Search

Cilj ovog diplomskog rada je opisati taložne okoliše podinskih donjoaptskih plitkovodnih karbonatnih i krovinskih albskih transgresivnih karbonatnih naslaga gornjoaptske emerzije, te u njima odrediti taložne okoliše kao i sastav mikrofosilnih zajednica i njihovu starost. Također će se kratko opisati glavna obilježja gornjoaptske emerzije, tj. prekida taloženja kao važnog regionalnog događaja na Jadranskoj karbonatnoj platformi. Za potrebe ovoga rada korišteni su uzorci i podaci prikupljeni u kamenolomu Tri Jezerca u blizini mjesta Selina (sjeverno od ceste Kanfanar - Sv. Lovreč). Na temelju sedimentoloških i mikropaleontoloških rezultata terenskog i laboratorijskog rada (ukupno 60 uzoraka) izrađeni su detaljni geološki stupovi i utvrđena dva mikrofacijesa u podini i četiri u krovini. Na temelju mikrofosilne zajednice dokazana je starijeaptska starost podine i starijeaptska i albska/mlađealbska starost krovine. The aim of this thesis is to describe the depositional environments of the underlying Lower Aptian shallow-water carbonate and upperlying Albian transgressive carbonate deposits of the Upper Aptian emersion, and to determine the depositional environments as well as the composition of microfossil assemblage and their age. The main features of the Upper Aptian emersion will also be briefly described. Samples and data collected in the Tri Jezerca quarry near the town of Selina (north of the road Kanfanar - Sv. Lovreč) were studied for the purpose of this work. Based on the sedimentologic and micropaleontologic results of the field and laboratory work (a total of 60 samples), detailed geological columns were made and two microfacies were described in the underlying beds and four in the upperlying beds. Microfossil assemblage indicates the Early Aptian age of the underlying beds and the Early Aptian and Albian/Late Albian age for the upperlying beds.

Proučavanjem sedam mikroskopskih preparata donjoaptskih naslaga „Istarski žuti“ s lokaliteta Selina u srednje-zapadnoj Istri mogu se izdvojiti četiri mikrofacijesna tipa: bioklastični foraminiferski grejnston, bioklastični foraminiferski pekston, bioklastični foraminiferski vekston i bačinelski vekston. Vidljiv je prijelaz u taložnim okolišima gdje iz visoko energetskih plićaka (grejnstoni) dolazi do produbljenja okoliša i on postaje zatvoreniji, lagunski. Vekstoni i pekstoni su mikritni tipovi vapnenaca koji su manje (vekstoni) ili više zrnati znači da su taloženi uviše ili manje zaštićenim okolišima s umjerenom do povišenom energijom vode tj. u okolišima u kojima su čestice dezintegrirane u karbonatni mulj i u kojima nije bilo brze sedimentacije. Pa ipak, glavna biofacijesna karakteristika naslaga „Istarski žuti“ jest mnogobrojna pojava onkoida s oblicima kao što su Bacinella irregularis (Radoičić 1959) i Lithhocodium aggregata (Elliott 1956). Jezgru onkoida čini Bacinella irregularis (Radoičić 1959) dok je Lithhocodium aggregata (Elliott 1956) srastao uz nju. Uz baćinelske onkoide nalaze se i brojne bentičke foraminifere s najzastupljenijom vrstom Palorbitolinom lenticularis (Blumenbach 1805), ali i drugima poput Rumanoculina robusta (Neagu 1968), Voloshinoides murgensis (Luperto Sinni i Masse, 1993), Novalesia producta (Magniez 1967), Archalveolina sp, Nezzazatinella sp i Praechysalidina infracretacea (Luperto Sinni 1979). Stratigrafski rasponi gore navedenih foraminifera upućuju na donjoaptsku starost te se oni uvelike razlikuju od mikrofosila koji se nalaze u podini „Istarskog žutog“. Promjena je uzrokovana anoksičnim događajem OAE 1a koji je promijenio taložne uvjete u okolišu te su oni postali manje pristupačni i u njemu su preživjeli taksoni koji su se na to mogli prilagoditi. Osim što je odličan građevni kamen, Istarski žuti u stvarnosti nudi puno dublju priču o nesvakidašnjim i pomalo egzotičnim uvjetima koji su se nekad davno odvijali na prostoru nekadašnje Jadransko-Dinaridske karbonatne platforme.