Search

Gotovo sve zemlje Europske unije, a i većina zemalja u tranziciji u posljednjem su desetljeću, a neke i ranije, pokrenule proizvodnju biogoriva i to biodizelskoga goriva i etanola. Na temelju pregleda brojnih rezultata istraživanja u svijetu, u ovom se radu analiziraju najvažnija svojstva biodizelskoga goriva, njegova dosadašnja primjena kao alternativnog goriva za dizel motore, te utjecaj njegova sagorijevanja na okoliš u odnosu na mineralno dizel gorivo. Kako je osnovna sirovina za proizvodnju biodizela iz obnovljivih resursa ulje uljane repice, detaljno se analizira postojeća struktura sjetve i udio uljane repice na obradivim površinama u Hrvatskoj, te realne mogućnosti proizvodnje ove kulture za neprehrambeni lanac, odnosno mogućnosti proizvodnje biodizela u Hrvatskoj., Practically all the countries in the European Union and most of the transition countries have in the last decade, and some even earlier than that, started off the production of biofuels, that is, of biodiesel fuel and ethanol. On the basis of a survey of numerous results of investigations in the world, in this work the most important properties of biodiesel fuel are reviewed, its employment to date as alternative fuel for diesel engines, and the environmental impact of its combustion as compared with that of mineral diesel fuel. Since the basic raw material for the production of biodiesel from renewable resources is the oil of oilseed rape, a detailed analysis is given of the existing structure of the crop and the percentage of the cultivable land in Croatia given over to oilseed rape, as well as the realistic opportunities for the production of this crop for the non-food chain, in other words, the opportunity for the production of biodiesel in Croatia.

In addition to being used in food, fuel and lubricants, vegetable oils are promising in many other applications such as food additives, nutritional supplements, cosmetics and biomedicine; however, their low oxidative stability can limit their use. Microencapsulation is a well-established method for the preservation of oil against degradation, controlled release of active ingredients, protection against external factors during storage, and enhanced durability. In this article, microencapsulation methods for vegetable oil are reviewed, including physical methods (spray-drying and freeze-drying), physicochemical methods (complex coacervation, ionic gelation and electrostatic layer-by-layer deposition), and chemical methods (interfacial/in situ polymerization). This article also provides information on the principles, parameters, advantages, disadvantages and applications of these methods., Biljna ulja se osim u prehrani te kao goriva i maziva, mogu koristiti kao dodaci hrani, nutraceutici, u proizvodnji kozmetike i biomedicini, no primjena im je ograničena zbog slabe oksidacijske stabilnosti. Mikroinkapsulacija je uobičajena metoda zaštite ulja od razgradnje i vanjskih čimbenika tijekom skladištenja, kojom se kontrolira otpuštanje aktivnih sastojaka i produljuje trajnost ulja. U ovom je radu dan kratki pregled metoda mikroinkapsulacije biljnih ulja, uključujući fizikalne (sušenje raspršivanjem i zamrzavanjem), fizikalno-kemijske (kompleksna koacervacija, ionsko geliranje i slojeviti elektrostatski premazi) i kemijske (međufazna i in situ polimerizacija) postupke. Osim toga, ovaj rad donosi informacije o principima, parametrima, prednostima i nedostacima, te mogućim primjenama ovih metoda.

U ovom istraživanju određivana je oksidacijska stabilnost mješavine hladno prešanog lješnjakovog ulja i lanenog ulja u omjeru 50 : 50 sa i bez dodataka prirodnih i sintetskih antioksidanasa te sinergista. Primjenom standardnih metoda, određeni su parametri kvalitete ulja (peroksidni broj, slobodne masne kiseline). Antioksidansi koji su korišteni u ovom radu su ekstrakti nara, ružmarina i kadulje, eterično ulje konopljike, lavande, slatkog pelina, divlje mrkve, smilja, propil galat i mješavina tokoferola te sinergist limunska kiselina. Oksidacijska stabilnost ulja ispitivana je primjenom Oven testa. Rezultati ispitivanja prikazani su vrijednostima peroksidog broja tijekom 4 dana trajanja testa. Primjena ekstrakta ružmarina pokazala je bolju zaštitu mješavine ulja od oksidacije u odnosu na ekstrakt kadulje i nara. Dodatkom eteričnog ulja smilja i lavande postignuta je veća zaštita mješavine hladno prešanog lješnjakovog ulja i lanenog ulja prema oksidacijskom kvarenju. Dodatkom sinergista limunske kiseline, prirodnom antioksidansu ekstraktu ružmarina ostvarena je najveća zaštita mješavine ulja od oksidacijskog kvarenja. In this research was determined oxidation stability of mixture consisted of cold-pressed oil of hazelnut and linseed oil in ratio 50 : 50, with and without natural and synthetic antioxidants and synergists. Using standard methods it was defined oil quality parameter (peroxide number, free fatty acids). Antioxidants that were used in this research are: pomegranate extract, rosmary and sage extract, essential oils of hemp, lavander, sweet wormwood, wild carrot, immortelle, propyl galate, tocopherol mix and syinergistic citric acid. Oil oxidation stability was tested using Oven test. The results of testing are shown in peroxide number value during the 4 days of testing. Use of rosmary extract showed better protection of oil mixture from oxidation in comparison with pomegranate and sage extract. By adding essential oil of immortelle and lavander it was achieved greater protection of mixture consisted of cold-pressed oil of hazelnut and linseed to oxidation degradation. With the addition of synergistic citric acid to natural antioxidant rosemary extract, has been proven the highest protection against oil oxidation.

Cilj: Utvrditi razliku u antioksidativnoj aktivnosti maslinovog, suncokretovog, bučinog i crnog ulja i njihovih tokoferolnih ekstrakata te proučiti kinetiku i mehanizam reakcije između slobodnih radikala i antioksidansa. Materijali i metode: Antioksidativna aktivnost ulja i tokoferolnih ekstrakata mjerena je spektrofotometrijski uz uporabu DPPH˙ (2,2-difenil-1-pikril-hidrazil), dok je Trolox ekvivalent poslužio kao referentni standard za kvantifikaciju rezultata dobivenih DPPH˙ testom. Pomoću kinetičkih monofaznih i bifaznih matematičkih modela procijenjena je i analizirana inhibicija signala DPPH˙. Rezultati: Vrijednost TEAC-a ukazuje da maslinovo i suncokretovo ulje (2,16 mmol/L) posjeduju jaču antioksidativnu aktivnost u odnosu na crno (1,85 mmol/L) i bučino ulje (1,68 mmol/L), a ujedno i intenzivniju inhibiciju DPPH˙ radikala. Tokoferolni ekstrakti imaju puno slabiji antioksidativni učinak od analiziranih biljnih ulja, pri čemu je najdjelotvorniji ekstrakt suncokretova ulja koji čini 22,1 % antioksidativne aktivnosti ulja, a najslabiji ekstrakt bučina ulja sa samo 13,9 %. Nestanak DPPH˙ radikala u uzorcima ulja odvija se u dva susljedna koraka, početnog eksponencijalnog koji se odvija unutar 7 min reakcije, ovisno o vrsti ulja, i drugog sporog, gdje su promjene proporcionalne s vremenom. Kod tokoferolnih ekstrakata brzi korak reakcije nije uočen, ukazujući time da se reakcija odvija mehanizmom kinetike prvog reda. Zaključak: Rezultati ukazuju da biljna ulja imaju jači učinak u inhibiciji radikala u odnosu na tokoferolne ekstrakte, pa se njihovom pravilnom konzumacijom potpomaže organizmu u „borbi“ protiv slobodnih radikala. Zapravo, najvažniji dio antioksidacijskog sustava obrane organizma od slobodnih radikala čini sinergističko djelovanje antioksidansa, odnosno antioksidansi u sinergiji imaju jači učinak nego sumarni učinak svih pojedinačnih antioksidansa., Aim: To determine the difference in the antioxidant activity of the olive, sunflower, pumpkin and black oil and their tocopherol extracts as well as to examine the kinetics and mechanism of reactions between free radicals and antioxidants. Materials and Methods: Antioxidant activity of the oils and tocopherol extracts was measured spectrophotometrically using DPPH˙ (2,2-diphenyl-1-picrylhydrazil) while Trolox equivalent was used as a reference standard for the quantification of the results obtained by the DPPH˙ test. DPPH˙ signal inhibition was evaluated and analyzed by monophasic and biphasic kinetics mathematical models. Results: The TEAC values suggest that olive and sunflower oil (2.16 mmol/L) have a stronger antioxidant activity than black (1.85 mmol/L) and pumpkin oil (1.68 mmol/L) and they possess stronger inhibition of the DPPH˙ radical. Tocopherol extracts have a much weaker antioxidant effect than the analyzed vegetable oils, where the sunflower extract is most effective, making 22.1 % of the antioxidant oil activity, while the weakest extract is the pumpkin oil extract oil with only 13.9 %. DPPH˙ radical disappearance in oil samples takes place in two successive phases, the initial exponential which takes place within 7 min of the reaction, depending on the oil type, and the second slow phase where the changes are proportional to the time. The rapid reaction phase by tocopherol extracts was not noticed, indicating that the reaction takes places by the mechanism of the first order kinetics. Conclusion: The results indicate that vegetable oils have a stronger effect on the radical inhibition than the tocopherol extracts, and by their proper consumption they will support the organism in the “fight” against free radicals. In addition, the most important role of the antioxidant defense system against free radicals makes the synergic interactions among the different molecules present in the food, indicating that antioxidants in synergy have a stronger potential than the sum of all individual antioxidants.

Hemijskim transformacijama se iz biljnih ulja dobijaju vredni derivati, poput epoksidovanih biljnih ulja, koji sekoriste u hemijskoj i polimernoj industriji. Kvalitet, patime i primena epoksidovanih biljnih ulja, zavise odsadržaja epoksidnih grupa u derivatizovanom ulju, koji bitrebalo da je što veći. Kako epoksidne grupe nastajuoksidacijom dvostrukih veza u trigliceridima kaodominantnoj grupi jedinjenja u biljnim uljima, pogodnasirovina za epoksidovanje su visoko nezasićena ulja,kakvo je laneno.Proizvodnja epoksidovanih biljnih ulja zahteva izbortakvih procesnih uslova pri kojima bi se postigli štopotpunija konverzija dvostrukih veza i što većaselektivnost procesa u odnosu na epoksidnu grupu. Zato jekao cilj ove doktorske disertacije postavljeno određivanjeoptimalnih vrednosti procesnih uslova epoksidovanjalanenog ulja persirćetnom kiselinom formiranom in situ izsirćetne kiseline i 30% vodenog rastvora vodonikperoksida u prisustvu jonoizmenjivačke smole kaokatalizatora. Određivanje je izvedeno primenommetodologije odzivne površine, kao i korišćenjem u ovojdisertaciji predloženih kinetičkih modela ispitivanogreakcionog sistema, u oba slučaja sa maksimumomrelativnog prinosa epoksida kao funkcijom cilja.Ispitivanje uticaja procesnih uslova, i to temperature,molskog odnosa reaktanata, količine katalizatora i brzinemešanja, na tok procesa epoksidovanja je bilo osnov zadefinisanje graničnih vrednosti procesnih uslova unutarkojih je tražen maksimum prinosa epoksida. Oblast dugihvremena reagovanja, koja nije od interesa za industriju, jeizbegnuta adekvatnim izborom temperature.Pri optimalnim vrednostima procesnih uslovaepoksidovanja lanenog ulja, određenim primenommetodologije odzivne površine, postignuto je dobroslaganje očekivane i eksperimentalno određene vrednostimaksimalnog relativnog prinosa epoksida, sa odstupanjemod 3,28%.Za potrebe određivanja optimalnih uslova izvođenjaprocesa epoksidovanja biljnih ulja korišćenjem kinetičkihmodela, razvijena su tri pseudohomogena modelaispitivanog trofaznog multireakcionog sistema. Poredkinetike osnovnih reakcija formiranja persirćetne kiseline i reakcije epoksidovanja dvostrukih veza triglicerida biljnog ulja, kao i kinetike sporedne reakcije otvaranja epoksidnegrupe sa sirćetnom kiselinom, u predloženim modelima jeuzeta u obzir i raspodela sirćetne i persirćetne kiselineizmeđu uljne i vodene faze sistema. Opisan je i uticajmasno-kiselinskog sastava ulja, odnosno broja dvostrukihveza u masno-kiselinskim lancima triglicerida, na kinetikureakcija. Za koeficijent raspodele sirćetne kiseline izmeđutečnih faza reakcionog sistema predložena je empirijskakorelacija koja je dala dobro slaganje izračunatihvrednosti sa eksperimentalnim podacima. Kinetičkiparametri modela su određeni fitovanjemeksperimentalnih podataka o promenama količinadvostruke veze i epoksidne grupe sa vremenom izvođenjaprocesa epoksidovanja. Na osnovu statističkih pokazateljauspešnosti fitovanja eksperimentalnih podataka, potvrđenaje prepostavka da je pseudohomogeni model publikovan uliteraturi unapređen uzimanjem u obzir pomenutihfenomena raspodele komponenata reakcione smeše imasno-kiselinskog sastava sirovine pri modelovanjureakcionog sistema epoksidovanja biljnih uljapersirćetnom kiselinom.Korišćenjem predloženih pseudohomogenih modelareakcionog sistema za određivanje optimalnih uslovaizvođenja procesa epoksidovanja lanenog ulja in situformiranom persirćetnom kiselinom u prisustvujonoizmenjivačke smole, dobijeno je odstupanje od 5,51%očekivane od eksperimentalno određene vrednostirelativnog prinosa epoksida.Bolje slaganje predviđene sa eksperimentalno određenomvrednošću relativnog prinosa epoksida u kontrolnomeksperimentu je dobijeno primenom metodologije odzivnepovršine u poređenju sa korišćenjem kinetičkih modela priodređivanju optimalnih vrednosti procesnih uslova. To je iočekivano, s obzirom da regresiona jednačina korišćena uokviru metodologije odzivne površine bolje fituje relativniprinos epoksida. Standardna devijacija relativnog prinosepoksida za regresionu jednačinu je 8,9 puta niža od oneizračunate za kinetički model koji najbolje predviđaoptimalne procesne uslove epoksidovanja lanenog uljapersirćetnom kiselinom., Vegetable oils can be transformed into added valueproducts by various chemical modifications, such asepoxidation. The epoxidized vegetable oils have awide range of applications in the chemical andpolymer industry. The quality, and consequently theapplication, of epoxidized vegetable oil is influencedby the epoxy group content. Since the epoxy groupsare formed by the oxidation of double bonds intriglycerides, the main constituent of vegetable oils,highly unsaturated vegetable oils, such as linseedoil, are desirable raw materials.The manufacturing of epoxidized vegetable oilsrequires the optimization of the process conditionsin order to achieve complete conversion of doublebonds and high selectivity of the process in respectto the epoxy groups. Therefore, the aim of thisdoctoral thesis is to determine the optimal processconditions for the epoxidation of linseed oil withperacetic acid, formed in situ from acetic acid and30% hydrogen peroxide in the presence of an ionexchange resin as the catalyst. The optimal processconditions were determined by response surfacemethodology, as well as by using developed pseudohomogeneouskinetic models that describe theinvestigated reaction system. For both optimizationmethods, the relative epoxy yield was selected as anobjective function to be maximized.The effects of process conditions, such astemperature, molar ratio of reactants, catalystamount and steering speed, on the kinetics of theepoxidation were studied in order to defineconstraints for the optimization. To avoid longreaction times, which are not of interest inmanufacturing, an adequate temperature range wasselected. Under the optimized process conditions for theepoxidation of linseed oil, which were determinedby response surface methodology, good agreementbetween the calculated and experimentallydetermined relative epoxy yields was achievedwithin 3.28%.Three models describing the three-phase multireactionsystem of vegetable oil epoxidation withperacetic acid were developed and further used forthe optimization. The models are pseudohomogeneouswith respect to the catalyst. Besidesthe kinetics of the main reactions of peracetic acidand epoxy group formation, the models take intoaccount the side reaction of the epoxy group openingwith acetic acid. The partitioning of the acetic acidand peracetic acid between the oil and aqueousphases is considered. In two proposed models, theeffect of fatty acid composition on the kinetics of theprocess is also described by considering the numberof double bonds in the fatty acid chains. Thedeveloped empirical correlation for the partitioncoefficient for acetic acid between the liquid phasesshows good agreement between the calculated andexperimental data. The kinetic parameters of theproposed pseudo-homogeneous models weredetermined by fitting the experimentally determinedchanges of the double bond and epoxy groupamounts with reaction time of the epoxidation.Statistical values of the models` parametersdetermination confirmed the hypothesis that thepseudo-homogeneous model proposed in theliterature can be improved by considering thepartitioning phenomena and the effect of the oil fattyacid composition on the kinetics of the vegetableoils epoxidation with peracetic acid.Under the optimized process conditions for theepoxidation of linseed oil with peracetic acid formedin situ in the presence of the ion exchange resin,which were determined by using proposed pseudohomogeneousmodels, the experimentallydetermined relative epoxy yield was 5.51% lowerthan the calculated.Better agreement between the calculated andexperimentally determined values for the relativeepoxy yield, achieved under the optimal processconditions, is obtained when the response surfacemethodology (RSM) was applied as opposed towhen the kinetic models were used for thedetermination of the optimal process conditions.This is in accordance with better fitting of therelative epoxy yield by RSM regression equationthan by kinetics models. Standard deviation of therelative epoxy yield for RSM regression equation is 8.9 times lower than the standard deviation for themost successful kinetic model used for prediction ofthe optimal process conditions for the epoxidation ofthe linseed oil by peracetic acid.

Biljna ulja su organski spojevi, esteri alkohola glicerola i masnih kiselina, a sadrže i negliceridne sastojke (pigmenti, tokoferoli, voskovi, steroli, fosfolipidi i dr.). Biljna ulja sadrže dvije esencijalne masne kiselin (linolna i linolenska) koje naš organizam ne može sintetizirati već ih unosimo isključivo hranom. Ulja linolnog tipa s visokim udjelom linolne masne kiseline (suncokretovo ulje do 75%) imaju značajnu biološku vrijednost. Primjena ulja linolnog tipa vrlo je raširena od prehrambene, kozmetičke i drvne industrije pa sve do upotrebe u medicini, slikarstvu, domaćinstvu i dr. Cilj ovog rada je predstaviti neka od najpoznatijih biljnih ulja linolnog tipa: suncokretovo, sojino, kukuruzno i ulje šafranike te područje uzgoja njihovih uljarica, sastav i karakteristike ulja kao i njihovu primjenu. Vegetable oils are organic compounds, i.e. esters of the alcohol glycerol and fatty acids also containing unglyceride compounds (pigments, tocopherols, wax, sterols, phospholipids...). Vegetable oils contains two esential fatty acids (linoleic and linolenic) wchich our organism isn't capable to synthesize on it's own, so we have to intake them through food. Linoleic type oils with high concentration of linoleic fatty acid (sunflower oil – 75%) have significant biological value. Linoleic-type oils are widely used in different industries such as food processing, cosmetics and wood processing, but also in medicine, artistic painting and in households. The purpose of this paper is to consider some of the commonest vegetable oils of this type: sunflower, soybean, corn, and safflower, and to present the areas where those plants are grown, as well as oil composition, characteristics and applications.

U ovom radu istraživana je oksidacijska stabilnost biljnih ulja i njihovih mješavina sa sezamovim uljem. Ispitivan je utjecaj dodatka prirodnih antioksidanasa ekstrakta ružmarina Oxy´Less CS (0,3%), ekstrakta ružmarina Oxy´Less CLEAR (0,3%) i ekstrakta maslinovog lista (0,3%) na oksidacijsku stabilnost odabranih biljnih ulja i njihove mješavine sa sezamovim uljem (50:50). Za ispitivanje oksidacijske stabilnosti korištene su sljedeće vrste biljnih ulja: sezamovo ulje, suncokretovo ulje, visokooleinsko suncokretovo ulje, Omega IQ ulje. Određivanje oksidacijske stabilnosti ulja, njihovih mješavina, te utjecaj dodatka antioksidansa provedeno je testom ubrzane oksidacije ulja – Schaal oven testom (63 °C). Rezultat oksidacije ulja izražen je peroksidnim brojem tijekom 4 dana testa. Dodatkom sezamovog ulja u druge vrste ispitivanih biljnih ulja došlo je do porasta stabilnosti mješavine ulja na oksidacijsko kvarenje osim kod mješavine sa visokooleinskim suncokretovim uljem. Prirodni antioksidansi ekstrakt ružmarina Oxy´Less CS i Oxy´Less CLEAR efikasnije štite ispitivana biljna ulja i njihove mješavine od oksidacijskog kvarenja u odnosu na dodatak ekstrakta maslinovog lista. Najbolje antioksidacijsko djelovanje kod ispitivanih ulja pokazuje primjena ekstrakta ružmarina Oxy´Less CS. In this study we have monitored the oxidative stability of vegetable oils and their blends with sesame oil. We examined the influence of the addition of natural antioxidants rosemary extract Oxy´Less CS (0,3%), rosemary extract Oxy´Less CLEAR (0,3%) and olive leaf extract (0,3%) on oxidative stability of selected vegetable oils and their blends with sesame oil (50:50). To test the oxidation stability we used the following types of vegetable oil: sesame oil, sunflower oil, higholeic sunflower oil, Omega IQ oil. Determination of oxidation stability of oils and their blends, and the influence of antioxidant adition was performed with rapid oils oxidation test – Schaal oven test (63°C). The result of oil oxidation is expressed as peroxide value during 4 days of the test. The addition of sesame oil in other vegetable oils that have been tested, we have observed that there was an increase in stability of oil mixture on oxidation degradation except for mixture with higholeic sunflower oil. Natural antioxidants Oxy´Less CS and Oxy´Less CLEAR are more effective in protecting the oils and their blends from oxidative deterioration compared to the addition of olive leaf extract. The best antioxidant activity of examined oils points to the use of rosemary extract Oxy´Less CS. It is by far the most efficent substance with high antioxidant activity.

Jedan od glavnih problema tijekom proizvodnje, primjene i prerade jestivih ulja je oksidacija lipida, ona uzrokuje važnu promjenu kemijskih, senzorskih i nutritivnih svojstava. U ovom radu istraživan je utjecaj sintetskog antioksidansa propil galata (0, 01 %) i prirodnih antioksidansa ekstrakta ružmarina Oxy’Less CS (0, 1 %) i ekstrakta zelenog čaja (0, 1 %) na oksidacijsku stabilnost smjese sezamovog ulja i ostalih biljnih ulja (50:50). Za ispitivanje oksidacijske stabilnosti korištene su sljedeće vrste biljnih ulja: sezamovo ulje, ulje od kikirikija, orahovo ulje, bademovo ulje, repičino ulje, ekstra djevičansko maslinovo ulje. Određivanje oksidacijske stabilnosti smjese ulja i utjecaj antioksidansa provedeno je Schaal oven testom (63 °C). Rezultat oksidacije ulja izražen je peroksidnim brojem tijekom četiri dana testa. Dodatak sezamovog ulja (50 %) u druga ispitivana biljna ulja, dovodi do porasta stabilnosti smjese ulja prema oksidacijskoj degradaciji. Prirodni antioksidansi ekstrakt ružmarin OxyLess.CS i ekstrakt zelenog čaja uspješnije štite smjesu ulja od oksidacijske razgradnje u odnosu na dodatak sintetskog antioksidansa propil galata.

Biljna ulja s visokim udjelom nezasićenih masnih kiselina, posebno polinezasićenih masnih kiselina, više osjetljivija su na oksidaciju. U ovom je radu istraživan utjecaj sintetskog antioksidansa propil galata (0,01%) i prirodnih antioksidansa ekstrakta ružmarina Oxy’Less CS (0,3%) i ekstrakta zelenog čaja (0,3%) na oksidacijsku stabilnost smjese sezamovog ulja i ostalih biljnih ulja (50:50). Za ispitivanje oksidacijske stabilnosti korištene su sljedeće vrste biljnih ulja: sezamovo ulje, ulje od kikirikija, orahovo ulje, bademovo ulje, repičino ulje, ekstra djevičansko maslinovo ulje. Određivanje oksidacijske stabilnosti smjese ulja i utjecaj antioksidansa provedeno je Schaal oven testom. Rezultat oksidacije ulja izražen je peroksidnim brojem tijekom četiri dana testa. Dodavanje sezamovog ulja drugim ispitivanim biljnim uljima, dovodi do porasta stabilnosti smjese ulja prema oksidacijskom kvarenju. Antioksidans ekstrakt ružmarina uspješnije štiti sve smjese ulja od oksidacijskog kvarenja osim sezamovog i repičinog ulja. Primjena sintetskog antioksidansa propil galata pokazuje manju uspješnost zaštite navedenih smjesa jestivih biljnih ulja., Vegetable oils with higher contents of unsaturated fatty acids, especially polyunsaturated fatty acids, are more susceptible to oxidation. In this paper, monitored the influence of synthetic antioxidants propyl gallate (0.01%) and natural antioxidant: extracts of rosemary OxyLess.CS (0.3%) and green tea extract (0.3%), on the oxidative stability of sezame oil mixtures and other types of vegetable oil (50:50). To test the stability of oxidation were used the following types of vegetable oils: sesame oil, peanut oil, walnut oil, almond oil, rapeseed oil, extra virgin olive oil. Determination of oxidative stability of oil mixtures, and the effect of antioxidants was conducted Schaal oven test. The result of oil oxidation expressed peroxide value during 4 days of the test. The addition of sesame oil in other vegetable oils tested, there was an increase in the stability of a mixture of oil degradation by oxidation. Antioxidant rosemary extract effectively protects all oil mixtures from oxidative deterioration except sesame and rapeseed oil. Application of synthetic antioxidants propyl gallate shows less efficiency protection of these mixtures of edible vegetable oils.

Dobivanje ulja iz uljarica je složen tehnološki proces koji zahtijeva puno pažnje ukoliko se želi dobiti ulje zadovoljavajuće kvalitete. Sirovine koje se uzimaju za proizvodnju moraju biti zdrave i tehnološki zrele te spremne za preradu. Najzastupljenija biljna ulja u ljudskoj prehrani su suncokretovo ulje, maslinovo ulje, ulje bučinih koštica, ulje uljane repice i ulje kukuruznih klica. Procesi dobivanja biljnih ulja su različiti i svaki ima svoje prednosti i mane. Postoje dvije metode dobivanja ulja, a to su metoda ekstrakcije s organskim otapalom i metoda prešanja. Od samih početaka obje metode su napredovale i uređaji za dobivanje ulja su se usavršavali tako da danas imamo visoko iskorištenje ulja iz sirovine. Production of raw oil from oilseeds is complex technological proces which takes a lot of attention if we want to get oil of good quality. Raw materials that are taken for production have to be healthy and technologically mature and ready for processing. The most common vegetable oils in human nutrition are sunflower oil, olive oil, pumpkin seed oil, rapeseed oil and corn oil. Process of obtaining vegetable oil are different and each has its advantages and disadvantages. There are two methods of obtaining oil, method of extraction with organic solvent and method of molding. From the very beginning, both metods have advanced and devices have been improved so today we have a high yield of oil from raw materials.

Vegetable oils have high vitamin E content. Depending on their production and consumption vitamin E can be preserved or diminished. There is an increasing number of vegetable oils offered in domestic market declared with tocopherol content; daily requirements in vitamin E are easily met to the significant extent with oil consumption. The purpose of the study was to determine tocopherol content in sunflower and olive oil from our market before and after their thermal treatment, using HPLC method. Retailed vegetable sunflower and olive oils of various origins and the way of production (the total of 16) were analyzed before and after temperature treatment for 20 minutes. For an accurate and reliable determination of vitamin E content in food of complex composition it is necessary to perform multiple sample purification, but for determination in vegetable oils a liquid/liquid extraction is recommended. The n-hexane extraction was applied after alkaline hydrolysis, extract vaporisation and reconstitution in methanol using membrane filtration. Separation was performed by using RP-HPLC method with fluorescent detector with changeable wavelengths. For tocopherol detection 95% ethanol was applied as mobile phase, with 1,2 ml/min of flow rate and measuring at λ = 295 nm wavelength for excitation and λ = 330 μm for emission. Fluorescence detector selectivity and sensitivity enabled detection of α-, β+γ and δ-tocopherols in analyzed oil samples. Tocopherol content determined in oil before the treatment corresponded to the values specified in legislative, with significant differences depending on origin and declared production modality. Thermal treatment of sample significantly affected vitamin E content. Biljna ulja karakteriše visok sadržaj vitamina E. U zavisnosti od načina proizvodnje, obrade i upotrebe ta količina može biti očuvana ili umanjena. Na našem tržištu postoji sve raznovrsnija ponuda jestivih biljnih ulja. Pravilnom upotrebom ove namirnice moguće je u znatnoj meri zadovoljiti dnevne potrebe za vitaminom E. Cilj ovog rada bio je da primenom visoko efikasne tečne hroamtografije (HPLC ) odredimo sadržaj tokoferola u jestivom biljnom ulju suncokreta i masline, pre i posle termičkog tretmana. Analizirana su jestiva biljna ulja iz maloprodaje, različitog porekla i načina proizvodnje (ukupno 16), pre i nakon izlaganja temperaturi ključanja u trajanju od 20 minuta. Za tačno i pouzdano određivanje sadržaja vitamina E u namirnicama složenog sastava neophodno je višestruko prečišćavanje uzorka, dok se za određivanje u biljnom ulju preporučuje tečno/tečna ekstrakcija. Primenjena je ekstrakcija n-heksanom, nakon alkalne hidrolize, uparavanje ekstrakta i rekonstituisanje u metanolu uz membransku filtraciju. Razdvajanje je urađeno RP-HPLC metodom uz fluorescentni detektor sa promenljivim talasnim dužinama. Za detekciju tokoferola primenjen je 95%-ni metanol kao mobilna faza, sa protokom od 1,0 mL/min i talasnim dužinama: 295 nm za ekscitaciju i 330 nm za emisiju. Selektivnost i osetljivost fluorescentnog detektora omogućila je detekciju α, ß+γ i δ tokoferola u analiziranim uzorcima ulja. Određen sadržaj tokoferola u uljima pre tretmana je odgovarao zahtevu regulative, uz značajne međusobne razlike u zavisnosti od porekla i deklarisanog načina proizvodnje. Termički tretman uzoraka značajno je uticao na smanjenje početnog sadržaja vitamina E.

Hidrogenacija masti je najrasprostranjenija pojedinačna reakcija u industriji jestivih ulja i masti, a sastoji se od direktne adicije vodika na dvostruke veze u lancu masnih kiselina. Hidrogenacija masti sastoji se od nekoliko operacija koje čine samu hidrogenaciju u užem smislu. Osim procesa hidrogenacije kao prateći procesi dolaze dobivanje vodika, priprema katalizatora, suspendiranje katalizatora u ulju i konačno odvajanje katalizatora iz hidrogenirane masti. Hidrogenirane masti se moraju nakon hidrogenacije rafinirati kako bi se izdvojio katalizator, zatim da se odstrane eventualno nastale slobodne masne kiseline kao i neugodan miris hidrogenacije. Hidrogenacija služi u velikoj mjeri u industriji sapuna, tehničkih ulja i industriji jestivih masti za pretvaranje ulja u krute ili plastične masti i za poboljšanje održivosti masti i ulja na oksidaciju i reverziju mirisa. Hydrogenation of fats is most widely used single reaction in the industry of eadible oils and fats and it consists of direct adition of hydrogen on double bonds in fatty acid chain. Hydogenation of fats is consisted with a couple of operations witch make hydrogenation in closer sense. Exept hydrogenation process, there are few processes that come with it like extraction of hydrogen, preparation of catalysts, suspending the catalyst in oil, and final separation of catalyst from hidrogenation fats. Hydrogenationed fats have to be refined so that the catalyst can be extracted, and to remove eventually created free fatty acids and the bad smell of hydrogenation. Hydrogenation is most widely used in soap industry, tehnical oils, eadible fat industry, and for transformation of oils in solid or plastic fats and to amplify the resistance of fats and oils to oxydation and change of smell.

Na temelju pregleda brojnih rezultata istraživanja u svijetu u ovom se radu analiziraju najvažnija svojstva biodizelskoga goriva, njegova dosadašnja primjena kao alternativnoog goriva za Dieselove motore te utjecaj njegova sagorijevanja na okoliš u odnosu na mineralno dizelsko gorivo.

Zadatak ovog rada bio je utvrditi kako različite kombinacije vrste i koncentracije ulja morskih organizama i biljnog ulja djeluju na organoleptička svojstva bijelog (prsno mišićje) i tamnog (mišićje batka i zabatka) pilećeg mesa. U radu su ispitivana dva ulja morskih organizama (Pronova Biocare Epax 1 i Pronova Biocare Epax 2) u dvije kombinacije 0, 25% (uzorci A i B) i 0, 5% (uzorci C i D). Koncentracija lanenog ulja u svim je uzorcima bila ista (2%), dok je suncokretovo ulje bilo u dvije koncentracije 2, 5% (uzorci C i D) i 2, 75% (uzorci A i B), radi postizanja udjela ulja od 5% koliko je bilo suncokretovog ulja u hrani za kontrolnu skupinu pilića (K). Hranidbeni tretmani primijrnjrni su od 22. do 42. dana tova, a smjese su sadržavale 20% sirovih proteina i 13, 50 MJ/kg energije metabolizma. Skalom od 0 (ne osjeti se) do 9 (vrlo jako se osjeti) trenirano senzorski panel od sedam ocjenjivača ocjenjivao je intenzitet sljedećih svojstava: miris i okus na piletinu, miris i okus po ribi, miris i okus po oksidiranom ulju, dok je ukupan dojam ocjenjivan skalom od 1 (loš) do 5 (tipično). Svojstva miris i okus na pileće meso ocjenjena su kao srednje jak intenzitet i kod bijelog i kod tamnog mesa. Neznatno zamjetljiv miris i okus po osidiranom ulju nađen je kod svih uzoraka, a razlike u intenzitetu, s obzirom na kontrolu, nisu bile statistički značajne. Vrlo slab miris i okus po ribi utvrđen je kod svih uzoraka (bijelog i tamnog mesa) u pokusnim skupinama, a statistički značajna razlika obzirom na kontrolni uzorak bila je samo za svojstvo okus po ribi tamnog mesa. Kontrolni uzoraka je i ukupno bolje ocijenjen od ostalih uzoraka. Ukupno gledano, ispitivana ulja u hranidbi pokusnih skupina pilića rezultiraju pojavom slabog, ali ipak uočljivog mirisa i okusa po ribi koji se ne smije zanemariti.

Svrha ovoga rada bila je istražiti utjecaj obogaćivanja obroka različitim uljima (pokus: kombinacija Pronova Biocare Epax 1 i Pronova Biocare Epax 2 pripravaka, suncokretovog i lanenog ulja ; kontrola: suncokretovo ulje) na organoleptička svojstva bijelog (prsno mišićje ) i crvenog (mišićje batka i zabatka) mesa. Hranidbeni tretmani primijenjeni su od 22. do 42. dana tova, a smjese su sadržavale 20% sir. proteina i 13, 50 ME MJ/kg. Skalom od 0 (ne osjeti se) do 9 (vrlo jako se osjeti) trenirani senzorski panel od sedam ocjenjivača ocjenjivao je intenzitet slijedećih svojstava: miris i okus na piletinu, miris i okus po ribi, miris i okus po oksidiranom ulju, dok je ukupan dojam ocjenjivan skalom od 1 (loš) do 5 (tipično). Svojstva miris i okus na pileće meso ocijenjena su kao srednje jakog intenziteta i kod bijelog i kod crvenog mesa. Neznatno zamjetljiv miris i okus po oksidiranom ulju nađen je kod svih uzoraka, a razlike u intenzitetu, s obzirom na kontrolu, nisu bile statistički značajne. Miris i okus po ribi utvrđen je kod svih uzoraka (bijelog i crvenog mesa) u pokusnim skupinama, a najmanje su razlike s obzirom na kontrolni uzorak bile za miris po ribi crvenog mesa. Kontrolni uzorak je i ukupno bolje ocijenjen od ostalih uzoraka. Ukupno gledano, ispitivana ulja u hranidbi pokusnih skupina pilića rezultiraju pojavom slabog, ali ipak jasno uočljivog mirisa i okusa po ribi koji se ne smije zanemariti.

Gotovo sve zemlje Europske unije, a i većina zemalja u tranziciji u posljednjem su desetljeću, a neke i ranije, pokrenule proizvodnju biogoriva i to biodizelskoga goriva i etanola. Na temelju pregleda brojnih rezultata istraživanja u svijetu, u ovom se radu analiziraju najvažnija svojstva biodizelskoga goriva, njegova dosadašnja primjena kao alternativnog goriva za dizel motore, te utjecaj njegova sagorijevanja na okoliš u odnosu na mineralno dizel gorivo. Kako je osnovna sirovina za proizvodnju biodizela iz obnovljivih resursa ulje uljane repice, detaljno se analizira postojeća struktura sjetve i udio uljane repice na obradivim površinama u Hrvatskoj, te realne mogućnosti proizvodnje ove kulture za neprehrambeni lanac, odnosno mogućnosti proizvodnje biodizela u Hrvatskoj.

Antioksidansi se koriste kao dodaci hrani sa svrhom produženja njene trajnosti tijekom skladištenja. Njihova upotreba ograničena je brojnim čimbenicima kao što su zakonski propisi, njihova djelotvornost te cijena. Sve je veći interes za prirodnim antioksidansima uslijed uvjerenja potrošača da su oni zdravstveno sigurniji i bolji u odnosu na sintetske. Svrha ovoga rada je bila ispitati djelovanje tribomehanički aktiviranog zeolita u koncentraciji od 0, 5 ; 1 i 2% na oksidacijsku stabilnost suncokretovog i biljnog ulja tijekom skladištenja (90 dana uz i bez prisustva svjetlosti, pri 20°C) te pri uvjetima ubrzanog kvarenja pri 60°C (25 dana). Proces kvarenja masti uslijed oksidacijskih reakcija praćen je mjerenjem nastalih primarnih (peroksidni broj, spektrofotometrijsko određivanje nastalih hidroperoksida) i sekundarnih (anisidinski broj) produkata oksidacije. Dodatak tribomehanički aktiviranog zeolita suncokretovom i biljnom ulju doprinjeo je stabilnosti tih ulja. Prema analiziranim parametrima najbolji rezultati dobiveni su za suncokretovo ulje uz dodatak 1% TMAZ.

U radu je ispitivana otpornost trošenju u uljarama najčešće korištenih cementiranih slojeva te novih postupaka zaštite: boriranje, vanadiranje, PVD slojevi CrN i višeslojni SiC+DLC i plazmatski naštrcani Al_2O_3 i Al_2O_3 + fosfati. Zaštitni slojevi nanijeti su na noževe plašta košare, i ispitivani u tijeku kampanje preradbe suncokreta na dva tipa preša: preši za predprešanje tip VPI i preši za završno prešanje tip RD. Međusobna usporedba zaštitnih slojeva izvršena je na temelju intenziteta trošenja izračunatog iz gubitka mase po jedinici prerađenog suncokreta.