Search

Kalcijevi oksalati sastavni su dio bubrežnih kamenaca, a najčešće se pronalazi kalcijev oksalat monohidrat i kalcijev oksalat dihidrat dok se trihidrat jako rijetko pronalazi. U ovom diplomskom radu provedena su istraživanja spontanog taloženja kalcijeva oksalata monohidrata pri različitim uvjetima ; različite temperature u rasponu od 25- 80 ℃, različiti načini miješanja otopina (bez miješanja i ultrazvučno miješanje). Dobiveni kristali okarakterizirani su optičkom mikroskopijom, infracrvenom spektroskopijom, termogravimetrijskom analizom i rendgenskom difrakcijom na prahu. Cilj istraživanja ovog diplomskog rada je procesom spontanog taloženja i u različitim uvjetima sintetizirati što veće i pravilnije kristale kalcijeva oksalata monohidrata te na temelju dobivenih rezultata procijeniti koji su uvjeti najbolji za sintezu što pravilnijih kristala.

Iz dobivenih 50 uzoraka bubrežnih kamenaca, od Medicinskog fakulteta Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer, radila se analiza morfologije pomoću stereo – mikroskopa. Ciljano su se proučavali oblik, tekstura, boja te sjaj bubrežnih kamenaca. Dobiveni rezultati pokazuju da se u najvećem broju radi o kamencima smeđe boje, zaobljenog oblika, grube teksture te zemljanog sjaja. Vanjski izgled bubrežnih kamenaca nam izrazito malo može reći o njihovom mineralnom sastavu te kako bi se dobio cjelokupni uvid u njihovu građu, mineralogiju i način postanka, potrebno je proširiti istraživanja na veliki broj primjeraka. Ovaj rad predstavlja uvod za sva daljnja istraživanja potrebna za razumijevanje bubrežnih kamenaca koja će pomoći pri njihovom liječenju. From the obtained 50 samples of kidney stones from the Faculty of Medicine, Josip Juraj Strossmayer University, morphology analysis was performed using a stereo microscope. The shape, texture, color and luster of kidney stones were studied in a targeted manner. The obtained results show that most of them are brown stones, rounded in shape, rough in texture and earthy in luster. The external appearance of kidney stones can tell us very little about their mineral composition, and in order to gain an overall insight into their structure, mineralogy and method of origin, it is necessary to expand the research to a large number of specimens. This paper provides an introduction to all further research needed to understand kidney stones that will help in their treatment.

Ova studija prikazuje mehanokemijsku sintezu kalcijeva oksalata u planetarnom kugličnom mlinu, bez prisutnosti i uz prisutnost otapala. Dosadašnja istraživanja uglavnom su bila usmjerena na otopinsku sintezu kalcijeva oksalata. U ovom radu opisujemo drugačiji pristup, koji će donijeti nova saznanja o sintezi kristala kalcijeva oksalata, koje su uzrokovane utjecajem mehaničke energije. Cilj istraživanja je sinteza, identifikacija i karakterizacija pojedine oksalatne hidratne faze sintetizirane iz kalcijevih soli (klorida, nitrata i sulfata). Ispitivan je utjecaj brzine mljevenja i praćena je reakcija u ovisnosti o vremenu sinteze. Strukturalna i termička svojstva uzoraka ispitana su spektroskopijom FTIR i termogravimetrijskom analizom (TGA). Morfološke karakteristike kalcijeva oksalata te raspodjela veličine čestica određene su optičkom mikroskopijom i dinamičkim raspršenjem svjetlosti (DLS). Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna., In this work, mechanochemical synthesis of calcium oxalate was done in a planetary ball mill, with and without addition of water as a solvent. Previous research was primarily focused on calcium oxalate synthesis in solution. Here we report a different approach which may contribute to new findings in calcium oxalate crystal synthesis caused by an influence of mechanical energy. The aim of this study was synthesis, identification, and characterization of particular oxalate hydrate phase synthesized with calcium salts (chloride, nitrate and sulphate). The effects of grinding speed and reaction duration regarding the time of synthesis were investigated. Structural and thermal sample properties were studied by FTIR spectroscopy and thermogravimetric analysis (TGA). Morphologic characteristics of calcium oxalate and size distribution were measured by optical microscopy and dynamic light scattering (DLS). This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.

Urolitijaza ili nefrolitijaza je bolest urinarnog trakta u kojoj dolazi do stvaranja kamenaca u mokraćnom sustavu, a nastaje kao posljedica prekomjernog izlučivanja slabo topljivih tvari mokraćom. Bubrežni kamenci su treća najčešća bolest mokraćnog sustava, nakon uroinfekcije i bolesti prostate. U glavne uzročnike bubrežnih kamenaca ubrajamo hiperkalciuriju, hiperoksaluriju, hiperurikozurija, hipocitraturiju te cistinuriju. Hiperoksalurija nastaje kao posljedica endogene (unutrašnje) hiperprodukcije oksalata. Hiperoksalurija je stanje koje se definira kao povišeno izlučivanje oksalata mokraćom. Odsutnost crijevne bakterije Oxalobacter formigenes u gastrointestinalnom traktu dovodi do povećane apsorpcije oksalata što dovodi do hiperoksalurije. Kao jedan od razloga ne postojanja kolonizacije bakterije Oxalobacter formigenes ističe se dugotrajno uzimanje antibiotske terapije, čime se narušava pH crijevne flore. Osobe s dijagnosticiranom urolitijazom osjećaju vrlo oštru, tupu i neugodnu bol. Oboljelima na raspolaganju stoje dvije skupine lijekova: nesteroidni protuupalni lijekovi (NSPL) (diklofenak, indometacin) te opioidi (hidromorfin, tramadol). Prostaglandini imaju različite funkcije u tijelu, jedna od njih je povećanje osjetljivosti receptora boli na mehaničke i kemijske podražaje. Nesteroidni protuupalni lijekovi smanjuju proizvodnju prostaglandina blokirajući djelovanje enzima ciklooksigenaze (COX) uključenog u njihovo stvaranje. Opioidi prvenstveno svoj analgetski učinak ostvaraju mehanizmom sprječavanja pohrane serotonina i noradrenalina, tvari koje su važne u prijenosu boli te specifičnim vezanjem za opioidne receptore koji su također važni u prijenosu boli.

Ova studija prikazuje mehanokemijsku sintezu kalcijeva oksalata u planetarnom kugličnom mlinu, bez i uz prisutnost otapala. Dosadašnja istraživanja su uglavnom bila usmjerena na otopinsku sintezu kalcijeva oksalata. U ovom radu opisujemo drugačiji pristup, koji će donijeti nova saznanja o sintezi kristala kalcijeva oksalata, a koje su uzrokovane utjecajem mehaničke energije. Cilj istraživanja je sinteza, identifikacija i karakterizacija pojedine oksalatne hidratne faze sintetizirane iz kalcijeve soli (klorida). Ispitivan je utjecaj brzine mljevenja i praćena je reakcija u ovisnosti o vremenu sinteze. Strukturalna i termička svojstva uzoraka ispitana su FTIR spektroskopijom i termogravimetrijskom analizom (TGA). Morfološke karakteristike kalcijeva oksalata te raspodjela veličine čestica određene su optičkom mikroskopijom i dinamičkim raspršenjem svjetlosti (DLS).

Ovim istraživanjem je prikazana mehanokemijska sinteza kalicijeva oksalata, bez i uz prisutnost otapala (vode), u planetarnom kugličnom mlinu. Sva istraživanja do sada su ponajviše bila usmjerena na sintezu kalcijeva oksalata otopinskom kemijom. Ovim radom nastojalo se opisati drugačiji pristup kako bi se pridonijelo novim saznanjima o sintezi kalcijeva oksalata, ekološki osvještenijom, mehanokemijskom metodom. Konačni cilj istraživanja jest sinteza, karakterizacija te identifikacija pojedine hidratne faze, dobivene reakcijom kalcijeva nitrata tetrahidrata i natrijeva oksalata. Reakcija je praćena u ovisnosti o vremenu reakcije i brzini mljevenja. Strukturna i termička svojstva uzoraka ispitana su FT-IR spektroskopijom i termogravimetrijskom analizom (TGA). Morfološke osobine kalcijeva oksalata kao i klasifikacija veličine čestica određene su optičkom mikroskopijom te metodom dinamičkog raspršenja svjetlosti (DLS).

Chloride/formate exchanger (CFEX; SLC26A6) mediates oxalate transport in various mammalian organs. Studies in Cfex knockout mice indicated its possible role in development of male-dominant hyperoxaluria and oxalate urolithiasis. Rats provide an important model for studying this pathophysiological condition, but data on Cfex (rCfex) localisation and regulation in their organs are limited. Here we applied the RT-PCR and immunochemical methods to investigate rCfex mRNA and protein expression and regulation by sex hormones in the pancreas, small intestine, liver, and kidneys from intact prepubertal and adult as well as gonadectomised adult rats treated with sex hormones. rCfex cDNA-transfected HEK293 cells were used to confirm the specificity of the commercial anti-CFEX antibody. Various biochemical parameters were measured in 24-h urine collected in metabolic cages. rCfex mRNA and related protein expression varied in all tested organs. Sex-independent expression of the rCfex protein was detected in pancreatic intercalated ducts (apical domain), small intestinal enterocytes (brush-border membrane; duodenum > jejunum > ileum), and hepatocytes (canalicular membrane). In kidneys, the rCfex protein was immunolocalised to the proximal tubule brush-border with segment-specific pattern (S1=S2, Izmjenjivač klora i mravlje kiseline (CFEX; SLC26A6) posreduje prijenos oksalata u različitim organima sisavaca. Pokusi u miševa s isključenim genom Cfex upućuju na moguću ulogu toga prijenosnika u razvoju hiperoksalurije i oksalatne urolitijaze, češćih u muških osoba. Štakori su važan model za istraživanje toga patofiziološkoga stanja, ali su spoznaje o lokalizaciji i regulaciji Cfex-a (rCfex) u njihovim organima nedostatne. U ovom radu primijenili smo metode RT-PCR i imunokemije u svrhu istraživanja ekspresije rCfex mRNA i proteina te regulacije istih spolnim hormonima u gušterači, tankom crijevu, jetri i bubrezima u različito tretiranih odraslih i predpubertetskih štakora obaju spolova. rCfex cDNAtransficirane stanice HEK293 uporabljene su za potvrdu specifičnosti komercijalnoga protutijela. Različiti biokemijski parametri izmjereni su u 24-satnom urinu, prikupljenom u metaboličkim kavezima. Ekspresija rCfex mRNA i proteina bila je prisutna u svim ispitanim organima. O spolu neovisna ekspresija prijenosnika rCfex nađena je u apikalnoj domeni interkaliranih kanalića gušterače, četkastoj membrani enterocita u tankom crijevu (duodenum > jejunum > ileum) i kanalikularnoj membrani hepatocita. U bubrezima je a) prijenosnik rCfex imunolokaliziran u četkastoj membrani proksimalnih kanalića sa segment-specifičnim obrascem (S1=S2 ženke) zbog stimulacijskoga učinka androgena nakon puberteta. Međutim, izlučivanje oksalata urinom nije bilo sukladno ekspresiji bubrežnoga prijenosnika rCfex. Dakle, nejasan je učinak povišene ekspresije prijenosnika rCfex u proksimalnim kanalićima mužjaka na izlučivanje oksalata, a postojanje prijenosnika u kanalikularnoj membrani hepatocita mogući je put izlučivanja oksalata putem žuči.

Kalcijevi oksalati su sastavni dio bubrežnih kamenaca i oni su kalcijeve soli oksalne kiseline. Sve više ljudi u današnje vrijeme ima problema sa bubrežnim kamencima stoga su istraživanja na tu temu sve više intenzivnija, najviše procesi taloženja kalcijevih oksalata te načini njihova mogućeg uklanjanja ili prevencije nastanka kristala. U medicinskom smislu ovaj problem se naziva urolitijaza ili nefrolitijaza. Ovisno o uvjetima, kalcijev oksalat može kristalizirati u tri hidratna oblika, kalcijev oksalat monohidrat (COM) koji je termodinamički najstabilniji, te metastabilni dihidrat (COD) i trihidrat (COT) koji se vrlo rijetko može naći u sastavu bubrežnih kamenaca. U ovom radu je cilj bio provjeriti koji hidratni oblik kalcijeva oksalata nastaje mehanokemijskom sintezom i to na dva načina, bez dodatka otapala (samo praškasti reaktanti) i s dodatkom minimalne količine otapala, u ovom slučaju vode. Dobiveni rezultati su obrađeni i interpretirani FT-IR spektroskopijom, termogravimetrijskom analizom te optičkom mikroskopijom.

Urolitijaza je karakterizirana stvaranjem solidnih depozita unutar renalnog sustava. Postoje brojni uzroci nastanka bubrežnih kamenaca. Većina kamenaca sastavljena je od kalcijevog oksalata, koji stvara slobodne radikale te time uzrokuje oksidativno opterećenje i oštećenje endotelnih stanica bubrega. Oštećenje endotelnih stanica zajedničko je većini pretpostavljenih modela nastanka kamenca. Cilj ovog istraživanja bio je istražiti utjecaj antioksidanasa (vitamina E i L-arginina) na prevenciju oksidativnog opterećenja u endotelnim stanicama sabirnog tubula bubrega. MDCK I korištene su kao invitro model sabirnog tubula bubrega. Kako bi prevenirali oksidativni stres u stanicam uzrokovan 8mM natrijevim oksalatom, stanice smo predtretirali rastućim koncentracijama vitamina E i L-arginina te smo stanično preživljenje odredili brojanjem stanica.

Kalcijevi oksalati su kalcijeve soli oksalne kiseline i sastavni su dio gotovo svih bubrežnih kamenaca. Bubrežni kamenci posljedica su rasta kristala u urinarnom traktu, a gotovo 10 % ljudi susretne se s tim problemom tijekom života. U medicinskom je rječniku proces nastajanja bubrežnih kamenaca poznatiji pod nazivom urolitijaza ili nefrolitijaza. Upravo se zbog te činjenice sve češće provode istraživanja kojima bi se u potpunosti objasnio mehanizam, uvjeti i moguća prevencija nastajanja bubrežnih kamenaca. Kalcijev oksalat kristalizira u tri hidratna oblika: termodinamički stabilan kalcijev oksalat monohidrat (vevelit, COM), metastabilan dihidrat (vedelit, COM) te trihidrat (kaoksit, COT) koji se rijetko pronalazi u kemijskom sastavu bubrežnih kamenaca. Eksperimentalno je pokazano da promjena temperature i koncentracije citrata može utjecati na taloženje kalcijeva oksalata te na morfologiju i veličinu nastalih kristala. Rezultati su obrađeni FTIR spektroskopijom, TG analizom i optičkom mikroskopijom.

Bubrežni kamenci gotovo su najčešći uzrok oboljenju mokraćnog sustava. Većina kamenaca sastoji se od više kristalnih komponenti i više faza, što upućuje na različite fiziološke uvjete koje nastojimo što bolje objasniti kako bi mogli uspješnije odrediti medicinsko liječenje i izbjeći ponovo stvaranje kamenaca. Za analizu sastava i strukture bubrežnih kamenaca u ovom radu korištena je pretražna elektronska mikroskopija (SEM), rentgenska difrakcija na prahu (XRD) i infracrvena spektroskopija (FTIR). Analizirani su fosfatni minerali urinarnog trakta, od kojih su najčešći struvit, apatit (karbonatni apatit ili hidroksilapatit) i brushit. U većini uzoraka pomoću FTIR spektroskopije otkrivena je i mala količina kalcijevog oksalata. Znanje o bubrežnim kamencima važno je za razumijevanje patofiziologije, načina liječenja i prevencije ponovne pojave nefrolitijaze. Kidney stones are most common cause of urinary system disorders. Most kidney stones are composed of several crystal components and phases, which leads to various physiological conditions during their formation. These conditions are being clarified in order to succesfully determine medical treatment and prevent kidney stone recurrance. Several methods were used in order to identify the composition and structure of kidney stones including scanning electron microscopy (SEM), X-ray powder diffraction (XRD) and infrared spectroscopy (FTIR). Phosphate minerals in urinary tract were analyzed, of which the most common are: struvite, apatite (carbonate apatite or hydroxylapatite) and brushite. In most samples using FTIR spectroscopy small amount of calcium oxalate was found. Analysed data are very helpful for understanding the mechanisms of stone formation, medical treatment and frequent recurrence of kidney stones.

Analizirano je sedam uzoraka bubrežnih kamenaca prikupljenih od bolesnika na području grada Zagreba i grada Osijeka. Korištene su metode rentgenske difrakcije na prahu (XRD), pretražne elektronske mikroskopije (SEM) i mikroskopije atomskih sila (AFM). Rentgenskom analizom dobivene su informacije o kemijskom sastavu kamenca, a pomodu SEM i AFM analiza interpretirane su morfološke značajke uzoraka. SEM rezultati pokazuju razliku u komponentama određenog kamenca, habitus kristalnih faza, te njihove strukture i teksture, dok su AFM metodom promatrane površinske jezgre kristalizacije i tragovi rasta kristala. Istraživani uzorci se razlikuju po mineralnom sastavu, te je analizama utvrđena prisutnost kalcijskih oksalata (whewellit, weddellit), fosfata (brushit, hidroksilapatit, struvit), urata i cistina. Seven samples of renal calculi were analysed, which have been collected from patients in area of Zagreb and Osijek. Methods used for their analysis include X-ray powder diffraction (XRD), scanning electron microscopy (SEM) and atomic force microscopy (AFM). XRD results show the chemical composition of individual sample, and microscopic methods (SEM, AFM) are used to observe their morfological features. With SEM images individual compounds are observed and explained, including crystal habit, texture and structure of calculus. AFM images indicate different characteristics of crystal growth and the presence of surface nuclei. The composition of every sample is different. Mineral compounds in the samples include calcium oxalate (whewellite, weddellite), phosphate (brushite, hidroxiapatite, struvite), urate and cistine.

Cilj ovog rada bio je opisati organske minerale koji se javljaju u bubrežnim kamencima. Najvedi postotak bubrežnih kamenaca čine kamenci građeni od kalcijskih oksalata, weddellita i whewellita. Urični kamenci se javljaju u obliku uricita i dihidrata. Bubrežni kamenci jedna su od najčešćih bolesti mokračnog sustava, te nam je znanje o njihovom kemijskom sastavu i morfologiji važno za razumijevanje načina njihovog nastanka i kasnijeg liječenja. Za analizu kemijskog sastava i morfologije korištene su infracrvena spektroskopija (FT-IR), renTgenska difrakcija na prahu (XRD) i pretražujudi elektronski mikroskop (SEM). Rezultati su pokazali da se većini uzoraka sastoji se od whewellita i hidroksiapatita. U malim postocima zastupljeni su weddellit, uricit i dihidrat mokradne kiseline. The purpose of this study was to identify organic minerals in urinary calculi. Calcium oxalates, whewellite and weddellite, are the most common organic minerals in calculi. Uric acid calculi crystallizes in anhidrous (uricite) and dihydrous form. Kidney stone disease is increasingly common. The identification of the chemical composition and morphology is important for understanding their etiology and proper management. Calculi were subjected to infrared spectroscopy (FT-IR), X-ray powder diffraction (XRD) and scanning electron microscopy (SEM). The results show that the whewellite and hydoxyapatite are most common compound. Other minerals such as weddellite, uricite and uric acid dihydrate are found.

Ispitivana je uloga glikozaminoglikana na proces nastajanja bubrežnih kamenaca u kalcijskoj urolitijazi zbog kontradiktornih literatumih podataka o njihovoj ulozi u ovom procesu (promotori ili inhibitori). Postavljeni su i čimbenici rizika za razvoj urolitijaze koji bi mogli diskriminirati stvaratelje kamenaca od zdravih osoba. Ispitivanu skupinu činile su osobe oba spola s kalcijskim kamencima. U prvom jutarnjem urinu određivana je koncentracija ukupnih glikozaminglikana koja je izražena na gram izlučenog kreatinima u urinu. Dobiveni rezultati pokazali su statistički značajno niže vrijednosti ukupnih glikozaminglikana u odnosu na kontrolnu skupinu, što ukazuje na njihovu moguću inhibitornu ulogu. Bolja diskriminacija među skupinama postignuta je ako je koncentracija glikozaminoglikana prikazana u obliku (Baggio) indeksa., The role of glycosaminoglycans in the process of kidney stone formation in calcium urolithiasis was examined. There are contradictory references about their role in this process (promoters or inhibitors). We attempted to define factors of risk for urolithiasis development. The test group consisted of both genders with calcium stones. A concentration of total glycosaminoglycans, expressed according to concentration of creatinine in urine, was determined in the first morning urine. The results showed statistically significantly lower values of total glycosaminoglycans in relation to control group, indicating the possibility of their role as inhibitors. Better discrimination among groups can be achieved, if the results of glycosaminoglycan concentration are shown in the form of (Baggio) index.

Urolitijaza, unatoč dugogodišnjim opsežnim fizikalno-kemijskim i metaboličkim istraživanjima, kao i različitim pristupima, ostaje i dalje do kraja nerazjašnjen proces u organizmu čovjeka. Razlog je kompleksna priroda tog višesloženog procesa, a istraživanja koja se provode trebala bi pridonijeti rasvijetljavanju tog problema s naglaskom na efikasnijoj preventivi stvaranja kamenaca koji najčešće nastaje u uvjetima abnormalnog izlučivanja metaboličkih čimbenika rizika pojave urolitijaze. U ovom radu u okviru metaboličke obrade mokraće određen je pH urina, kristalurija, te niz biokemijskih parametara u prvom jutarnjem urinu. Tako su određene koncentracije kalcija, magnezija, natrija, kalija, klorida, fosfata, urata, oksalata, citrata, kreatinina te glikozaminoglikana. Iz rezultata dobivenih za biokemijske parametre u urinu računati su stupanj prezasićenja urina kod kojeg se stvara kamenac, odnos između promovirajućih i inhibirajućih čimbenika stvaranja kamenaca kao i indeksi rizika za nastanak urolitijaze.

Ispitivana je uloga glikozaminoglikana na proces nastajanja bubrežnih kamenaca u kalcijskoj urolitijazi zbog kontradiktornih literaturnih podataka o njihovoj ulozi u ovom procesu (promotori ili inhibitori). Postavljeni su i čimbenici rizika za razvoj urolitijaze koji bi mogli diskriminirati stvaratelje kamenaca od zdravih osoba. Ispitivanu skupinu činile su osobe oba spola s kalcijskim kamencima. U prvom jutarnjem urinu određivana je koncentracija ukupnih glikozaminglikana koja je izražena na gram izlučenog kreatinima u urinu. Dobiveni rezultati pokazali su statistički značajno niže vrijednosti ukupnih glikozaminglikana u odnosu na kontrolnu skupinu, što ukazuje na njihovu moguću inhibitornu ulogu. Bolja diskriminacija među skupinama postignuta je ako je koncentracija glikozaminoglikana prikazana u obliku (Baggio) indeksa.

U radu je ispitivana uloga glikozaminoglikana na proces nastajanja bubrežnih kamenaca kod osoba sa kalcijskom urolitijazom. Prvi od razloga ovog istraživanja bili su kontradiktorni literaturni podaci o njihovoj ulozi gdje su dijelom prikazani kao promotori a u dijelu radova kao inhibitori nastanka bubrežnih kamenaca. Važniji razlog je postavljanje čimbenika rizika za razvoj urolitijaze koji bi nedvosmisleno mogli diskriminirati stvaraoce kamenaca od zdravih osoba. Ispitivanu skupinu činile su osobe oba spola koje su bar jedanput stvorile kalcijski kamenac kojem je utvrđen kemijski sastav metodom FTIR. Uzork metaboličku analizu bio je prvi jutarnji urin u kojem su pored ostalih za urolitijazu značajnih parametara, određivana i koncentracija glikozaminglikana. Rezultati su izraženi na gram izlučenog kreatinima u urinu. Dobiveni rezultati pokazali su statistički značajno niže vrijednosti ukupnih glikozaminglikana u odnosu na kontrolnu skupinu što ukazuje na njihovu moguću inhibitornu ulogu, međutim očito je da ni oni kao pojedinačni parametar sami za sebe ne mogu nedvosmisleno razlikovati stvaraoce kamenaca od zdravih osoba. Znatno bolja diskriminacija se postže ukoliko se rezultati koncentracije glikozaminglikana prikažu u obliku indeksa (Baggio) koji predstavlja odnos između promovirajućih (oksalati) i inhibirajućih tvari kao što su citrati i glikozaminglikani.

U radu je prikazana IR spektroskopija u analizi sastava kamenaca kao i rezultati analize kemijskog sastava bubrežnih kamenaca napravljenih spomenutom tehnikom u razdoblju od 1989-2001 godine. Rezultati su uspoređeni s objavljenim podacima sastava bubrežnih kamenaca iz zemalja zapadnog svijeta. Analizirano je 2005 bubrežnih kamenaca od 1586 osoba. Najveći dio uzoraka dobiven je nakon litotripsije kamenaca metodom ESWL-a. Analiza sastava kamenaca učinjena je metodom infracrvene spektroskopije. Analiza sastava 2005 bubrežnih kamenaca na Odjelu za medicinsku biokemiju Kliničke bolnice Osijek potvrđuju visoki udio kalcij-oksalatnih kamenaca (73, 3%). Ne postoji značajnija razlika u sastavu bubrežnih kamenaca u odnosu na podatke iz literature, ali je u odnosu na iste podatke omjer muških i ženskih bolesnika s urolitijazom u našoj skupini bio niži (1, 36). Metoda IR spektroskopije dobar je izbor za svakodnu analizu bubrežnih kamenaca jer za kratko vrijeme daje vrijedne podatke nužne za razrješenje etiopatogeneze urolitijaze. Nema značajnijih razlika u sastavu kamenaca u odnosu na podatke iz literature ali je omjer između muških i ženskih bolesnika koji stvaraju kamence niži vjerojatno zato što je analizirano razdoblje (1989-2001 godine) zahvaćalo i vrijeme rata u Hrvatskoj.

U članku su prikazani sastavi kamenaca mokraćnog sustava analiziranih zadnjih deset godina na Institutu "Ruđer Bošković". Analize su rađene infracrvenom spektroskopijom. Sastav kamenca je važan za daljnje liječenje i određivanje adekvatne dijete. Rezultati analiza su statistički obrađeni i uspoređeni s rezultatima iz razvijenih zapadnih zemalja. U ratnim godinama u Hrvatskoj je porastao broj muških pacijenata, ali nije bilo promjena u sastavu kamenaca. Prosječni omjer muških i ženskih pacijenata je 1, 51, a najviše ima oksalatnih kamenaca (oko 75%) kod oba spola. Uratnih kamenaca ima u prosjeku oko 13% znatno su češći kod muškaraca, naročito u jadranskom dijelu Hrvatske. Urolitijaza zahvaća sve dobne skupine, ali najviše radno sposobnu populaciju. Karakteristike urolitijaze u Hrvatskoj ne razlikuju se bitno od onih u razvijenim zemljama ( Francuska i Njemačka).

Cilj ovoga magistarskog rada bio je istražiti recesivnu genetsku komponentu u etiologiji simptomatskih bubrežnih kamenaca usporedbom prevalencije u tri skupine sela na hrvatskim otocima Bracu, Hvaru i Korculi: tj u skupini s visokim, umjerenim i niskim koeficijentom urodenosti. Koeficijent urodenosti (F) u svakom pojedinom selu procijenjen je u slucajnom uzorku od oko 30% odrasle populacije u ukupno 14 sela na spomenuta tri otoka. Pritom su korištene tri razlicite metode: Wrightova "path" metoda (koja se temelji na genealoškim podacima), procjena metodom izonimije, te procjena na temelju prosjecnog odstupanja od predvidanja ocekivanih genotipskih frekvencija na temelju Hardy-Weinbergova ekvilibrija za serogenetske polimorfizme MN, Ss i Kk. Šest sela s visokom vrijednošcu F (0, 025-0, 049 ; ukupno 1.401 ispitanik), cetiri s umjerenom (0, 012-0, 015 ; ukupno 998 ispitanika) i cetiri sela s najmanjom vrijednošcu F (0, 002-0, 008 ; ukupno 1.500 ispitanika) izabrana su za daljnje istraživanje. Pokazano je kako je razlicitost medu selima s obzirom na okolišne i socio-ekonomske cimbenike minimalna, no ona su imala razlicitu sklonost srodivanju zbog specificnih povijesnih i politickih razloga. Medicinski zapisi citavih seoskih populacija pregledani su uz pomoc mjesnih lijecnika obiteljske medicine, a dijagnoze su postavljene u skladu s ujednacenim kriterijima oslanjajuci se na podatke i mišljenja lijecnika-specijalista te suglasnost istraživaca i lokalnog lijecnika obiteljske medicine oko dijagnoze. Prevalencije su standardizirane prema dobi i spolu na ukupnu populaciju svih 14 sela. U usporedbi prema skupini sela s niskim koeficijentom urodenosti, gdje je standardizirana prevalencija nefrolitijaze iznosila 1, 5%, u skupini sela gdje smo našli visok koeficijent urodenosti prevalencija nefrolitijaze bila je 5, 4% (p

U Studiji smo kominiranom uporabom plazmaimunoreaktivnog paratiroidnog hormona (PTH) i nefrogenog cikličkog adenozin monofosfata (NcAMP) izvršili evaluaciju funkcije paratiroidnih žlijezda bolesnika s nefrolitijazom po skupinama i time pokušali rasvijetliti nedoumice glede patogeneze idiopatske hiperkalciurije. Istraživanje je obuhvatilo 215 bolesnika s nefrolitijazom i 70 zdravih ispitanika kontrolne skupine. Bolesnici s urolitijazom klasificirani su u skupine na temelju Berlinovih kriterija. Rezultati određivanja PTH i NcAMP upozorili su na povećanu aktivnost paratiroidnih žlijezda u skupini s primarnim hiperparatireoidizmom, te u grupi gubitelja fosfata, iako ne značajno višu u odnosu na kontrolu, a kod ostalih skupina upućivali su na supresiju funkcije paratiroidnih žlijezda.

U studiji je obrađeno 215 bolesnika s dokazanom nefrolitijazom s područja sjeveroistočne Slavonije i Baranje. Na osnovi biokemijskih i radioimunoloških analiza, postavljena je u 5% bolesnika dijagnoza primarnog hiperparatireoidizma, a u 13% bolesnika dijagnoza renalne hiperkalciurije (sekundarni hiperparatireoidizam).

Učestalost kamenca mokraćnog sistema u varaždinskoj regiji i rezultati ispitivanja sastava kamenca uz osnovnu metaboličku obradu u uzorku od 200 bolesnika

Uz pomoć ureterorenoskopa odstranili smo 38 kamenaca mokraćovoda i 2 kamenca pijelona (85, 1%) od ukupno 47 bolesnika operiranih ovom metodom. U 5 bolesnika (10, 6%) nismo uspjeli uvesti ureterorenoskop u mokraćovod. U jednog bolesnika (2, 1%) nastala je ruptura uretera uzrokovana elektrohidrauličnim litotriptorom. U jednog bolesnika (2, 1%) perforirali smo ureter ureterorenoskopom. Ovi bolesnici operirani su otvorenim klasičnim načinom. U 29 bolesnika (61, 7%) uveli smo ureterorenoskop bez potrebe dilatiranja završnog segmenta mokraćovoda (ušće i intramuralni dio). Na osnovi dosadašnjih iskustava zaključujemo da ureterorenoskopska destrukcija i ekstrakcija kamenaca mokraćovoda i kamenaca bubrega dostupnih ureterorenoskopu predstavlja velik napredak u uspješnom liječenju ove tako česte patologije urotrakta.

U radu su izneseni rezultati ispitavanja dviju skupina ispitanika splitskog područja, i to: skupine od 191 bolesnika koji su bolovali od bubrežnog kamenca, a kamenci su bili analizirani infracrvenom spektrometrijom, i kontrolne skupine od 109 ispitanika, koji nisu bolovali od bubrežnog kamenca. Bolesnici su svrstani u pet skupina prema utvrđenom sastavu glavne komponente bubrežnog kamenca. Izvršeno je ispitivanje vrijednosti mokraćne kiseline u krvi i u 24 satnoj mokraći. Analizom krvi utvrđene su značajno veće vrijednosti mokraćne kiseline u krvi bolesnika, prosječno 361,64 H-mol/1, prema prosječnoj vrijednosti 325,04 jj.mol/1 nađene u ispitanika kontrolne skupine. Hiperurikurija je nađena u bolesnika koji su imali kamenac bubrega sastavljen od mokraćne kiseline i njene soli u 77,59% slučajeva i u bolesnika čiji su kamenci svrstani u skupinu mokraćna kiselina i drugi spojevi u 46,15% slučajeva, dok su ostali bolesnici, svrstani u ostale tri skupine, imali znatno niži postotak hiperurikurije. U ispitanika kontrolne skupine utvrđena je hiperurikurija u 46,37% slučajeva. Budući da i ispitanici kontrolne skupine imaju značajnu hiperurikuriju, a ne stvaraju bubrežni kamenac, ističe se značenje inhibitora kristalizacije kao činioca u sprečavanju agregacije kristala, odnosno onemogućavanju stvaranja bubrežnog kamenca. U radu se ističe značenje urikurije u stvaranju prvenstveno uratnih, a manje ostalih vrsta bubrežnih kamenaca., This review presents the results obtained by the examination of renal stone patients in the area of Split. There were 191 patients suffering from kidney stones and 109 in the control group, who had never suffered from the stone disease. The stones were analyzed by infrared spectrometry. The patients were ranged into 5 groups according to the main stone components. The level of uric acid in blood and in 24-hour-urine was also controlled. The blood analysis showed significantly higher average values of uric acid in stone formers (361.64 (imol/1), compared to the average values in the control group (325.04 umol/1). Hyperuricuria was found in 77.59% of patients with uric acid and urate stones and in 46.15% of patients with the stones composed of uric acid and other compounds. The patients in other three groups had much lower a percentage of hyperuricuria. In the control group hyperuricuria was found in 46.37% of cases. Since the members of the control group have a significant level of hyperuricuria, and yet do not form kidney stones, emphasis is put on the crystallization inhibitors as a factor in preventing the aggregation of crystals and the formation of stones. The authors emphasize hyperuricuria as an important factor in the urate stone formation, whereas its importance in the formation of other stone types is not so great.