Search

Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu je 2016. - 2019. godine sudjelovao u projektu Giantleap u okviru programa 'Obzor 2020'. Koordinator projekta je bio SINTEF iz Norveške, a partneri Bosch Engineering i ElringKlinger (proizvođač gorivnih članaka) iz Njemačke, VDL (proizvođač električnih autobusa) iz Nizozemske i FC Lab sa Sveučilišta Franche Comte iz Francuske. U okviru projekta uspješno je razvijen modul gorivnih članaka sa svrhom povećanja nedovoljnog dosega gradskog električnog autobusa s baterijama. Pri tome je FESB razvio metodu za brzu i jednostavnu dijagnostiku degradacije gorivnih članaka koja je zajedno s još nekoliko naprednih upravljačkih funkcija ugrađena u upravljačku jedinicu sustava kojima se nadgleda stanje zdravlja gorivnih članaka i smanjuje njihova degradacija. Radne značajke gorivnih članaka su bile vrhunske, > 1 W/cm2, s gotovo zanemarivom degradacijom u različitim radnim uvjetima, uključujući i tranzijentne, pa i kvar u rashladnom krugu. Sustav je u obliku prikolice potpuno integriran s upravljačkim sustavima autobusa te je uspješno prošao testove u vožnji. Tvrtke Bosh Engieering i VDL namjeravaju komercijalizirati taj sustav za povećanje dosega u električnim autobusima i kamionima.

LoRa in LoRaWAN sta skupek protokolov, ki naj bi omogočila efektivno in cenovno sprejemljivo implementacijo nizko energijskih prostranih omrežij, za namene interneta stvari (IoT), pa naj bo to v industriji, logistiki ali pametnih mestih. LoRaWAN predstavlja omrežje, v katerem komunicirajo naprave s protokolom LoRa. V tej nalogi sem se osredotočil predvsem na protokol LoRa in njegove lastnosti. Organizacija LoRa Alliance, razvijalec tehnologij LoRaWAN ter LoRa, oglašuje visok doseg komunikacije, 2-4 km v mestnem okolju in pa vse do 15 km izven mest. Kako pa se le ta obnese v praksi? Predpostavil sem, da so zaradi različnih okoljskih vplivov realne sposobnosti te tehnologije slabše od oglaševanih. Odločil sem se, da zadevo preverim v več okoljih z različnimi parametri povezave. S prehodom LoRa na različnih fiksnih točkah, pomočnikom in končno napravo sem se tako z avtomobilom podal po cestah v Ljubljani in njeni okolici in prišel do pričakovanih zaključkov. Seveda je v zakup treba vzeti, da je bila oprema vstopnega ranga ter da LoRa prehod ni bil vedno optimalno pozicioniran, vendar rezultati pokažejo, da je realni doseg protokola LoRa za več kot polovico manjši od oglaševanega. LoRa and LoRaWAN are a group of protocols that are supposed to help with effective and not too costly implementation of low power wide area networks for purposes of the Internet of Things (IoT) – let that be in the industrial, logistics or smart cities sectors. LoRaWAN is a network through which various LoRa-enabled devices can communicate. In this thesis I focus on the protocol LoRa and its properties. The LoRa Alliance organization, the developer of LoRaWAN and LoRa technologies advertises a very high range for LoRa, that is 2-4 km in the city and up to 15 km outside urban areas. But how does this work out in reality? My supposition was that due to various environmental factors the performance is lower than advertised. I decided to test this claim on multiple terrain types and connection parameters. With the LoRa gateway set up at different spots, an assistant, and a LoRa node in a car I drove in and around Ljubljana and came to the expected conclusion. While taking into consideration that the equipment I used was in the lower price range and that the LoRa gateway was not always optimally positioned, the results show that the range of the LoRa protocol in the real world is not even half of the advertised one.

Grand theorizing and empirical (quantitative or qualitative) research are often separately conducted. In this paper, the separation in question is traced from scholars' differential observance of the yardsticks of the philosophical, scientific and literary/historical methods respectively. The philosophical method relies on deduction and develops into grand theorizing by adding assumptions stemming from life experience, leading to conceptual fluidity. Contrarily, the scientific method relies on experiments, which produce more determinable outcomes as asserted by Popper's (1959) falsificationism. The literary/historical method shares this commitment to determinacy by providing in-depth understanding of space time-specific events/meanings. The roles of grand theorizing and empirical research are reviewed: grand theorizing provides categorical schemes, organizes assumptions into perspectives, uncovers hidden assumptions and generates arguments, while empirical research facilitates contextualized comparisons and generates theory. The other side of the story is then presented with the Central Dogma of Social Science, which limits the scope and determinacy of any social understanding with an inverse relationship. The central dogma constrains the possibility of social knowledge and, through institutionalized practice such as the acceptance of journal articles or staff promotion, academic development. For grand theorizing to 'survive', it needs to identify and reembrace its yardstick, which could then lead to confident communication with results generated by other methods., Velike teorije i empirijsko (kvantitativno ili kvalitativno) istraživanje često se provode odvojeno. U ovom se radu ta odvojenost prati različitim pridržavanjem mjerilâ filozofske, znanstvene i književno-povijesne metode među znanstvenicima. Filozofska metoda oslanja se na dedukciju i razvija u velike teorije dodavanjem pretpostavki koje proizlaze iz životnog iskustva, vodeći konceptualnoj fluidnosti. Nasuprot tomu, znanstvena metoda oslanja se na eksperimente, koji proizvode lakše odredive ishode, kako to tvrdi Popperov (1959) falsifikacionizam. Književno-povijesna metoda dijeli tu predanost determinaciji pružajući dubinsko razumijevanje prostorno-vremenski specifičnih događaja/značenja. Uloge velikih teorija i empirijskog istraživanja preispituju se: velike teorije daju kategorijske sheme, pretpostavke organiziraju u stajališta, otkrivaju skrivene pretpostavke i stvaraju argumente, dok empirijsko istraživanje olakšava kontekstualizirane usporedbe i stvara teoriju. Potom se izlaže druga strana priče sa središnjom dogmom društvenih znanosti koja ograničava doseg i određenost svakoga društvenog razumijevanja jednim inverznim odnosom. Središnja dogma ograničava mogućnost društvene spoznaje i uz pomoć institucionalizirane prakse – poput objavljivanja članaka u časopisima ili promaknuća kadrova – koči akademski razvoj. Konačno, u radu se tvrdi da velike teorije moraju, kako bi „preživjele“, identificirati i ponovno prigrliti vlastito mjerilo, što bi potom moglo dovesti do samopouzdane komunikacije s rezultatima dobivenim drugim metodama.

Obligatory control refers to the relation of obligatory coreference between one of the arguments in the matrix clause and an unexpressed argument of the subordinate infinitive. This paper provides examples of subject and object control in Croatian that reveal significant differences between these two constructions. Subject control is understood as a purely syntactic relation, while the analysis of object control requires the introduction of semantic macroroles. The two constructions are therefore based on different basic principles, which results in various asymmetries with regard to restrictions on possible syntactic realizations. Moreover, the limitations on scope interpretation of temporal adverbs resulting from word order changes in object control constructions suggest that the two verbs in object control might form a tighter unit than those in subject control constructions., Obvezna kontrola označava odnos obvezne korefencije između jednog od argumenata u glavnoj surečenici i neizrečenog argumenta subordiniranog infinitiva. U ovom se radu na primjerima objektne i subjektne kontrole u hrvatskome otkrivaju i opisuju značajne razlike između ovih dviju konstrukcija. Subjektnu kontrolu smatramo isključivo sintaktičkim odnosom, dok je za analizu objektne kontrole potrebno uvesti pojam semantičkih makrouloga. Ove dvije konstrukcije, dakle, počivaju na različitim temeljnim načelima, posljedica čega su razne asimetrije koje proizlaze iz ograničenja mogućih sintaktičkih realizacija. Povrh toga, ograničenja u interpretaciji dosega vremenskih priloga kao rezultat promjena u redu riječi upućuju na zaključak da su glagoli u konstrukcijama s objektnom kontrolom sintaktički čvršće povezani od onih u konstrukcijama sa subjektnom kontrolom.

utor razmatra doseg primjene Direktive o uslugama u kontekstu postojeće prakse Europskog suda vezane za čl. 43., 46. i 49. Ugovora o EZ-u. Ističe da je doseg Direktive uvelike ograničen općim, posebnim i ad hoc ograničenjima, kao i supsidijarnim značajem slobode pružanja usluga. Konačni doseg Direktive bit će nužno određen praksom Europskog suda, tj. konkretizacijom mogućih opravdanja nacionalnih mjera. Pri tome Europski sud ima izbor između dva globalna interpretativna pristupa koje autor naziva progresivno-integrativnim i konstitucionalno-centrifugalnim. U sklopu prvoga navedenog pristupa autor sugerira četiri moguće interpretativne varijante koje u različitoj mjeri promiču regulatorne interese država članica. Izbor između mogućih interpretativnih pristupa odredit će brzinu ostvarivanja integracijskih ciljeva EU formuliranih zaključcima Europskog vijeća iz Lisabona 23. i 24. ožujka 2000. Također, pregovaračka pozicija Republike Hrvatske u području slobode pružanja usluga morat će se odrediti u okvirima mogućih interpretacija Direktive, kako u pregovorima, tako i nakon stupanja u članstvo EU., The author discusses the scope of the Directive on Services in the context of ECJ case law related to Articles 43, 46 and 49 of the EC Treaty. He points out that the scope of the Directive is considerably limited by general, special and ad hoc limitations, as well as by the subsidiary meaning of the freedom of the provision of services. The final scope of the Directive will be determined by ECJ case law, i.e. by the application of possible justifications of national measures. The ECJ can choose between two global approaches to interpretation which the author refers to as progressive-integrative and constitutional-centrifugal. According to the author, the former offers four possible variants of interpretation, promoting regulatory interests of Member States in different degrees. The choice between possible interpretative approaches will determine the pace of realization of the EU integration objectives as formulated in the conclusions of the European Council in Lisbon on 23 and 24 March 2000. Moreover, the negotiating position of the Republic of Croatia in the area of freedom of the provision of services will have to be determined within the framework of possible interpretations of the Directive in the course of negotiations and after becoming a member of the EU., Der Autor erörtert die Reichweite der Anwendung der Dienstleistungsrichtlinie im Kontext der vorliegenden Rechtsprechung des Europäischen Gerichtshofes im Zusammenhang mit den Art. 43, 46 und 49 des EG-Vertrags. Es wird unterstrichen, dass die Reichweite dieser Richtlinie durch allgemeine, besondere und Ad-hoc-Beschränkungen sowie durch den subsidiären Charakter der Dienstleistungsfreiheit wesentlich eingeschränkt ist. Die endgültige Reichweite wird zwangsläufig durch die Rechtsprechung des Europäischen Gerichtshofes bestimmt werden, d. h. durch die Konkretisierung möglicher Rechtfertigungen für nationale Maßnahmen. Dabei bleibt dem EuGH die Wahl zwischen zwei globalen interpretativen Ansätzen, die vom Autor als progressiv-integrativ und konstitutionell-zentrifugal bezeichnet werden. Im Rahmen des ersten Ansatzes suggeriert der Autor vier mögliche Interpretationsvarianten, die den Regulierungsinteressen der Mitgliedstaaten in unterschiedlichem Maße Rechnung tragen. Die Entscheidung für einen der in Frage kommenden Interpretationsansätze wird die Geschwindigkeit bestimmen, mit der die am 23. und 24. März 2000 vom Europäischen Rat in Lissabon formulierten Integrationsziele der EU erreicht werden. Auch die Verhandlungsposition der Republik Kroatien im Bereich der Dienstleistungsfreiheit wird im Rahmen möglicher Interpretationen dieser Richtlinie festgelegt werden müssen, und zwar sowohl bei den Verhandlungen als auch nach dem Beitritt zur EU.

Autor razmatra doseg primjene Direktive o uslugama u kontekstu postojeće prakse Europskog suda vezane za čl. 43., 46. i 49. Ugovora o EZ-u. Ističe da je doseg Direktive uvelike ograničen općim, posebnim i ad hoc ograničenjima, kao i supsidijarnim značajem slobode pružanja usluga. Konačni doseg Direktive bit će nužno određen praksom Europskog suda, tj. konkretizacijom mogućih opravdanja nacionalnih mjera. Pri tome Europski sud ima izbor između dva globalna interpretativna pristupa koje autor naziva progresivno-integrativnim i konstitucionalno-centrifugalnim. U sklopu prvoga navedenog pristupa autor sugerira četiri moguće interpretativne varijante koje u različitoj mjeri promiču regulatorne interese država članica. Izbor između mogućih interpretativnih pristupa odredit će brzinu ostvarivanja integracijskih ciljeva EU formuliranih zaključcima Europskog vijeća iz Lisabona 23. i 24. ožujka 2000. Također, pregovaračka pozicija Republike Hrvatske u području slobode pružanja usluga morat će se odrediti u okvirima mogućih interpretacija Direktive, kako u pregovorima, tako i nakon stupanja u članstvo EU.

U članku se dokazuje da odnosi među pojmovima u bitnome ovise o tome u dosegu kojeg se pojma promatraju. Pa tako pojmovi koji su koordinirani promatraju li se s obzirom na doseg pojma »jezik« postaju disparatni promatraju li se s obzirom na doseg pojma »indoeuropski jezik«. Jednako vrijedi i za druge odnose među pojmovima koji se mijenjaju s promjenom pojma s obzirom na čiji se doseg misle., This article proves that the relations between concepts significantly depend upon the range of the concept that they are considered within. Thus, coordinated concepts, if considered with respect to the range of the concept ‘language’, become disparate. The same holds for all the other relations between concepts which change with the change of the concept in respect of the range of which they are reflected on.

U radu se analiziraju dva vremenska razdoblja razvoja naseljenosti i gospodarskog vrednovanja. Prvo, starije je rekonstrukcija zbivanja na bazi materijalnih ostataka u prostoru do prekida u 10. stoljeću i drugo, poslije toga, na temelju arhivskih i ostalih ”pisanih” izvora uz opažanja na terenu. Pokušalo se pojasniti zašto, kako i kada su Kornati postali populacijski i gospodarski ovakvi kakve danas zatičemo., This work analyses two periods of settlement and economic evaluation development. The first, older one is a reconstruction of events on the basis of material remnants in the area till the break in the 10th century, and the second one, after the break, on the basis of archival and other ”recorded” materials and fieldwork. We have tried to explain why, how and when the Kornati islands acquired their present day population and economic characteristics.

U ovom radu se analiziraju dva vremenska razdoblja razvoja naseljenosti i gospodarskog vrednovanja. Prvo, starije je rekonstrukcija zbivanja na bazi materijalnih ostataka u prostoru do prekida u 10. stoljeću i drugo, poslije toga, na temelju arhivskih i ostalih „pisanih“ izvora, uz opažanja na terenu. Pokušavalo se pojasniti zašto, kako i kada su Kornati postali populacijski i gospodarski ovakvi kakve danas zatičemo., This work analyses two periods of settlement and economic evaluation development. The first, older one is a reconstruction of events on the basis of material remanants in the area till the break in the 10th century, and the second one, after break, on the basis of archival and other "recorded" materials and fieldwork. We have tried to explain why, how and when the Kornati islands acquired their present day population and economic characteristics.