Search

Zdravlje zubi predstavlja okosnicu oralnog zdravlja. Suvremena stomatološka praksa utemeljena je na preventivnim postupcima, što čini kvalitetnu oralnu higijenu prvim korakom ka zdravom oralnom statusu. Multidisciplinarnim pristupom u korelaciju se dovodi oralno i sveopće zdravlje, te se usvaja teza o ljudskom tijelu kao uzajamno ovisnoj cjelini. Dobro je poznata činjenica da bolesti usne šupljine utječu na brojne organske sustave i posljedično su vezane za sistemske bolesti. Između ostalih, bolesti usne šupljine imaju utjecaj na reproduktivni sustav muškaraca. Iako se neplodnost muškaraca ubraja među javnozdravstvene probleme modernoga doba, postoji ograničen broj studija koje su se očitovale oko poveznice između zdravlja zubi i neplodnosti muškaraca. Fokusirajući se uglavnom na bolestima parodonta, u prvom redu parodontitisu kao uzroku neplodnosti u muškaraca, istraživanja nisu rezultirala jednoznačnim zaključcima, ali ustanovila su mogućnost djelomične povezanosti između oralnog zdravlja i neplodnosti kod muškaraca. Za konačno dokazivanje ili osporavanje moguće korelacije neplodnosti muškaraca i zdravlja zubi ključna su buduća longitudinalna istraživanja, čiji bi se krajnji dosezi mogli odraziti na zdravlje zajednice i proširiti spoznaje nužne za holistički pristup zdravlju. Dental health is the backbone of oral health. Modern dental practice is based on preventive procedures that make high-quality oral hygiene the first step to a healthy oral status. A multidisciplinary approach is used to correlate oral and general health as well as adopting the thesis that the human body is an interdependent entity. In fact, overall diseases of the oral cavity affect numerous organ systems and are consequently related to systemic diseases. Namely, diseases of the oral cavity have an impact on the male reproductive system. Although male infertility is included as a public health problem of the modern era, the number of studies reporting the link between dental health and male infertility is limited. Focusing mainly on periodontal diseases, primarily periodontitis as a cause of infertility in men, research did not result in unequivocal conclusions, but established the possibility of a partial connection between oral health and infertility in men. To decisively prove or dispute the possible correlation of male infertility and dental health, future longitudinal studies are essential, the conclusive results of which could be reflected on the health of the community and broaden the knowledge necessary for a holistic approach to health.

Kronična bubrežna bolest jedan je od vodećih globalnih javnozdravstvenih problema s visokom stopom mortaliteta. To je progresivna bolest koju karakterizira propadanje nefrona i smanjenje bubrežne funkcije. Sa sve većim porastom prevalencije kronične bubrežne bolesti, raste i broj bolesnika na dijalizi. Procjenjuje se da 90% oboljelih od kronične bubrežne bolesti ima promjene u usnoj šupljini. Promjene se javljaju na sluznici, žljezdanom tkivu, parodontnom ligamentu, gingivi i kosti. Oralna sluznica podložna je razvitku patoloških promjena, a najčešća promjena je bljedoća sluznice, dok je uremični stomatitis visoko specifičan za kroničnu bubrežnu bolest. Veliku važnost ima i dvosmjerna povezanost kronične bubrežne bolesti s parodontitisom. U završnom stadiju kronične bubrežne bolesti česta je pojava renalne osteodistrofije. Stomatološki zahvati kod bolesnika na dijalizi iziskuju posebnu skrb. Potrebno je saznati detaljnu anamnezu, posebice komorbiditete i lijekove koje bolesnik koristi. Vrlo je važno paziti na rizik od produljenog krvarenja te nefrotoksičnost lijekova. Potrebno je ukloniti sve potencijalne izvore upale u usnoj šupljini kako bi se spriječio nastanak sekundarne infekcije te slijediti protokol izvođenja stomatoloških zahvata specifično za bolesnike na dijalizi. Chronic kidney disease is one of the leading global public health problems with a high mortality rate. It is a progressive disease which is characterized by deterioration of nephrons and decrease in renal function. With the increase in prevalence of chronic kidney disease, the number of patients undergoing hemodialysis also increases. It is estimated that 90% of patients suffering from chronic kidney disease have oral manifestations. Oral manifestations can be found on mucosal, glandular, periodontal, gingival and bone tissue. Oral mucosa is susceptible to pathological lesions, and the most common manifestation is mucosal pallor, while the most specific one is uremic stomatitis. Chronic kidney disease and periodontitis two-way connection is of great importance as well. Renal osteodystrophy is a common occurrence in end-stage renal disease. Dental procedures in patients undergoing hemodialysis require special care. It is necessary taking detailed history, especially patients’ comorbidities and therapy. It is of importance to be aware of the risk of prolonged bleeding and drug nephrotoxicity. All potential sources of infection have to be eliminated for the purpose of preventing development of secondary infections and the protocol for performing dental procedures specific for patients undergoing hemodialysis must be followed.

Pemfigus i pemfigoid su potencijalno smrtonosne autoimune bulozne bolesti koje mogu zahvatiti sluznice i kožu. Dijagnoza se postavlja na temelju laboratorijskih i histoloških pretraga, kliničkog pregleda te anamneze. Patohistološki je pemfigus obilježen akantolizom tj. pucanjem međustaničnih veza (dezmosoma) koje se nalaze u trnastom sloju epitela zbog stvaranja antitijela usmjerenih prema tim spojevima. Posljedica toga je nastanak intraepitelnog mjehura. Kod pemfigoida su protutijela usmjerena protiv hemidezmosoma, multiproteinskih kompleksa koji se nalaze duž bazalne membrane i spajaju epitel s vezivom, te je prisutan nalaz subepitelnog mjehura. Nakon pucanja mjehura nastaju erozije, lezije koje se mogu inficirati ukoliko nije ordinirana lokalna i/ili sustavna terapija koja smanjuje upalu i imunološku reakciju, ublažava simptome i potiče epitelizaciju sluznice. Zlatni standard za detekciju bolesti je direktna imunofluorescencija koja se provodi uzimanjem uzorka iz nepromijenjenog perilezijskog tkiva. Kako bi se potvrdila dijagnoza ovih autoimunih bolesti tkivo ne smije biti razoreno te mora sadržavati u sebi depozite imunoglobulina G i/ili C3 komponentu komplementa na odgovarajućoj lokalizaciji, ovisno o tome koji je ciljni antigen. Uz patohistološku analizu i direktnu imunofluorescenciju tkiva moguće je koristiti indirektnu imunofluorescenciju za praćenje tijeka bolesti te ELISA-u (engl. enzyme-linked immunosorbent assay), visoko osjetljivi i specifični imunoenzimski test. Pravodobna dijagnostika te odgovarajuća terapija uvelike utječe na prognozu i krajnji ishod bolesti. Primarno liječenje pemfigusa su sistemski kortikosteroidi u kombinaciji s adjuvantnim imunosupresivima ili rituksimab (anti-CD20 monoklonalno antitijelo) dok se u teškim slučajevima mogu primijeniti i intravenski imunoglobulini i plazmafereza. Liječenje pemfigoida obično uključuje topikalnu primjenu sredstva za ublažavanje bolova s protuupalnim djelovanjem, a za tu svrhu odlični su lokalni kortikosteroidi. Mogu se propisati i pomoćni imunosupresivni lijekovi. Novije metode liječenja i jasnije razumijevanje patogeneze bolesti poboljšali su prognozu pemfigusa/pemfigoida te smanjili mortalitet. Pemphigus and pemphigoid are potentially fatal autoimmune diseases with blisters that affect mucocutaneous surfaces and skin. The diagnosis is made on the basis of laboratory and histopathological tests, clinical examination and medical history. Histopathologically, pemphigus is characterized by acantholysis i.e. the breaking of intercellular connections (desmosomes) located in the spinous layer of the epithelium due to the formation of antibodies directed towards these connections. The consequence of these events is the formation of an intraepithelial blister. In pemphigoid the antibodies are directed against hemidesmosomes, multiprotein complexes that are located along the basement membrane and connect the epithelium with the connective tissue. There is a finding of a subepithelial blister. After the bursting of the blisters, erosions occur, lesions that can become infected if supportive antiseptic therapy with agents that stimulate epithelialization of the mucous membrane has not been conducted. The gold standard for the detection of the disease is direct immunofluorescence, which is performed by taking a sample from the unchanged perilesional tissue. In order to confirm the diagnosis of these autoimmune diseases, the tissue must not be necrotic and must contain deposits of immunoglobulin G and/or the C3 component of complement in the appropriate localization, depending on which antigen is affected. In addition to pathohistological analysis and direct immunofluorescence of the tissue, it is possible to use indirect immunofluorescence to monitor the course of the disease and ELISA, enzyme-linked immunosorbent assay, a highly sensitive and specific immunoenzymatic test. Timely diagnosis and appropriate therapy greatly influence the prognosis and the final outcome of the disease. The primary treatment of pemphigus are systemic corticosteroids in combination with adjuvant immunosuppressants or rituximab (anti-CD20 monoclonal antibody), while in severe cases intravenous immunoglobulins and plasmapheresis can also be used. Treatment of pemphigoid usually involves the topical application of a pain reliever with an anti-inflammatory effect, and topical corticosteroids are excellent for this purpose. Auxiliary immunosuppressive drugs may also be prescribed. Newer treatment methods and a clearer understanding of the pathogenesis of the disease have improved the prognosis of pemphigus/pemphigoid and reduced mortality.

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja bio je ispitati iskustva njegovateljica i medicinskih sestara koje su zaposlene u domovima za starije i nemoćne osobe o načinima provođenja oralne higijene u štićenika koji to nisu u mogućnosti učiniti sami, kao i procjeniti potrebu njegovatelja za dodatnim edukacijama. Metode: U razdoblju od ožujka do lipnja 2022. godine je provodeno istraživanje u kojem je sudjelovalo 50 ispitanica koje su zaposlene u domovima za starije i nemoćne osobe. Istraživanje je provedeno korištenjem izrađenog upitnika koji je bio podijeljen po domovima za starije i nemoćne u papirnatom formatu. Anketni upitnik se sastojao od dva dijela. Prvi dio upitnika se sastojao od pitanja s jednim točnim odgovorom koja su se odnosila na opće podatke kako što su spol, dob, zanimanje, godine radnog staža. U drugom dijelu upitnika ponuđene su izjavne tvrdnje kojima se procjenjuje educiranost njegovateljica i medicinskih sestara o oralnom zdravlju, te kako oralno zdravlje može imati utjecaj na opće zdravlje i obrnuto. U ovom dijelu upitnika je korištena Likertova skala s vrijednostim od 1 do 5. Provođenje istraživanja je odobrilo Etičko povjerenstvo Medicinskog fakulteta u Splitu. Rezultati: U ovom istraživanju su svi ispitanici bili ženskog spola. 30 njih su bile njegovateljice, dok su ostale bile medicinske sestre. 80% ispitanica je u sklopu svog obrazovanja ili zaposlenja prošla obuko o oralnoj zdravstvenoj njezi. Gotovo sve ispitanice pomažu u provođenju oralne higijene štićenicima koji to nisu u mogućnosti sami učiniti. Najčešće to čine jedan ili dva puta dnevno i 72% ih pri tome čisti jezik. 84% ispitanica koriste gaze koje su natopljenje antiseptikom i to rade u slučajevima kako štićenici nemaju zube ili ako ne mogu jako otvoriti usta. Međutim, ipak 2% njih to radi kada štićenici imaju neke ranice u ustima. Svi štićenici pružaju otpor prilikom provođenja oralne higijene, neki uvijek ,a neki ponekad. Isto tako, svi nose proteze koje tijekom noći skidanju i pohranjuju ih u posudi uronjene u vodu. Samo 58% ispitanica svaki dan čiste proteze štićenicima, dok 38% njih to rade povremeno. Većina štićenika odlazi na preglede kod stomatologa samo po potrebi (bol, klimavost, krvarenje), a 16% ih odlazi redovito, odnosno 2 puta godišnje. Gotovo sve ispitanice smatraju da ranice koje ne cijele u usnoj šupljini mogu potencijalno biti prekanceroze, kao i da je oralno zdravlje povezano s kvalitetom okusa, žvakanja i gutanja. Zadovoljavajuća je i razina znanja vezana za utjecaj oralnih bolesti na sistemnske poremećaje i obrnuto. Lošiji rezulatati ovog istraživanja se uočavaju kod pitanja i tvrdnji koje se odnose na komorbiditete starijih osoba i povezanost oralne njege s aspiracijskom pneumonijom, gdje polovica ispitanica smatra kako nema povezanosti. Nadalje, ipak se 82% ispitanica slaže kako je upala pluća vodeći uzrok smrti kod starijih osoba. Veliki postotak ispitanica smatra da su im potrebne dodatne edukacije o oralnom zdravlju. 74% ispitanica ne zna da se stečena pneumonija može prevenirati mehaničkim čišćenjem, korištenjem antiseptika i redovitom stomatološkom njegom. Zaključak: Temeljem ovog istraživanja vidljivo je da većina njegovateljica i medicinskih sestara ima zadovoljavajući nivo znanja vezan za pravilno provođenje oralne higijene kod starijih i nemoćnih osoba. Oralnu higijenu vjerojatno provode na ispravan način, ali ne i onoliko učestalo koliko bi trebalo. Smatraju da je oralno zdravlje važno i da ima utjecaj na opće zdravlje. Većina ispitanica pokazuje zainteresiranost za dodatno educiranje o metodama za očuvanje oralnog zdravlja., Objectives: The goal of this research was to examine the experiences of caregivers and nurses who are employed in homes for the elderly and infirm regarding ways of performing oral hygiene in residents who are unable to do it themselves, as well as to assess the caregivers' need for additional education. Materials and metods: In the period from March to June 2022, a survey was conducted in which 50 respondents who worked in homes for the elderly and infirm participated. The research was conducted using a questionnaire that was distributed to homes for the elderly and infirm in paper format. The questionnaire consisted of two parts. The first part of the questionnaire consisted of questions with one correct answer that related to general information such as gender, age, occupation, years of work experience. In the second part of the questionnaire, statements were offered that assess the education of caregivers and nurses about oral health, and how oral health can have an impact on general health and vice versa. In this part of the questionnaire, a Likert scale with a value of 1 to 5 was used. The conduct of the research was approved by the Ethics Committee of the University of Split School of Medicine. Results: In this research, all respondents were female. 30 of them were caregivers, while the rest were nurses. 80% of the respondents received oral health care training as part of their education or employment. Almost all of the respondents help in the implementation of oral hygiene for residents who are not able to do it themselves. Most often, they do it once or twice a day and 72% of them clean their tongue. 84% of the respondents use gauze soaked with an antiseptic and they do this in cases where residents have no teeth or if they cannot open their mouths wide. However, 2% of them still do it when residents have some sores in their mouths. All residents resist oral hygiene, some always and some sometimes. Likewise, everyone wears prostheses, which they remove during the night and store them in a container immersed in water. Only 58% of the respondents clean their residents' dentures every day, while 38% of them do it occasionally. Most of the residents go to the dentist only when necessary (pain, unsteadiness, bleeding), and 16% of them go regularly, that is, twice a year. Almost all respondents believe that non-healing sores in the oral cavity can potentially be precancerous, as well as that oral health is related to the quality of taste, chewing and swallowing. The level of knowledge related to the impact of oral diseases on systemic disorders and vice versa is also satisfactory. Worse results of this research can be seen with questions and statements related to comorbidities of the elderly and the connection between oral care and aspiration pneumonia, where half of the respondents believe that there is no connection. Furthermore, 82% of respondents agree that pneumonia is the leading cause of death in the elderly. A large percentage of respondents believe that they need additional education about oral health. 74% of respondents do not know that acquired pneumonia can be prevented by mechanical cleaning, using antiseptics and regular dental care. Conclusion: Based on this research, it is evident that the majority of caregivers and nurses have a satisfactory level of knowledge related to the proper implementation of oral hygiene in the elderly and infirm. Oral hygiene is probably performed correctly, but not as often as it should be. They believe that oral health is important and has an impact on general health. Most of the respondents showed an interest in additional education on methods for preserving oral health.

Ciljevi: Glavni cilj ovog istraživanja bio je ispitati postoji li razlika u pojavnosti patoloških promjena na sluznici usne šupljine u trudnica u odnosu na žene koje nisu trudne. Metode i materijali: Anamnestički su se od ispitanica (N = 48) uzimali podaci o tome puše li, imaju li kronične bolesti i subjektivne simptome u usnoj šupljini. Napravljen je klinički pregled, sijalometrija i izmjeren pH sline. Ispitnu skupinu su činile 24 trudnice, a kontrolnu skupinu 24 žene reproduktivne dobi koje nisu trudne. Rezultati: Rezultati su potvrdili statistički značajnu razliku u količini izlučene sline tijekom pet minuta (P = 0,000) i pH vrijednosti sline (P = 0,000) između trudnica i kontrola. Također je utvrđena statistički značajna razlika u ispitnoj skupini prije i tijekom trudnoće u učestalosti subjektivnih simptoma u usnoj šupljini (P = 0,012), suhoći usne šupljine (P = 0,028) i broju dijagnoza (P = 0,000). Zaključci: Trudnice imaju smanjenu salivaciju i niži pH u odnosu na žene reproduktivne dobi koje nisu trudne. Tijekom trudnoće je došlo do povećanja učestalosti simptoma u usnoj šupljini, porasta suhoće usne šupljine i povećane učestalosti pojave patoloških promjena na sluznice usne šupljine u odnosu na vrijeme prije trudnoće. Svakako bi trebalo provesti više istraživanja na ovu temu, obuhvatiti veći broj ispitanica i pratiti ispitnu skupinu prije, tijekom i nakon trudnoće., Objectives: The aims of this study were to invastigate whether there is a difference in the incidence of oral mucosal changes in pregnant women compared to non – pregnant women of reproductive age. Materials and Methods: Patient madical data (pregnant and non – pregnant subjects) was collected from the subjects (N = 48) on whether they smoke, whether they have chronic disease and subjective symptoms in the oral cavity. A clinical examination, sialometry and pH value of saliva were measured. The study group consisted of 24 pregnant women and the control group consisted of 24 non – pregnant women of reproductive age. Results: The results confirmed a statistically significant difference in saliva secreted during 5 minutes (P = 0,000) and pH values (P = 0,000) between pregnant and non – pregnant subjects. A statistically significant difference was also found in the study group before and during pregnancy in the frequency of symptoms in the oral cavity (P = 0,012), mouth dryness (P = 0,028 ) and number od diagnoses (P = 0,000). Conclusion: Pregnant subjects have lower salivary flow and lower pH value compared to non – pregnant women of reproductive age. During pregnancy, there was an increase in the frequency of symptoms in the oral cavity, an increse in the dryness of the oral cavity and an increase in the frequency of pathological changes in the oral mocosa compered to time before pregnancy. Certainly, more research should be conducted on this topic, a larger number of test subjects should be included and the study group should be monitored before, during and after pregnancy.

Trudnoća (graviditet, drugo stanje) jedinstveno je razdoblje u životu žene u kojemu se događaju brojne fiziološke promjene u svim fiziološkim sustavima koje osiguravaju normalan rast i razvoj ploda i pripremu majke za porođaj. Normalno trajanje trudnoće jest 40 tjedana ili 280 dana, računajući od prvoga dana posljednjega menstrualnog ciklusa. Fiziološke promjene tijekom trudnoće utječu na oralno zdravlje usne šupljine, stoga je poznavanje normalnih fizioloških promjena nužno za pružanje kvalitetne dentalne zaštite trudnicama. Stomatolog ima važnu ulogu u održavanju oralnoga zdravlja trudnice i informiranju o najčešćim promjenama koje se događaju u oralnoj šupljini tijekom trudnoće, kao što su gingivitis, parodontitis, epulis, karijes, dentalne erozije, odontogene bolesti, ptijalizam i povećana pomičnost zubi. Posljedice neliječenja infekcije u usnoj šupljini tijekom trudnoće nadilaze moguće rizike od upotrebe lijekova, stoga nije opravdano nepotrebno odlaganje dentalnih zahvata i liječenja u trudnoći. Terapija bolnih i upalnih stanja radi olakšavanja boli i kontrole infekcije provodi se neovisno o stadiju trudnoće, elektivne zahvate potrebno je planirati u razdoblju od 14. do 34. tjedna trudnoće, kada su najsigurniji za majku i dijete, a složenije protetske i estetske zahvate potrebno je odgoditi za vrijeme nakon porođaja. Radiološku dijagnostiku treba ograničiti samo na hitna stomatološka stanja i ako je takva pretraga doista nužna. Pregnancy is a unique period in a woman's life in which numerous physiological changes occur in all physiological systems, with these changes ensuring the normal growth and development of the fetus as well as preparing the mother for childbirth. The normal duration of pregnancy is 40 weeks, or otherwise 280 days, counting from the first day of the last menstrual cycle. Physiological changes during pregnancy affect the health of the oral cavity, so being aware of the expected physiological changes is necessary to provide quality dental care to pregnant women. The dentist has an important role in maintaining the oral health of pregnant women and informing them about the most common changes that occur in the oral cavity during pregnancy – such as gingivitis, periodontitis, epulis, caries, dental erosions, odontogenic diseases, ptialysm and increased tooth mobility. The consequences of not treating an oral infection during pregnancy outweigh the possible risks of using medication, so there is no justification for unnecessarily delaying dental procedures and treatment during pregnancy. Therapy of painful and inflammatory conditions to relieve pain and control infection is carried out regardless of the stage of pregnancy, elective procedures should be planned in the period from 14 to 34 weeks of pregnancy when these procedures are safest for both the mother and child, whereas the more complex prosthetic and aesthetic procedures should be postponed until after childbirth. Radiological diagnosis should be limited to emergency dental conditions, and only if such an examination really is necessary.

Trudnoća je stanje organizma koje dovodi do različitih promjena u usnoj šupljini zajedno s ostalim fiziološkim promjenama koje se odvijaju u čitavom ženskom tijelu. Povećana sekrecija hormona i rast fetusa induciraju sistemske i lokalne fiziološke i fizičke promjene. Glavne sistemske promjene javljaju se u kardiovaskularnom, hematološkom, respiratornom, bubrežnom, gastrointestinalnom, endokrinom i genitourinarnom sustavu. Lokalne fizičke promjene događaju se u različitim dijelovima tijela, uključujući usnu šupljinu. Najčešće bolesti usne šupljine i promjene oralne sluznice povezane s trudnoćom su piogeni granulom, bolesti parodontalnih tkiva (povećana pomičnost zubi, trudnički gingivitis i parodontitis), erozije cakline, povećana učestalost zubnog karijesa i poremećaji žlijezda slinovnica, poput smanjenja pH i puferskog kapaciteta. Loše oralno zdravlje nije povezano samo s razvojem sistemskih bolesti poput dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti, već i s nepovoljnim ishodima trudnoće. Bolesti usne šupljine koje nastaju prije i tijekom trudnoće odavno su prepoznate kao rizik za razvoj komplikacija u trudnoći, poput prijevremenog porođaja, ograničenja rasta fetusa, preeklampsije, spontanih pobačaja i mrtvorođenja. Sustavno širenje oralnih patogena s naknadnim majčinim, fetalnim i/ili placentarnim upalnim odgovorom povezano je s komplikacijama u trudnoći. Brojna istraživanja pokazala su kako je parodontalna bolest u trudnoći povezana s prijevremenim porođajem, smanjenom porođajnom težinom i preeklampsijom, komplikacijom u trudnoći koju karakterizira novonastala gestacijska hipertenzija i proteinurija te koja u velikom broju slučajeva rezultira fetalnom smrtnošću ili morbiditetom kod novorođenčadi. Također, znanstvene studije potvrdile su kako je novorođenčad žena koje imaju jedan ili više karijesa učestalije ili povećane (> 4,0 kilograma) ili smanjene (< 2,5 kilograma) porođajne težine od prosječne težine novorođenčadi čije majke nisu imale zubni karijes. Potvrđena je i izravna povezanost prijevremenog porođaja i održavanja oralne higijene. Stopa prijevremenih porođaja značajno je veća kod trudnica koje zanemaruju oralnu higijenu i koje ne posjećuju redovito svog doktora dentalne medicine. Oralno zdravlje zahtijeva posebnu pozornost, od iznimne je važnosti i sastavni je dio općeg zdravlja. U razdoblju trudnoće ono postaje još važnije jer ne samo da utječe na zdravlje buduće majke već izravno utječe i na zdravlje njezinog nerođenog djeteta. Pregnancy is a body condition that leads to various changes in the oral cavity along with other physiological changes that take place in the entire female body. Increased hormone secretion and fetal growth induce systemic and local physiological and physical changes. The main systemic changes occur in the cardiovascular, hematological, respiratory, renal, gastrointestinal, endocrine, and genitourinary systems. Local physical changes occur in various parts of the body, including the oral cavity. The most common oral diseases and pregnancy-related oral mucosal changes are pyogenic granuloma, periodontal tissue diseases (increased tooth mobility, gestational gingivitis and periodontitis), enamel erosions, increased incidence of dental caries, and salivary gland disorders, such as decreased pH and buffer capacity. Poor oral health is not only associated with the development of systemic diseases such as diabetes and cardiovascular disease, but also with adverse pregnancy outcomes. Oral infections that occur before and during pregnancy have long been recognized as a risk for developing complications in pregnancy, such as premature birth, fetal growth restriction, preeclampsia, miscarriages, and stillbirths. Systemic spread of oral pathogens with subsequent maternal, fetal, and / or placental inflammatory responses has been associated with complications in pregnancy. Numerous studies have shown that periodontal disease in pregnancy is associated with preterm birth, decreased birth weight, and preeclampsia, a complication in pregnancy characterized by new-onset gestational hypertension and proteinuria that result in significant fetal mortality or neonatal morbidity. Also, scientific studies have confirmed that infants of women who have one or more caries are more frequently of larger (>4.0 kg) or smaller (

Oral cavity and perioral area are constantly exposed to a variety of antigens, including food and additives, which have a potential role in the development of different oral mucosal and perioral cutaneous diseases since they can cause hypersensitivity reactions. Oral and perioral diseases mainly include angioedema, burning mouth syndrome, cheilitis, gingivostomatitis, oral lichenoid reactions, and perioral dermatitis. Previous studies were focused on delayed-type oral allergies by performing patch testing but did not include tests for immediate-type allergic reactions. Therefore, the objective of this study was to determine common nutritive and additive allergens in the prevalent oral and perioral diseases by using skin prick tests. Our study evaluated 230 participants, i.e. 180 patients with oral/perioral diseases (angioedema, burning mouth syndrome, cheilitis, gingivostomatitis, oral lichenoid reactions, and perioral dermatitis), and 50 healthy control subjects. The results of skin prick tests showed that immediate-type allergic reactions to food and additives were mostly seen in patients with burning mouth syndrome (40%) and cheilitis (33.3%), whereas allergies were least frequently observed in perioral dermatitis (10%) and gingivostomatitis (20%). Fruits, mushrooms, and vegetables were the most frequent causes of nutritive allergies in oral and perioral diseases. The most commonly identified additive allergens were glutaraldehyde, citric acid, and sodium glutamate. Study results suggest the possible association with nutritive and additive allergies be considered in cases of persistent oral mucosal or perioral skin disease accompanied by respective medical history., Usna šupljina i perioralna regija izložene su različitim antigenima, osobito hrani i aditivima, koji imaju potencijalnu ulogu u razvoju različitih bolesti oralne sluznice i perioralne kože s obzirom na to da mogu potaknuti reakcije preosjetljivosti. Oralne i perioralne bolesti najčešće se manifestiraju kao angioedem, sindrom pekućih usta, heilitis, gingivostomatitis,oralne lihenoidne reakcije ili perioralni dermatitis. Dosadašnje studije usmjerile su se na istraživanje kasne alergijske preosjetljivosti kod bolesti oralne sluznice koristeći samo epikutane (patch) testove. Stoga je cilj našeg istraživanja bio odrediti najčešće nutritivne i aditivne alergene u oralnim i perioralnim bolestima primjenom kožnog ubodnog (prick) testa. U istraživanje je bilo uključeno ukupno 230 ispitanika, tj. 180 bolesnika s oralnim/perioralnim bolestima (angioedem, sindrom pekućih usta, heilitis, gingivostomatitis, oralne lihenoidne reakcije i perioralni dermatitis) i 50 zdravih ispitanika. Rezultati kožnih ubodnih testova pokazali su da su alergijske reakcije rane preosjetljivosti na hranu i aditive najčešće uočene u bolesnika sa sindromom pekućih usta (40%) i heilitisom (33,3%), dok su najrjeđe opažene u bolesnika s gingivostomatitisom (20%) i perioralnim dermatitisom (10%). Najučestaliji uzrok nutritivnih alergijskih reakcija u oralnim i perioralnim bolestima bilo je različito voće, gljive i povrće, a najčešće identificirani aditivni alergeni bili su glutaraldehid, limunska kiselina i natrijev glutamat. Rezultati našeg istraživanja upućuju na to da kod ustrajnih bolesti oralne sluznice ili perioralne kože te značajnih povezanih anamnestičkih podataka treba razmotriti moguću povezanost s nutritivnim i aditivnim alergijama.

Patološka stanja sluznice i oralne bolesti se očituju na sluznici usne šupljine od dojenačkog doba do puberteta i nisu rijetkost. Postavljanje dijagnoze oralne bolesti se sastoji od uzimanja detaljne osobne i obiteljske anamneze, kliničkog oralnog pregleda, te je svakako potrebno voditi računa o dobi djeteta zbog utjecaja vanjskih čimbenika. Oralne bolesti dječje dobi se klasificiraju kao: promjene oralne sluznice koje se pojavljuju u novorođenačkoj i dojenačkoj dobi, upalne bolesti dječje dobi, upale jezika u dječjoj dobi, rekurentne ulceracije dječje dobi i ozljede oralne sluznice. Uočavanje ranih simptoma i znakova bolesti sluznice usne šupljine kod djece je važno u postavljanju pravovremene konačne dijagnoze oralne bolesti koja je specifična za dob ili moguće sustavne bolesti. Rana dijagnostika oralne bolesti dječje dobi je moguća jer se oralne lezije za određene sustavne i infektivne bolesti pojavljuju u ranoj fazi bolesti ili u njihovom prodromalnom stadiju. To je osobito važno kod infektivnih bolesti čime se sprječava njihovo širenje među djecom u dječjim kolektivima. Klinički oralni pregled je jednostavan, neinvazivan i predstavlja manji stres za dijete od invazivnih dijagnostičkih postupaka, a može biti dovoljan u postavljanju dijagnoze sustavne ili infektivne bolesti.

Tijekom provedbe dijagnostičko-terapijskih postupaka u medicinski kompromitiranih bolesnika u fokusu liječnika dentalne medicine su prevencija i sanacija nuspojava terapije primarne bolesti te planiranje daljnje skrbi bolesnika obzirom na moguće rizike zbog primarne bolesti. Nužno je liječenje oralnih bolesti koje bi se mogle pogoršati tijekom terapije te preveniranje oralnih komplikacija koje bi mogle kompromitirati medicinski status bolesnika. Zbog mogućeg nepoželjnog djelovanja lijekova ili zahvata, oralne komplikacije mogu značajno utjecati na morbiditet, toleranciju pacijenta na terapiju i kvalitetu njegova života. Prevencija komplikacija kliničke slike te adekvatno endodontsko liječenje zuba ovisi o vremenu kojim raspolažemo te motiviranosti pacijenta. Endodontsko liječenje asimptomatskih zuba može se odgoditi čak i ako postoji periapikalni proces i radiografski vidljive asimptomatske periapikalne lezije. Ukoliko je ipak nužna intervencija, važno je poznavanje složenih mehanizama djelovanja lijekova, bakterijske kontaminacije i suprimiranog imunološkog odgovora. Cilj provedbe svake terapije kod medicinski kompromitiranih pacijenata treba biti usmjeren na atraumatsko i manje invazivno liječenje odnosno na konzultaciju i interdisciplinarno zbrinjavanje ukoliko kazuistika to zahtijeva.

Kserostomija je neugodan simptom u usnoj šupljini vrlo široke prevalencije i s većom učestalošću u starijim dobnim skupinama. Budući da dosadašnji podatci iz literature upućuju na nedovoljnu informiranost među doktorima medicine o uzrocima, posljedicama, komplikacijama i načinu liječenja kserostomije, nužna je bolja implementacija oralnoga zdravlja u protokole sustavnih bolesti. Snažna međuovisnost oralnoga i sistemskoga zdravlja zahtijeva promjenu takvih negativnih trendova kako bi se ranim prepoznavanjem i pravodobnim terapijskim pristupom prevenirale oralne i/ili sistemske posljedice i komplikacije.

Kserostomija je neugodan simptom u usnoj šupljini vrlo široke prevalencije i s većom učestalošću u starijim dobnim skupinama. Njihova subjektivna pritužba nikako ne bi smjela ostati zanemarena jer je kserostomija rizična za oralno i opće zdravlje te uvelike smanjuje kvalitetu života.

Oral premalignant lesions (OPLs) and numerous alterations of oral mucosa remain unsolved due to their complex etiopathogenesis. Human papillomaviruses (HPVs), in particular, have been reported as the possible risk factors or cofactors. The aim of the study was to determine the association of different HPV types with oral premalignant lesions, and the potential role of smoking and alcohol use. Eighty patients (mean age ± SD, 52.45±5.56) of both genders, 19 (23.75%) male and 61 (76.25%) female, were enrolled in the study. Study group included 40 patients diagnosed with OPLs (leukoplakia, erythroplakia, actinic keratosis and lichen planus), while control group included another 40 patients with healthy oral mucosa. Genotyping of the HPV types was performed by qualitative real-time HPV typing polymerase chain reaction test. HPV DNA was detected in 30% (12/40) of study group patients and 2.5% (1/40) of control group patients. The results revealed the presence of HPV16 in 15% (6/40), HPV56 in 10% (4/40), and HPV18 in 5% (2/40) of study group cases, and HPV31 in 1 (2.5%) control group patient. Th e association of oral HPV positivity and smoking/alcohol use in the study group was not statistically signifi cant (p>0.05). In conclusion, high-risk HPV types are associated with oral premalignant disorders. However, it remains unknown whether HPV acts as an innocent bystander or it has a role in initiating development of premalignant lesions. Smoking and alcohol use were not associated with the existing oral HPV infection., Oralne premaligne lezije (OPL) kao i brojne promjene oralne sluznice ostaju neriješene zbog njihove složene etiopatogeneze. Humani papilomavirusi (HPV) osobito su naglašeni kao mogući čimbenici i su-čimbenici rizika. Cilj ove studije bio je utvrditi udruženost različitih tipova HPV s OPL kao i potencijalnu ulogu pušenja i alkohola. U studiju je bilo uključeno 80 pacijenata (srednja dob ± SD, 52,45±5,56 godina) obaju spolova: 19 (23,75%) muškaraca i 61 (76,25%) žena. Skupinu ispitanika s OPL činilo je 40 pacijenata s dijagnosticiranom OPL (leukoplakija, eritroplakija, aktinična keratoza i lihen planus), dok je kontrolnu skupinu činilo 40 pacijenata sa zdravom oralnom sluznicom. Genotipizacija tipova HPV provedena je kvalitativnim real-time PCR testom. HPV DNK je otkrivena u 30% (12/40) uzoraka ispitivane skupine pacijenata i 2,5% (1/40) uzoraka kontrolne skupine. Rezultati su pokazali prisutnost HPV16 kod 15% (6/40), HPV56 kod 10% (4/40) i HPV18 kod 5% (2/40) uzoraka skupine s OPL, a HPV31 u jednom (2,5%) uzorku kontrolne skupine. Udruženost pozitivnih nalaza za oralni HPV i navika pušenja/alkohola u ispitivanoj skupini nije bila statistički značajna. U zaključku, visoko rizični tipovi HPV udruženi su s OPL, međutim, ostaje nepoznato djeluje li HPV kao nevini suputnik ili možda ima ulogu u razvoju tih lezija. Pušenje i alkohol nisu povezani s postojećom oralnom HPV infekcijom.

Elderly people, especially those institutionalized in long-term care facilities, are at risk of various oral diseases. The aim of the study was to determine the incidence of hyposalivation and colonization/oral fungal infection of oral cavity with yeasts, as well as dental status in institutionalized and non-institutionalized elderly. The study included 280 institutionalized and 61 non-institutionalized elderly people. Salivary flow rate, oral colonization with yeasts/oral infection and dental status were assessed and compared between the groups. The institutionalized elderly had a significantly lower salivary flow rate (p=0.035). Oral colonization with yeasts was more frequently found in institutionalized elderly (p, Osobe starije životne dobi podložnije su razvoju oralnih bolesti, a osobito su osjetljive osobe smještene u ustanove za starije i nemoćne. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi dentalni status, razinu lučenja sline i infekciju usne šupljine kvasnicama kod starijih osoba. Istraživanje je uključivalo 341 ispitanika, 280 osoba smještenih u ustanovi i 61 osobu koja živi samostalno. Između skupina uspoređivana je količina izlučene sline, kolonizacija odnosno oralna infekcija kvasnicama i dentalni status. Kod osoba smještenih u ustanovi za starije i nemoćne zabilježena je značajno niža razina lučenja sline (p=0,035) te češća kolonizacija i infekcija kvasnicama (p

Permanent immunosuppression is necessary to prevent rejection after kidney transplantation. However, it may predispose patients to different conditions and diseases including oral lesions. The most common benign oral lesions in kidney transplant recipients are gingival hyperplasia, oral candidiasis, hairy leukoplakia and saburral tongue. Oral form of Kaposi sarcoma, although rarely, can also be seen in kidney transplant patients. In this review, we present the incidence, etiology, clinical findings, diagnosis and treatment options for these lesions. For kidney transplant recipients, it is important to maintain good oral hygiene and care, as well as regular professional control by the dentist. This approach can reduce the number and severity of oral lesions., Nakon transplantacije bubrega bolesnici moraju biti na trajnoj imunosupresiji, što ih čini osjetljivima za različita stanja i bolesti uključujući oralne lezije. Najčešće dobroćudne oralne lezije kod bolesnika s transplantiranim bubregom su hiperplazija gingive, oralna kandidijaza, vlasasta leukoplakija i obloženi jezik. Oralna forma Kaposijevog sarkoma također se, iako rijetko, može vidjeti kod bolesnika s transplantiranim bubregom. Donosimo pregled incidencije, etiologije, kliničke slike, dijagnoze i liječenja ovih lezija. Kod bolesnika s transplantiranim bubregom važna je redovita skrb za oralno zdravlje uz održavanje oralne higijene te redovite posjete liječnicima dentalne medicine, što sve može smanjiti broj i ozbiljnost oralnih lezija.

Through a retrospective study the patients treated for the oral diseases were investigated. The term "Oral diseases" implied pathology of the oral cavity and temporomandibular joint, which treatment an otolaryngologist share with other specialists. Through the one year period 2012 patients were investigated, and 3620 examinations were performed, which is 1, 7 exams per patients. The patients treated owing to oral diseases were 67, which was 3, 3% of the overall patient number, an average examine number per patient was 2. The patients according to diagnoses were divided into four clusters: 16 patient with temporomandibular dysfunction, 16 burning mouth syndrome and 16 with oral candidosis. The fourth cluster contains heterogeneous diseases such as uremic stomatitis, nicotinism, oral lichen, aphthous stomatitis, viral gingivostomatitis, symptomatic exfoliative glossitis, dysgeusia and angular stomatitis. The half of patients with the temporomandibular joint disorder were addressed to the ENT specialist as an earache and due to that with antibiotics therapy. The ten of patient in this group was definitive cured with oral non steroid analgesics in combination with diazepam. Half patient in candidosis group had to treat with per os fluconasol therapy, and all four patients with exfoliative glossitis were cured with local antihistamine drops. A number of the causes of oral diseases patients in ENT outpatient depends on the availability of other specialists which treated these diseases. ENT specialist able to treat most of the oral diseases which are addressed to ENT outpatient.

Kolorektalni karcinom jedna je od najčešćih malignih bolesti u današnjoj populaciji.. Izbor liječenja ovisi o tipu, lokalizaciji i uznapredovalosti malignog procesa. Kemoterapija, kao jedan od oblika liječenja, podrazumijeva sustavno liječenje. Djeluje na tumorske stanice tako što sprečava njihov rast i razmnožavanje. Ima i štetan učinak na normalne zdrave tkivne stanice, naročito na one koje se ubrzano dijele, pa tako i na stanice usne šupljine. Najčešće nuspojave primjene kemoterapije u usnoj šupljini su mukozitis, infekcije sluznice, suhoća usta, poremećaj okusa, karijes i krvarenja. Stomatolog, primjenjujući odgovarajuće liječenje, ima važnu ulogu u prevenciji i ublažavanju simptoma koji nastaju kao posljedica primjene kemoterapije. Colorectal carcinoma is one of the most frequent malignant diseases in the present-day population. The choice of treatment depends on the type, localization and progress of the malignant process. Chemotherapy, as one of the forms of treatment, implies systemic therapy. It affects tumour cells by preventing their growth and multiplication. It also has a harmful effect on normal healthy tissue cells, particularly on those that divide rapidly, including oral cavity cells. The most common side effects of chemotherapy that appear in the oral cavity are mucositis, infections of the mucous membrane, dryness of the mouth, taste disorders, caries and bleeding. The stomatologist, using appropriate treatment, has an important role in the prevention and alleviation of symptoms that occur as a consequence of chemotherapy.

Orofacijalna granulomatoza (OFG) je rijedak kliničko-patološki entitet nepoznatog uzroka, koji se pojavljuje s oralnim lezijama u obliku trajnog ili rekurentnog povećanja usnice, oralnih ulceracija i drugih značajki zahvaćenosti orofacijalnog područja. Histološki je karakterizirana nekazeoznim granulomima u lamini propriji. Dijagnoza OFG-a temelji se na isključenju drugih sistemskih bolesti (sarkoidoza, Crohnova bolest, tuberkuloza). Liječenje predstavlja izazov budući da se bez obzira na izabrani način liječenja bolest ponovno pojavljuje u epizodama. U prikazu ovoga slučaja opisana je osamnaestogodišnja djevojka koja je primljena na Odjel oralne medicine zbog otoka gornje usnice. Bila je dobroga općeg zdravlja, s laboratorijskim nalazima unutar normalnih granica. Histopatološka dijagnoza nije otkrila prisustvo granuloma. Ovaj nalaz u skladu je sa činjenicom da 30% pacijenata pa i više s OFG-om nemaju prisustvo granuloma na biopsiji. Pacijentica je liječena primjenom intralezijskih instilacija kortikosteroida jednom na tjedan u periodu od 3 tjedna. Lezije su se smanjile, ali ne u potpunosti. Djelomično su se vratile nakon ponovne konzumacije kečapa. Ovaj prikaz slučaja ističe činjenicu da kod svakog pacijenta s neodontogenom facijalnom ili oralnom oteklinom, sistemske bolesti kao što su sarkoidoza, Crohnova bolest, tuberkuloza moraju biti isključene. Orofacial granulomatosis (OFG) is a rare clinic pathological entity of unknown etiology, which appears in patients with oral lesions in the form of persistent or recurrent lip enlargement, oral ulcerations and another symptoms in the orofacial area. Histologically it is characterized by noncaseating granulomas in lamnia propria. The diagnosis of OFG is based on the exclusion of systemic diseases, such as Chron's disease, sarkoidosis, tuberculosis etc. The treatment is a challenge considering the fact that no matter what method of treatment is selected, the disease is prone to recurrences. This case report describes an eighteen year old girl that was referred to the Department of oral medicine with upper lip swelling. She was in good general health and laboratory tests were within normal range. A histopathological diagnosis did not reveal the presence of granulomas. This is consistent with the findings that 30% or more patients with OFG do not have granulomas on their biopsies. The patient was treated with intralesional steroids once a week during the period of three weeks. The lesion subsided, but not completely. Lip swelling recurred partially after intake of ketchup. This case report highlights the fact that in every patient with nonodontogenic facial or oral swelling, systemic diseases, such as sarcoidosis, Chron's disease, tuberculosis etc. must be excluded.

Oral lichen planus (OLP) and oral lichenoid reaction (OLR) are clinically and histopathologically similar diseases. Whereas OLP is a consequence of T cell mediated autoinflammatory process to a still unknown antigen, OLR might be caused by drugs, dental restorative materials and dental plaque. Pubmed was searched and 24 publications published over the last three years regarding etiology, diagnosis and malignant alteration were included in this study. Patients with OLR who have amalgam fillings near lesions should have them replaced, i.e. when possible they should be referred to patch test, as well as when drug-induced OLR are suspected. OLR lesions induced by drugs should disappear when the offending drug has been discontinued. Histology finding in OLR consists of more eosinophils, plasma cells and granulocytes in comparison to OLP lesions. Furthermore, OLP lesions showed more p53, bcl-2 and COX-2 positivity when compared to OLR. OLP is characterized by infiltration, atrophic epithelium, rete pegs and Max Joseph spaces, while deep infiltration into connective tissue and hyperkeratosis were the criteria for making the diagnosis of OLR. The number of degranulated mastocytes in the reticular layer, as well as the number of capillaries was higher in OLR in comparison to OLP. It seems that OLR are more prone to malignant alteration in comparison to OLP., Oralni lihen planus (OLP) i oralna lihenoidna reakcija (OLR) su dvije klinički i patohistološki slične bolesti. OLP je posljedica autoimunog procesa koji je posredovan T limfocitima na još uvijek nepoznati antigen, a OLR može biti uzrokovana lijekovima, dentalnim materijalima i dentalnim plakom. Cilj je ovoga preglednog rada bio istražiti Pubmed te su uključena 24 rada koja su publicirana u posljednje tri godine, a s obzirom na etiologiju, dijagnostiku i malignu alteraciju ovih bolesti. Oboljeli od OLR koji u blizini lezija imaju amalgame trebaju ih zamijeniti kompozitnim ispunima, odnosno kad je moguće treba ih uputiti na patch test, kao i onda kada se sumnja da je OLR uzrokovana lijekovima. OLR uzrokovane lijekovima trebale bi se povući kada osoba prestane uzimati suspektni lijek. Patohistološki nalaz u OLR se sastoji od više eozinofila, plazma stanica i granulocita u usporedbi s lezijama kod OLP. Nadalje, lezije OLP imaju više pozitivnih nalaza p53, bcl-2 i COX-2 u usporedbi s lezijama OLR. OLP obilježava infiltracija, atrofični epitel, zupci pile i Max Josephovi prostori, dok OLR karakterizira dublja infiltracija u vezivno tkivo i hiperkeratoza. Broj degranuliranih mastocita u retikularnom sloju, kao i broj kapilara je veći u OLR u usporedbi s OLP. Čini se kako su OLR sklonije malignoj alteraciji u odnosu na OLP.

Napredovanjem dentalne i farmaceutske industrije svakim se danom susrećemo s novim materijalima, uređajima i lijekovima u dentalnoj medicini pa tko u oralnoj medicini. U ovom izlaganju su prezentirani novi pristupi u terapiji te novi lijekovi koji se koriste u terapiji bolesti usne šupljine (afti, oralnog lihena, suhoće usta i dr.) te primjena ozona i tvrdog lasera u liječenju bolesti oralne sluznice. Nažalost zbog porasta učestalosti kroničnih sustavnih bolesti i sve veće primjene lijekova, u usnoj šupljini nalazimo brojne neželjene učinke o čemu je također bilo riječi.

Najčešće oralne mukozne bolesti u djece su rekurentne aftozne ulceracije, upalne bolesti, upalne bolesti jezika i ozljede oralne sluznice. Mnoge od tih bolesti daju slične kliničke karakteristike te stoga kliničar mora biti upoznat s njihovim karakteristikama, simptomima i laboratorijskim pretragama koje mogu pomoći u dijagnostici. Ispravno liječenje oralnih bolesti bitno je kako bi se ublažili simptomi i skratilo trajanje bolesti. Od posebne je važnosti rano otkrivanje sustavnih bolesti, poremećaja i/ili nutricijskih deficita u podlozi oralnih mukoznih lezija. The most common oral mucosal diseases are recurrent aphtous ulcerations, infective diseases, tongue diseases and traumatic lesions. Many of these diseases can give similar clinical characteristics so the clinican has to be familiar with their characteristics, symptoms and laboratory tests that may help with the diagnosis. Appropriate treatment of oral diseases is relevant to ease the symptoms and to shorten the duration of the disease. Early recognition of underlying sistemic disease, disorders and/or nutritional deficit is of particular importance.

Oralno zdravlje je važno za opće zdravlje i kvalitetu života. Bolesti usne šupljine pogađaju sve više i više ljudi. Zubni karijes, gingivitis i parodontitis su najčešće bolesti usne šupljine i one se mogu spriječiti. Promicanje oralnoga zdravlja i preventivne oralne programe treba uključiti u nacionalne zdravstvene strategije. Nesposobnost razumijevanja zdravstvenih informacija može biti veliki nedostatak kada se od pacijenata zatraži da preuzmu odgovornost za svoje zdravlje. Podizanje razine oralne zdravstvene pismenosti i unaprijeđenje komunikacije između pacijenta i stomatologa uz izbjegavanje uporabe stručne terminologije treba biti uključeno u sve oralne preventivne programe.

Mnoge bolesti kože pojavljuju se i na sluznici usne šupljine pa sluznica predstavlja izvor dijagnostičkih znakova i simptoma različitih dermatoza. U predavanjima će biti navedene dermatoze koje zahvaćaju oralnu sluznicu, klinička slika oralnih promjena i kako ih dijagnosticirati i liječiti te na temelju kliničkih primjera pokazati kako stomatološki zbrinuti bolesnika sa oralnom bolešću kao posljedicom dermatoze.

Predavanje opisuje nove dijagnostičke tehnike u otkrivanju oralnih bolesti

Prema epidemiološkim izvješćima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO)zubni karijes, bolesti parodonta, orodentalne traume, razvojne anomalije, rak usne šupljine i oralne bolesti povezane s infekcijom HIV-om i AIDS-om najprevalentnije su oralne bolesti diljem svijeta i predstavljaju velik javnozdravstveni teret. Ne manje učestale i značajne za kvalitetu oralnog i općeg zdravlja su i bolesti oralne sluznice, ali epidemiološki podatci o prevalenciji pojedinih bolesti sluznice vrlo su oskudni i globalno neujednačeni. Razlog tome su neujednačenosti u socioekonomskim prilikama i trendovima razvoja pojedinih zemalja, čimbenicima rizika i načinu prikupljanja epidemioloških podataka. Oralno zdravlje sastavni je dio općeg zdravlja, a činjenica je da su i neki čimbenici rizika oralnih bolesti (prehrana, zlouporaba alkohola i duhana, loša oralna higijena ) zajednički i vodećim kroničnim nezaraznim bolestima (bolesti srca i krvnih žila, šećerna bolest). Stoga je preporuka SZO uključiti oralno zdravlje u nacionalne strategije zdravlja i pojačati prevenciju i kontrolu oralnih bolesti integriranjem oralnog zdravlja u nacionalne programe prevencije vodećih kroničnih nezaraznih bolesti.

Najčešće oralne mukozne bolesti u djece su rekurentne aftozne ulceracije, upalne bolesti, upalne bolesti jezika i ozljede oralne sluznice. Mnoge od tih bolesti daju slične kliničke karakteristike te stoga kliničar mora biti upoznat s njihovim karakteristikama, simptomima i laboratorijskim pretragama koje mogu pomoći u dijagnostici. Ispravno liječenje oralnih bolesti bitno je kako bi se ublažili simptomi i skratilo trajanje bolesti. Od posebne je važnosti rano otkrivanje sustavnih bolesti, poremećaja i/ili nutricijskih deficita u podlozi oralnih mukoznih lezija.

Propolis je danas na tržištu dostupan u brojnim preparatima za liječenje različitih bolesti. Preparati mogu biti u obliku kapsule, kapi, spreja, krema, praška. Jedan od problema povezanih s medicinskom pripremom i uporabom propolisa je njegov heterogeni kemijski sastav. Koncentracija raznih sastojaka u velikoj mjeri ovisi o čimbenicima kao što su zemljopisno podrijetlo, biljni izvori, pravilno prikupljanje i sama tehnika proizvodnje. Kada bi se sve navedno standardiziralo mogao bi se dobiti standardni kemijski sastav i opće prihvaćena doza da odrasle i djecu. Na taj način bi se izbjegle opsežne nuspojave, iskoristili bi se svi povoljni učinci propolisa, te bi se njegov učinak na oralnu sluznicu standardizirao. Do tada bi se propolis, bez obzira na dokazana brojna pozitivna djelovanja, trebao prestat upotrebljavat za liječenje bolesti usne šupljine te bi ga zdravstveni djelatnici svakako trebali prestat preporučavat u te svrhe.

Nonaromatic naphthalan (NAVS) is a purified natural oil derivative, abundant in steranes (geogenic „steroids“). The purpose of this study is to evaluate the effectiveness of NAVS in the treatment of oral mucosal diseases (oral lichen planus (OLP), recurrent aphthous ulcerations (RAU), cicatricial pemphigoid (CP). NAVS has successfully reduced the clinical signs and symptoms of OLP ; has reduced the number, diameter and symptoms in patients with RAU statistically comparable with corticosteroids. NAVS has reduced clinical signs in 1 CP patient. These results indicate the good performance of NAVS as a potential alternative to corticosteroids in treatment of oral mucosal diseases.

Rano uočavanje i prepoznavanje patoloških promjena na sluznici usta u djece u svakodnevnoj kliničkoj praksi važno je budući se mnoge sustavne i infektivne bolesti mogu u početku očitovati isključivo na sluznici usta bez drugih općih simptoma. Poznavanjem dijagnostičkih kriterija pojedinih oralnih bolesti kao i uzroka istih omogućuje se adekvatan i pravovremeni terapijski pristup čime se nastoje izbjeći mogući rizici i njihove posljedice. Najčešće oralne bolesti dječje dobi su: promjene oralne sluznice koje se pojavljuju u novorođenačkoj i dojenačkoj dobi, upalne bolesti, bolesti jezika u dječjoj dobi, rekurentne ulceracije i ozljede oralne sluznice.

Parkinsonova bolest, konvulzivne bolesti, multipla skleroza i miastenia gravis spadaju u neurološke bolesti. Vrlo je važno znati kako postupiti u trenutku napadaja kod konvulzivnih bolesti! Paraliza facijalisa i trigeminalna neuralgija najčešće se javljaju u sklopu multiple skleroze. Tijekom stomatološkog zahvata kod pacijenata s miastenijom gravis problemi nastaju zbog disfagije. Isti slučaj je i sa parkinsonovom bolešću uz koju se javlja i tremor jezika i usana. Kod psihijatrijskih bolesnika treba biti strpljiv i pokušati im na neki način ublažiti simptome koji su više subjektivni nego objektivni.

U slučajevima bolesti koje uzrokuju nepovoljne lokalne uvjete za nošenje mobilnih protetskih nadomjestaka (bolesti oralne sluznice, bolesti koje uzrokuju suhoću usne šupljine, primjerice sistemska skleroza, oralni lihen planus, pemfigoid, pemfigus, Sjoegrenov sindrom) implantati bi mogli biti spasonosno rješenje. Postavljaju se dva vrlo različita pitanja kad razmišljamo o mogućnostima da se kod takvih bolesnika koristimo implantatima: 1. Smijemo li uopće liječiti ih implantatima, odnosno postoji li kontraindikacija? 2. Bi li profitirali od usadaka, odnosno postoji li medicinska opravdanost? Bolesnici s tim rijetkim bolestima automatski su isključeni iz implantoprotetske terapije samo zato što ne zadovoljavaju striktne kriterije. Danas sve više apsolutnih kontraindikacija postaje relativnima, zahvaljujući uspješnim slučajevima u posljednjih 10 godina. Razlozi za neuspjeh oseointegracije su multifakorijalni i ovise o lokalnim anatomskim osobitostima, sistemskom stanju, genetskoj sklonosti, imunološkoj funkciji i oblicima ponašanja. U dostupnoj literaturi nalazimo rijetke opise slučajeva koji bi mogli pokušati dati odgovor na postavljena pitanja, a randomizirane kontrolne studije ne postoje. U ovom će se predavanju predstaviti opisani slučajevi uporabe implantata kod bolesnika s oralnomedicinskim bolestima. Iz dostupne literature može se zaključiti da se kod oralnih mukoznih bolesti uglavnom preporučuju implantati s obzirom na to da je oseointegracija sigurna, a postiže se rasterećenje sluznice kojim se reducira mehanička iritacija koja bi nastala ako se nose mobilni nadomjestci.

Rapid development of laser technology enables its greater application in clinical medicine. Lasers are used in dentistry for many years. The use of low level laser (LLL) in the treatment of oral mucosal diseases has proven to be efficient, which resulted in increased number of indications for its use. Due to penetration of laser beams in oral tissues and their biostimulatory effect, the use of LLL as non invasive treatment provides much advantages when compared to standard methods. Anti-infalmmatory, antiflogistic, antimicrobial, miorelaxant and proliferative effect of LLL can be used in treatment of various oral diseases which are manifested with symptoms of inflammation, pain and ulcerations such as recurrent aphthous ulcerations, acute or chronic traumatic ulcerations, oral allergic reactions, oral ulcerations dure to systemic autoimmune diseases and radiation and/or chemotherapy induced mucositis. LLL can also be used in the treatment of oral viral infections such as herpes simplex, varicella zoster and other oral viral infections. Analgesic effect of LLL enables its use in the treatment of various painful conditions in the oral cavity, such as burning mouth syndrome, atypical orofacial pain, trigeminal neuralgia and temporomandibular disorders. Anti-inflammatory and proliferative effect of LLL is used in the treatment of salivary gland hypo function which results in xerostomia. Clinical trials support the use of LLL as a treatment option for various oral diseases and conditions. Those trials point out the need to establish optimal dosage for the treatment of every particular disorder. According to the literature, higher doses are more efficient. Modern scientific trials confirm the effectiveness of LLL therapy with various immunologic, molecular and other methods. Research at our department is focused on use of LLL in treatment of oral ulcerations, salivary gland disorders and burning mouth syndrome. LLL can be used alone or as adjunct for treatment and prevention of various oral diseases.

Prikaz najučestalijih bolesti oralne sluznice. Sastoji se od 12 poglavlja, 116 slika u boji i teksta koji je podijeljen na epidemiologiju, etiologiju, kliničku sliku, dijagnozu, diferencijalnu dijagnozu i terapiju.

Moguće je zaključiti da je u usnoj šupljini naše populacije najčešća gljivica Candida albicans, slijede Torulopsis glabrata i Candida tropicalis neovisno o vrsti dijagnoze oralne bolesti.

Lysobact reducira oralnu bol, prevenira nastanak sekundarnih infekcija, stišava inflamaciju, stimulira epitelizaciju lezija. Neželjenih efekata nije bilo. Pogodan je i za trudnice i dojilje.

Učestalost Helocobacter pylori u usnoj šupljini je velika. Ovim istraživanjem nije dokazana njegova patogenost za oralnu sliznicu niti uzročna povezanost s ulceracijama no otvorilo se pitanje stupnja rizika oralne kolonizacije H. pylori za nastanak reinfekcije želudca po uspješnoj terapiji eradikacije.

Intraoralno stvorene struje i njihovi navodni sporedni efekti predmet su pojačanog interesa u zadnjem desetljeću. Ta se pojava veoma često povezuje s različitim teškoćama koje pacijenti imaju i problem je s kojim se suočavaju stomatolozi i liječnici. Ovo je ispitivanje provedeno na ukupnom uzorku od 36 ispitanika. Ispitnu skupinu (20 ispitanika) činili su ispita nie i sa oralnim bolestima i simptomima. Kontrolna skupina (16 ispitanika) bila je bez patoloških promjena i simptoma u ustima. Svi Ispitanici su imali nadomjestke s dva ili više metala u ustima. U 65% osoba ispitne skupne protetski nadomjestei nisu zadovoljavali u cjelosti. U kontrolnoj skupini nije zadovoljavalo 12,3%, protetskih nadomjestaka. U 84'% ispitanika s oralnim patološkim promjenama i simptomima registrirani su galvanski potencijali iznad 100 mV. U kontrolnoj skupini povišene potencijale imalo je 12% ispitanika. Najčešća patološka promjena u ispitnoj skupini bila je lichen ruber planus i(25%), a od simptoma xerostomia (70*%) i disgeusia (gorko 35% ispitanika)., During the last decade, considerable attention has been paid to the intraorally generated currents and their supposed side-effects. As this phenomenon iis quite frequently associated with various discomforts experienced by the patients, both stomatologists and physicians encounter this problem in their routine. The present study was carried out in the total sample of 36 subjects. The study group (20 subjects) consisted of patients With oral diseases and symptoms, whereas the control group (16 subjects) had no pathologic alterations or symptoms in mouth. All the subjects har restorations with two or more metals in their mouth. In 65):)/o of the study group and 12,5% of the countrol group patients, the prosthetic restorations could not be considered completely satisfactory. Galvanic potentials exceeding 100 mV were recorded in 84'% of the subjects with oral pathologic alternations and symptoms, and 12l3/o of the control group subjects. In the study group, the moist frequently found pathologic change was lichen ruber planus (25'%), whereas among symptoms, xerostomia (25 %) and dysgeusiia (bitter taste in 35°/o of the subjects) were most frequently reported.

Epidemiološko ispitivanje učestalosti oralnih bolesti provedeno je na tipičnom uzorku populacije općine Labin s ciljem da se analizira stanje oralnog zdravlja i ukaže na potreban tretman. Za registraciju oralnog statusa primjenjeni su standardi i metode koje preporuča Svjetska zdravstvena organizacija, posebno CPITN i DMF-indeks. Dobiveni rezultati ukazuju na učestalost parodontnih bolesti, zubnog karijesa i dentofacijalnih anomalija u djece i odraslih. Gingivitis započinje veoma rano. U 80% 12 godina stare djece zahvaćeno je više od tri sekstanta po osobi upalnim promjenama gingive. 90% odraslih u dobi između 35— 44 godine imaju generalizirani parodontitis. Ovo stanje parodontnih tkiva traži odgovarajući tretman. 70% 12 godišnjaka ima aktivan karijes. DMF-indeks za kompletnu populaciju tog uzrasta iznosi 6, od čega je 4 zuba sanirano, a 2 karijesno. Populacija odraslih između 35— 44 godine ima 9 ekstrahiranih, 5 saniranih i 2 karijesna zuba. Dentofacijalne anomalije u 12 godišnjaka registrirane su u 42% slučaja, od toga u 32% djece treba ortodontski tretman. Veoma je izražena potreba zdravstvenog odgoja. Više od 80% učenika trebalo bi uputiti u dobro održavanje oralne higijene. U oko 50% mladih treba očistiti zubni kamenac. Dobiveni rezultati upućuju na potrebu provođenja primjerenih i ekonomičnih usluga. Prioritet bi trebalo dati primjeni djelotvornijih programa prevencije u čemu je smisao suvremene stomatologije., An epidemiological study of the oral disease prevalence was carried out in a typical population sample of th Labin comimume, in anattemptto analyze the oral health status and point to the treatment required. The standards and methods recommended by the World Heallth Organization, the CPlTN — and DMF-indices in particular, were used for the oral health reigistration. The results obtained reveal the prevalence of periodontal diseases, dental caries and dentofacial anomalies in both children and adults. The onset of gingivitis occurs at an early age. Inflammatory changes of the gingiva, involving more than three sextants person, were found in more than 80% of the 12-year-old chiildren whereas generalized periodontitis was present in 90% of adults aged 35— 44 years. Such a periodontal tissue status requires an adequate treatment. Active caries was established in 70% of the children aged 12. The DMF index for the population of that age was 6, with 4 treated and 2 carious teeth. The adult population aged 35— 44 was found to have 9 extracted, 5 treated and 2 carious teeth. In the 12-year-old chiildren, dentofaoial anomalies were registered in 48% of cases, the orthodontic treatment being necessary in 32% of the children.