different in accumulation and taking out of cadmium with yield. The results of a significant increase Zn concentration in soybean grain by agronomic biofortification and at the same time significant differences between soya varieties in yield and concentrations of cadmium in the grain indicate that with careful selection of varieties and biofortification we can produce soya grain with high zinc,and at the same time low cadmium concentration, and sufficiently high yields .

Niska koncentracija selena u tlima i biljkama u Republici Hrvatskoj i mnogim drugim dijelovima Europe rezultira niskom koncentracijom selena u ljudskom i životinjskom organizmu za koje je esencijalan. Agronomska biofortifickacija predstavlja siguran način povećanja koncentracije selena u hrani i krmivima, a posredno u ljudskom i životinjskom organizmu. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj folijarne aplikacije selena na koncentraciju selena u različitim sortama soje, a time i unosa selena u prehrambeni lanac. Biofortifikacijski pokus soje proveden je 2017. godine na lokalitet Osijek gdje je 28. travnja posijano šest sorata soje (Korana, Lucija, Sanda, Toma, Ika Sunce) različitih grupa zriobe (00-I). U fenofazi cvatnje folijarno je apliciran selen u količini od 10 g Se ha-1 u obliku natrijevog selenata (Na2SeO4). Tretman aplikacije selena statistički je značajno utjecao na koncentraciju selena u zrnu, mahunama i stabljici soje, ali ne i na prinos zrna. Koncentracija selena u zrnu povećana je 5 puta (0, 17817 na 0, 88057 mg kg-1), mahunama 3 puta (0, 05635 na 0, 16742 mg kg-1), a stabljici 2 puta (0, 05542 na 0, 11197 mg kg- 1). Utvrđen je statistički značajan utjecaj sorte na prinos (2.975-4.171 kg ha-1), ali ne i na koncentraciju selena u stabljikama, mahunama i zrnu. Zaključak provedenog istraživanja je da se folijarnom aplikacijom selena povećava koncentracija selena u zrnu, mahunama i stabljici soje. Osim toga, sorte soje ne razlikuju se značajno po akumulaciji apliciranog selena u zrnu, mahunama i stabljici tj. nije utvrđena potrebna genetska varijabilnost za genetsku biofortifikaciju. U konačnici, agronomska biofortifikacija soje selenom rezultira povećanim unosom selena u prehrambeni lanac.