Search

Istraživanje se bavi preduzetništvom srpskih imigranata u Beču, glavnom gradu Republike Austrije i najvećem centru srpske dijaspore u Evropi. U sociološkoj teoriji, pod imigrantskim preduzetništvom se podrazumevaju procesi pokretanja, upravljanja i razvoja imigrantskih preduzeća, utemeljeni na upotrebi grupnih (etničkih i porodičnih) resursa i oblikovani karakteristikama društveno-ekonomskog konteksta relevantnih država (porekla, destinacije ili drugih). Počev od jugoslovenskih radnih migracija u drugoj polovini 20. veka, u austrijskoj prestonici nastala je znatna srpska dijaspora, koja je, s obzirom na svoju veličinu i stepen društvene i kulturne organizacije, vremenom postala i jedna od najsloženijih i najznačajnijih zajednica ove vrste. Dosadašnja naučna istraživanja su se bavila različitim aspektima ove zajednice, ali se nijedno nije posebno odnosilo na privredne i preduzetničke aktivnosti njenih pripadnika. Na potrebu za takvim naučnim uvidima ukazuju podaci iz zvanične statistike austrijskih institucija koji beleže porast preduzeća u vlasništvu srpskih imigranata u poslednjih nekoliko godina. U skladu sa tim, ciljevi ovog istraživanja tiču se upravo ispitivanja društvenih, kulturnih i ekonomskih karakteristika srpskog imigrantskog preduzetništva u Beču. Posebni ciljevi istraživanja odnose se na: (1) utvrđivanje organizacionih karakteristika preduzeća srpskih imigranata; (2) identifikovanje njihovih preduzetničkih strategija u pokretanju, upravljanju i razvoju preduzeća; i (3) razumevanje specifičnosti srpske etničke ekonomije i položaja njenih članova u okviru ispitivanog društva. Istraživanje se oslanja na teorije imigrantskog preduzetništva i etničke ekonomije nastale u okviru ekonomske sociologije, poput interaktivnog modela, modela kombinovane ukorenjenosti i multifokalnog pristupa. Metodološki pristup u istraživanju je kombinovan, odnosno, primenjen je kombinovani metod slučaja konvergentnog tipa. Primarni podaci su prikupljani tokom terenskog istraživanj

Organizacije civilnog društva relativno su moderan oblik društvenih skupina koje su se razvile iz potrebe pojedinaca za aktivnim sudjelovanjem u razvoju i napretku društva, a one su svoj položaj pronašle između obitelji, države i tržišta. Različite definicije organizacija civilnog društva upućuju na globalan interes za ovim organizacijama, a ono što je zajedničko u oblikovanju svih ovih definicija je osobni napredak pojedinca kroz razvoj generičkih i specifičnih kompetencija, potreba za građanskim aktivizmom, razvoj neovisnosti od državnih institucija, neprofitnost i volontiranje u sklopu sudjelovanja u radu ovih organizacija. U ovom radu objasnit ćemo na koji način organizacije civilnog društva doprinose razvoju generičkih kompetencija u studentskoj populaciji, koji su najčešći motivi studenata za volontiranjem te koje kompetencije studenti smatraju najkorisnijim u razvoju buduće karijere. Istraživanje smo proveli na uzorku od 136 ispitanika, članova studentskih organizacija, a u provedbi istraživanja koristili smo se anketnim upitnikom koji smo putem e-maila poslali na više adresa studentskih organizacija. Civil society organizations are a relatively modern form of social groups that have developed from the need of individuals for active participation in the development and progress of society. They have found their place between the family, the state, and the market. Different definitions of civil society organizations point to a global interest in these organizations, and what is common in forming of all these definitions is personal advancement of the individual through the development of generic and specific skills, the need for civic activism, the development of independence from state institutions, non-profit and volunteering as part of participation in the work of these organizations. In this paper, we will explain how civil society organizations contribute to the development of generic skills in the student population, what are the most common motivations of students for volunteering, and what skills students consider to be most useful in the development of their future careers. The research was conducted on a sample of 136 respondents, members of student organizations, and we used a questionnaire that we sent via e-mail to multiple addresses of student organizations.

Ovaj rad se bavi emocijama i ritualima unutar intimne veze mladih na daljinu. Ovim istraživanjem se želi provjeriti na koje načine mladi održavaju svoje veze, koje emocije i rituali su zastupljeni i može li socijalni kapital, pojedinačni ili zajednički, doprinijeti održavanju intimne veze na daljinu. Istraživanje je provedeno metodom polustrukturiranog intervjua sa šest sugovornika, odnosno 3 para koji se nalaze u ljubavnoj vezi na daljinu i koji se razlikuju po svom društvenom statusu. Rezultati ukazuju na važnost komunikacije u vezi na daljinu, postojanje zajedničkih rituala uživo i online kao i iskazivanje emocija online. Također, istraživanje je pokazalo da socijalni kapital može utjecati na kvalitetu održavanja intimne veze na daljinu ukoliko se radi o snažnim vezama među pojedincima. This work is about emotions and rituals inside the intimate relationship of young people at a distance. This research aims to show how young people maintain their relationships, what emotions and rituals are represented and whether social capital, individually or jointly, can contribute to maintaining an intimate long-distance relationship. The research was conducted using a semi-structured interview method with six interlocutors, actually 3 couples who are in a long-distance relationship and who differ in their social status. The results indicate the importance of communication in a long-distance relationship, the existence of shared rituals live and online as well as the expression of emotions online. Also, research has shown that social capital can influence the quality of maintaining an intimate relationship at a distance if it is about strong relationships between individuals.

Ovo istraživanje za cilj je imalo istražiti socijalni kapital zadarskog stanovništva. Socijalnom kapitalu pristupalo se koristeći kvalitativne i kvantitativne istraživačke metode te pri tom povezujući deskriptivnu fenomenologiju Amadea Giorgija, te adaptivnu-teoriju za čiji je razvoj zaslužan Derek Layder. Deskriptivno-fenomenološkim pristupom prvo je istraživano značenje triju društvenih fenomena – društvenih veza, povjerenja i građanskog angažmana. Prema nalazima te studije društvene veze primarno su orijentirane na sigurnost i socijalni hedonizam, a karakterizira ih i trajnost te lokalnost. Osjećaj sigurnost je bitan i kod fenomena povjerenja, koje se prema iskustvima sudionika izgrađuje u dužem vremenskom hodu, kao proces u kojem se ukazano povjerenje, uglavnom bliskim osobama, opetovano testira. Građanski angažman s druge strane predstavlja fenomen vrlo varijabilan u pogledu značenja koja mu sudionici kvalitativnog istraživanja pridaju, te oblicima djelovanja koje uključuju u značenje tog fenomena. Angažman je uglavnom fokusiran na pitanja očuvanja društvenog reda. Kao bitan aspekt građanskog angažmana mogu se navesti angažman fokusiran na estetsku skrb za urbani okoliš, te masovniji oblici periodičnog angažmana, potaknuti simpatijom i sažaljenjem spram potrebitih. U adaptivno-teorijskom dijelu disertacije SK je raščlanjen u dva teorijska modela. Prvi od njih razmatra ne-lokalni oblik SK, dok drugi razmatra SK susjedstva. Kod ne-lokalnog SK bitni čimbenici koji doprinose akumulaciji SK su obrazovanje te religioznost individue, te koncept amoralnog familizma koji ima nešto zamršenije efekte na različite dimenzije SK, pri čemu je taj proces odgovoran za izostanak određenih segmenata SK, dok u drugim slučajevima potiče njihovu vitalnost. U kontekstu političke participacije bitnim se pokazuje i osjećaj političke bespomoćnosti. Drugi cilj disertacije bio je i testirati Putnamovu teoriju SK. Na razini ne-lokalnog modela ta teorija je u većoj mjeri potvrđena. Kod SK susjedstva ključni čimbenici u izgradnji SK su religioznost, te obrazovanje individue. Pored toga bitnim čimbenicima se pokazuju i emocionalna privrženosti susjedstvu kao društvenofizičkoj cjelini te gustoća naseljenosti stambenog područja. Kod testiranja Putnamove teorije na razini susjedstva rezultati su pokazali da je teorija u potpunosti potvrđena, dok takve nalaze sugeriraju i rezultati testiranja te teorije i na razini svake od triju stambenih zona u kojima je ta teorija razmatrana. Nalazi istraživanja ukazali su da se kod teorije SK radi o vrlo korisnoj sociološkoj teoriji koja se potvrđuje na različitim teorijskim razinama. Pored toga rezultati istraživanja sugeriraju kako je SK sklop međusobno jačajućih mehanizama koji su relativno neovisni o urbanističko-arhitektonskim značajkama unutar kojih se ti procesi odvijaju. Ovo istraživanje ima i značajan metodološki doprinos, budući da se radi o novijem metodološkom razvoju, kako u pogledu povezivanja fenomenološkog istraživanja s kvantitativnim istraživačkim pristupima, tako i zbog samog povezivanja deskriptive fenomenologije s adaptivnom teorijom. This research was set to explore social capital of the inhabitants of the city of Zadar. Social capital was researched by use of both, qualitative and quantitative methods, and for that purpose it combined two research approaches – Giorgi's descriptive phenomenology and Layder's adaptive-theory. In the phenomenological part of the research three phenomena were examined - social ties, trust, and civic engagement. This research section indicated that social ties are mainly focused on social support and social hedonism as well as that they are characterized by permanence and locality. Feelings of safety is also an important constituent of the phenomenon of trust, which according to the experiences of the research participants is built in a longer time and among persons that are closely related. Civic engagement shows great variety, both in the meaning participants ascribe to the phenomenon as well as types of attitudes and actions they include in the constituents of the phenomena. Engagement is mostly focused on the issues of social order maintenance. An important aspect of that phenomenon is engagement aimed at the esthetics of urban landscape and periodic, mass engagement triggered by the awareness of the problems of the persons who need certain type of help. In the adaptivetheory part of the dissertation social capital was analyzed in the context of two theoretical models. First addressed non-local model while the other analyzed social capital within the neighborhood. In the first model social capital, according to the research results was determined by the education and religiosity as well as the concept of amoral familism. The latter concept has complex effects on the accumulation of social capital in which it is responsible for both, lack of certain aspects of social capital as well as for their vibrance. In the context of conventional political participation, the feeling of political powerlessness was also important in explaining lower levels of that type of civic engagement. The second goal of the thesis was also to test Putnam’s theory of social capital. On the first level in which social capital was explored Putnam’s theory was largely confirmed. In the context of neighborhood social capital, the key processes relevant for the accumulation of social capital are religiosity and education, as well as neighborhood attachment and the urban density. The testing of Putnam’s theory on this level showed that the theory can be fully confirmed. The results of this research indicated that social capital theory is relevant on different levels on which it was explored as well as that it is relatively autonomous from the urban context in which social capital as a self-accumulating mechanism exists. This research also had methodological contribution, since it is one of the rare research approaches that combines phenomenology and quantitative research methods, as well as for combining descriptive phenomenology and adaptive theory.

Društvene mreže u zadnjih desetak godina napravile su revoluciju u komunikaciji, poslu, provođenju slobodnog vremena, ali i u izražavanju korisnika online. U tome prednjači društvena mreža Instagram koja je na globalnoj razini izrazito popularna, a koristi ju više od 1,3 milijarde ljudi. Na Instagramu se korisnici prezentiraju kroz vizualne sadržaje, odnosno putem fotografija i videozapisa. Istraživanja o Instagramu većinom se svode na pitanja ovisnosti, mentalnih bolesti ili motiva korištenja, što nas je potaknulo da istražimo ovu društvenu mrežu na drugačiji način. Teorijski koncept ekonomskog, socijalnog i kulturnog kapitala Pierra Bourdieua povezali smo sa samoprezentacijom korisnika na društvenoj mreži Instagram. Istraživanje je provedeno analizom sadržaja kojom smo prikupljali podatke o aktivnostima na Instagramu te načinima samoprezentacije pomoću vizualnog sadržaja (koja tema prevladava, jesu li objave sponzorirane, spominje li se kulturni sadržaj, kakva je komunikacija s publikom i sl.). Cilj istraživanja jest opisati na koje se načine prikazuje ekonomski, socijalni i/ili kulturni kapital u samoprezentaciji korisnika na društvenoj mreži Instagram. Uzorak čini 200 objava s 40 profila koji su jednako podijeljeni u 8 kategorija po broju pratitelja. Kroz tri teme (ekonomski, socijalni i kulturni kapital) odabrali smo indikatore koji ih najbolje opisuju, a prikupljeni podaci su kodirani i analizirani te predstavljeni i raspravljeni u ovome radu. Prema analiziranim podacima možemo zaključiti da su kapitali vidljivi u objavama na Instagramu te da mogu doprinijeti povećanju ili smanjenju virtualnog statusa. Uz to, osobe s nižim ekonomskim kapitalom imaju u pravilu manji broj pratitelja, dok osobe s višim ekonomskim kapitalom imaju veći broj pratitelja. Također, socijalni kapital pomaže u stvaranju virtualnog socijalnog kapitala koji doprinosi postizanju višeg virtualnog socijalnog statusa na Instagramu. In the last ten years, social media have revolutionized communication, work, leisure, but also the expression of users online. Leading the way users express themselves online is the social media Instagram, which is extremely popular globally and is used by more than 1.3 billion people. On Instagram, users present themselves through visual content, such as photos and videos. Research on Instagram mostly come down to issues of addiction, mental illness, or motives for using it, which prompted us to research this social media in a different way. We linked Pierre Bourdieu's theoretical concept of economic, social and cultural capital with the self-presentation of users on the social media Instagram. The research was conducted through content analysis with which we collected Instagram activities data and ways of self-presentation using visual content (which topic prevails, whether posts are sponsored, whether cultural content is mentioned, types of communication with audience etc.). The goal of this research is to describe the ways in which economic, social and/or cultural capital is presented in the self-presentations of users on Instagram. The sample consists of 200 posts with 40 profiles that are equally divided into 8 categories according to the number of followers. Through three topics (economic, social and cultural capital), we selected the indicators that best describe them. Collected data were coded, analyzed and than presented and discussed in this paper. According to the analyzed data, we can conclude that the capital is visible in the posts on Instagram and that it can contribute to increasing or decreasing the virtual status. In addition, people with lower economic capital tend to have fewer followers, while people with higher economic capital have more followers. Also, social capital helps to create virtual social capital that contributes to achieving higher virtual social status on Instagram.

U doktorskoj disertaciji je predložen inovativni metodološki okvir za mjerenje i povezivanje stupnja usvojenosti zadružnih načela s poslovnim pokazateljima efikasnosti zadružnog poslovanja. Zadruge se od konvencionalnih oblika poduzetništva razlikuju u primjeni sedam zadružnih načela. Koncept svakog zadružnog načela u sebi sadrži sociološke čimbenike koji zadružno poslovanje reguliraju na istovjetan način kao što tržište reguliraju ekonomski čimbenici. Upravo zbog zadružnih načela zadruge predstavljaju praktičan model poslovanja za ispitivanje povezanosti između socijalnih i financijskih pokazatelja, ili za mjerenje utjecaja pokazatelja socijalnog kapitala na konačan financijski rezultat zadružnog poslovanja. Interes doktorske disertacije je usmjeren prema ispitivanju međusobne povezanosti između zadružne dobiti i pokazatelja usvojenosti zadružnih načela. U tu svrhu empirijski je ispitan stupanj usvojenosti zadružnih načela među dionicima poljoprivrednih zadruga i postavljen je socioekonomski model optimizacije zadružnog poslovanja. Za potrebe empirijske analize je provedeno terensko istraživanje na području pet županija Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Pomoću anketnog upitnika je ispitano 202 dionika koji surađuju s 23 poljoprivredne zadruge. Anketom su prikupljeni socioekonomski podaci, ispitano je poznavanje zadružnih načela i prikupljeni su podaci o organizaciji zadružnog poslovanja. Ekonomski pokazatelji poslovanja poljoprivrednih zadruga su dobiveni od strane Financijske agencije (FINA). Pomoću Analize omeđivanja podataka su analizirani poslovni podaci poljoprivrednih zadruga u vremenskom razdoblju od pet godina. Rezultati analize su pokazali da samo dvije zadruge istodobno postižu ukupnu tehničku, čistu tehničku efikasnost i efikasnost razmjera, i predstavljaju idealan obrazac poslovanja. Još tri zadruge postižu čistu tehničku efikasnost. Međutim, unatoč efikasnom korištenju resursa ove zadruge posluju iznad svojih optimalnih razina zbog čega postižu padajuće stope povrata i rastuće prosječne troškove proizvodnje. Pokazatelji za mjerenje stupnja usvojenosti zadružnih načela od strane dionika zadružnog poslovanja analizirani su korištenjem Konfirmatorne faktorske analize. Analiza je potvrdila robustnost (invarijantnost) modela koji sadrži dvadeset i jedan pokazatelj raspoređenih na šest mjernih konstrukata koji sadržajno odgovaraju teoriji zadružnih načela: demokratičnost poslovanja (N2), gospodarsko sudjelovanje (N3), autonomija poslovanja (N4), zadružna edukacija (N5), suradnja među zadrugama (N6) i briga za lokalnu zajednicu (N7). Na kraju je provedena Metoda potencijala koja je potvrdila ekonomsku važnost zadružnog poduzetništva. Zadružna načela gospodarsko sudjelovanje i suradnja među zadrugama zauzimaju prva dva vodeća mjesta na obje razine samodualne hijerarhije, uz male razlike u ukupnom poretku. Kada se zadružna načela rangiraju obzirom na poslovne pokazatelje načelo gospodarsko sudjelovanje zauzima prvo, a načelo suradnje među zadrugama zauzima drugo mjesto u poretku. Kod rangiranja načela s uvažavanjem postojanja sinergije između zadružnih načela dolazi do zamjene njihovih pozicija i prvo mjesto zauzima načelo suradnje među zadrugama, a drugo mjesto u poretku načelo gospodarsko sudjelovanje. Značaj ovog istraživanja proizlazi iz prilagodljivosti i fleksibilnosti metodološkog okvira koji omogućuje jednostavnu interpretaciju rezultata o usvojenosti zadružnih načela. Pri tome, objedinjuje sve kriterije koji opisuju teoriju zadružnog poduzetništva, daje jasan uvid koja zadružna načela su poželjnija i koji je kriterij uzrok tome. Metodološki okvir može pomoći u mjerenjima efikasnosti u drugim regijama RH (i šire) i zadružnim sektorima. On predstavlja opću paradigmu znanstvene metodologije za mjerenje efikasnosti zadružnog poslovanja uz istodobno uvažavanje teorije zadružnih načela. Metodologija predstavlja koristan dodatak klasičnim financijskim analizama koje se obično koriste za mjerenje efikasnosti investicijski usmjerenih poduzeća jer istodobno mjeri višekriterijsku učinkovitost zadružnog poslovanja. The doctoral dissertation proposes an innovative methodological framework for measuring and linking the cooperative principle's acceptance indicators with the business efficiency indicators. Cooperative entrepreneurship differs from other conventional business forms in the application of seven coop principles. The concept of each principle contains sociological factors that regulate cooperative business in the same manner as economic factors control the market. Because of these principles, cooperatives represent a practical business model for examining the relationship between social and financial indicators or measuring the impact of social capital indicators on the final financial result of cooperative business. The scientific interest of the doctoral dissertation is to examine the interrelationship between profit and the principle’s acceptance indicators. For this purpose, the strength of accepting principles among stakeholders is examined, and the socio-economic optimization model of cooperative business activity is constructed. The field research is conducted in the five counties of Slavonija, Baranja, and Western Srijem. The questionnaire is used to survey 202 stakeholders that are collaborating with 23 agricultural cooperatives. The survey collects data about the stakeholder’s socio-economic status, member’s attitudes towards principles, and information about the business organization. The Financial Agency (FINA) provided business indicators of cooperatives. In the first step, the business indicators during the five years were analyzed using Data Envelopment Analysis. The results show that two cooperatives achieve overall technical, pure technical efficiency, and scale efficiency simultaneously and represent an ideal business pattern. The three other cooperatives achieved only pure technical efficiency. However, despite their efficient allocation of resources, these cooperatives operate above optimal levels, decrease returns to scale and increase average production costs. In the second step, Confirmatory Factor Analysis confirmed the validity of the indicators measuring the strength of cooperative principles acceptance by stakeholders. The analysis confirms the robustness (invariance) of the model, which contains the six latent constructs with twenty-one indicators that correspond to the theory of cooperative principles: democratic member control, economic participation, autonomy (independence), education, cooperation among cooperatives, and concern for the local community. In the final step, the Potential Method confirmed the economic importance of cooperative entrepreneurship. Cooperative principles of economic participation (N3) and cooperation among cooperatives (N6) take two leading positions at both levels of the dual hierarchy, with minor differences in the overall ranking. According to business indicators, economic participation takes first place, while cooperation among cooperatives takes second place. They switch their positions when we are ranking principles concerning the existence of synergy between cooperative principles. The principle of cooperation among cooperatives is now in the first place, while economic participation takes second place. The importance of the research arises in the adaptability and flexibility of the methodological framework that allows simple interpretation of the results about principles acceptance. Also, it combines all essential criteria of the theory of cooperative entrepreneurship and clarifies what principles are preferable and which criterium is the cause. The framework can assist in measuring efficiency in other Croatian regions (or beyond) and sectors. It would represent a general paradigm of scientific methodology for measuring cooperative business efficiency while respecting the theory of principles. This method could be a valuable addition to the classic financial analyzes commonly used to measure the efficiency of investment-oriented firms. Also, it allows the multicriteria efficiency measurement of co-op business activity.

Bavljenje kapitalom, njegovim vrstama i raznim aspektima njegovoga djelovanja i razvijanja, u interakcijama s nizom društvenih fenomena, već desetljećima su relevantne istraživačke teme brojnim autorima/-cama. Premda u literaturi možemo naići na niz kontroverznih tvrdnji, pristupa i empirijskih elaboracija, nesumnjivo je to naročito recentna tematika, kako za brojne društvene znanstvenike, npr. ekonomiste tako i posebno za socio-loge. Stoga se i nas tri sociologinje svrstavamo u tu skupinu istraživačica, s namjerom i zanimacijama koje su nas usmjeravale kreirati takav istraživački dizajn koji bi bio ne samo znanstveno relevantan, već i recentan u svim svojim dimenzijama. Dakle, tri ključne sintagme ili ključna društvena fenomena kojima smo se bavile u posljednjem desetljeću jesu: ljudski kapital, socijalni kapital i društvene mreže. Poseban kuriozitet svakako je istraživanje utjecaja društvenih mreža, te umrežavanja na pojedince ili na skupine. Tim više, riječ je o takvoj društvenoj podlozi koju možemo tretirati kao eru interneta u kojoj se disperziraju vrlo dinamično i ubrzano novi i originalniji virtualni svjetovi. U nesumnjivo ubrzanoj i sve razvijenijoj virtualnoj komunikaciji i u virtualnim interakcijama, utjelovljuju se različiti kapitali u kulturološkom smislu. Mi smo se u našoj studiji pozabavili dvjema vrstama kapitala – ljudskim i socijalnim. Upravo oni su u velikoj mjeri determinirani baš društvenim interakcijama, i to posebno onima koje se otkrivaju, grade i razvijaju upravo na društvenim mrežama, istovremeno se artikulirajući u suvremenom hrvatskom društvu kao posebno složeni društveni fenomeni. Možda bi nemoguće bilo pronaći neko područje društvenoga života koje se ne može interakcijski vezati uz društvene mreže ili uz nekakve procese umrežavanja, a koji do sada nisu istraživani teorijski ili empirijski, ili barem implicitno raspravljeni kao potencijalni efektni predmeti društvenih ili humanističkih (ili nekih trećih) istraživanja. Ovdje u našoj studiji mi se koncentriramo na sociologijske pristupe, lamentiramo o sociološkim tezama, ekspliciramo sociološki fundirane istraživačke metode, sve to smještajući u prominentno okružje relativno nove i naročito originalne mješovite metodologije, kao plodne metodološke paradigme.

Volontiranje je dobrovoljno ulaganje vlastitog vremena u neku aktivnost bez očekivanja ikakve materijalne naknade. U ovom radu istražujemo koji su razlozi i motivi volontiranja studentske populacije u Hrvatskoj, uzimajući u obzir studentske obaveze (odlasci na predavanja, učenje i ostale obaveze koje studij donosi uz činjenicu kako neki studenti rade studentski posao) i održavanje društvenog života (druženje s obitelji i prijateljima i slično). Glavni cilj je utvrditi što studenti volonteri misle o tome hoće li im i kako volontersko zalaganje za vrijeme studija pomoći prilikom dobivanja prvog „pravog“ posla nakon diplomiranja. Također, ispitali smo glavne razloge i motive ulaska u studentsku udrugu, uvidjeli koje su prednosti i mane, dobici i gubici volontiranja te saznali koje preporuke studenti volonteri daju svojim kolegama koji se još nisu okušali u takvoj aktivnosti. Volunteering is the voluntary investment of one's own time in an activity without expecting any material compensation. In this paper we investigate the reasons and motives for volunteering the student population in Croatia, taking into account student obligations (going to lectures, learning, and other obligations that the study brings with the fact that some students do student work) and maintaining social life (socializing with family and friends and the like). The main goal is to determine what student volunteers think about whether and how volunteering during their studies will help them get their first "real" job after graduation. We also examined the main reasons and motives for joining the student association, saw the advantages and disadvantages, gains and losses of volunteering, and found out what recommendations student volunteers give to their colleagues who have not yet tried in such an activity.

This article attempts to assess differences in social capital of religious and nonreligious respondents in Mediterranean and Continental Croatia, based on the results of a 2018 nationally representative survey. The approach to analysis is based primarily on Bourdieu’s concept of social capital, but in addition to “structural” (networks of relationships and reliance), it also includes “cultural” (different forms of trust) indicators. The results of the analysis reveal that religiosity of the respondents and the types of their social capital are differently distributed in Mediterranean and Continental Croatia, as well as in the capital city of Zagreb, which was analysed separately, since previous research suggested that numerous indicators for that city differ significantly from those of the general sample. The analysis also revealed differences in the levels of “generalized trust” and trust in institutions, which were included to complement insights gained by the application of Bourdieu’s (structural) analytical categories. The religiosity of the respondents has been shown to be related to their social capital in all the analysed geographical regions (both in its “structural” and “cultural” aspects), yet in somewhat different ways. These differences can be partly explained by different histories of the interpenetration of religiosity and culture in different regions. However, the results suggest that the position of the respondents in the space of social inequalities should also be further researched., U članku se pokušavaju razmotriti razlike socijalnog kapitala religioznih i nereligioznih ispitanika/ ca u mediteranskoj i kontinentalnoj Hrvatskoj, na temelju nacionalno reprezentativnog anketnog ispitivanja provedenog 2018 godine. Pristup analizi zasnovan je prvenstveno na Bourdieuovom konceptu socijalnog kapitala, ali uz „strukturne“ (mreže odnosa i oslonaca) uključuje i „kulturne“ (različite oblike povjerenja) indikatore. Rezultati analize pokazuju da su religioznost ispitanika/ca i tipovi njihova socijalnog kapitala različito distribuirani u mediteranskoj i kontinentalnoj Hrvatskoj, kao i u glavnom gradu Zagrebu, koji je analiziran zasebno, s obzirom na to da prethodna istraživanja pokazuju da se brojni indikatori za taj grad značajno razlikuju od onih u općem uzorku. Analiza je također pokazala razlike u razinama „generaliziranog povjerenja“ i povjerenja u institucije, koje su uvrštene kao nadopuna spoznajama stečenim primjenom Bourdieuovih (strukturnih) analitičkih kategorija. Pokazalo se da je religioznost ispitanika/ca povezana s njihovim socijalnim kapitalom u svim analiziranim geografskim regijama (i u njegovim „strukturnim“ i u „kulturnim“ aspektima), premda na ponešto drukčiji način. Utvrđene razlike mogu se djelomično objasniti različitim povijestima interpenetracije religioznosti i kulture u različitim regijama. Međutim, rezultati upućuju na to da bi trebalo dalje istražiti i položaj ispitanika/ca u prostoru društvenih nejednakosti.