Search

Cilj istraživanja bio je ispitati stavove studenata prema braku i razvodu s obzirom na cjelovitost njihovih obitelji i kvalitetu odnosa među roditeljima. U istraživanju je sudjelovalo 622 studenta i studentica različitih studijskih grupa Sveučilišta u Zagrebu. 51% sudionika bile su djevojke, a 49% mladići. Prosječna dob sudionika bila je M=21.63 godina (SD=1.993). Primijenjen je instrument koji se sastojao od Skale stavova prema braku, Skale stavova prema razvodu, pitanja o kvaliteti međusobnih odnosa među roditeljima i pitanja o učestalosti i intenzitetu sukoba među roditeljima. Na cijelom uzorku sudionika nisu pronađene spolne razlike u stavu prema braku, no djevojke su iskazale pozitivniji stav prema razvodu od mladića koji proizlazi iz toga što veću važnost pridaju pozitivnim posljedicama razvoda, dok mladići više naglašavaju negativne posljedice. Podjela sudionika prema tipu obitelji u kojoj su odrastali na djecu razvedenih roditelja, djecu iz loše funkcionirajućih i djecu iz dobro funkcionirajućih obitelji pokazala je značajni glavni efekt tipa obitelji na stavove prema braku i razvodu. Djeca iz cjelovitih obitelji s visokom kvalitetom odnosa među roditeljima imaju pozitivniji stav prema braku od djece razvedenih roditelja, dok se stavovi djece iz cjelovitih obitelji s niskom kvalitetom odnosa među roditeljima nalaze između stavova ovih dviju skupina. Djeca razvedenih roditelja i djeca iz cjelovitih obitelji s niskom kvalitetom odnosa među roditeljima imaju značajno pozitivniji stav prema razvodu od djece iz cjelovitih obitelji s visokom kvalitetom odnosa među roditeljima. Djeca iz cjelovitih obitelji s visokom kvalitetom odnosa među roditeljima naglašavaju negativne posljedice razvoda više od djece iz cjelovitih obitelji s niskom kvalitetom odnosa među roditeljima i djece razvedenih roditelja, dok pozitivne posljedice razvoda najviše naglašavaju djeca razvedenih roditelja te zatim djeca iz cjelovitih obitelji s niskom kvalitetom odnosa među roditeljima. Rezultati su uspoređeni s rezultatima prethodnog istraživanja na uzorku srednjoškolaca te interpretirani pod vidom dobnih razlika u stavovima, a s ciljem utvrđivanja uloge strukture primarne obitelji i kvalitete odnosa među roditeljima u formiranju stavova prema braku i razvodu.

Cilj ovog istraživanja je bio ispitati stavove o braku i razvodu s obzirom na neka demografska obilježja sudionika, odnose u primarnoj obitelji i osobna romantična iskustva. U istraživanju je sudjelovalo 424 sudionika. Od toga je 258 (60, 84%) žena, a 166 (39, 15%) muškaraca. Prosječna dob sudionika je iznosila M=41, SD=11, 47. Korišten je upitnik koji se sastojao od Skale stavova prema braku, Skale stavova prema razvodu, pitanja o kvaliteti međusobnih odnosa među roditeljima, pitanja u učestalosti i intenzitetu roditeljskih svađa, upitnik o romantičnim iskustvima i demografski upitnik. Pokazalo se da spol i završeni stupanj obrazovanja nisu značajni za predviđanje stava prema braku. Cjelovitost obitelji i kvaliteta odnosa među roditeljima se također nije pokazala značajnom za predviđanje stava prema braku. Značajnim u predikciji stava prema braku su se pokazale varijable trajanja najdulje sudionikove veze u mjesecima, procjena dosadašnjih romantičnih iskustava i podatak jesu li prije bili u braku. Oni sudionici koji su imali dulje veze imaju pozitivnije stavove prema braku, kao i oni koji su bili zadovoljniji svojim dosadašnjim iskustvima i oni koji su već bili u braku. S druge strane, pokazalo se da žene imaju pozitivniji stav prema razvodu dok uloga završene razine obrazovanja nije značajna. Cjelovitost obitelji i kvaliteta odnosa roditelja se nije pokazala značajnom za predikciju stava prema razvodu. Uz spol, osobna romantična iskustva su se pokazala najznačajnijima u predikciji stava prema razvodu. Od varijabli osobnih romantičnih iskustava značajnima za predikciju stava prema razvodu su se pokazale varijable jeste li bili prije u braku? i trajanje sudionikove najduže veze. Sudionici koji su već bili u braku, tj. oni koji su razvedeni imaju negativniji stav prema razvodu. Oni koji su imali kraće veze imaju pozitivniji stav oprema razvodu.

Brojna istraživanja ukazala su na mnoge kratkoročne i dugoročne negativne posljedice razvoda na djecu. No, u nekim suvremenim istraživanjima kvaliteta međusobnih odnosa roditelja pokazala se značajnijim prediktorom od same obiteljske strukture. U pogledu djelovanja razvoda roditelja na stavove prema braku i razvodu, dosadašnja istraživanja dala su nekonzistentne nalaze, no uvođenje varijable kvalitete odnosa među roditeljima smanjuje nesuglasje među dobivenim nalazima. Cilj istraživanja bio je ispitati stavove prema braku i razvodu s obzirom na cjelovitost njihovih primarnih obitelji i kvalitetu odnosa među roditeljima. U istraživanju je sudjelovalo 1500 sudionika oba spola: srednjoškolci, studenti i odrasli. Primijenjen je instrument koji se sastojao od Skale stavova prema braku, Skale stavova prema razvodu, pitanja o kvaliteti međusobnih odnosa među roditeljima i pitanja o učestalosti i intenzitetu sukoba među roditeljima. Na cijelom uzorku sudionika nisu pronađene spolne razlike u stavu prema braku, no sudionice su iskazale pozitivniji stav prema razvodu od sudionika koji proizlazi iz toga što veću važnost pridaju pozitivnim posljedicama razvoda, dok muškarci više naglašavaju negativne posljedice. Podjela sudionika prema tipu obitelji u kojoj su odrastali na djecu razvedenih roditelja, djecu iz cjelovitih obitelji s niskom kvalitetom odnosa među roditeljima i djecu iz cjelovitih obitelji s visokom kvalitetom odnosa među roditeljima pokazala je značajni glavni efekt tipa obitelji na stavove prema braku i razvodu. Rezultati su analizirani pod vidom dobnih razlika u stavovima, a s ciljem utvrđivanja uloge strukture primarne obitelji i kvalitete odnosa među roditeljima u formiranju stavova prema braku i razvodu.

Cilj ovog istraživanja je bio ispitati stavove o braku i razvodu s obzirom na neka demografska obilježja sudionika, odnose u primarnoj obitelji i osobna romantična iskustva. U istraživanju je sudjelovalo 424 sudionika. Od togga je 258 (60.84%) ženskih, a 166 (39.15%) muških sudionika. Prosječna dob sudionika je iznosila M=41, SD=11.47. Korišten je upitnik koji se sastojao od Skale stavova prema braku, Skale stavova prema razvodu, pitanja o kvaliteti međusobnih odnosa prema roditeljima, pitanja o učestalosti i intenzitetu roditeljskih svađa, upitnik o osobnim romantičnim iskustvima i demografski upitnik. Pokazalo se da spol i završen stupanj obrazovanja nisu značajani za predviđanje stavova prema braku. Cjelovitost obitelji i kvaliteta odnosa među roditeljima se također nije pokazala značajnom za predviđanje stava prema braku. Značajnim u predikciji stava prema braku su se pokazale varijable: trajanja najdulje sudionikove veze u mjesecima, procjena dosadašnjih romantičnim iskustava i podatak jesu li prije bili u braku. Oni sudionici koji su imali dulje veze imaju pozitivnije stavove prema braku, kao i oni koji su bili zadovoljniji svojim dosadašnjim iskustvima i oni koji su već bili u braku. Pokazalo se da žene imaju pozitivniji stav prema razvodu dok uloga završene razine obrazovanja nije značajna. Cjelovitost obitelji i kvaliteta odnosa roditelja se nije pokazala značajnom za predikciju stava prema razvodu. Uz spol, osobna romantična iskustva su se pokazala najznačajnijima u predikciji stava prema razvodu. Od varijabli osobnih romantičnih iskustava značajnima za predikciju stava prema razvodu su se pokazale varijable: jeste li bili prije u braku? i trajanje sudionikove najduže veze u mjesecima. Sudionici koji su već bili u braku, tj. oni koji su razvedeni imaju negativniji stav prema razvodu. Oni koji su imali kraće veze imaju pozitivniji stav prema razvodu.

Cilj istraživanja bio je ispitati privrženost obitelji, te karakteristike ljubavnih iskustava i privrženost u ljubavnim odnosima s obzirom na cjelovitost primarne obitelji i percipiranu kvalitetu odnosa među roditeljima. Prvi problem bio je ispitati razlikuje li se privrženost sudionika članovima obitelji s obzirom na to je li sudionik dijete rastavljenih roditelja, te potječe li iz cjelovite obitelji s kvalitetnim ili nekvalitetnim odnosom među roditelja. Drugi problem bio je ispitati razlikuju li se sudionici iz ova tri tipa primarnih obitelji po karakteristikama svojih ljubavnih veza, zadovoljstvu svojim ljubavnim iskustvima te privrženosti ljubavnim partnerima. U istraživanju je sudjelovalo 432 učenika i učenica srednjih škola iz Karlovca. Primijenjen je instrument koji se sastojao od dvije verzije Inventara iskustava u bliskim vezama (Kamenov i Jelić, 2003) – jedne kojom se ispituje privrženost članovima obitelji, a druge koja ispituje privrženost ljubavnim partnerima, te pitanja o čestini pozitivnih interakcija među roditeljima i pitanja o učestalosti i intenzitetu roditeljskih svađa. Rezultati provedenih višestrukih analiza varijanci ukazuju da karakteristike primarne obitelji u većoj mjeri određuju karakteristike bliskih odnosa s članovima obitelji nego s ljubavnim partnerima, te da su dobivene razlike određene i spolom sudionika istraživanja. Djevojke iz loše funkcionirajućih obitelji pokazale su se više anksioznima oko odnosa s članovima obitelji nego svi ostali sudionici, a također i više izbjegavaju bliskost s članovima obitelji, što je inače karakteristično za mladiće. Korelacijske analize dimenzija privrženosti s indeksom kvalitete braka roditelja i indeksom teškoća u odnosima među roditeljima pokazale su u uzorku djevojaka značajnu povezanost i anksioznosti i izbjegavanja bliskosti s oba ova indeksa. Što više teškoća u braku roditelja djevojke percipiraju, to je veća i njihova anksioznost oko odnosa s članovima obitelji i izbjegavanje bliskosti s njima. No, izbjegavanje bliskosti još je više povezano s percepcijom manje čestine pozitivnih interakcija među roditeljima. Ovo posljednje je ujedno i jedini nalaz koji je dobiven i u uzorku mladića. Privrženost u ljubavnim vezama pokazala se mnogo manje povezanom s karakteristikama primarne obitelji – jedini značajan nalaz je da djevojke iz primarnih obitelji koje dobro funkcioniraju pokazuju manju anksioznost u ljubavnim vezama nego djevojke iz drugih tipova obitelji. Nisu dobivene razlike u zadovoljstvu dosadašnjim ljubavnim iskustvima, broju veza ni trajanju veza sudionika iz različitih tipova obitelji, no dobivene su očekivane spolne razlike.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati stavove srednjoškolaca prema braku i razvodu s obzirom na cjelovitost obitelji i kvalitetu odnosa među roditeljima. U istraživanju je sudjelovalo 432 sudionika, učenika tri srednje škole iz Karlovca. 56.3% sudionika bile su djevojke, a 43.7% mladići. Prosječna dob sudionika bila je M=17.28 godina (SD=1.17). Korišten je upitnik koji se sastojao od Skale stavova prema braku, Skale stavova prema razvodu, pitanja o kvaliteti međusobnih odnosa među roditeljima i pitanja o učestalosti i intenzitetu roditeljskih svađa. Pokazalo se da se učenici triju škola ne razlikuju u stavu prema braku, kao i da učenici gimnazije imaju pozitivniji stav prema razvodu od učenika stručnih škola. Srednjoškolci koji žive izvan grada imaju pozitivniji stav prema braku od srednjoškolaca koji žive u gradu. Nisu pronađene spolne razlike u stavu prema braku, no mladići značajno više brak smatraju sredstvom za postizanje i održavanje sigurnosti i stabilnosti odnosa među partnerima. Djevojke imaju pozitivniji stav prema razvodu od mladića zbog toga što veću važnost pridaju pozitivnim posljedicama razvoda, dok mladići više naglašavaju negativne posljedice. Djeca razvedenih roditelja i djeca iz cjelovitih obitelji s visokom kvalitetom odnosa među roditeljima imaju pozitivniji stav prema braku od djece iz cjelovitih obitelji s niskom kvalitetom odnosa među roditeljima. Djeca iz cjelovitih obitelji s visokom kvalitetom odnosa među roditeljima stavljaju veći naglasak na stabilnost odnosa u braku i zbližavanje partnera od djece iz cjelovitih obitelji s niskom kvalitetom odnosa među roditeljima, a djeca iz cjelovitih obitelji s niskom kvalitetom odnosa među roditeljima više naglašavaju negativne aspekte braka od djece iz cjelovitih obitelji s visokom kvalitetom među roditeljima i djece razvedenih roditelja. Djeca razvedenih roditelja i djeca iz cjelovitih obitelji s niskom kvalitetom odnosa među roditeljima imaju značajno pozitivniji stav prema razvodu od djece iz cjelovitih obitelji s visokom kvalitetom odnosa među roditeljima. Djeca iz cjelovitih obitelji s visokom kvalitetom odnosa među roditeljima naglašavaju negativne posljedice razvoda više od djece iz cjelovitih obitelji s niskom kvalitetom odnosa među roditeljima i djece razvedenih roditelja, a pozitivne posljedice razvoda najviše naglašavaju djeca iz cjelovitih obitelji s niskom kvalitetom odnosa među roditeljima. Što su sudionici zadovoljniji svojim dosadašnjim romantičnim iskustvima, to imaju pozitivniji stav prema braku, kao i sudionici koji su bili zaljubljeni u usporedbi s onima koji nisu. Pozitivniji stav prema razvodu pak imaju sudionici čije su veze dulje trajale.