Search

The structure and composition of Mediterranean biodiversity has changed significantly. So far, in Montenegrin coastal waters, nine new non-native species have been recorded: Tylosurus acus imperialis, Caranx crysos, Siganus luridus, Fistularia commersonii, Stephanolepis diaspros, Sphoeroides pachygaster, Lagocephalus sceleratus, Callinectes sapidus and Farfantepanaeus aztecus. Allochthonous species are starting to compete for food and space and leading to habitat degradation, socio-economic impacts and can hybridise with the native species. Natural factors and human activities have enabled the arrival of non-native species into the Adriatic Sea. Four of the species are Lessepsian immigrants, which arrived via the Suez Canal, but five others were introduced from the Atlantic Ocean, through the Strait of Gibraltar. Analysis using the Marine Fish Invasiveness Screening Kit (MFISK), Aquatic Invasiveness Screening Kit (AS-ISK) and Receiver operating characteristic (ROC) showed a calibration threshold of 22.5 for MFISK, a BRA (Basic Risk Assessment) score of 34 and a CCA (Climate Change Assessment) score of 46. A measure of the accuracy of the calibration analysis is the area under the ROC curve (AUC). Two species were characterised as non-invasive: Tylosurus acus imperialis and Caranx crysos, but five others were characterised as invasive and covered by the categories from moderate to high-risk., Struktura i sastav bioraznolikosti Sredozemlja značajno su se promijenili. Do sada je u crnogor- skom primorju zabilježeno devet novih ne-nativnih vrsta: Tylosurus acus imperialis, Caranx crysos, Siganus luridus, Fistularia commersonii, Stephanolepis diaspros, Sphoeroides pachygaster, Lagocephalus sceleratus, Callinectes sapidus i Farfantepanaeus aztecus. Alohtone vrste počinju se natjecati za hranu i prostor i dovode do degradacije staništa, socio-ekonomskih učinaka i mogu hibridizirati s autohtonim vrstama. Prirodni čimbenici i ljudske aktivnosti omogućili su dolazak ne- nativnih vrsta u Jadransko more. Četiri vrste su lesepsijski imigranti, koji su stigli preko Sueskog kanala, ali pet drugih uneseno je iz Atlantskog oceana, kroz Gibraltarski tjesnac. Analiza korištenjem programa MFISK (Marine Fish Invasiveness Screening Kit), AS-ISK (Aquatic Invasiveness Screen- ing Kit) i ROC (Receiver operating characteristic) pokazala je prag kalibracije od 22,5 za MFISK, BRA (Basic Risk Assessment)) rezultat od 34 i CCA (Climate Change Assessment) ocjenu od 46. Mjera točnosti kalibracijske analize je površina ispod ROC krivulje (AUC). Dvije vrste okarakter- izirane su kao neinvazivne: Tylosurus acus imperialis i Caranx crysos, no pet drugih okarakter- izirano je kao invazivno i obuhvaćeno kategorijama od umjerenog do visokog rizika.

Poremećaj disanja tijekom spavanja (engl. Sleep Disordered Breathing, SDB) kompleksna je bolest čija je etiologija multifaktorijalna i nedovoljno razjašnjena. Najteži oblik poremećaja disanja tijekom spavanja je opstrukcijska apneja. Za razliku od djece kod kojih je problem opstrukcije zračne struje kroz gornji dišni put u velikoj mjeri vezan uz hipertrofiju adenotonzilarnog tkiva, kod odraslih je etiologija kompleksnija. Neliječena OSA ima mnogobrojne akutne i dugoročne posljedice na zdravlje odraslih i djece. U odraslih dovodi do brojnih kardiovaskularnih, pulmoloških, endokrinološih bolesti, uključujući i metabolički sindrom. U djece, uz raniji razvoj komplikacija i bolesti koje su navedene kod odraslih, neliječena OSA, izuzev negativnog utjecaja na fizičko zdravlje izaziva specifične promjene ponašanja i neurokognitivnih sposobnosti (hiperaktivnost, poremećaj pozornosti i koncentracije, agresivnost). Iako je cjelonoćna polisomnografija zlatni standard u dijagnostici poremećaja disanja tijekom spavanja, često je nedostupna zbog malog broja certificiranih centara za poremećaje disanja tijekom spavanja, visoke cijene opreme te potrebne dodatne edukacije osoblja što je posebno izraženo u Republici Hrvatskoj. Kako je opstrukcijska apneja u spavanju najčešći razlog za t onziloadenoidektomiju u djece, a dostupnost cjelonoće polisomnografije kao zlatnog standarda za dijagnozu loša, nametnulo se pitanje studije izvedivosti modela za procjenu rizika kategorije opstrukcijske apneje tijekom spavanja u djece prema lokalnom nalaz u i kliničkim pokazateljima (dob, BMI, veličina nepčanih tonzila, veličina adenoida te modificirani Mallampati score). Zbog svega prethodno navedenog, cilj ovog istraživanja je bio istražiti kako ispitivani klinički parametri koreliraju s nalazom cjelonoćne polisomnografije te učiniti studiju izvedivosti izrade modela koji bi mogao poslužiti kliničarima o odluci koja djeca su pod povećanim rizikom za teži stupanj bolesti, odnosno koja zahtjevaju brzu neodgodivu intervenciju (najčešče operaciju- adenotonzilektomiju). Ukupno 94 djece sa sumnjom na poremećaje disanja tijekom spavanja uključeno je u istraživanje. Prije upućivanja na cjelonoćnu polisomnografija bilježili smo dob, spol i indeks tjelesne mase djeteta a od lokalnih kliničkih pokazatelja odnos jezika prema strukturama orofarinksa (modificirani Mallampati score), veličinu tonzila i veličinu adenoida. Istraživana je povezanost navedenih ispitivanih parametara sa AHI indeksom dobivenim po obavljenom cjelonoćnom snimanju (PSG) te je analiziran model logističke regresije sa ispitivanim parametrima kao i izračun osjetljivosti i specifičnosti navedenoga modela logističke regresije uz analizu ROC krivulje te su izračunate pozitivne i negativne prediktivne vrijednosti. Osjetljivost ovako ispitivanog modela pokazala se vrlo dobra (80%) uz nešto slabiju, ali i dalje dobru specifičnost (70%). Ispitivani klinički parametri (modificirani Mallampati score, veličina tonzila i veličina adenoida) značajno koreliraju s veličinom AHI indeksa, odnosno stupnjem bolesti. N a osnovu kliničkih parametara i na osnovnu modela logističke regresije možemo za svakog novopridošlog pacijenta utvrditi vjerojatnost da pripada pojedinoj skupini težine opstrukcijske apneje. Zaključno, rezultati ove disertacije i sami znanstveni doprinos očituje se u prijedlogu modela za procjenu rizika za OSA-u u djece temeljen na objedinjenim kliničkim pokazateljima i lokalnom nalazu koji bi u nemogućnosti provođenja cjelonoćne polisomnografije imao značajnu specifičnost i pouzdanost i time olakšao kliničarima u odlučivanju koja djeca s poremećajima disanja tijekom spavanja zahtjevaju bržu intervenciju u slučajevima kada cjelonoćna polisomnografija kao pretraga zlatnog standarda nije dostupna., Sleep Disordered Breathing (SDB) is a complex disease which etiology is multifactorial and poorly understood. The most severe form of sleep disturbance is the obstructive apnea. Unlike children whose problem with the airflow obstruction through the upper airway is largely related to the hypertrophy of the adenotonsillary tissue, in adults is the etiology more complex. Untreated OSA has many acute and long-term consequences on the health of adults and children. In adults, it leads to the numerous cardiovascular, pulmonary, endocrinological diseases including the metabolic syndrome. In children, together with the earlier development of complications and diseases reported in adults, except for a negative impact on the physical health, untreated OSA causes specific behavioral and neurocognitive changes (hyperactivity, attention and concentration disorder, aggression). Although the full-night polysomnography is the gold standard in the diagnosis of sleep disorders, it is often inaccessible due to a low number of certified centers for breathing disorders during sleep, high equipment costs and the need for an additional staff training, which is especially pronounced in the Republic of Croatia. Since the obstructive sleep apnea is the most common reason for tonsilladenoidectomy in children, and the availability of polysomnography as the gold standard for diagnosis is poor, the q uestion of a feasibility study for the risk assessment model of the obstructive sleep apnea category in children according to the local findings and the clinical indicators (age, BMI, palatal tonsils size, adenoid size, and modified Mallampati score) was r aised. For all the foregoing reasons, the aim of this study was to investigate how the examined clinical parameters correlate with the full-night polysomnography findings and to make the feasibility study of a model that could serve clinicians when deciding which children are at increased risk for a severe disease, that is, children who require rapid, prompt intervention. (most commonly surgery – adenotonsillectomy). A total of 94 children with the suspected respiratory disorders while sleeping were include d in the study. Before referring to the full night polysomnography we recorded the age, sex, and body mass index of a child, and from the local clinical indicators, the relationship of a language to the oropharyngeal structures (modified Mallampati score), tonsil size and adenoid size. A correlation of the mentioned tested parameters with AHI index obtained after the full night recording (PSG) was investigated. A logistic regression model was analyzed with the tested parameters as well as the sensitivity an d specificity calculation of that logistic regression model with the ROC curve analysis and positive and negative predictive values were calculated. The sensitivity of the model tested in this way has proved to be very good (80%) with a slightly lower but still good specificity (70%). The examined clinical parameters (modified Mallampati score, tonsil size and adenoid size) correlate significantly with the size of the AHI index, that is disease degree. Based on the clinical parameters and on the logistic r egression model we can determine for each new patient the probability of belonging to a particular group of the obstructive apnea severity. In conclusion, the results of this dissertation and the scientific contribution itself are reflected in the proposal of the model for OSA risk assessment in children based on the integrated clinical indicators and local findings which would, in a case of impossibility to conduct the full-night polysomnography, have a significant specificity and reliability, and thus facilitate clinicians in deciding which children with breathing disorders during sleep require faster intervention in cases where the full-night polysomnography as a gold standard research is not available.

CILJ: Internet je postao jedan od glavnih izvora znanja, ali i medija za djelovanje intervencije i prevencije u području zaštite zdravlja, uključujući spolno i ginekološko zdravlje. Cilj rada je prikazati razvoj interaktivnog i edukativnog online alata za procjenu rizika od raka vrata maternice kod žena. MATERIJALI I METODE: Deskriptivne metode, literatura i podaci koji su se koristili za osmišljavanje i izradu interaktivnog upitnika u području rizičnih čimbenika za razvoj premalignih promjena i raka vrata maternice kod žena. REZULTATI: Razvoj interaktivnog online/web upitnika od ideje do tehničkog rješenja je trajao oko 6 mjeseci. Upitnik je razvijen po sistemu uvjetovanog formatiranja u odnosu na pružene odgovore na temu izrade algoritma za procjenu rizika za rak vrata maternice (odgovori se u pozadini boduju temeljem procijenjenog epidemiološkog rizika prema kategorijama krajnjeg prikazanog rezultata korisniku nakon ispunjavanja). Sastoji se od 10 pitanja i 4 podpitanja s modulima: o sociodemografskim i općim podacima (npr. dob, zdravstveno stanje), ponašanju te korištenju određenih zdravstvenih usluga. Rezultati se prikazuju u četiri kategorije ovisno o odgovorima (nema rizika, mali rizik, umjereni rizik, visoki rizik) uz podsjetnik za rizične i zaštitne čimbenike za sve spomenute kategorije. ZAKLJUČAK: Rak vrata maternice jedan je od najpreventabilnijih vrsta raka, a edukacija i podizanje svijesti o važnosti izbjegavanja rizika i primjeni zaštitnih ponašanja su važan dio prevencije. Interaktivni internetski sadržaj može biti koristan i učinkovit doprinos u edukaciji o prevenciji raka vrata maternice, razumijevanju i poznavanju rizika za njegov razvoj i poticanju žena na usvajanje zaštitinih ponašanja i brige o svom zdravlju.

Sveučilišni laboratoriji percipirani su kao mjesta niskog rizika. Međutim, stopa vjerojatnosti nesreća u sveučilišnim laboratorijima, posebice onim koji koriste opasne kemikalije, je veća nego u industrijskim laboratorijima i postrojenjima zbog ležernijeg pristupa i neiskustva studenata. Cilj ovog rada je temeljem sustavnog pregleda literature odrediti najčešće probleme povezane sa sigurnošću studenata u sveučilišnim laboratorijima kao i načine njihova rješavanja/prevencije te donijeti preporuke koje bi se mogle primijeniti uniformno na svim sveučilištima u Republici Hrvatskoj. Sustavna pretraga elektroničkih baza podataka WoSCC, MEDLINE i Scopus provedena je u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 7. lipnja 2022. godine. Razmatrani su samo recenzirani radovi na engleskom jeziku koji su istraživali sigurnost studenata u laboratorijima diljem svijeta. Najveći broj istraživanja odnosi se na laboratorije u kojima se koriste opasne kemikalije. Istraživanja ukazuju da studenti imaju problema s prepoznavanjem i razumijevanjem piktograma, ne poznaju svojstva osnovnih kemikalija te ne odlažu otpad u pravilne spremnike. Također, istraživanja su pokazala da na sigurnost studenata utječe i psihofizičko stanje, odnosno strah i zabrinutost zbog mogućih ozljeda te socioekonomski status, točnije neadekvatna zaštitna oprema. Studente treba educirati o propisima i praksama sigurnog rada u laboratoriju i GHS piktogramima već od srednje škole. Također, treba izraditi pravilnike o zaštiti studenata ili zaštitu studenata implementirati u postojeći zakonski okvir. Osim toga, trebalo bi izraditi i javno dostupan registar ozljeda prilikom laboratorijskih vježbi., University laboratories are perceived as low-risk places. However, the probability rate of accidents in university laboratories, especially those using hazardous chemicals, is higher than in industrial laboratories and plants due to the more casual approach and inexperience of students. The aim of this paper is to determine the most common problems related to the safety of students in university laboratories, as well as methods of solving/preventing them, and to make recommendations that could be applied uniformly at all universities in the Republic of Croatia. A systematic search of the literature was performed through the electronic databases WoSCC, MEDLINE, and Scopus, from January 1, 2017 to June 7, 2022. Only peer-reviewed articles in English investigating student safety in laboratories around the world were considered. Most studies refer to laboratories where hazardous chemicals are used. Research shows that students have a problem recognising and understanding pictograms, do not know the properties of basic chemicals, and do not dispose of waste in the correct containers. Furthermore, research has shown that students' safety is affected by their psychophysical condition, that is, fear and concern for possible injuries, as well as socioeconomic status, specifically regarding inadequate protective equipment. Students should be educated about the regulations and practises of safe laboratory work and GHS pictograms beginning in high school. In addition, regulations on student protection should be drawn up, or student protection should be implemented in the existing legal framework. In addition, a record of injuries during laboratory practise should be created, as a basis for interventions.

Izrada procjene rizika obveza je svakog poslodavca za sve poslove koji se kod njega obavljaju, a uređena je u Zakonu o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18), dok je sama metodologija, kao i način te uvjeti izrade procjene rizika propisana u Pravilniku o izradi procjene rizika (NN 112/14 i 129/19). Rizik je u ovom slučaju definiran kao umnožak vjerojatnosti nastanka opasnog ili štetnog događaja i štetnosti toga događaja, odnosno njegove posljedice, a procjenjivanje rizika provodi se prema matrici procjene rizika, sukladno općim kriterijima razine rizika (vjerojatnost, posljedica). Zakonodavac je odredio da se rizik procjenjuje kao mali, srednji ili veliki rizik. S obzirom na dinamičnost prirode predmetnog područja, moguće je primjenom informacijsko-komunikacijskih tehnologija simulirati razne načine prikazivanja i interpretiranja podataka te tako ostvariti kvalitetnije analize za unaprjeđenje razine sigurnosti, što je osnovna ideja prikazanog rješenja. Programski jezik Ruby je interpretirani, u cijelosti objektno orijentiran programski jezik čija je sintaksa prirodna, odnosno kod pisan u Rubyju ne sadrži nepotrebne znakove te je usmjeren na jednostavnost i fleksibilnost korištenja. Upravo zbog tih njegovih karakteristika programski jezik Ruby je odabran za programsku izvedbu rješenja prikazanog u radu.

Ovaja rad (skripta) predstavlja nastavne materijale za studente na predmetima Elektromotorni pogoni i Protueksplozijska zaštita u industrijskim postrojenjima na Zavodu za elektrostrojarstvo i automatizaciju Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Temeljni koncept sprječavanja pojave tehnoloških eksplozija temelji se na sprječavanju istodobne pojave eksplozivne atmosfere i djelotvornog uzročnika paljenja. Eksplozivna atmosfera je smjesa zraka i zapaljive tvari (plinovi, pare, maglice, prašine, vlakanca i pahulje) u atmosferskim uvjetima kroz koju se izgaranje nakon inicijalnog paljenja širi cijelom nepotrošenom smjesom. Uzročnici paljenja (inicijatori paljenja) su npr. električna iskra kod kratkog spoja i zemljospoja, mehanička iskra kod rotacijskih električnih strojeva (npr. „struganje“ rotora o stator), vruće površine kod preopterećenja elektromotora, plamen, statički elektricitet (izboj), elektromagnetska zračenja, munja, lutajuće struje i sl. Prvu skupinu mjera protueksplozijske (Ex) zaštite čine aktivnosti kojima se sprječava pojava eksplozivne atmosfere. Ta se skupina naziva primarnim mjerama Ex zaštite. Zamjena zapaljivih tvari s nezapaljivima, sprječavanje ispuštanja zapaljivih tvari, sprječavanje pojave koncentracije zapaljivih tvari u opasnim iznosima i sl. neke su od primarnih mjera Ex zaštite. Drugu skupinu mjera čini sprječavanje pojave uzročnika paljenja. Te se mjere nazivaju sekundarnim mjerama Ex zaštite. Druga skupina može se podijeliti u dvije podskupine u kojima mjere izbjegavanja postojanja uzročnika paljenja u samom električnom uređaju čine prvu podskupinu, a drugu podskupinu čine aktivnosti vezane za pravilan odabir električnih uređaja u odnosu na zone opasnosti, primjena prikladnih električnih zaštita, odgovarajuće održavanje, popravci i sl. Ove skripta metodički upravo prati opisani temeljni koncept primjene mjera protueksplozijske zaštite. U tom će smislu u prvom dijelu, nakon kratkog prikaza zakonodavnog i normativnog okruženja u području protueksplozijske zaštite, biti prikazan osnovni koncept provedbe klasifikacije prostora odnosno određivanja zona opasnosti. Drugi dio ove skripte daje prikaz izvedbi protueksplozijske zaštite asinkronih elektromotora, kojima se osigurava da oni u određenim uvjetima rada ne sadržavaju uzročnik paljenja, te se daju smjernice oko pravilnog izbora elektromotora u odnosu na zone opasnosti. Prikazano je i označavanje Ex uređaja (elektromotora). Također je dan i kratki osvrt na neke posebne zahtjeve kod primjene reguliranih (napajanih preko U/f pretvarača) elektromotornih pogona U skripti se dodatno opisuje koncept procjene rizika primjene EMP-a u prostorima ugroženim eksplozivnom atmosferom te se navode i neke dijagnostičke metode za rano otkrivanje kvarova asinkronih elektromotora, a koji mogu predstavljati potencijalne uzročnike paljenja eksplozivne atmosfere.

Root-knot nematodes of the genus Meloidogyne belong to the most economically important group of plant-parasitic nematodes and also to the most important plant pests that can cause significant economic losses in crop production. They are poly phagous, highly adapted, obligate endoparasites of nearly all higher plant species, including the important agricultural crops. Within the genus Meloidogyne, about one hundred species have been described, of which the four species-that is, the Meloidogyne incognita, M. arenaria, M. javanica, and M. hapla-are the important plant pests and the most widespread species worldwide. As of 2010, twenty-three species have been confirmed in Europe, of which three non-quarantine species have been detected in Croatia. Many nematode species of the genus Meloidogyne can be considered dangerous invasive pests in agriculture, as they can spread rapidly due to the global trade, changing production technologies leading to a reduced use of pesticides, and climatic changes. To prevent or to limit the introduction and spread of the three species of root-knot nematodes, Meloidogyne chitwoodi, M. fallax, and M. enterolobii, respectively, were entered in the European list of quarantine nematodes. The species M. mali is incorporated in the EPPO A2 quarantine list, in addition to the three aforementioned species, while the M. ethiopica, M. luci, and M. graminicola are on the EPPO Alert List. It is expected that the tropical Meloidogyne species, for instance the M. enterolobii, M. ethiopica, and M. luci, as well as the M. incognita, M. arenaria, and M. javanica, will become the important pests in the temperate zones due to the new,) climatic conditions, more favorable for their development, which can pose a huge risk to the agricultural production. In Croatia, a wide distribution of nematode populations of the genus Meloidogyne spp. was con firmed, but a scientific knowledge about the species identification is very modest. Due to the variety of soil and climatic conditions present in Croatia, it is expected that more Meloidogyne species than those that are known so far will be detected in the future. This is one of the reasons for starting a more intensive monitoring of the Meloidogyne species in Croatia too., Nematode korijenovih kvržica iz roda Meloidogyne pripadaju ekonomski najvažnijoj skupini biljnoparazitskih nematoda i jedne su od najvažnijih biljnih štetnika koji mogu uzrokovati značajne ekonomske gubitke u biljnoj proizvodnji. Oni su polifagni, dobro prilagođeni, obligatni endoparaziti gotovo svih viših biljnih vrsta, uključujući i važne poljoprivredne kulture. Unutar roda Meloidogyne opisano je oko stotinu vrsta, od kojih su četiri vrste, Meloidogyne incognita, M. arenaria., M. javanica i M. hapla, važni štetnici u biljnoj proizvodnji i najrašireniji u svijetu. Od 2010. godine u Europi su potvrđene dvadeset tri vrste, od čega su u Hrvatskoj otkrivene tri nekarantenske vrste. Mnoge vrste nematoda iz roda Meloidogyne mogu se smatrati opasnim invazivnim štetnicima u poljoprivredi jer se mogu brzo širiti zbog globalne trgovine, promjena tehnologija u proizvodnji koje dovode do smanjene upotrebe pesticida i klimatskih promjena. Kako bi se spriječilo ili ograničilo unošenje i širenje triju vrsta nematoda korijenovih kvržica, Meloidogyne chitwoodi, M. fallax i M. enterolobii uvrštene su na europski popis karantenskih nematoda. Vrsta M. mali uvrštena je na karantensku listu EPPO A2, uz tri navedene vrste, dok su M. ethiopica, M. luci i M. graminicola na popisu upozorenja (to jest na listi EPPO Alert). Očekuje se da će tropske vrste roda Meloidogyne poput M. enterolobii, M. ethiopica i M. luci, kao i M. incognita, M. arenaria i M. javanica, postati važni štetnici u umjerenim zonama zbog novih, povoljnijih (toplijih) klimatskih uvjeta za njihov razvoj, što može predstavljati velik rizik za poljoprivrednu proizvodnju. U Hrvatskoj je potvrđena velika rasprostranjenost populacija nematoda roda Meloidogyne spp., ali su znanstvene spoznaje o identifikaciji vrsta vrlo skromne. Zbog raznolikosti tla i klimatskih uvjeta prisutnih u Hrvatskoj, očekujemo da ćemo u budućnosti pronaći više vrsta roda Meloidogyne negoli je dosada poznato. To je jedan od razloga za početak intenzivnijega praćenja vrsta roda Meloidogyne u Hrvatskoj.

Climate change represents one of the greatest challenges of our time. Human activity is causing global temperature to rise and failure to act swiftly and efficiently on this issue will result in irreversible consequences. European union has recognised this and set ambitious goals for tackling this issue. The role of geographical islands is also recognised in the European union legislation. Thus, many studies deal with the analysis of energy systems on islands and offer solutions for their energy transition. The main objective of this thesis is to show that the transition of energy systems on islands to fully renewable is possible and that it is possible to quantify the risks of energy planning scenarios on islands. Additionally, the objectives of this thesis are to provide new models and methods for design of the smart energy systems on the islands. For this purpose, the Smart Islands method that automatically generates energy planning scenarios for islands and that considers seven different sectors was developed. The method bases its results on the indexation method with quantified indicators developed it the scope of this thesis and on the linear optimization model that minimizes the investment cost of the energy planning scenarios on islands. In order to quantify the risk of the energy planning scenarios for islands, a method based on the probability of outages and the damage caused by particular outage was developed. The multiplication of the outage probability and damage results in risk vectors that quantifies the risk of each energy planning scenario. Novel models and methods for the demand response, maritime transport electrification, detailed spatio-temporal modelling soft-linked to the power flow, participation of flexibility providers in the joint energy and reserve network-constrained markets were developed and tested on islands. Models and methods are based on different formulations of the optimization problem and also include different sensitivity and well as uncertainty management methods such as robust optimization and Monte Carlo method. The results of the study showed that it is possible to design fully renewable systems on islands with defined type and capacities of technologies that meet local needs with local resources. It was also shown that the integration of different flows results in increased flexibility in the energy system. The results also showed that it is possible to quantify the risk level of energy planning scenarios for islands and that increased penetration of renewable energy sources and flexibility sources lead towards lower levels of risk. Additionally, the results showed that spatial distribution can have a significant impact on the energy system modelling. Finally, the results showed that different solutions that increase the flexibility of the island energy systems such as energy storage systems, cross-sector integration and different market frameworks can increase the possibility for the integration of the renewable energy sources and reduce the overall cost of the island energy systems. Klimatske promjene su danas prepoznate kao jedna od najozbiljnijih prijetnja čovječanstvu. Kontinuirana emisija stakleničkih plinova dovodi do povećanja prosječne temperature koja posljedično može dovesti do nepovratnih negativnih promjena. Iako su klimatske promjene već odavno prepoznate kao prijetnja, konkretnije djelovanje u svrhu sprječavanja klimatskih promjena je nastupilo tek u devedesetim godinama prošlog stoljeća. Tek su se Pariškim sporazumom 2015. godine zemlje svijeta obvezale poduzeti akcije u svrhu sprječavanja porasta temperature. Znanstvenici se slažu da bi porast prosječne temperature od 2 °C predstavljao točku u kojoj bi nastupile nepovratne negativne posljedice te postoji jasan konsenzus da je sprječavanje takvog porasta moguće jedino provođenjem ubrzane dekarbonizacije svih sektora. Europska Unija je prepoznala važnost djelovanja po pitanju klimatskih promjena te je definirala tzv. 20-20-20 ciljeve za 2020. godinu. Ti ciljevi uključuju smanjenje emisija ugljikovog dioksida za 20% u odnosu na 1990. godinu, 20% povećanja obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije te povećanje energetske efikasnost za 20% te su ti ciljevi u velikom broju država članica ispunjeni. Nedavno je donesen novi, ambiciozniji plan koji za svoj cilj ima klimatsku neutralnost Europske unije do 2050. s novim ciljevima za 2030. godinu. Nadalje, od država članica se očekuje donošenje nacionalnih planova kojima će se definirati akcije za postizanje propisanih ciljeva. U svom cilju energetske tranzicije kontinenta, Europska unija je također prepoznala ulogu geografskih otoka pa je tako donijela nekoliko važnih dokumenata koji promoviraju energetsku tranziciju na otocima. Jedan od njih je Čista energija za otoke Europske unije kojima je formalizirana namjera za dekarbonizaciju otoka. Također je formirano i tajništvo za energetsku tranziciju otoka koji imaju ulogu pružanja potpore otocima u njihovim nastojanjima provođenja akcija energetske tranzicije. Drugi važan dokument je Deklaracija o pametnim otocima koja je postavila deset akcijskih točaka koji promoviraju razvoj pametnih otoka kroz digitalizaciju i zelene tehnologije. Nadalje, Deklaracija prepoznaje otoke kao živuće laboratorije koji mogu predstavljati pilote za demonstraciju naprednih tehnologija i rješenja koji se mogu skalirati i transferirati na kopno. Prilikom analize otočnih sustava, potrebno je nastojati lokalne potrebe zadovoljiti lokalnim resursima. Naime, rješenja metoda planiranja energetskih sustava prilagođenih za prilike na kopnu ne moraju nužno biti optimalna rješenja za otočne sustave iz razloga što su cijene dobara, ali i dostupnost resursa bitno drugačija. Stoga je prilikom planiranja otočnih sustava potrebno identificirati dostupne resurse i potrebe. Za te potrebe je razvijena RenewIslands metoda koja se sastoji od niza kvalitativnih indikatora koji služe za mapiranje resursa i potreba otoka za sedam različitih sektora. Iako sveobuhvatna metoda, RenewIslands je podložna subjektivnoj interpretaciji pojedinih eksperata pa je to dovodilo to toga da pojedini eksperti dodjeljuju različite kvalitativne indikatore za iste otoke. U posljednjih dvadesetak godina izrađen je značajan broj znanstvenih studija koji analiziraju energetske sustave na otocima. U samim počecima znanstvene analize energetskih sustava na otocima, stručnjaci su uglavnom predlagali integraciju varijabilnih obnovljivih izvora energije uz reverzibilne hidroelektrane ili podmorskog kabela za održavanje stabilnosti sustava. Otočni sustavi su također služili ispitivanju mogućnosti integracije vodika, kao i desalinizacijskih postrojenja u energetske sustave na otocima. Sa sve većim korištenjem informacijsko-telekomunikacijske tehnologije i naprednih tehnologija poput baterijskih spremnika energije dolazi do značajnijeg broja analiza i prijedloga rješenja za dekarbonizaciju otoka i stvaranja pametnih otoka. Tako sve više postaju zastupljene ideje koje zagovaraju međusektorsku integraciju, elektrifikaciju transporta, korištenje spremnika energije te uključivanje otočana u energetsku tranziciju otoka uz pomoć informacijsko-komunikacijske tehnologije. Iako su predložene metode rezultirale s relevantnim scenarijima za otočne zajednice, potrebno je analizirati različite pristupe energetskom planiranju koje prije svega podrazumijevaju razinu prostorno vremenske rezolucije te istražiti i razviti dodatne mogućnosti za samoodrživost otočnih zajednica temeljem njihovih resursa i potreba. CILJEVI I HIPOTEZA Ciljevi ovog rada su sljedeći: Razviti indeksacijski model za procjenu stupnja razvijenosti otoka koji može služiti kao temelj za planiranje strateškog razvoja otoka s posebnim osvrtom na energetski sustav Razviti sveobuhvatnu Smart Islands metodu za proračun scenarija energetskog planiranja s posebnim naglaskom na integraciju različitih tokova u svrhu postizanja sinergije energetskog sektora s ostalim sektorima Izraditi metodu za procjenu rizika pojedinih energetskih scenarija uzimajući u obzir vjerojatnost pojave kvara na pojedinim elementima elektroenergetskog sustava i potencijalnu štetu nastalu kao posljedica kvara. Hipoteza ovog istraživanja jest da se primjenom Smart Islands metode i metode za procjenu rizika energetskih sustava može pokazati da je moguća transformacija energetskih sustava na otocima prema potpuno obnovljivim sustavima uz precizno definiranu količinu i vrstu potrebne tehnologije te uz kvantificiranu razinu rizika pojedinog scenarija energetskog planiranja. ZNANSTVENI DOPRINOSI Znanstveni doprinosi ovog rada su sljedeći: Smart Islands metoda za razvoj scenarija energetskog planiranja koja pruža potporu za strateško odlučivanje i daje podlogu za izradu planova energetske tranzicije otoka. Metoda za procjenu rizika pojedinih scenarija energetskog planiranja koja će evaluirati utjecaj spremnika energije, odziva potrošnje i ostale napredne tehnologije na smanjenje rizika prilikom promjena pogonskih i topoloških stanja u elektroenergetskim sustavima na otocima. METODE I POSTUPCI Za potrebe doktorskog rada razvijeno je nekoliko metoda i postupaka koji doprinose naprednom energetskom planiranju na pametnim otocima. Predložene metode i postupci razmatraju problematiku planiranja energetskih sustava na otocima s nekoliko stajališta, a predstavljeni su kroz šest znanstvenih članaka u prilogu ovog doktorskog rada. Za potrebe planiranja energetskih sustava na otocima razvijena je Smart Islands metoda. Smart Islands metoda automatski generira potreban tip i količinu tehnologija potrebnih za zadovoljavanje lokalnih potreba s lokalnim resursima te prelazak na potpuno obnovljive sustave. U svom prvom koraku, Smart Islands metoda generira liste tehnologija kojima je moguće zadovoljiti lokalne potrebe s lokalnim resursima za sedam različitih sektora. Za te potrebe, razvijen je indeksacijski model koji sadrži kvantitativne indikatore koji služe za mapiranje resursa i potreba otoka za sedam različitih sektora. U svom drugom koraku, Smart Islands metoda proračunava moguće energetske scenarije te za svaki scenarij proračunava potreban kapacitet pojedine tehnologije. Za te potrebe razvijen je linearni optimizacijski model koji minimizira ukupan investicijski trošak za svaki scenarij energetskog sustava na otocima. Kako bi se ispitala robusnost Smart Islands metode, primijenjena je Monte Carlo metoda. Kako bi se kvantificirao rizik energetskih scenarija na otocima, razvijena je metoda za procjenu rizika. Metoda razmatra topologiju sustava te pomoću Poissonove distribucije proračunava vjerojatnost ispada pojedinog elementa sustava. Za potrebe proračuna nastale štete kao posljedica ispada pojedinih elemenata razvijen je mješoviti cjelobrojni linearni optimizacijski model. Umnoškom vjerojatnosti ispada pojedinih elemenata i posljedično nastale štete moguće je proračunati vektor rizika gdje svaki član vektora predstavlja rizik pojedinog energetskog scenarija. Optimizacijski model je razvijen kao robusni model kako bi se istražio utjecaj nesigurnosti potražnje za električnom energijom. Kako bi se evaluiralo detaljno prostorno i vremensko energetsko planiranje razvijena je metoda koja omogućuje usporedbu različitih pristupa planiranju otočnih energetski sustava. S jedne strane, razmatrane su metode koje sve tehnologije razmatraju na jednoj lokaciji te modeliraju sustav na satnoj razini, dok su s druge strane razmatrane metode koje modeliraju više lokacija na polusatnoj razini. Metoda je također povezana s proračunom tokova snaga kako bi se evaluirale mogućnosti za implementaciju pojedinih energetskih scenarija na otocima. Razvijen je također model odziva potrošnje koji se temelji na razlikama u cijeni na dan unaprijed tržištu električne energije. Model je integriran u detaljan optimizacijski model distribucijske mreže koji uvažava sva relevantna ograničenja koja razmatra i operator distribucijskog sustava. Nadalje, razvijena je metoda koja evaluira financijski i tehnički utjecaj modela odziva potrošnje. Funkcija cilja optimizacijskog modela također uključuje i poticajnu naknadu za pružatelja usluga odziva potrošnje što omogućuje analizu utjecaja različitih poticaja na rad sustava i ukupan trošak pogona. Za potrebe evaluacije utjecaja naprednih tehnologija odziva potrošnje i spremnika električne energije na otocima kada oni mogu sudjelovati na tržištu energije i tržištu rezerve, predstavljen je pristup koji uspoređuje ta dva slučaja. Također je razvijen optimizacijski model zajedničkog tržišta energije i rezerve koji uvažava ograničenja relevantna za prijenosnu elektroenergetsku mrežu. Potražnja za električnom energijom je uzeta kao nesiguran parametar, a da bi se to uvažilo razvijen je robusni optimizacijski model. Konačno, metoda za evaluaciju utjecaja elektrifikacije pomorskog transporta je također razvijena u sklopu ovog doktorskog rada. Metoda uključuje i novi model električnog broda integriran u optimizacijski model koji predstavlja distribucijsku mrežu. Metoda omogućuje evaluaciju utjecaja elektrifikacije pomorskog transporta na pogonske uvjete u distribucijskoj mreži te utjecaj na mogućnost integracije obnovljivih izvora energije u energetski sustav.

Kako bi uštedjeli vrijeme u složenom okruženju, ljudi se pri donošenju odluka i procjena često koriste mentalnim prečacima ili heuristikama. Prema jednoj od njih, heuristici afekta, ljudi se u tom procesu oslanjaju na afektivni utisak kojeg objekt procjene izaziva u njima. Mehanizmi u pozadini heuristike afekta najbolje su opisani modelom afekta Finucane i suradnika (2000) prema kojem bi predstavljanje aktivnosti kao visoko rizične i nisko pogodne trebalo, posredstvom negativnog afekta, dovesti do povećanja u procjenama rizika i smanjenja u procjenama pogodnosti, a predstavljanje aktivnosti kao visoko pogodne i nisko rizične bi, posredstvom pozitivnog afekta, trebalo dovesti do povećanja u procjenama pogodnosti i smanjenja u procjenama rizika. Ovim se istraživanjem testirao taj model za aktivnost korištenja motornih vozila, uzgoja stoke i korištenja dušičnih gnojiva uz uvođenje mjere valencije afekta koju su u svojim mjerenjima, iako predstavlja glavni konstrukt modela afekta, ovi autori izostavili. Također se ispitalo hoće li se način na koji su ove ljudske aktivnosti predstavljene odraziti na procjene rizika od klimatskih promjena. U tu su svrhu sudionici (N=80) podijeljeni u 4 skupine s obzirom na način na koji su im ljudske aktivnosti predstavljene (kao visoko rizične/pogodne i nisko rizične/pogodne), a zatim se od njih tražilo da daju procjene trenutnog afektivnog stanja te procjene rizika i pogodnosti navedenih aktivnosti, i to prije i nakon čitanja vinjeta kojima su te aktivnosti predstavljene. Na kraju su dali i procjenu rizika od klimatskih promjena. Pokazalo se da za aktivnost korištenja motornih vozila nije došlo do očekivanih promjena u procjenama, a za aktivnost uzgoja stoke došlo je do smanjenja u procjenama pogodnosti kada je predstavljena kao visoko rizična. Također, za aktivnost korištenja dušičnih gnojiva došlo je do porasta u procjenama pogodnosti i smanjenja u procjenama rizika kada je predstavljena kao visoko pogodna te do porasta u procjenama pogodnosti kada je predstavljena kao nisko rizična. Promjene u valenciji afekta nisu utvrđene, kao ni razlike u procjenama rizika od klimatskih promjena u ovisnosti o prirodi prethodno predstavljenih informacija. Pošto je model afekta u ovom istraživanju samo djelomično podržan, raspravljeni su drugi mehanizmi koji su mogli utjecati na procjene sudionika te je ukazano kako na manjkavosti korištene mjere afekta tako i na sugestije za njeno poboljšanje koje bi mogle dovesti do drugačijih rezultata. To save time in complex surroundings, people often rely on mental shortcuts or heuristics when making decisions and judgments. According to one of them, the affect heuristic, people base their assessments on affective impressions that certain objects evoke in them. Processes behind the affect heuristic are best described in the affect model suggested by Finucane et al. (2000). According to this model, presenting activity as high in risk and low in benefit should, by means of negative affect, result in increased perception of risk and decreased perception of benefit. On the other hand, presenting activity as high in benefit and low in risk should, by means of positive affect, result in increased perception of benefit and decreased perception of risk. This study aimed to test the affect model for activities of using motor vehicles, raising cattle, and using nitrous fertilizers while introducing a measure of affect valance that Finucane et al. (2000) left out in their study, despite affect being the main construct in their model. Another aim was to investigate whether the type of information presented to participants will influence their climate change risk assessments. For that purpose, participants (N=80) were randomized in 4 groups depending on the way these human activities were presented to them (as high in risk/benefit or low in risk/benefit), and then were asked to give their affect, risk, and benefit assessments, both before and after reading vignettes that presented these activities. Climate change risk assessments were given at the end. For the activity of using vehicles, expected changes were not detected; for the activity of raising cattle there was a decrease in benefit assessment when raising cattle was presented as high in risk; for the activity of using nitrous fertilizers, there was an increase in benefit and decrease in risk assessments in high-benefit condition and an increase in benefit assessments in low-risk condition. Changes in affect valance did not reach statistical significance, neither did changes in climate change risk assessments. Since the affect model was just partly supported in this study, other processes that possibly guided participants' assessments were suggested and discussed, as well as improvements in the affect measure that could yield different results.

Mining is a high-risk industry that exposes operators and workers to a high level of occupational health and safety hazards caused by vehicle accidents, blasting, or collapse. This paper aims to analyse the serious and fatal accidents in Iran’s mines over a six-year period, from 2012 to 2017. The data sources were the statistical results of the occupational accidents reported by the National Statistical Centre of Iran and the importance measure of incidents defined by the questionnaires received from the mine safety and health experts. This research presents a model for the prioritization of the mining workplace based on the weighted injury risk of the occupational incidents in the mining industry. The results of this work show that the coal mines of Iran have the highest work-related incidence rate which requires special safety attention. Moreover, the total temporary disability risk is currently at the lowest level in all mining activities, while the fatality risk has significantly increased in the coal mines in recent years. The results obtained from this study are helpful to detect the dangerous mining workplaces and to protect workers from workplace hazards by considering the safety guidelines., Rudarstvo i rudarenje visokorizične su aktivnosti koje izlažu radnike i tvrtke velikim opasnostima unutar medicine rada i sigurnosnih rizika. One su uzrokovane nesrećama pri transportu, miniranju ili urušavanju. Ovdje su analizirane ozbiljne ili smrtonosne nesreće u iranskim rudnicima tijekom šestogodišnjega razdoblja, od 2012. do 2017. Izvori su bili statističke analize ozljeda u izvješćima Iranskoga nacionalnoga statističkog centra te podatci prikupljeni tematskim upitnicima od eksperata zaposlenih na rudničkoj sigurnosti i zdravlju. Prikazan je model određivanja prioriteta u rudarenju utemeljen na procjeni opasnosti od ozljeda na radu. Rezultati su pokazali kako iranski rudnici ugljena imaju najveću stopu nesreća te se stoga tamo trebaju razmotriti posebne mjere sigurnosti. Nadalje, najmanji su udjel imale ozljede koje su prouzročile privremenu radnu nesposobnost, dok su one sa smrtonosnim ishodom bile zadnjih godina najzastupljenije. Rezultati će pomoći kod opažanja opasnih radnih uvjeta tijekom rudarenja i tako zaštititi radnike od rizika upućivanjem na sigurnosne mjere.

Ovaj diplomski rad daje pregled lanca opskrbe, upravljanja lancem opskrbe, definicije i klasifikacije vrsta rizika, te holistički pogled na procjenu rizika i upravljanja istima na primjeru iz prakse. Što se tiče metodologije istraživanja, treba napomenuti da se ono temeljilo na analizi sadržaja najvažnijih i najpopularnijih definicija upravljanja lancem opskrbe i rizicima te povezanih pojmova, kroz niz sekundarnih izvora koji se sastoje od znanstvenih radova i publikacija stručnih organizacija i praktičara. Dolazi do velikih promjena u lancima opskrbe tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. Opskrbni lanci se počinju širiti s ciljem povećanja produktivnosti te ispunjavanja zahtijeva na tržištima uz što niže troškove. Kako bi se razumjelo upravljanje lancem opskrbe potrebno je za početak razumjeti koncept logistike. Upravljanje lancem opskrbe preuzima svu tradicionalnu logistiku te joj dodaje nove aktivnosti. Također je bitno za istaknuti kako upravljanje opskrbnim lancem promatra opskrbni lanac i organizacije u njemu kao jedinstvenu cjelinu. Prednosti koje upravljanje lancem vrijednosti pruža su sljedeće: povećana produktivnost, smanjeni troškovi, veća agilnost i otpornost lanca, poboljšana kvaliteta proizvoda te bolja usluga za korisnike. Kako bi uspješno upravljale lancem opskrbe tvrtke trebaju slijediti sedam temeljnih načela. Uspješno upravljanje lancem opskrbe zahtjeva donošenje mnogih odluka stoga se odluke dijele u tri kategorije ili faze (dizajn, planiranje, operativne odluke). Rizici za lanac opskrbe predstavljaju događaje koji mogu prekinuti neometani protok materijala kroz lanac. Procjena rizika i upravljanje rizikom su samo jedan korak unutar šireg ciklusa stoga je cilj procjene rizika identifikacija potencijalnih rizika, dok je cilj upravljanja rizikom smanjiti vjerojatnost nastanka istih. Dobro korporativno upravljanje zahtijeva formalni pristup upravljanja rizikom. Kako bi se uspješno upravljalo rizicima potrebno je razumijevanje strategija. Strategije se provode za ublažavanje negativnih posljedica ranjivosti lanca, ali također mogu i poboljšati cjelokupno poslovanje i zaštititi radnike. This master’s thesis provides an overview of the supply chain, supply chain management, definition and classification of risk types, and a holistic view of risk assessment and management on the example of the practice. As regards the research methodology, it should be noted that it was based on the analysis of the content of the most important and popular definitions of Supply Chain Management and risk management and related concepts, through a variety of secondary sources consisting of scientific papers and publications of professional organizations and practitioners. There have been major changes in supply chains over the last few decades. Supply chains are starting to expand to increase productivity and meet market demands at the lowest possible cost. To understand supply chain management, it is necessary first to understand the concept of logistics. Supply chain management takes over all traditional logistics and adds new activities to them. It is also important to point out that supply chain management views the supply chain and the organization within it as a single entity. The benefits of value chain management include increased productivity, reduced costs, greater chain agility and resilience, improved product quality, and better customer service. To successfully manage a supply chain, companies need to follow seven basic principles. Successful supply chain management requires many decisions to be made so decisions are divided into three categories or phases (design, planning, operational decisions). Risks to the supply chain are events that can disrupt the unhindered flow of material through the chain. Risk assessment and risk management is only one step within a wider cycle, so the goal of risk assessment is to identify potential risks, while the goal of risk management is to reduce the likelihood of their occurrence. Good corporate governance requires a formal risk management approach. An understanding of strategy is needed to successfully manage risks. Strategies are implemented to mitigate the negative consequences of chain vulnerabilities, but they can also improve overall business and protect workers.

Autori predstavljaju projekt nastao suradnjom Konzervatorskog odjela u Trogiru Ministarstva kulture i medija te Javne vatrogasne postrojbe Grada Trogira. Iako je inicijalno zamišljen kao jednogodišnji projekt s primarnim ciljem revidiranja postojeće procjene ugroženosti za povijesnu jezgru, projekt je nadišao prvotno zamišljene okvire i u smislu aktivnosti i broja uključenih partnera. Vatrogasci i konzervatori radili su zajedno kako bi uključili cijeli sektor civilne zaštite grada i aktivirali lokalnu zajednicu kroz DIG (disaster imagination game) i InSight radionice. Štoviše, projekt je prerastao u nacionalni program smanjivanja rizika od požara na baštini koji podupiru Ministarstvo kulture i medija te Hrvatska vatrogasna zajednica., This paper presents a project delivered in collaboration between the Conservation Department of the Ministry of Culture and the Trogir Fire Department. Although originally planned as a one-year project, with the aim of revising the existing Fire Risk Assessment for the historic city core of Trogir, it surpassed its initial framework, both in terms of activities and the partners involved. Fire-fighters and conservators worked together to engage the entire civil protection sector in the city, and to involve the local community through a disaster imagination game and InSight workshops. Moreover, the project has grown into a national programme for fire mitigation in heritage sites, supported by both the Ministry of Culture and the Croatian Fire Association.